Vaši "izabrani" dužnosnici nisu glupi - oni su samo mladi globalni lideri

Klaus Schwab, glavni nacistički vampir Svjetskog ekonomskog foruma - obavijestio je javnost kako daje neopozivu ostavku na mjesto šefa WEF-a: "Dok ulazim u svoju 88. godinu, odlučio sam se povući s mjesta predsjednika i člana Upravnog odbora, s trenutnim učinkom." Istovremeno su članovi odbora WEF-a ispuzali iz svojih lijesova rano jutros kako bi objavili kako je potpredsjednik Peter Brabeck-Letmathe imenovan privremenim predsjednikom odbora, Također, imenovali su odbor za traženje zamjene. Gdje će pronaći drugog parazita krvopiju jednakog Herr Schwabu?

Upravni odbor WEF-a pozdravio je Schwabova “izvanredna postignuća” u 55 godina koliko je bio vođa kovena. Schwab je od 1971. godine i granta od 135000 dolara (dobivenih od CIA) pretvorio WEF u posao vrijedan 350 milijuna dolara godišnje - čime je pretvorio nekoć opskurnu šačicu kriminalnih psihopata u dobro poznatu mega rulju kriminalnih psihopata.

Prilično izvanredno postignuće.

Jedna od najvećih zabluda naše ere je tvrdnja kako Svjetski ekonomski forum (WEF), godišnji PR cirkus Klausa Schwaba u švicarskim Alpama, predstavlja najveću opasnost za slobodu i prosperitet na Zapadu. Ne sasvim.

Nemojte me krivo shvatiti, jer je jasno kako uloga WEF-a u Velikom resetiranju nije neka beznačajna ili sporedna predstava. Kao središte za čavrljanje, samočestitanje među vrhovnim svećenicima zeitgeista i najotmjeniji šmoc-fest za prljave bogate i moćne, Davos još uvijek odlučuje. Ali, prijetnja? Ne više, jer je otišlo dalje od stare garde škripavih koljena, koja viri sa svoje alpske stolice. Mogu se opustiti, mogu i dalje pijuckati svoj konjak i smiješkati - njihovo sjeme je niknulo; njihov prljavi posao je gotov.

Prava prijetnja vreba sa druge strane: WEF-ova brigada mladih, Mladih globalnih lidera (YGL). Ovi fanatici svježijih lica su spremni ugušiti svaku slobodu i samljeti svaki djelić individualnosti u prah. Njihov plan igre je dugoročan, sporo sagorjevajući nacrt, koji treba učvrstiti održivost Novog svjetskog poretka.

Schwab i njegovi pajtaši nisu budale, oni su izveli blistavu revoluciju, bez davanja svoje krvi i korisštenja željeza, i odradili su to iz visina. Održivi preokret zahtijeva strpljenje, nemilosrdno kapanje nepovratnih promjena, kao npr. zabijanje milijuna migranata u srce Europe i preokretanja ploče zauvijek. Tu nastupaju YGL-ovi, WEF-ove sjajne igračke, napravljene za izdržljivost.

Određivanje priče o podrijetlu YGL-a jest danas igra pogađanja, ali većina onih koji su je pohađali vezuje se za rane 1990-e godine, točnije: 1992. godinu. Tada Schwab, europski labuđi pjev komunizma, krsti "Globalne vođe za sutra" (GLTs).

No, nema usamljenog genijalca. To je bio samo remiks pjesmem koju je i sam poletno otplesao: Međunarodni seminar Henryja Kissingera. Pokrenuto 1951. godine od strane samog Henryja, bila je to realizacija jedne od nekoliko poslijeratnih ideja, koje su osmislili teškaši Vijeća za vanjske odnose i CIA-ine novostvorene aveti. Nastup? Spriječite infiltraciju komunjara u inozemstvo,  dok pripremate buduće vođe neka lijepo zaplešu uz ritmove Ujaka Sama.

Do ’92., s još toplim sovjetskim lešom, Schwab i WEF su se probili u svetište globalne elite, žudeći za tim da podijele svijet. GLTovi su bili sljedeći šahovski potez - Kissingerovo naslijeđe, koje je ponovno pokrenuto sa nešto sjajnijim logotipom. Tada, usred posthladnoratovskog mamurluka, jedva da je ikome podiglo obrvu. Svijet je bio previše zauzet točenjem šampanjca da bi pratio makinacije, tada opskurnog, majstora lutkara. Naknadna pamet jest brutalan učitelj; trebali smo ovo ipak predvidjeti.

No, prvo, analizirajmo GLTove: njihov popis, njihovu postavu, njihov priručnik. Kao i YGL-ovi, svaka GLT kohorta broji oko 200 ručno odabranih faca iz svijeta biznisa, politike, akademske zajednice, sporta, umjetnosti i medija. Svi su mlađi od 43 godine, svi su navodno provjereni za blistave podvige ili sjajne nastupe, prema WEF-ovom napisanom izdanju za 40. obljetnicu. Osim što je to uglađena hrpa gluposti: https://www3.weforum.org/docs/WEF_First40Years_Book_2010.pdf

Uzmimo za primjer Angelu Merkel, poster dijete prve GLT serije. Koje ju je "izvanredno postignuće" tamo dovelo? 1993. godine je ona predsjednica CDU-a u Mecklenburg-Vorpommernu, ali prije toga, ona je politički nitko. Ili, Nicolas Sarkozy, budući francuski prezidente, također student generacije '92/'93. Tada je jedva dopuzao iz regionalne opskurnosti do osrednjeg ministarskog mjesta. Vladimir Putin, još jedan kolega iz razreda, tada je šaputao kao jedan od dogradonačelnika Sankt Peterburga, teško da je bio nekakav politički titan. Ovo su samo tri zvučna imena izvučena iz GLT spiska. Mogli bi dalje zamijetiti na popisu: Joséa Manuela Barrosa, Joséa Maríju Aznara, Tonyja Blaira, Viktora Orbana ili Billa Gatesa....sve redom diplomci GLT-a. Naravno, nekolicina njih, poput Blaira ili Gatesa, klatila se na rubu statusa veličina do ranih 90-ih; samo lica u gomili, ne istaknute zvijezde.

Dakle, ako nisu blistava djela ili moć ono što određuje GLT mjesto, što je onda bitno? Samo su Schwab i njegovi odabrani prijatelji mogli proliti punu šalicu čaja. Iz perspektive nekoga kome su se nekoć udvarali neka se pridruži Mladim globalnim vođama, tijekom mojeg angažmana u CIA-i, moćni smisao Klausa Schwaba je manje u tome da je poput nogometnog skauta, koji nanjuši sirovi talent, nego je više poput iskusnog špijuna, koji prati imovinu zrelu za igru: traži se gladan, savitljiv, ali neuglađen, spreman dosegnuti vrhunac pod njegovim okriljem.

Zamislite Schwaba i njegovu skupinu kao ideološke regrutere, očiju otvorenih za određenu vrstu kandidata: predatorski svrbež za kontrolom, glatka crta oportunizma i okosnica iskovana u nepokolebljivom uvjerenju. CIA je također cijenila takve osobine: prilagodljivi umovi, mogu nanjušiti utjecaj, tiho uživanje u upravljanju kaosom i sve umotano u ljusku dovoljno čvrstu da podnese sive zone.

Mogli bi se rugati i reći kako Schwabov radar možda nije toliko oštar. Uostalom, Orbán i Putin, dva OG GLT-a, pretvaraju se kao da su preokrenuli scenarij 30 godina kasnije, navodno pljuju u lice svemu za što se zalaže Schwabova klika. Pošteno zapažanje, ali nedostaje zaokret: njihov uspon na vlast se oslanjao na upravo one osobine: ambiciju, pragmatizam, odlučnost - koje su ih uopće dovele kroz vrata GLT-a. Ova dva labava topa mogla bi čak nagovijestiti pukotine u stroju, možda dokaz kako GLTovi nisu bili tako ukrotivi koliko se Schwab nadao. Mada to nije tako i dobro je sve Schwab njušio. Program je pauziran 2003. godine, potresen internim WEF-ovim svađama, kako bi se ekipa pregrupirala i jače sve zauzdala.

Zatim dolazi 2004. godina: Schwab dobiva nagradu Dan David, miljun dolara po ramenu za "pretvaranje WEF-a u globalnog teškaša". Nagrada, koja je nazvana po poslijeratnom tajkunu s fetišom na povijest, dijeli i dalje novac bivšim, sadašnjim i budućim velikanima. Schwab, okrunjen u "sadašnjosti", usmjerava plijen u rađanje YGLova, elegantnijeg nastavka GLTova.

Kako postati mladi globalni lider

Prema njihovom vlastitom hypeu, Young Global Leaders je skupina "dinamičnih i inspirativnih pionira", koji se uspijevaju uhvatiti u koštac sa zamršenom zbrkom nevolja našeg doba. Oni tvrde kako ih podržava sve veći globalni zbor, koji istovremeno traži od nih glatka i sveobuhvatna rješenja, ukorijenjena u "holističkoj viziji koja razmišlja unaprijed".

Kasnije ćemo oguliti taj sjajni furnir, ali evo spojlera: to je nacrt za digitalni, globalni feudalizam, gdje malena elita gospodari ostalima. Većinim nas? Svedeni na laboratorijske štakore i pijune, hranu za njihov veliki eksperiment stvaranja "novog čovjeka" i odgovarajućeg društva. Ali, nemojte odmah odmahnuti rukom ​​- prvo dolaze matice i vijci.

YGLs djeluju kao švicarska zaklada, smješteni su pod okriljem švicarske države. Upravu vodi 14-člani odbor, potpomognut sa 40 alumni-programa, koji neprekidno šapću savjete. Iznad njih sjedi izvršna ekipa od 10 članova, s Klausom Schwabom kao glavnim likom, te islandskim tajkunom Björgólfurom Thorom Björgólfssonom kao njegovim pomoćnikom.

Nominacije? Odbor bira koga će drugi put pogledati. Za 2023. godinu bi bili u utrci ako imate od 28 do 38 godina; uz dodatnih 5 do 15 godina "priznatih postignuća", liderskih pozicija i istaknute karijere . Nije dopušteno samonominiranje. Traži se društvena angažiranost, morate biti cijenjen i samopouzdan igrač, koji je stalno željan učenja. Žiri je sastavljen od insajdera i bivših studenata WEF-a, te provjerava tisuće kandidata. Odabire se 200 do 250 budućih kraljeva svake godine, još od 2005. godine, za slijedećih šest godina. Danas više od 1400 njihovih diplomaca obilazi svaki kutak društva svijeta, samostalno ili umreženo.

Tko je u žiriju? Kako biraju? Šum u prijemu. Ali, ipak znamo tko je ručno odabrao prvu seriju YGL-a, 2004. godine. Tada su se hvalili kako je ploča bila krcata "najboljim svjetskim medijskim titanima", što vrišti jednu stvar: mozak je u drugom planu kada se radi o medijskoj pameti. Taj se smrad veže i za nedavne kohorte.

Selekcija 2004. godine se odvijala na dvije razine: jedna ekipa "elitnih novinara" prisluškivala je prvi val; unutarnji krug WEF-a, kojim je predsjedala, nitko drugi, nego jordanska kraljica, ugrabio je ostale. Progutajte ovu srvar: monarh iz apsolutističke islamske dinastije koji izabire "spasitelje" čovječanstva. Tko sada kupuje njihovu prosvijećenu, altruističnu špijunku?

Drugi žiri također nema nagradu: novinari, vrsta koja je toliko diskreditirana, praktički nepotrebni. Od migrantske krize su odbacili neutralno izvještavanje u ime aktivističkih pokrova, propovijedajući iste "stvari" u svojim medijskim katedralama - nama  masama. To je isto evanđelje koje potiče Schwaba i njegovu kliku.

Ali, vratimo se na YGL: naplaćuju kao mladi revolveraši koji putuju svijetom i kojima je dano susresti se kako bi razmjenili svoje velike ideje o ekonomiji i društvu, bez dodatne birokracije, samo ležerne vibracije. Cilj? Zavrtiti interkulturalnu mrežu, rasplesti trnove čvorove "svijeta koji se brzo razvija", smišljati "trajna i široko prihvaćena rješenja" za politiku, poslovanje, i šire.

WEF je opsjednut zbližavanjem ovih igrača, jer ipak prijatelji ne zabijaju nož u leđa jedni drugima. Otuda beskrajne konfekcije i radionice, poput "Globalizacije 4.0", gdje kuju zajedničke parcele. To je mreža veza, lojalnosti i shema, koja podupire Novi svjetski poredak, gotovo sjajem kalifornijske ideologije. Ljudi, društvo, opće dobro, kojemu su se zakleli služiti? Nema ih nigdje na vidiku.

Tko financira mladog globalnog lidera?

Dakle, kako ti mladi globalni lideri financiraju svoje velike eskapade? To je pošteno pitanje, obzirom na raskošno proširenje WEF-ovog omiljenog projekta. Unatoč uglađenom PR-u, koji ih prikazuje kao nesebične dobročinitelje, YGLovi nisu nikakva dobrotvorna organizacija koja svoju briljantnost dijeli besplatno.

Njihovi službeni prihodi, za 2018./19. godinu, iznose pozamašnih 338 milijuna dolara. To je poprilična konkurencija globalnoj europskoj tvrtki srednjeg ranga. Ali, odakle dolazi ovaj novac? Donacije i potpore sačinjavaju oko 18,5 milijuna dolara; investicije i nenaplativi prihodi dodaju još 20 milijuna dolara; no, lavovski udio od oko 300 milijuna dolara, dolazi od nejasnih "programskih usluga". To je sve toliko nejasno, te je je gotovo beskorisno. Što oni to prodaju?

Postoje dvije pretpostavke: sakupljališta za obuku, iako je to samo otmjenija naljepnica: "podrijetlo nepoznato" (možete se kladiti kako na ovim sesijama uvježbavaju evanđelje Novog svjetskog poretka). Možda je vjerojatnije kako WEF pimpla svoj Rolodex, naplaćuje tajkunima popriličnu količinu dolara za sastanak lice u lice s političkim marionetama na šupljim seminarima, simpozijima i radnim skupinama. Milijarderi bacaju bogatstvo za pravu nagradu: stražnji ulaz u demokratsku mašineriju.

Otvoreno rečeno: WEF prostituira svoje štićenike. Takav financijski dobitak potiče ideološko čišćenje mozga, pri čemu tjeraju YGLove neka prođu kroz Veliko resetiranje, prema uputama napisanima u Schwabovoj knjizi. To je kotač financijskog hrčka i gotovo je genijalan, u svojoj primjeni. Koliko dobro funkcionira ovaj aranžman za ultrabogate?

Zbrka izazvana COVID-om je stvarala novog milijardera svakih 30 sati; dok bi svakih 33 sata milijun ljudi gurnula u krajnje siromaštvo. Likovi, poput Billa Gatesa, Uğura Şahina i Alberta Bourle, nisu samo upravljali pandemijomm nego su otvoreno njome upravljali. Tko je požnjeo plodove? Davos, 2020. godina, vrhunac kuge, sakupilo se 119 milijardera, koji su se družili s 53 šefova država. Ovo je otvoreni dokaz kako je moć Zapada skliznula s birača na trezore.

YGLovi, kao stroj i kao igrači, plod su ove promjene. Oni su pješaci za pozlaćenu kliku, koja je već unovčila demokraciju. Ekonomska teorija ima dopis: koncentrirano bogatstvo iskrivljuje moć, nazovite to plutokracijom s boljim brendiranjem.

Kako razmišljati kao mladi globalni vođa?

Sada ulazimo u "Viziju i misiju" YGL-a, ravno s njihove početne stranice - dokument toliko prepun samodopadnih floskula, mogli bi se zakleli kako se radi o parodiji. Na prvi pogled je to zijevanje otrcanih gluposti, odjeće koja na svom memorandumu ima natpis "spasiti svijet". Bez mesnatog obrazloženja, bez nepropusne logike, nego samo vibra koja vrišti "načrčkao pripravnik vrtnog kluba pet minuta prije odlaska." Ali, zaškiljite jače i magla se podiže: iza bljutavog paperja krije se jasan pregled distopije, barem za svakoga onoga koji nije odabran za novu globalnu aristokraciju.

Odjeljak "Razmišljanje i djelovanje" započinje s tri modne riječi: "Nadahnuti", "Povezati", "Transformirati", a svaka je uparena s kratkim komentarom. Pod "Nadahnuti" ("Inspire"), dobivamo: "YGL-ovi su potaknuti da iskoriste svoj talent i moć kao sila za dobro. Njegujemo kolektivno i pojedinačno vodstvo kako bismo stvorili oštre, vizionarske globalne donositelje odluka i pokretače promjena."

"Sila za dobro": izraz koji visi tamo, nedefiniran, poput motivacijskog plakata u zubarskoj ordinaciji. To je problem. "Dobro" nije pravno ili političko mjerilo; dobro došao moralni kolačić za mljackanje. Narodna mudrost je u pravu: pravo i pravda nisu blizanci. Dakle, kada netko podmetne nejasno "dobro" (kao svoju političku zvijezdu Sjevernjaču), zakon je sigurno šutnut u kanal.  Povijest je ovdje mračna učiteljica: gulazi, koncentracijski logori, svaki okus paklenih rupa je izrastao pod zastavama nejasne "dobrote". Čak je i Google odustao od: "Ne budi zao", kada im je sinulo, šokantno, kako to daje zeleno svjetlo za zlostavljanje.

Moderna vladavina prava je opsjednuta obuzdavanjem grabeža vlasti i korupcije; ali što rade YGLovi? Pa, šute. Za ekipu koja sebe predstavlja kao slijedeće gospodare svijeta, izbjegavanje ovakvih rasprava je očigledna crvena zastava. Aristotel se s tim borio 2000 godina; Platonovi filozofi-kraljevi suočavali su se sa strožim provjerama od ovoga danas. Pa ipak, YGLovi prolaze pod mekim sloganima na naljepnicama na branicima.

Sljedeće, "Povežite se": "YGLovi vjeruju da udruživanjem svojih različitih vještina, iskustava i mreža, mogu postići više zajedno. Potičemo suradnju u globalnom javnom interesu." Ista stara pjesma. Zapanjujuća banalnost susreće lukave propuste. Timski rad spašava svijet – tko bi to rekao?

Ali, koji je to "globalni javni interes"? Koja to čarobna nit povezuje laponskog uzgajivača sobova s ​​indonezijskim uzgajivačem gume? Opet šumovi u prijenosu. Nisu oni lijeni, nego su oni lukavi. Nejasni ideali poput navednih su pokošena trava za nakaze koje teže za kontrolom i savijaju se prema onome tko je najglasniji. Politička teorija ima izraz za to: prazni označitelji, tj. lijepe ljuske ispunjene planovima. YGLovi to ne definiraju, jer ne moraju - još. Za sada je to bjanko ček, a oni su ti koji ga unovčavaju.

Zatim "Transformirati": "YGL-ovi su pioniri i hrabri. Uočavamo ih i podupiremo kako bi pojačali njihov utjecaj, dajući veće, jače i brže rezultate u njihovim područjima, čineći da se YGLov znakovi osjete u cijelom svijetu." Ovo je baš ispruženi srednji prst svima drugima - navodno za odmjereno, racionalno rješavanje problema: započnite promjenu, promatrajte posljedice, prilagodite po potrebi. Stvarni život je neuredan; teorija se događa u stvarnosti i frcaju iskre. Ne za YGLove, jer su oni samouvjereni i jure naprijed, ne obaziru se na proklete troškove ili činjenice koje vrište "ne". Promjena nije samo alat; promjena je njihov bog. Njihov san? Društvo u neprestanom kretanju, dok ne ostane bez daha.

Naravno, društva se mijenjaju. To je organski, sporo, kao živo biće. Zdrava demokracija jaše takav val, prilagođavajući se. Prisilite ovo na drugačiji ritam (poput današnjih kampova za rodni preodgoj) i moliti ćete uskoro za svoju državnu dadilju, i to u najboljem slučaju; moguće je dobiti i totalitarnu državu u najgorem slučaju, koja će onda mikroupravljati svakim vašim dahom. YGLovi se ne prilagođavaju: oni provode inženjering i u tome je problem.

Svrbež YGL-a za nemilosrdnim preokretima u društvenom tkivu razotkriva njihovu totalitarnu grabež za moći, kao što bi malo koja strategija ikada mogla postići. Diktirajući i oblikujući nove perspektive, oni guraju čitave zajednice (uz ljude koji su u njima zapeli) u ekspres lonac, gdje su se prisiljeni izboriti ili samo prilagoditi novoj normali.

Ono što se događa jest iskrivljena dinamika između vladara i onih kojima se vlada, gotovo prepisano iz bajke "Zec i jež". Zec, kojim se vlada, ne može držati korak s ježevim dekretiranim društvenim vrtlogom. Na kraju, zečji tost, ne zbog nekog velikog poraza, već zato što mu žrvanj crpi snagu i volju, iscrpljen od jurnjave za ciljem koja strmi naprijed.

To YGL igra: slomiti nas,  nadmašiti nas...i sve to još nazvati "napretkom".

Načela mladog globalnog lidera 

Sada ulazimo u načela u koja se YGL-ovi zaklinju, kako međusobno, tako i sa svijetom izvan njihovog WEF rasadnika. To je kvartet: velikodušnost, autentičnost, poštovanje i utjecaj - skuhano iz vlastitog jata programa.

Uzmimo "Velikodušnost" ("Generosity"): "Izdvajamo vrijeme da čujemo jedni druge, podupirući jedni druge na dubokom, ljudskom planu. Naprežemo svaku tetivu kako bismo uglancali rad jedni drugih. Uključivi smo. Bockamo i bockamo, pretvarajući različitost u snagu." To je salata od riječi koja može značiti bilo što ili ništa. Osnovna ljudska pristojnost zatrpana kao otkriće.

Izvan YGL mjehura, ljudi se jednostavno tako ponašaju. To što velikodušnost ističu kao istaknutu vrlinu, ukazuje na posadu koja je toliko izopačena i koja misli kako je uobičajena ljubaznost - nekakvi trofej. Glavna stvar, "Napinjemo svaku tetivu", smrdi na zaleđeni osmijeh pregleda poslova: "Stvarno se trudio, ali... Jao."

"Autentičnost" ne prolazi ništa bolje: "Mi vučemo svoje pravo ja u stado. Ogoljujemo svoje duše. Tražimo poniznost, posjedujemo ono što ne znamo kako bismo upijali lekcije od drugih. Cijenimo jedni druge kao ljude, osim šešira koje nosimo." Opet, što je s ovim klaunovima koji na pijedestal postavljaju mudrost o kolačićima sudbine? Kada bi ovo bio krug samopomoći, ili nekakvo woo-woo povlačenje, onda bi bilo dobro; promrmljajte svoje mantre i dodajte tamjan. Ali, ovo je samopomazana buduća globalna elita. Očekivali bi od njih puno više od samo mlohavih floskula, koje bi izgubile natjecanje gledanja u budućnost s dnevnim horoskopom. To je neonski znak koji treperi: ovi ljudi su totalne šuplje ljuske, ispod nanešenog laka.

Zatim "Poštovanje": "Razgovaramo iskreno, čak i kada se teško sukobimo. Gradimo povjerenje i držimo svoju riječ. Težimo dnevnom svjetlu u našim odnosima i držimo jedni druge uz vatru." Sve do sada se radilo o gluposti, ali se ovdje ismijavaju.

Ta prva rečenica je udarac u stomak, recimo, Francuzima ili Kanađanima, koji su izbjegavali napade kod COVID-a i dobili su samo osmijehe ljudi s plakata YGL-a, Macrona i Trudeaua. Jedan se rugao da bi volio "provaliti sranje" nevaxxedima; drugi su disidente označavali kao "rasiste, mizogine ekstremiste" i "poricatelje znanosti", posežući za vojnom represijom.

Dijalog pun poštovanja? Više srednji prst. Ostalo: ispunjavanje obećanja, transparentnost, odgovornost - kao da je stiglo izravno iz dječjeg vrtića, ili lošijeg priručnika za trgovce. Tvrtka vrijedna 300 milijuna dolara godišnje reklamira vrline toliko dubokoumno, što sugerira kako nemaju dužnosti ili časti. Što je ostalo za zaključiti? Možda ova "elita" ne može spelovati "integritet" bez prevara. 

Naposljetku, "Impact": "Mi djelujemo kao sila dobra, zalažući se za nešto veće od nas samih. Sanjamo bolji svijet i krećemo se vlastitim putem. Iskorištavamo različite talente i mreže, kako bismo nadmašili ono što bismo mogli sami. Rušimo prepreke koje koče napredak drugdje." Ovdje YGLovi poput labuda zaranjaju u kult; oni postaju redovnici-ratnici koji su rođeni za "viši cilj", provoditi vlastitu ideologiju, nikako poslušati Božju milost.

Taj "bolji svijet" i jest sekularna obećana zemlja, koja je isklesana svakodnevnim radom njihove mreže: tzv. "Marš kroz institucije 4.0". Što je ono o rušenju prepreka zbog "kočenja napretka drugdje"? To je megafon koji neprekidno trešti o onome što ih svrbi, a to jest - zapaliti sve što je staro - tradiciju, običaje, korijene. Prošlost je neprijatelj; povijest je okov. Za njih napredak znači ljudski stroj bez duše, koji je spreman za ožičenje kada zeitgeist trzne. Veze prema domovini, naciji, vjeri? Treba umrtviti sve te veze. Ovakvi korijeni mogu usidriti slobodnu volju; slobodna volja je točno ona prpreka koju YGLi trebaju uništiti.

Ovo nije samo jedan ratni poklič, tu su dva. Prvo, protiv bilo koga tko pozdravlja svoju zastavu; drugo, udar na kulturnu podlogu bilo kojeg društva (nazovite to narod, nacija ili rod). Oni su smrtno ozbiljni u vezi sa rušenjem. Uklonite tri klišeja s početne stranice i igra YGL-a će zasjati: "Novi čovjek", nevezan za povijest, vjeru ili kulturu. Zašto? Ljepilo društva se otapa, kada se njegova zajednička kralježnica uruši, a s njom i otpor Novom svjetskom poretku. Ta završna igra, uparena s utjecajem WEF-a, kruni YGLove najvišom razinom prijetnje u provođenju ove nove distopije.

Unutar glave Klausa Schwaba

Kao što smo već naslutili, YGL-ovi se šepure se u pravom stilu WEF-a: to su vukovi ogrnuti ovčjom vunom, prikrivaju čeličnu agendu ispod mećave brbljanja u stilu dobročinitelja. Njihov cilj je novi svjetski poredak, zajedno s preoblikovanjem društva i sjajnim novim ljudskim prototipom. Vrijeme je da razotkrijemo njihovu ideologiju, njihovu ulogu u stvaranju ove velike distopije, kao i priručnik koji pokreće njihovu gužvu. Ono što ćemo pronaći su fanatici, i to jako vjerni fanatici, koji su vraški spremni začepiti knjigu povijesti. Nije to ružičasti liberty-fest kakav je Fukuyama sanjao, imajte ovo na umu. Njihova završnica okrunjuje kralja neslobode.

Ipak, prvo se moramo izboriti s prostorom za glavu Klausa Schwaba. On nije samo osnivač WEF-a, svjetlo vodilja i glavni prorok, već i stvoritelj YGLova. Srećom po nas, on je brbljavac koji priča o svojim velikim planovima za planet i njegove mršave stanovnike. Njegova velika zamisao? Dionički kapitalizam, što je navodna nadogradnja za odbacivanje prašnjavog dioničarskog modela.

U staroj postavci, rođenoj s Dutch East India Company, 1602. godine, šefovi odgovaraju investitorima i dioničarima, koji imaju pravo glasa u igri. Izazvali su mnogo bijede, naravno, ali još i više bogatstva i stabilnosti. Schwab jedva čeka kako bi promijenio ovakav scenario. Njegov dioničar umeće svoju užad u sve dijelove koje dotaknu potezi te tvrtke, dajući i njima glas.

Zamislite samo postolara: on nije vezan samo za dobavljače i kupce, već i za ljude u blizini pašnjaka, gdje pasu krave. Ti stanovnici u blizini pašnjaka bi dobili pravo glasa, vezano uz postolarske poslove. Schwab se kune kako ovo izravnava teren, jer uklanja štetu nanijetu svakoj zalutaloj duši ili kliki. Bio bi to lijek za sve krize, sadašnje ili nadolazeće.

Ali, dionički kapitalizam (stakeholder capitalism) neće sam po sebi učvrstiti dragocjeni mir Klausa Schwaba, tako da slijede još tri društvena udarca i svaki je čavao u lijes slobode. Prvo: nadzor, uokviren kao "sigurnost protiv slobode". Schwabov izbor? Sigurnost, ruke dolje. On je sav u tome kako bi pojačao nadzor (ljudi, prirode, rada) i kako bi onda nanjušio krize (pandemije, padove, poplave, krah povjerenja), te ih ugušio prije nego što zaiskre. Zvuči vrlo pametno, i dok ne trepnete uočite kako je distopijska karta otisnuta.  Pomislite na film 'Minority Report'. Tamo Tom Cruise kažnjava za zločin koji se još nije desio, ali jest predviđen. 

Schwabov san pretvara svaki pokret - vožnju, oglase za posao, vrijeme za tuširanje - u sumnjivca i zahtijeva da ga pravilno opravdate. Previše se čini kao znanstvena fantastika? Uzmimo kulturu otkazivanja (cancel culture), Schwabovo dijete koje je neprekidno na djelu; ribanje i uklanjanje umjetnosti, knjiga, riječi - sve kako bi se izbjegao "konflikt" zbog nečijih povrijeđenih osjećaja. Ta vibra "može uvrijediti"? Leglo tiranije, ništa manje.

Sljedeće, on pojačava snagu države; logičan korak, ako ste opsjednuti sigurnošću. Za još više očiju potrebna je snažnija šaka, centralizam u znaku: brži pozivi, više snage. Razumno, zar ne? Demokracije zanovijetaju, osobito one federalne. Ali, rješenje nije preotimanje vlasti, nego je to reforma, koja dalje klizi u globalni totalitarizam. Centralizam rađa zatvorenu elitu, koja se odmiče od rulje (koja glasa za njih), što jest trend koji hara Zapadom od 2020-ih. Najglasniji su tamo gdje su na vlasti GLTovci i YGLovci, poput Macrona, Trudeaua ili Merkel. Schwab ne sanja nikakvu slobodu i sigurnost. On kuje lance, a njegovi YGLovci su naučnici. 

Od financijskog sloma 2008. godine, Merkel je bila buldožer. Ona nije samo uništila moć parlamenta, već je njemačke države bacila pod zemlju. Mjere u vezi s COVID-om su bile uvrnuti vrhunac propasti: njeno odabrano stručno vijeće je skuhalo uredbe koje su  poništile slobodu, ostavili su državne premijere iza sebe i neka klimaju glavama, poput jadnih glupana.

Nije samo demokracija pogođena ovim centraliziranim fetišom brzog odlučivanja u švapskom stilu, nego je vladavina prava toliko oštećena i svaki demokrat koji imalo drži do sebe bi se trebao gadno znojiti. U središnjoj državi opterećenoj COVID-om, građanska i ljudska prava nisu bila svetinja - ona su bila vješala za one koji "krše pravila". Nemojmo se niti sekunde zavaravati kako je proljeće 2020. godine bilo nekakva slučajnost; bilo je to pokazni trailer za "New Normal", proizveden od Schwaba i njegove ekipe.

Zato se političko-medijski stroj s bjesomučnim očajem drži mita o COVID-u kao kugi 21. stoljeća. Proklete bile činjenice, jer ostavljaju tragove prema trajnoj slobodi, koja bi mogla zagrabiti niz cestu. Zato Schwabov krizni tim pali vlasništvo i vlasnička prava.

Predajte središnjoj državi ključeve gotovine, kako bi mogli financirati potpuni nadzor i birokratsko gušenje. Da. Baš svih nas. Mi to trebamo platiti u ime Schwabove sigurnosti. To je zavjera pauperizacije Europe i SAD-a odozgo prema dolje: razgolititi ljude, jer je to jednostavno poput grijeha, tj. vlasništvo je jednako slobodi. Okrenimo naopako: nema imovine, eto “boljeg svijeta” à la Schwab.

U njegovoj utopiji: svaki dah, mobilnost, potrošnja, vrijeme tuširanja, sve ovisi o hiru države. Kina je već tu - društveni krediti su uzica, zbrajaju se u životu. Italija umače nožni prst, Bologna je u jesen 2022. godine izvela prvi europski napad: bodovi za dobro ponašanje, nagrade će se utvrditi vremenom. Kineski priručnik pokazuje koliki je ulog, jer život postaje igra s bodovima, a ljudi se hvataju u mrežu. To nije samo tiranija, već i pogodnost. WeChat je njihova aplikacija za sve; privatnost je šala i lakoćom pobjeđuje.

Tu je zatim i psihologija Schwabove vizije, koja izaziva gadne udarce po crijevima: uskraćivanje slobode i vlasništva, sve kako bi se  stvorio i financirao preventivni panoptikum. To je šamar za svakoga tko je skupio skromno gnijezdo, kao i za svaku državu koja se sagnula pred ovim utopistima i naplaćuje obiteljima metke za njihovo pogubljenje. Dosjetka Ericha Kästnera: "Nikada ne padni toliko nisko da pijuckaš kakao, kroz koji te vuku." Ipak, Schwab zahtijeva! Platite vlastitu propast, podjelu i oduzimanje posjeda, i smiješite se, kada smo već kod toga. Taj WEF-ov đir - "Nećeš posjedovati ništa i biti ćeš sretan" - to nije obećanje; to je podsmijeh, otvoreni prezir prema malom tipu na ulici.

Napomena: Ah, evo...tijekom pisanja ovog teksta, proglašen je nasljednik Klausa Schwaba. Zasad ga je zamijenio Peter Brabeck-Letmathe, bivši direktor Nestlea. Ovaj je tip 2017. godine sav pun sebe izjavio: "Ljudi ne smiju imati slobodni pristup vodi."

Kako biti mladi globalni lider? 

Usmjeravajući pogled na svjetonazor YGL-a, ne možemo izbjeći natezanje s tzv. "kalifornijskom ideologijom". To je Frankensteinov spoj dviju vjeroispovijesti koje su se nekada smatrale uljem i vodom: slobodna hipijevska duša, spojena s yuppijevom kockastom žurbom. Zvuči ludo, naravno, ali pogledajte malo bolje. Ovi kampovi nisu samo zbog ljubljenja rođaka - nego tim za označavanje.

Podivljali kulturni liberalizam hipija daje moralni poticaj šupljoj jurnjavi jupija za novcem. Bacite se na njihovo woo-woo brbljanje o "boljem svijetu" (usput skreću temu na teritorij promatranja kristala) i lako je povezati YGL-ove, kao daleke rođake s dječacima na posterima Kalifornijske ideologije: Gatesom, Bezosom, Dorseyjem, u stvari, cijelom ekipom propovjednika iz Silicijske doline.

Nije samo njihov žargon ono što povezuje ove frakcije Novog svjetskog poretka - oni su smješteni na istoj, zajedničkoj, uzvišenoj ideološkoj skeli - pritom se rugaju nama, rulji. Razlike između "čistog" kalifornijskog evanđelja i spina YGL-a vrlo su tanke, kada je u pitanju velika cijena. Što ih povezuje? Zajednička lista pogodaka: zapalimo Stari svijet - njegove tradicije, njegova sidra, njegovu podlogu - za "Novog čovjeka" i "Novo društvo", gdje se jednoobrazni obrazac pretvara u šarenilo raznolikosti.

YGL-ovi prevode ovo evanđelje (mržnjom prema ljudima) u hladnu i tvrdu politiku. Obje ekipe guraju politiku identiteta, koja pritom kida veze s domom, kulturom i rodbinom, zamjenjujući ih sjajnim etiketama, koje su redom opsjednute seksom. Pod zastavom "spasimo planet", oni prodaju ekonomiju usmjerenu na društva prepuna tenkova i dijele društvo na one koji imaju i one koji nemaju. Uz sve, navijaju za masovnu migraciju, koja probija granice, koja je bure baruta za kaos (građanski sukob ili još gore).

Njihov san? Rainbow Kraljevstvo, koje je bez granica i prepuno je izmjenjivih zupčanika bez stvarnih korijena, promjenjivog identiteta, ali praznog naslijeđa. Utopija za njih; noćna mora za sve ostale. Bez sidrišta, većina ljudi u ovoj YGL-California shemi završi kao stoka, podupirući mašineriju Novog svjetskog poretka: sirovina za društveno petljanje i eksperiment uzgoja elite.

Nazovitmo ove gospodare onime što jesu: globalna aristokracija raširenog digitalnog feudalizma. Previše? Bacite pogled na srednjovjekovne vibracije. YGL-ovi, i njima slični, ujedno su: svjetovni baruni i visoki svećenici lažne vjere, vraški usmjereni natjerati mase u pravedničko stado kalifornijske ideologije. Iznose svježe priče o sudnjem danu kako bi prestrašili "grešnike": ovdje nema raja s mlijekom i medom ili 72 djevice, tu je samo sumorna nagrada golog preživljavanja. Njihovu kozmičku ucjenu podupiru oštre politike ovog novog plemstva, koje nabijaju njihovu dogmu, bez obzira na broj mrtvih. 

Nikakav štit, nikakvo uporište ne postoji za nemoćne - nitko se ne brani, nitko ne želi nadmašiti moćne. Ono što je vrijedilo za srednjovjekovne seljake, zvuči puno istinitije uz današnje bespilotne letjelice, koje štite demokraciju. Prosvjedi protiv COVID-a sve su ogolili: policija je zamahnula na ljude sa toliko divljaštva, te je čak i UN-ov pas za nadzor mučenja, Nils Melzer, morao popustiti. Njegova osuđujuća presuda državnom razbojništvu, kao i oglušivanje vlada nakon svega - okreće scenarij: policajac je od "prijatelja i pomagača" naroda postao unajmljeni psić režima.

Feudalni odjeci tu ne prestaju. Pogledajte igre koje se igraju oko braka. Plemstvo stare škole vezalo se za svoje: Henrik II Jasomirgott ugrabio je bizantsku princezu Teodoru Komnenu; Karlo Veliki je oteo Teofana iz Carigrada. Zastranjivanje je bio potez prekršitelja zakona, nakon toga je uslijedila društvena i osobna propast.

Engleski Edward VIII naučio je to na teži način u 30-ima, opčinjen dvaput razvedenom američkom pučankom starijom od 40 godina. Oženiti je? Morao se odreći krune; 10. prosinca 1936. godine je to bila gotova stvar. Današnji digitalni feudalci ne trebaju krute kodekse; ionako se oni drže samo svoje vrste. Vođa senatske većine, Chuck Schumer, vjenčao se s političkom kolumnisticom Michelle Cottle. Kći bivšeg ministra financija Roberta Rubina, izvršna direktorica CNN-a, Jamie Rubin, udaje se za zamjenika državnog tajnika Antonyja Blinkena iz Obamine ere. Partner bivšeg ministra zdravstva Alexa Azara, glavni lobist, Tony Podesta, predvodi utjecajem u DC-u. Naravno, romansa bi mogla zapaliti ovakva uparivanja među moćnicima, ali bi istaknulo vrišteći neonski znak: elita se maknula iz svog čopora.

Brak kod njih nije samo romantika; to je igra šah među snažnima. Habsburgovci su zakucali: "Neka drugi ratuju, ti se, sretna Austrijo, udaj!". Vjenčanja, u ime izbjegavanje rata su out, ali kut moći je još zimzelen; osobito kada se pojavio novi kastinski način razmišljanja. Ovi insajderski parovi podupiru kliku i ojačavaju zidine protiv svađa, postavljaju dodatne cigle za dinastije. Povijesna dinastička opsesija, od egipatskih faraona do europskih kraljeva, je uvijek pratila privilegirane. Bezimene mase? Bezlične, nemoćne, izbrisane. Sada ide ista svirka: neoprani se više ne žene mnogo, mlade muči samo seks, nigdje ljubavi. Ima to smisla, je kada ništa nije vrijedno prenošenja, zašto se uopće potruditi? Dobivamo hiperseksualni, nerazborit, besciljan nered - neka ide svatko sa svakim, bez uloga, bez svrhe.

Zapjevajmo himnu elite za plebs: "Svi sa svima, sve prolazi, ništa nije važno." Uzmimo za primjer djevojku koja se razmeće svojom romansom sa Boeingom 737, na internetskom cirkusu javne televizije. Bez ičega vrijednog predaje, bez kulturei bez korijena, pa zašto onda ne voljeti avion?

https://www.unilad.com/community/life/woman-relationship-airplane-explains-break-up-953681-20240912

Nasljeđe nije samo DNK; to su rituali, identitet, značenje. Sastružite sve i uzgojili ste one koji samo sliježu ramenima. Gospodari se prokleto brinu za to da niža klasa ostane praznih ruku, bez naslijeđenog ničega: kultura, svrha, sve je povučeno radi lakšeg održanja stada. U međuvremenu, gore u svojim kulama od bjelokosti, žene se i dalje množe. Oni imaju  nešto što će ostaviti u oporuci: moć, bogatstvo, ključeve kraljevstva.

Treća faza prijenosa moći

Vraćajući se na YGL-ove i njihov Novi svjetski poredak - to je zvijer izgrađena za vječnost. Ako uspiju, Fukuyamino samodopadno proročanstvo moglo bi samo došepati preko ciljne crte: kraj povijesti, ne kao demokratska utopija, već kao globalni kapitalizam,  izobličen u milijarderski "filantropski socijalizam", previše puta preklapan i sabijen da bi se mogao razbiti. Da bismo shvatili ovo, moramo prožvakati što uopće znači "kraj povijesti".

To je povijest kao teretni vlak s odredištem. To nije pogled koji su svi kupili, ali to jest evanđelje u koje se kunu YGL-ovi i njihovi povlakači konopca, pa ćemo se njime za sada voziti. Evo zaokreta: "kraj" povlači dvostruku dužnost. Prvo: to je naličje "početka", to je spuštanje zastora, točka. Ali, drugo, a ovo je suština: "kraj" se mijenja za "cilj". Kraj povijesti nije njen lijes; nego je to nagrada, njihova dosegnuta zvijezda sjevernjača. Staroškolsko značenje je izblijedjelo, pa stavljamo zastavu: YGL-ovi ne jure za finalom - oni traže zauvijek zaključano stanje - oni traže vrhunac, koji ništa više ne može prevladati. Zamislite zapadne "izbore": povijest je gotova onda kada zrak koji udišemo - "nema alternative". Naravno, i dalje biste "izabrali" - Colu ili Pepsi, red party ili blue - ali sve je to ista  laž, isto sranje koje se prodaje u različitim limenkama.

Pravi gut-punch? Njihov sustav je duh, jer nema glave koju bi mogli oboriti, nema osoblja koje bi mogli tužiti, nema središnjeg odbora kojeg bi zezali. Nedodirljivo? Dovraga, jedva ih je uhvatilo. Ako YGL-ov remiks o čovjeku i društvu pobijedi, onda povijesni potisak staje, zarobljen u kotaču, neprestano se vrti, u vrtoglavici. Napredak - to derište slobode - umire na trsu. Oduvijek su postojale neke odmetničke duše, koje su preotimale slobodu iz stiska moći i pokretale povijest. YGL pobjeda prekida ovaj lanac, to je gotovo, obrisano, finito.

Prije nego što uronimo u priručnik YGL-a, kao kovačnice pomoćnika Novog svjetskog poretka, raspravimo o "trećoj fazi prijenosa moći" - kojoj trenutno svjedočimo. Dani blještavih hvatanja za globalnu vlast: legije koje tutnje zemljama, armade koje sijeku mora...sve je to gotovo, kaput. Osvajanje je out; infiltracija je in. To je igra koja se odvija u 2020-ima, puzajuća je to trulež koja nagriza zemaljsku kuglu, sa Zapadom kao svojom nagradom. Samookrunjeni uzurpatori svjetske vlasti vide kako kuca njihov čas:  vrijeme je da Novi svjetski poredak ubaci u veću brzinu. Tko zamahuje maljem? YGL-ovi, naravno. Ništa šokantno, jer to nije neki vanilla trening i nastup za zupčanike sustava; to je lončić koji izbacuje elitnu avangardu NWO-a.

Da bi popratili nastup YGL-a u ovoj Velikoj transformaciji, vratimo se na seizmičku tutnjavu ranih 2020-ih godina. Nalazimo se na rubu planetarnog udara protiv Starog svijeta. 5000 godina civilizacijskog napretka sada je pod opsadom. Od dječjih vrtića do korporativnih penthousea - baš nitko nije pošteđen. Napad se odvija u roju: organizacije, institucije, opreme u izobilju, i svi se zaklinju na svoj sveti gral "boljeg svijeta". To su čvorovi u mreži - zamka koja sada prekriva zemlju poput mrtvačkog pokrova.

Svaki igrač ima svoju nišu u ovom velikom preokretu: WEF je powwow središte, jama za moćne i utjecajne osobe koje se sinkroniziraju i isprepliću svoje veze. Atlantik-Most je srodni duh: think tank sa sjedištem u Berlinu, elitna mješovita zona, usmjerena prema biznisu (252 od 493 člana u 2010. godine), politici (82) i medijima (40), s mrvicama akademske zajednice (27), sindikata (14), ali i slobodnih profesija (78). Sigmar Gabriel je njime predsjedavao od 2019. godine. Tada je zamijenio Friedricha Merza, slijedećeg kancelara Njemačke.

Nemojte zaspati što se tiče Atlantik-Mosta, jer "Mladi lideri", pokrenuti 2010. godine su rebrendirani u "Globalne mostove" do 2012. godine, kada su prekinuli formalne veze s mamom. Njihovo djelovanje je tjedni blitz nastup, a ne šestogodišnji maraton YGL-a, ali atmosfera je ista. Zatim, tu je Gavi, moćni prodavatelj cjepiva, financiran od strane Gatesa, lutkar u sjeni nad WHO-om, zadužen za medicinsku uzicu NWO-a; njihovi afrički skandali oko sterilizacije djece, pod natpisima "cijepljenja", su mračan znak grozne sramote. U međuvremenu, lažni borci za prava, poput Black Lives Matter, na sve strane pale stare veze, potpiruju urbane ratne zone pod antirasističkom zastavom, a suosnivačica BLM-a, Alicia Garza, okićena je perjem YGL-a.

Pa gdje onda YGL-ovi sjede? U mrtvoj točki, ogoljenih očnjaka, oni su pauci u ovoj globalnoj mreži. Njihovi bivši studenti, npr. Jamila Abbas (marokanska dužnosnica), Reuben Abraham (indijski think-tanker), Nico Rosberg (prvak F1), Elisa Vegas (venezuelanska maestrica), Annalena Baerbock (njemačka ministrica), i mnogi drugi - raspoređeni su po svim moćnim mjestima, i to diljem svijeta. Nije ovo nikakav seminar, nego je to kovačnica, gdje se izbrusi ideološki čiste operativce sa zanatom, i zadatkom neka proguraju  agendu NWO u svojoj kući. Oni nisu samo igrači, oni su vezivo, nahranjeno dogmama, novcem i vezama iz organizacijskog stroja. To je B-film, moguće i špijunski film, koji se emitira svakodnevno, bez potreba za bilo kakvom zavjerom. Ovo je strategija, hladna i dugotrajna, za konačno preuzimanje prijestolja moći.

Rugajte se "teoriji zavjere" koliko god želite; ali, ovaj projekt se ne odvija u mraku, nego svima naočigled.

Ova YGL strategija nije neki novopečeni gambit: to je starinski napitak, ispisan iz povijesnih knjiga, samo uglađen i uvećan. Zašto ponovno izmišljati toplu vodu, kada je stari priručnik dovoljan? Govorim o kasnim 1960-ima: studentskim pobunama u SAD-u i zapadnoj Europi, koje su dovele do kulturnog preokreta, pa su onda zarile zube u politiku, društvo i ekonomiju, s dječjom vizijom "boljeg svijeta". U Njemačkoj su prošla samo tri desetljeća, od pobune iz '68. do uspona crveno-zelene vlade 1998. godine. Mislim kako je to dovoljan dokaz kako nije bila riječ o nekoj tajanstvenoj kabali - nego je to spori, šturi i uporni "marš kroz institucije".

The '68ers' Trek

Ovaj "marš" je revolucija koja se odvijala na niskom nivou, jahala na rubu zakonitosti; i tu nema ništa novo. Hitler se tome okrenuo nakon što je njegov puč u Münchenu propao (1923.) propao: nemojte razbijati sustav izvana, nego ga uvucite i izdubite iznutra. Jako jednostavno. Preplavite birokraciju, učionice, redakcije, umjetničke jazbine, svojim vatrenim oružjem. Kultura je prava nagrada. Antonio Gramsci, talijanski marksistički pisac, to je zapisao u kamen; dvostruka vlast: sirova dominacija i "intelektualno, moralno vodstvo". Upravljate neprijateljskim skupinama koje bi inače srušili oružjem, ali predvodite svoje saveznike. Najvažnije je što morate pronaći kulturnu uzvisinu, prije nego što se dočepate prijestolja. To je vaša zlatna ulaznica.

Kada jednom uđete, vladate, ali nastavljate upravljati i duhom vremena. To je otimanje moći kroz stražnja vrata: preskočite barikade, izgradite vibru (toliko gustu) i onda se stari poredak počinje gušiti u vlastitim sumnjama. Ni jedna demokracija ne trpi neprestanu provjeru svojih moralnih vjerodostojnosti.

Gramscijeva "kulturna hegemonija" je otrov koji polako djeluje. Jednom kada postane vaša, politička moć pada u vaše ruke, poput prezrelog voća. Bonska saga to dokazuje: od '68. do '98., intelektualci, umjetnici i medijski majstori, prokrijumčarili su rainbow vjerovanja u njemačku buržoasku jezgru. Do 1998. godine je stara garda izgubila napisani scenarij; tako su pozornice, studiji, predavaonice, sve je postalo pretrpano. Crveno-zeleni pobjeđuju. Prekopajte korijene 1968. godina i pronalazite zlatno dekodiranje YGL-ova: nije potrebna nikakve velika zavjera, samo grupa galamdžija.

Počelo je poslije rata, neplanirano. Zapadnjački mislioci, poput Adorna i Horkheimera, preokupirani holokaustom i Hirošimom, zagrizli su u utrobu "prosvijećenog" Zapada. Poštena igra: ako su plod razuma genocid i nuklearne bombe, nešto je pokvareno.

Frankfurtska ekipa "Kritičke teorije" (Adornova "poezija nakon Auschwitza je barbarska", njemačka mantra) podigla je ogledalo: prosvjetljenje je zastalo pred hladnim alatima, a ne pred mudrošću. Opsesije higijenom su se pretvorile u rasne čistke; fizika je rodila atomsku bombu. Nikakva tajna ruka nije izazvala '68., nego je to bilo nekoliko profesora, koji su mentorirali  nekoliko učenika, koji su se razmnožili još više; sve dok generaciju kasnije, to više nije bio pokret koji guta društvo, nego su bili potpuno spremni uhvatiti se za vlast.

Ideje su se usput preokrenule: Adornovo duševno traženje iskrivljeno je u današnjeg "Novog čovjeka", globalni model je zamijenjen arijevskim modelom, "rasna čistoća" preokrenuta je u multikulti, "Volksgemeinschaft" u raznoliku kašu. Navodno plemenito '68ers': "zašto se ovo dogodilo?" je potopljen u plitkom remiksu, ali na istoj instrumentalnoj kolotečini, možda nove boje. Arendt i njene naci-Staljin paralele pristaju u ovu zbrku kao salivene, ali nemojte to reći YGL-ima - previše su zauzeti daljim marširanjem.

I tako se vraćamo na Novi svjetski poredak i njegovu srodnu kalifornijsku ideologiju, što je direktan zaostatak iz loze '68-ih, samo je uglancan za moderno doba. Nit je jasna: od bonnskih studentskih vatrogasaca kasnih 60-ih, do berlinskih križara koji su odustali od studija, sada najglasniji kada viju zastave duginih boja. Primjer: gomila rodova, kao društvenog konstrukta, čvrsto se oslanja na ikonu Simone de Beauvoir, iz 1968. godine: "Ženom se ne rađa, već se ženom postaje." Nije niti čudno što YGL-ovi, wannabe-i globalne elite, prepisuju istu knjigu otimanja moći od njihovih ideoloških djedova, samo oštrijih rubova i naučenih lekcija.

Kulturni buntovnici iz '68. su se kaotično raspršili, jer su preuzeli moćna mjesta u Bonnu i drugdje, ali ta je raspršena akcija imala i  nedostataka. Prvo: sreća je nestalna gospodarica; skokovi u karijeri ovise o prekidima koje ne možete namjestiti, osobito bez kulturnog utjecaja ili mreže prijatelja, koji vas ponovno mogu podići. Drugo: to je bio mučni i dugački, 30-godišnji put u Njemačkoj, od '68. do '98. i crveno-zelene zore: To je puna generacija i pokazuje strpljenje koje zvijer zahtijeva. YGL-ovi? Oni su rješenje, jer Schwab ne odgaja početnike koje će tek kasnije poslati bitni; on je igrač koji bira zrele trešnje, koje su već u igri.

Annalena Baerbock, YGL od 2015. godine je bila zastupnica u Bundestagu; visoko profilirana osoba u vijeću Zelenih. Jens Spahn, klasa 2016. godine, s Macronom i austrijskim Kurzom, bio je podšef ministarstva financija. Sanna Marin, finska premijerka, pridružila se 2014. godine, kao vijećnica u Tampereu i zamjenica čelnika Socijaldemokrata. Ljubitelji špijuna se ovdje razigraju. Pa, ovo je čista obavještajna vještina: ugrabite već izgrađena sredstva, a ne sirove novake.

Bivši KGB-ov prebjeg, Viktor Suvorov, prolio je svoju sovjetsku dušu, nakon 1978. godine. Ciljajte na tehnološke čarobnjake u ključnim sektorima: energetika, nuklearno oružje, ekonomski pokretači, kao i na tihe, utjecajne ljude koji su vrlo blizu samom pulsa moći. Ostavite vani svinje koje su u središtu pozornosti. Dodajte programere razmišljanja: pisare, umjetnike, aktiviste, nevladine organizacije....i imate dobitnu kombinaciju.

Jurij Bezmenov, još jedan sovjetski bjegunac iz 1984. godine je sve udvostručio: guralo se sporo kapanje, neprimjetno, ono koje gura dušu nacije prema pjesmi Moskve. YGL-ova A-lista - Merkel, Trudeau, Macron - čini se kako da se protive pravilu "drugog reda", ali oni nisu bili na naslovnici, onda kada su ih pozvali. Osim toga, 40 godina kasnije, špijunske igre su napredovale; postale su lukavije, glatkije, smrtonosnije. Zapadnjaci, u međuvremenu, ne mogu pojmiti mirno neprijateljsko preuzimanje vlasti. To je gadno  ironično, obzirom na napad Güntera Guillaumea na Stasi, ili SED-ovu novčanu poplavu za kupnju ljevice Zapadne Njemačke. Politika moći 101 - no, mediji sve označavaju kao "zavjeru", onda kada nedržavni globalisti, poput WEF-a, pokazuju svoje mišiće.

Schwabova ekipa više niti ne trza. Oni otvoreno propovijedjua masovnu pauperizaciju i ropstvo; sliježu ramenima s "mitskih" visina, s podsmjehom i ispod stola, guranjem koljenimaa. Legenda Stasija, Markus Wolf, mogao je samo sanjati o ovako slobodnoj propusnici za provođenje terora. YGL-ovi predvode ovaj puzajući državni udar. Oni su skrojeni zato da se ukopaju, neumoljivi i lukavi. Oni usmjeravaju insajdersku drogu - moć, znanje, iskustvo, novac - izravno u WEF-ov trust mozgova. Istovremeno, njihovi ideološki diplomci, iz današnjeg kampa za obuku, iskrivljuju politiku domaćeg terena, godinu za godinom, sloj po sloj. Gledamo kako se odvija najhrabriji gambit infiltracije u povijesti - gledamo kako se događa uživo i bez napisanog scenarija.

Zavirite u javne popise bivših studenata YGL-a i otkrivate kako se ovaj izrod iz WEF-a probija do bitnijih mjesta moći, i to diljem svijeta - sa ideološkom knjižicom u ruci. Zamislite: raširenu rešetku, koja se provlači vodoravno i okomito, kroz svaki kutak za donošenje odluka (politiku, društvo, što god hoćete) i sve jače steže se sa svakom novom YGL serijom. To je živa, rasprostranjena zvijer, koja iz godine u godinu raste i dobija u snazi ​​i mišićima. To je zamisao Klausa Schwaba, koja ima svoj korijen u starim igrama.

Već smo kimnuli glavom i prihvatili Adornove temelje i KGB-ovu taktiku sporog sagorijevanja; prikrivenu, puzajuću, bez vođe i ravnu. Nema pojedinačnog istaknutog sjemena, nema vođe čopora kojeg treba srušiti; ovdje svaki čvor, svaka nit, nosi jednaku težinu. Zaboravite na klasičnu revolucionarnu organizacijsku shemu, tipa: šef, poručnici, gunđanje. To nije igra koju igraju YGL.

Ovo nije šah, s kraljevima i pijunima, koji se bore za mat. Ovo je igra Go, gdje je svaki kamen isti i pobjeda dolazi samo onda kada jedna strana uguši drugu, potpuno preuzimanje. To je metafora koju su skuhala dva francuska pametnjakovića, Gilles Deleuze i Félix Guattari, tijekom 60-ih i 70-ih godina. To su mislioci koji su nestali iz svjetla reflektora, ali su ostavili vraški trag. Njihova velika ideja? "Rhizome": grčki izraz za korijenski splet, podzemni nered, koji prkosi urednom rastu stabla, grane i lišća. “Nema točaka ili položaja u rizomu”, napisali su, "nema uredne hijerarhije poput debla ili korijenja". To je "najgore", jer je korov, nezaustavljiv, uspijeva tamo gdje ruže treba maziti i paziti. Vrtlari dobro znaju: svakodnevno se borite s tim smećem, ili je igra zauvijek gotova.

Oni su rastegli pojam rhizoma izvan biljaka. Oni gledaju u zvijeri, ili pomislite na "čopor". Čak je i sama jazbina čopora - njihov rhizom - divlji tuneli, svaka rupa može biti krevet, zalogajnica, otvor za zasjedu. YGL-ovi? Ugrabili su ove vibre korova i pakiranja: skriveno širenje, napadaju bilo gdje i bilo kada, a zatim brzo nestanu. Ali, Deleuze i Guattari idu dublje, što nisu samo njihovi potezi ili namještaljke; ovo su postale YGL ideje.

Njihovo znanje i iskustvo njihovih fanova je također rizomatsko. Stablo mudrosti stare Europe, koje je bilo duboko ukorijenjeno, čvrstog debla i osunčanih plodova napretka, se vodilo nekakvom logikom: identitet, neproturječnost, poštovanje, nema utjecaja životnih sredina. Ovo danas nije to. Današnji rizom je namjerno, tamno, rašireno režanje. Bez korijena, bez baze, bez reda, bez cvjetanja....potreban je samo nekontrolirani rast, potrebno je prerezati uzicu logike.

Kada YGL, Davos i NWO završe sa širenjem svog rizoma, povratak u vrt biti će gotovo nemoguć; sigurno nemoguće bolan. Nema više ruža, nema rajčica, nema niti dinja....ostaje samo ravna i divlja pustoš jednakoga. Staze, gredice, travnjaci? Nestalo.

To je završnica YGL-a. To je Veliko resetiranje, Novi svjetski poredak.

To je jalova deponija jednakosti, sve različitosti su uništene i poravnate buldožerom.

Hvala na čitanju. 

Tekst sastavila Lily.

(Tako se predstavlja, i da, žena jest zaista bivša zaposlenica Agencije. Jednostavno, nakon puno piskaranja sa analitičarima - razni su putevi i susreti Gospodnji; analitičari na koje naiđem su većinom iz špijunske i vojne struke - prepoznam obrazac: imaju oni specifičan način razmišljanja i pisanja. Nakon nekog vremena naučila sam ih prepoznati. Osim toga, ova žena je poslala još neke dokumente, koji su opširni i zahtjevaju vrijeme za obradu. Ali, napisala je ovaj tekst koji sam podijelila s vama. Hvala Lily i hvala svima vama na obilasku. Zdravi i veseli bili. Pozdrav.)