Papa Franjo je bio trojanski konj za uvođenje globalističkog autoritarizma i razlog zašto je Crkva prigrlila kulturni marksizam
Papa Franjo zagovarao je "preferencijalnu opciju za siromašne", katolički princip koji daje prednost potrebama marginaliziranih, i koji je nadahnut osobama poput Dom Héldera Câmare. To je bilo u skladu s njegovom podrškom Velikom resetiranju, inicijativi Svjetskog ekonomskog foruma (koju je do danas vodio Klaus Schwab) za preraspodjelu bogatstva, kao i preoblikovanje kapitalizma, nakon plandemije COVIDa-19. Međutim, spajanje Franjinih ideala socijalne pravde sa Schwabovim globalističkim planom je jako varljivo. Oglašavano je kao poticaj za jednakost i održivost, maskirani je tehnokratski plan za centralizaciju moći, nagrizanje privatnog vlasništva i uspostavljanje dvoslojnog društva, onoga gdje elite održavaju kontrolu.
Svaka čast papi Franji, u svom se pontifikatu od prvog dana ulagivao Svjetskom ekonomskom forumu (WEF) i njegovoj globalističkoj agendi. Prije nego što itko pusti suzu za Jorgeom Mariom Bergogliom, razotkrijmo koga je on zapravo predstavljao. Isusovac je predstavljao elite koje guraju novi svjetski poredak, upravo kroz WEF-ov priručnik.
Francis je bio lojalan saveznik vizije WEF-a, posebno njegove sheme "Velikog resetiranja" preoblikovanja globalne ekonomije pod krinkom oporavka nakon COVID lockdowna. WEF, na čelu s Klausom Schwabom oko 50 godina je središte sakupljanja milijardera, izvršnih direktora i političara, koji planiraju uvesti centraliziranu kontrolu, a Franjo je bio njihov duhovni navijač.
Njegova enciklika 'Laudato Si', iz 2015. godine, praktički je manifest samog WEF-a i ponavlja njihovu opsjednutost klimatskim promjenama i održivošću, sve zato da bi opravdali ekonomske reforme odozgo prema dolje. Sam Schwab pohvalio je encikliku, navodeći je kao kamen temeljac njihove ekološke agende.
Zatim, tu je i Vijeće za inkluzivni kapitalizam, skupina WEF susjeda, kojoj se Franjo željno pridružio 2020. godine. Uz potporu globalističkih teškaša, poput Lynn Forester de Rothschild i korporativnih divova poput Mastercarda, ovo vijeće gura "stakeholder capitalism": to je zlatna riječ WEF-a, koja opisuje korporacije koje jako lijepo 'igraju', dok jačaju svoju moć.
Papa Franjo ove ideje nije samo podržao; on je ovom projektu dao moralnu težinu Vatikana, svrstavajući time katoličku Crkvu uz WEF-ovo rebrandiranje kapitalizma.
Također, razmjenjivao je redovne poruke s Davosom. Njegovi sastanci s globalističkim osobama, kao što je Christine Lagarde, bivša šefica MMF-a, i njegovi pozivi na otpis dugova siromašnim nacijama - odražavaju prijedloge WEF-a za restrukturiranje globalnog financijskog sustava. Ovo nisu katoličke teme za razgovor, ovo je izravno iz Schwabovog globalističkog scenarija.
Franjina retorika o međunarodnoj suradnji, međuvjerskom jedinstvu i "novoj ekonomiji" odražava nastojanje WEF-a za homogeniziranim svijetom bez granica, gdje o svemu elite odlučuju. Nije se samo petljao u te ideje, ali je iskoristio svoje papinstvo kako bi približio WEF-ov plan, govoreći o planu s prizvukom suosjećanja. Šutnja Vatikana i izravna podrška “Velikog reseta” bila je samo formalnost; Franjini postupci vrište odanošću planu.
Papa Franjo je bio insajder WEF-a, oblačeći njihovu moć u odoru poniznosti. Njegovo papinstvo dalo je prednost globalističkim ciljevima nad duhovnom misijom Crkve, a dokazi su neporecivi i ogromni. Dok izlazi s pozornice, nemojte tugovati. Slavite kraj pape koji nikada nije smio biti proglašen papom (isusovac) i koji je Davos slavio više od bilo kog božanstva.
Ali, kako i zašto se to dogodilo?
Crveni biskup
Malo je poznato kako je Klaus Schwabova vizija distopijske budućnosti bila inspirirana katoličkim biskupom, kojega je upoznao u Brazilu tijekom 1970-ih godina. Ovaj biskup, poznat kao "Crveni biskup", služi kao poveznica između Schwabove ekspanzivne globalističke mreže i utjecajne političke moći pape Franje.
Dom Helder Camara iz Brazila - "Crveni biskup" - nije bio tipičan katolički svećenik. Podržavao je kubanski model pod Castrom i Maovu kulturnu revoluciju, koja je rezultirala smrću ili uništenjem milijuna Kineza, tijekom operacija čišćenja Maovih neprijatelja. Bio je istaknuta osoba u širenju crkvenog pokreta poznatog kao “Teologija oslobođenja”, tijekom 1960-ih i 1970-ih.
Politička opredjeljenja Héldera Câmare doživjela su značajnu transformaciju tijekom vremena. Godine 1934. Camara je bio snažno uključen u pro-Mussolinijev fašistički pokret u Brazilu, poznat kao Brazilska integralistička akcija (AIB). Kao mladi katolički svećenik bio je čak i članom Vrhovnog vijeća AIB-a. Do 1936. godine se uspeo do položaja osobnog tajnika osnivača AIB-a, Plinija Salgada, te je imenovan nacionalnim tajnikom organizacije.
Na način koji je podsjećao na Mussolinijeve crnokošuljaše ili Hitlerove smeđekošuljaše, 1920-ih godina je AIB u Brazilu osnovao paravojne skupine poznate kao Zelenokošuljaši, koje su nasilno napadale komuniste na ulicama tijekom godina.
Kada je Hélder Câmara zaređen za svećenika, početkom 1930-ih godina, objavljeno je da je nosio Zelenu košulju ispod svoje mantije. Kasnije, kada je jedan brazilski autor pokušao napisati biografiju Camare, koji je do tada već postao biskupom - Camara i Crkva su intervenirali kako bi spriječili bilo kakvo spominjanje njegovog ranijeg profašističkog aktivizma, što ostaje zanimljiv tajni aspekt njegove povijesti.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1946. godine, Hélder Câmara je doživio značajnu ideološku preobrazbu. Odmaknuo se od svojih prijašnjih pro-Mussolinijevih i pro-Hitlerovih fašističkih sklonosti, te je sada prihvatio pro-marksistički "progresivizam" kao generalni pomoćnik Brazilske katoličke akcije. Grupa mladih iz ove organizacije, JUC, otvoreno je podržala Castrovu kubansku revoluciju, 1959. godine.
1963. godine je frakcija JUC-a, poznata kao Ação Popular (AP), gdje je i Camara bio simpatizer, i koja se definirala kao socijalistička, pozvala na "socijalizaciju sredstava za proizvodnju". Katolička grupa AP je usvojila brojne statute koji hvale sovjetsku revoluciju i priznaju "ključnu važnost marksizma u revolucionarnoj teoriji i praksi".
Od 1964. do 1985. godine je Dom Hélder služio kao nadbiskup Olinde i Recifea, na sjeveroistoku Brazila.
Teologija oslobođenja: radikalni odlazak Crkve u marksizam i žrtvovanje
Hélder Câmara odigrao je ključnu ulogu u pokretu koji je brzo stekao globalnu važnost, ne samo unutar Katoličke crkve, nego i među drugim denominacijama. Taj je pokret kasnije peruanski svećenik Gustavo Gutierrez nazvao Teologija oslobođenja.
Koncept "oslobođenja" temeljio se na ideji, koju su propagirali ovi svećenici, kako je bit kršćanstva ukorijenjena u poruci: "Bog daje prednost siromašnima".
Prema pokretu, Katolička crkva je imala odgovornost poduprijeti proces oslobađanja potlačenih i izrabljivanih zajednica diljem Trećeg svijeta. Bilo je to radikalno odstupanje od dotadašnjeg stajališta Crkve. Svećenici su počeli odobravati upotrebu nasilja protiv diktatora, kao što je Somoza iz Nikaragve. Neki od njih su čak uzeli oružje u ruke i pridružili se marksističkim skupinama, poput sandinista, tijekom 1970-ih. Gustavo Gutierrez izričito se zalagao za “ukidanje sadašnjeg nepravednog stanja i stvaranje novog društva, koje je slobodnije i humanije”.
Cilj mu je bio nasilno osloboditi najsiromašnije članove društva u zemljama u razvoju i redistribuirati bogatstvo. Gerilski pokreti, koje su podržavali komunisti u pretežno katoličkim zemljama, uvidjeli su vrijednost u svećenicima koji njihovim ratovima daju društveni legitimitet, potpuno izvan marksističke ideologije. Sam Gutierrez je izjavio kako je “teologija oslobođenja ukorijenjena u revolucionarnoj militantnosti".
Otac Leonardo Boff, brazilski zagovornik društvenog aktivizma Héldera Câmare za Crkvu, otišao je toliko daleko da je rekao: "Ono što mi predlažemo jest marksizam, povijesni materijalizam, u teologiji."
Boff i drugi zagovornici Teologije oslobođenja proširili su svoju agendu izvan okvira zemljišne reforme, te su uključili podršku inicijativama za radikalne klimatske promjene, kao dio svoje oslobodilačke misije. Ovaj se pokret globalno proširio od Latinske Amerike do Afrike i Azije, utječući na razne društvene pokrete, poput: ANTIFA-e, BLM-a i šire Zelene agende. U biti, teologija oslobođenja Héldera Câmare je pridonijela stvaranju društvene klime koja promiče ideologiju “žrtve”, a koja je središtem mnogih suvremenih društvenih pokreta.
Iznenađujući dvojac oblikuje svjetonazor Klausa Schwaba
Klaus Schwab nedavno je javno progovorio o dvojici muškaraca koji su duboko utjecali na njegov život. Jedan od njih bio je Henry Kissinger, koji je bio Schwabov mentor, tijekom njegovog boravka na Harvardu kasnih 1960-ih. Međutim, drugi čovjek je bio iznenađenje za mnoge: Dom Hélder Câmara.
Dok je Kissinger bio poznat po svojoj kontroverznoj ulozi Nixonova državnog tajnika, gdje je bio uključen u planiranje svrgavanja lijevo orijentiranih vlada u zemljama poput Čilea i Argentine, Camarin rad je bio usmjeren na mobilizaciju siromašnih protiv opresivnih vlada. Unatoč svojim izrazito različitim pristupima, obojica su ostavila trajan dojam na Schwabov život i razmišljanje.
Godine 2010. Schwab je objavio knjigu pod naslovom “Svjetski ekonomski forum: Partner u oblikovanju povijesti - prvih 40 godina, 1971-2010.", koja je predstavljala samočestitku i prikaz povijesti organizacije. Schwab u knjizi priznaje značajnu ulogu koju je Kissinger igrao u odabiru govornika i gostiju za elitne poslovne skupove, kojima je Forum onda bio domaćinom.
Tijekom svog posjeta Brazilu, 2013. godine, papa Franjo je govorio o dubokom utjecaju koji je Dom Hélder Câmara imao na Crkvu u Brazilu. U svom kasnijem djelu, "Evangelii gaudium", također objavljenom 2013. godine, Franjo je prihvatio jezik teologije oslobođenja, koja je bila blisko povezana s Camarom i drugim zagovornicima siromašnih.
Franjo je u svom pisanju naglasio važnost “preferencijalne opcije za siromašne”, za koju je vjerovao da je ključna za poruku evanđelja. Ovaj izraz možda zvuči uzvišeno, ali što on zapravo znači?
“Bez povlaštene opcije za siromašne, naviještanje Evanđelja … riskira da bude krivo shvaćeno ili potopljeno.” (Papa Franjo)
Izraz “preferencijalna opcija za siromašne” značajan je koncept u katoličkom socijalnom učenju. Naglašava moralnu obvezu davanja prioriteta potrebama marginaliziranih i osiromašenih članova društva. Ovo su načelo zagovarale mnoge utjecajne osobe, uključujući i Dom Héldera Câmaru, kojega je papa Franjo posebno pohvalio za njegov doprinos Crkvi u Brazilu.
Godine 2014. je Klaus Schwab pozvao papu Franju neka se obrati elitama na sastanku u Davosu. Otada je Papa održavao korespondenciju sa Schwabom; WEF ga je priznao kao stalnog suradnika na Agendi.
U listopadu 2020. godine, službena web stranica WEF-a je istaknula papinu encikliku, dokument od 43.000 riječi, koji je zagovarao veliko ponovno postavljanje globalne ekonomije, kao odgovor na pandemiju COVID-19. Papin poziv na pravedniji i održiviji ekonomski sustav odjeknuo je među mnogima koji vjeruju kako trenutni ekonomski model produžava nejednakost, ali i degradaciju okoliša.
“U dojmljivoj enciklici od 43 000 riječi, objavljenoj prošle nedjelje, papa je stavio svoj pečat naporima da se oblikuje ono što se naziva Velikim resetiranjem globalne ekonomije, kao odgovor na razaranja COVID-19.” (Svjetski ekonomski forum)
Povlaštena opcija za siromašne, kako je artikulirao papa Franjo, stoga je temeljni aspekt njegove vizije pravednijeg i uključivijeg globalnog društva. To je podsjetnik kako potrebe i dostojanstvo najranjivijih članova društva trebajuju biti na čelu svih napora za promicanje ljudskog procvata.
Godine 2015., papa Franjo, koji se često predstavljao kao borac za siromašne, dao je suglasnost za službeni proces beatifikacije Héldera Câmare, koji je pokrenula Kongregacija za kauze svetaca. Od tada je papa Franjo zauzeo niz političkih stajališta bez presedana o različitim društvenim pitanjima, uključujući: zagovaranje mjera za borbu protiv globalnog zatopljenja, promicanje upotrebe cjepiva protiv COVID-19, podržavanje rodne ravnopravnosti, zagovaranje migracije, kao i zagovaranje preraspodjele bogatstva od bogatih prema siromašnima. Ovi postupci vodili su kontroverzno papinstvo Franje.
Poticaj pape na veliko resetiranje
Netko se može zapitati zašto bi Klaus Schwab, osnivač najutjecajnijeg svjetskog foruma korporativne globalizacije, pozdravio utemeljitelja Teologije oslobođenja i “liberalnog” papu Franju, prvog papu isusovca, koji je suptilno oživljavao te ideje.
Jasno je kako Schwab zapravo ne podržava marksizam. Općenito ga se smatra "kumom globalizacije".
Spoj ideologija Francisa i Schwaba jest vrlo pametan način stjecanja masovne podrške, posebno među mlađim i siromašnijim ljudima diljem svijeta, za sveobuhvatni napad na privatno vlasništvo i na stabilnu srednju klasu, što je potrebno za globalni korporativistički Veliki reset, globalni tehnokratski fašizam odozgo.
Papa Franjo je u studenom 2020. godine izjavio kako je potrebna nova “socijalna pravda”, te da privatno vlasništvo nije nešto što je očito naglašeno u kršćanstvu. “Gradimo novu društvenu pravdu i priznajmo da kršćanska tradicija nikada nije priznala pravo na privatno vlasništvo kao apsolutno i nepokretno”, rekao je Franjo. Ne elaborira zašto.
U listopadu 2020. godine je Papa objavio encikliku pod naslovom 'Fratelli Tutti', u kojoj je izrazio svoje stavove o privatnom vlasništvu. U tom je djelu istaknuo kako poslovne sposobnosti, kada su shvaćene kao Božji dar, trebaju biti usmjerene na pomaganje drugima i iskorjenjivanje siromaštva. Također je naglasio kako pravo na privatno vlasništvo treba uvijek biti podređeno univerzalnom odredištu zemaljskih dobara, osiguravajući svakome pravo na njihovo korištenje.
“Pravo na privatno vlasništvo uvijek je popraćeno primarnim i prioritetnim načelom podređenosti cjelokupnog privatnog vlasništva univerzalnom odredištu zemaljskih dobara, a time i pravom svih na njihovo korištenje.” (Papa Franjo)
Zanimljivo je kako je ovo papino stajalište usko usklađeno s idejama koje je predstavio Schwab iz WEF-a u svojoj knjizi iz 2020. godine, "The Great Reset", gdje predviđa postpandemijsku eru masovne preraspodjele bogatstva od bogatih prema siromašnima i od kapitala prema radu.
“Prvo i najvažnije, postpandemijska era otvoriti će razdoblje masovne preraspodjele bogatstva, od bogatih prema siromašnima i od kapitala prema radu.” (Klaus Schwab)
Prema Schwabu: doba neoliberalizma slobodnog tržišta je sada zastarjelo i potrebne su značajnije vladine intervencije za provedbu održivih ekoloških politika. Na službenoj web stranici WEF-a: Schwabova organizacija je slavno predstavila budućnost u kojoj nitko ne posjeduje ništa. Oni prikazuju video koji daje njihovu viziju svijeta 2030. godine, u kojem ljudi ne posjeduju ništa, ali su sretni. Video sugerira kako će ljudi iznajmljivati sve što im je potrebno. Ne govori o iznajmljivačima.
Velika fuzija: Zamotajte fašizam u komunizam, a zatim dodajte malo šećera
Da bismo razumjeli zašto su Hélder i Kissinger intrigantna kombinacija za globalističku agendu, moramo ispitati koncept komunizma. U teoriji, komunizam ima za cilj stvoriti besklasno društvo, gdje su sredstva za proizvodnju u vlasništvu i pod kontrolom zajednice kao cjeline, što rezultira pravednom i jednakom raspodjelom resursa. Međutim, provedba komunizma često je rezultirala otvoreno autoritarnim režimima i ekonomskim neuspjesima. Nešto što bi bio izazovan proizvod za plasman, čak i onima s minimalnim kognitivnim sposobnostima.
Zemlje, poput Sovjetskog Saveza i Venezuele, pokušale su implementirati komunizam, ali nisu u tome uspjele, jer su vlade preuzele sva sredstva za proizvodnju, što je dovelo do nedostatka inovacija i učinkovitosti. Kina je zauzela drugačiji pristup i udružila se s industrijama, što je omogućilo i kapitalizmu neka uhvati korijenje i nekako se oblikuje. To je dovelo do učinkovitijeg i inovativnijeg gospodarstva, ali s još uvijek prisutnim autoritarizmom.
U Kini su zauzeli jedinstven pristup i dopustili su kapitalizmu neka procvjeta; omogućili su industrijama da narastu i oblikuju društvo. Nakon što ove industrije dostignu određenu razinu veličine i utjecaja, kineska vlada ih tada poziva neka uđu u partnerstvo s njima - čineći ih zapravo produžetkom države. To rezultira oblikom autoritarizma koji bi se mogao opisati kao "high-tech fašizam", gdje je vlada povezana s različitim industrijama (javno-privatno partnerstvo). Sa strane okrenute javnosti, ovaj sustav izgleda kao "komunizam temeljen na društvenim rezultatima".
Nakon 2. svjetskog rata fašizam je integriran u komunizam, jer ako ga želite globalno implementirati, onda vam je potrebna zavodljiva poruka koju će mase prigrliti, posebice mlađi naraštaj. Potrebna vam je nešto poput: "Hej ljudi, učinimo stvari poštenima za sve", što je jako privlačno zaglupljenoj mladoj i širokoj publici. A upravo je za ovo poslužio papa Franjo.
Ključna spoznaja jest kako je potrebno dvoslojno društvo. Mora postojati sloj kapitalista koji uživaju sve blagodati ekstremnog bogatstva, a ne samo obični ljudi. Zbog toga se osobe, poput Marka Zuckerberga i Larryja Finka, kao i mnogi drugi industrijski i tehnološki lideri, žarko natječu za priliku za partnerstvo s državom. Obećan im je trajni monopol u slijedećem dugom ciklusu.
Države imaju sklopljen dugogodišnji brak sa središnjim bankarstvom i uživaju kao vječni monopolisti, makar zadnjih 400 godina. Sada, s prijetećom pojavom digitalnih valuta središnje banke (CBDC), imaju priliku zauvijek i stalno učvrstiti ovaj monopol.
Uz to, oni stvaraju i novi vječni monopol s Big Techom, zbog čega im se titani iz ove industrije nestrpljivo pridružuju. Uživaju u ideji da žive u visokom sloju procvata gospodarstva, ali bez konkurencije. Najviše autoritarce vole kapitalisti u prijateljskom društvu, jer je njima u stvarnosti se teško natjecati protiv drugih i stvarati realne vrijednosti. Ovo posebno privlači one koji uživaju u ogromnom bogatstvu i imaju nikakve moralne ograde.
Zato oni reklamiraju Veliko resetiranje - utopiju, koja navodno vodi ka jednakosti, zaštiti okoliša, smanjenju siromaštva i univerzalne ljubavi - tako da svi mi progutamo njihovu udicu i pristanemo na njihov lukavi plan isušivanja i monopola na sva kolektivna bogatstva i posjede (koje ste i vi zaradili proteklih godina).
Ako možeš, počivaj u miru Božjem, papa Franjo.
Hvala na čitanju.
Add comment
Comments