MRAČNA AKASHA

Starica je ustala prije zore, kao i uvijek. Ona i njezin suprug obrađuju nekoliko raija zemlje u Isanu, sjeveroistočni Tajland, gdje uzgajaju povrće, rižu i šećer. Na ovoj ravnici bez izlaza na more postane pakleno vruće usred dana, a najbolji sati za rad su od 5 ili 5.30 ujutro do otprilike 10 ili 11, kada se ide odmoriti uz rižu. Povratak na posao je oko 03, i radi se dok se ne smrači, oko 6.30. Onda jedete i spavate. I to je to, svaki Božji dan, sedam dana u tjednu, pedeset i dva tjedna u godini. Svaki sat dnevnog svjetla provodi se, i koristi, vani. Dolaze unutra samo spavati.

Dakle, teta Buaphan je kuhala doručak na svojoj peći na drva (s toliko drva okolo, zašto trošiti plin?), kada joj je za oko zapelo nešto čudno: povorka jarkih svjetala koja se tiho kretala nebom. Ravna linija, ravnomjerno raspoređena, napeti niz zvijezda.

Bilo je nečega gadno jezivog u tome. Ništa prirodno, očito.

Pa je onda zamolila svoju kćer neka me pita znam li što je to. Uz malo provjere na internetu, ustanovilo se kako je ona svjedočila satelitskom 'vlaku' SpaceX-Starlink. Svaka tri tjedna ili tako nešto, raketa Falcon-9 poleće iz zračne baze Cape Canaveral na Floridi, noseći teret od od šezdeset satelita. Teta Bua je bila svjedokom trećeg raspoređivanja. Saznalo se kako će na kraju (u stvari, na početku) biti ukupno 12 tisuća satelita. U budućnosti će to porasti na 42 tisuće satelita, uz odobrenje Savezne komisije za komunikacije. Planet bi trebao biti zatvoren u tri 'orbitalne ljuske': na 340, 550 i 1150 km iznad Zemljine površine. Ova arhitektura desetaka tisuća satelita - poznata kao 'konstelacija' - koristila bi lasere i moćne odašiljače s faznim nizovima, kako bi internetskom pokrivenošću zasitila cijelu naseljenu površinu planeta.

Dijelim staričinu nelagodu.

Tehnološki skok prema naprijed, predstavljeni Starlinkom, zvuče fantastično impresivno: propulzivna slijetanja, kriptonski ionski potisnici i žiroskopi za kontrolu momenta, sustavi za pozicioniranje i autonomno izbjegavanje krhotina, silicij karbidni laseri, prijenos podataka svjetlosnim pulsom. Ne mogu se pretvarati kako razumijem sve ovo previše na tehničkoj razini, ali u svakom slučaju, više me zanimaju učinci i ciljevi - tehnološki, društveni, čak i filozofski - koji zasigurno moraju biti poprilično duboki. Uh, naravno, zanima me i motivacija?! S ulaganjem milijarda dolara i izvanrednim razinama domišljatosti, u rješavanju problema koje se primjenjuju ovdje, kao i neviđenom količinom svemirske infrastrukture koja se gradi - ciljevi projekta Starlink moraju doista zaista dalekosežni, zar ne? Ipak bi ovo bilo novo svjetsko čudo, zar ne? Gotovo veliko, ambiciozno i epohalno postignuće, koje je gotovo u rangu s piramidama u Gizi. No, kao i s piramidama, postoji rasprava o svrsi njihove izgradnje.

Starlinkovo oficijenlno ​​web mjesto govori samo o zadovoljavanju potreba potrošača. Krajem 2019. godine je više od polovice svjetske populacije ostalo offline. Starlink terminali biti će znatno jeftiniji od konkurencije, oko 600 dolara u usporedbi s Kymetinom prijemnom antenom od 30.000 dolara (naravno, još uvijek je izvan dosega poljoprivrednika iz Trećeg svijeta).

Oni kažu: Starlink stvara 'globalnu mrežu neomeđenu ograničenjima zemaljske infrastrukture', kako bi 'isporučila brzi širokopojasni internet na lokacijama gdje je pristup bio nepouzdan, skup ili potpuno nedostupan.' Snažni odašiljači s faznom rešetkom i laseri postavljeni na svaki satelit donose brzi i pouzdani širokopojasni internet populaciji (koja je trenutno malo ili nimalo povezana), gotovo bilo gdje na planetu, kažu: čak i u najizoliranijim područjima, kao i nisku latenciju povezivosti s već dobro povezanim gradovima. Iako Musk kaže kako naseljena središta nisu njegovo primarno tržište.

Milijarde dolara ulaganja. Sami razmjeri projekta. 42 000 satelita, u tri orbitalne ljuske. I to sve samo zato da bi se internet doveo do ugroženog ruralnog stanovništva? Čini se kako je to jako skroman cilj za tako spektakularan projekt. Gdje je zarada?

"Postoji značajna nezadovoljena potražnja", odgovara Elon Musk.

Moje pitanje bi bilo: potražnja od koga? Od seljaka Trećeg svijeta, čiji značajni nezadovoljeni zahtjevi vjerojatno uključuju pitku ​​vodu, sanitarne uvjete, hranu, struju, lijekove, mir, životni vijek?

Ili, s nekog drugog mjesta? Odakle dolazi taj zahtjev da se Zemlju zatvori u satelitsku rešetku?

Uz veliku propusnost i globalnu pokrivenost, sustav također nudi još jednu ključnu prednost u odnosu na zemaljske sustave: nisko kašnjenje. Jedinstvene značajke Starlinka dizajnirane su za smanjenje vitalnih milisekundi latencije postojećih sustava, pa bi onda te frakcijske ekonomije bile odlučujuće za visokofrekventne trgovce - te bi ponudilo potpunu dominaciju tržištima. Odavde će Elon Musk i SpaceX višestruko vratiti svoje milijarde: od premium pretplata koje plaćaju algoritamski trgovci.

Dakle, možda je to izvor.

No, da li jest zaista? Prestaju li ovdje naša pitanja, ako i pogodimo motiv profita? Je li novac dovoljan motiv za ovaj poriv povezivanja svakog čovjeka na planeti? To što se uvijek radi o novcu ne znači kako se uvijek radi samo o novcu.

Unatoč Starlinkovoj dominaciji na području LEO satelitskih komunikacija, to nije jedina takva shema, niti čak prva na tom području. Bill Gates je bio poprilično uključen u ovo područje, ulažući od 1990-ih godina nadalje, u projekte kao što su: Kymeta, Teledesic i EarthNow. Robert F. Kennedy Jnr je (nelagodno) progovorio o konstelaciji Billa Gatesa od 61.000 satelita, čiji je cilj vladama i korporacijama svijeta pružiti napredne mogućnosti snimanja i video pokrivenost visoke rezolucije, i to (gotovo) bilo gdje na površini planeta. Koliko mogu zaključiti: on se referirao na planirane projekte, a ne na nešto što već postoji, jer je napredak na Gatesovom projektu EarthNow trenutno zaustavljen zbog korporativnih spajanja. Zatim, postoje i manje 'konstelacije' poput Bransonovog OneWeba i Bezosovog Projekta Kuiper (Kuiper Systems LLC, podružnica Amazona). Čak se i Facebook želi uključiti u ovu akciju. Na ovaj ili onaj način ćemo na kraju gledati u planetarni telekozmos, sastavljen od više stotina tisuća satelita u niskoj zemljinoj orbiti,  koji obavijaju našu planetu koncentričnim ljuskama.

Nakon pet godina projekta - Starlinkova prva orbitalna školjka je dovršena.

Rast infrastrukture za sveprožimajući telekozmos ne događa se samo u niskoj Zemljinoj orbiti, već i na samoj zemlji. Dok je teta  Buaphan stajala ondje i zurila u čudan trag svjetla koji je presijecao nebo prije zore, 'pandemija' je već bila na horizontu, pokretala se nekoliko tisuća kilometara sjevernije, u Wuhanu u Kini. Dva i pol mjeseca kasnije, blokada će se spustiti, poput velikog zagušljivog pokrivača po cijelom planetu. Kukavice, slabići, kao i suučesnici političara će pozatvarati svoja gospodarstva, jer su im tako naredili iz WHO-a i WEF-a. Sve 'nebitne' ljudske aktivnosti: rad, posao, obrazovanje, zdravstvena njega, putovanja, bogoslužje, slobodno vrijeme, izvedba, sport, društvena interakcija, politička aktivnost, prosvjedi....su potisnute! Mali gradovi su se u mnogim dijelovima svijeta pretvorili u obrnute zoološke vrtove, dok su životinje: jeleni, divlje svinje, majmuni, ovisno o lokaciji....lutale pustim ulicama. Ljudi bi se obično šćućurili u svojim domovima.

Međutim, zanimljivo je primjetiti kako je koordinirano uvođenje internetske infrastrukture pete generacije u svim zemljama, bogatim ili siromašnim - samo ubrzalo svoj tempo. Bez obzira na to što se ekonomski događa, kule nastavljaju nicati uokolo. Postoje izvješća kako su škole, bolnice i javne zgrade (dok su stajale prazne) naknadno opremljene odašiljačima s faznim nizom novog sustava, čije je postavljanje netko očito, u to vrijeme, smatrao neophodnim.

Obično se pretpostavlja kako će se 5G sustavi i Starlink međusobno natjecati na unosnom tržištu internetskih usluga, ali tome uopće nužno nije tako. Stalna implementacija oba sustava mogla bi sugerirati kako postoji nekakva utrka za prestizanje konkurencije, ali također je moguće kako će ove dvije infrastrukture, zemaljska i nebeska - biti komplementarne sa satelitima koji će pružati 'backhaul' mrežu za tornjeve. I ovo, što se tiče infrastrukture, konačno i meni ima nekakvog smisla. 

Bilo je mnogo nagađanja o potencijalnim primjenama 5G izvan samo usluge pružanja interneta - pitanja kojih je Starlink izgleda pošteđen. Ova pitanja, koja su mainstream i društvene mreže ismijavale i potiskivale kao 'teorije zavjere' - savršeno su opravdana, jer nije bilo sigurnosnog testiranja 5G, koji se može koristiti kao sustav oružja. Štoviše, Frank Clegg (bivši predsjednik Microsoft Canada) je otkrio kako je ono za što je dizajniran 5G: tehnologija za kontrolu i 'aktivno odbijanje' gomile.

U svakom slučaju, postoji li u 21. stoljeću nekakva funkcionalna razlika između komunikacijskih i nadzornih sustava?

'Povezivanje' radi u oba smjera.

Maršal McLuhan je to, s neobjašnjivom predusretljivošću, istaknuo prije više od pola stoljeća: "Umjesto da teži golemoj aleksandrijskoj knjižnici, svijet je postao računalo, elektronički mozak, točno kao u infantilnom djelu znanstvene fantastike. I kako su naša osjetila izašla izvan nas, Big Brother ide unutra." (Gutenbergova galaksija, 1962.)

Dok mi pristupamo internetu, istovremeno i internet pristupa nama.

Starlink ima revolucionarne implikacije za komunikaciju u svemiru putem zamjene radiofrekvencijskih sustava koji su desetljećima ograničavali istraživanje svemira, kao i moguće potencijalno omogućiti trenutno povezivanje na velikim udaljenostima. Međutim, ne bismo trebali biti previše očarani u vezi Muskove vizije naše međuplanetarne budućnosti, inspirirane Zvjezdanim stazama. Iskustvo nam je pokazalo kako je niska orbita oduvijek bila krajnje strateško tlo - ne za istraživanje udaljenih planeta - nego za dominaciju nad ovim svijetom. U svojoj knjizi Jedan mali korak? Velika mjesečeva prevara i utrka za dominaciju Zemljom iz svemira, Gerhard Wisnewski tvrdi kako civilni svemirski program, prije svega i od svog početka, služi kao paravan za vojne programe: 

"Zakon o NASA-i iz 1958. godine je izričito propisao blisku suradnju s Ministarstvom obrane, dok je u praksi Pentagon bio uključen u sve odluke u vezi s programima: Mercury, Gemini i Apollo. Erlend Kennan i Edmund Harvey dokumentirali su ovu točku u Misiji na Mjesec: kritičko ispitivanje NASA-e i svemirskog programa , još 1969. godine, te zaključili: 'I dalje je imperativ u tome da NASA zadrži svoj status pristojnog prednjeg salona svemira tijekom godina, kako bi dobili javnu potporu za sve svemirske projekte i pružili Ministarstvu obrane u svemiru učinkovito 'pokriće'. (Wisnewski, 296. strana)

Najvažnije je da je svemirski program osigurao pokriće i proračun za razvoj interkontinentalnih balističkih raketa. Kao što je pokojni, veliki Dave McGowan, napisao u svom neusporedivom prikazu obmana, Wagging the Moon Doggie:

“Zaista, cijeli svemirski program je uglavnom, od svog početka, bio nešto malo više od razrađene maske za istraživanje, razvoj i postavljanje svemirskog oružja i sustava za nadzor.”

Dakle, nikada se nije radilo o novim horizontima, istraživanju, bilo čemu plemenitom. što bi moglo unaprijediti ljudski duh. Orbita u blizini Zemlje je sve što je važno; to je najobičnija strateška uzvisina s koje se može dominirati planetom. Sve ostalo je samo izmišljeni san, koji nas drži uspavanima, dok se svemir razvija kao platforma za oružje. Koliko je poznato: Muskov plan 'Occupy Mars' je samo još jedna fantazija, još jedan propagandni meme. Uostalom - da to nije tako - onda bi to bilo preveliko odstupanje, bilo bi bez presedana. Na Zemlji, ili u niskoj Zemljinoj orbiti, ništa se nije promijenilo: poput bodljikave žice u koncentracijskim logorima - sve je uvijek okrenuto i usmjereno prema unutra, a ne prema Marsu.

Znači, slobodno mogu napisati: izgradnja Muskovog planetarnog telekozmosa prije svega je neophodna za postavljanje i navigaciju autonomnih vozila svih vrsta: od automobila i kamiona, do brodova i zrakoplova, odnosno dronova i drugih vojnih robota. Tu je niska latencija presudna. O svim robotima i autonomnim strojevima sada bi trebali razmišljati kao o vidljivim manifestacijama nevidljivog sustava: inteligencije koja se pokreće i uvlači u fizički prostor. Baš kao što su gljive nadzemni izraz gljivičnog micelija;  one nisu zasebni entiteti, već su izraz nevidljivog super-organizma - plodovi nevidljivog stabla. Starlink i slični sustavi, koji se preklapaju i koji uključuju zemaljske tornjeve s faznom rešetkom - stvaraju sveprožimajući medij: more podataka za automatizirane entitete - vozila, robote, ljude s moždanim čipovima, koji u tom mediju trebaju zaplivati. 

Digitalna Akasha.

Akasha je drevni koncept, prvi put artikuliran u sanskrtskim Vedama (najstarijim spisima hinduizma) koje se usmeno prenose najmanje od drugog tisućljeća prije Krista, te koje ortodoksni Hindusi smatraju apauruṣeya - ne od čovjeka: bez autora, neosoban, otkriven; prvi su je dosegnuli kroz intenzivnu meditaciju drevni mudraci. Akasha je nevidljivi temelj cjelokupnog postojanja, sveprožimajući medij, unutar kojeg nastaju sva materija, svi fenomeni. Kroz Akašu se prenosi Prana - iskonska energija i informacija, koja oblikuje i oživljava sve žive oblike.

Koncepti Akaše i Prane utjecali su na zapadnjačku misao kroz stoičku prirodnu filozofiju, koja je izrasla iz izgubljene Heraklitove knjige i usidrila grčko-rimski um šest stotina godina, sve do uspostave kršćanstva kao službene religije Rimskog Carstva. U stoičkoj tradiciji koja se razvija, Akasha postaje inteligentnim eterom koji prožima živi svemir koji je i sam Bog, dok je Prana pyr teknikon,  kreativna, univerzalna vatra. U kasnijem stoicizmu je ovo preimenovano u pneuma, ili dah (još uvijek često s epitetom vatreni), što se pretvara u kršćansku ideju Duha Svetoga, te nestaje pod velom religije.

Zašto mračna Akasha? Što me zaista plaši kod ove plejade tehnoloških milijardera?

Pa, Starlink jest SKYNET - kao što je vizualizirano u filmovima o Terminatoru - iako ne morate zamišljati doslovni rat protiv strojeva, kako bi vam njegova manifestacija u stvarnom svijetu bila neugodna. Nije ovo samo ideja automatizacije svih površinskih sustava i popratnih gubitkaka ljudskih uloga, izazova, individualnog suvereniteta, djelovanja i značenja....takav je sustav, po svojoj prirodi, dio niza tehnologija za apsolutni nadzor. Gatesov projektirani sustav Earthnow eksplicitno je usmjeren na samo tržište nadzora. U usporedbi s podmuklim, sveprisutnim Gatesom, libertarijanski Musk (koji omogućuje slobodu govora) izgleda kao heroj ljudskog osnaživanja, ali nadzor je također ključan element njegova sustava: satelitski transportni sustavi kojima upravlja umjetna inteligencija također moraju detaljno nadzirati površinu, geo- lociranjem milijuna mobilnih čvorova.

Ali, evo imamo i nove čimbenike u igri. Bilo da je već s nama (ili u nama) - suludi neuroznanostveni poriv teži prema samosastavljajućoj, ubrizgavajućoj nanotehnologiji - oblika sučelja: mozak/oblak. COVID kriza predstavljala je priliku za izradu prototipova takvih tehnologija u svjetskom eksperimentu (in vivo) spajanja ljudi sa strojem: što se ne može učiniti bez sveprisutnog sustava, s iznimno malom latencijom, kao što je Starlink.

"…Primarni izazov za svjetske globalne tehnologije obrade informacija temeljene na oblaku jest brzina pristupa sustavu ili latencija. Npr. trenutna stopa kašnjenja povratnog putovanja za transatlantske petlje između New Yorka i Londona je ~ 90 ms (Verizon, 2014. godine).... Ljudski B/CI, posredovan neuralno-norobotikom, i potencijalno dostupan u roku od 20-30 godina, zahtijevati će širokopojasni pristup internetu, s iznimno velikim brzinama učitavanja i preuzimanja, u usporedbi s današnjim stopama."  ('Human Brain/Cloud Interface', Martins et al, Frontiers in Neuroscience, 29. ožujka 2019. godine)

Uvijek imajte na umu kako su tajna vojna i korporativna istraživanja desetljećima ispred javnih saznanja i zato vjerujem kako je vrlo vjerojatno da su eksperimenti i izrada prototipova - nanorazmjernog sučelja mozak/oblak - upravo ono čemu svjedočimo i nalazimo u krvi cijepljenih pojedinaca (kao što je dokumentirala dr Ana Mihalcea i drugi), ali i i sve više i kod necijepljenih - jer neki drugi vektori ulaze u igru. Vrijedno je pročitati Martinsovu metastudiju (gore naveden ulomak) kako biste stekli osjećaj za radikalne mogućnosti, koje su svojstvene u neuronskoj robotici. Biometrijski nadzor i rudarenje podataka samo su granične primjene istoga. Pričekajte dok ne čujete za Transparent Shadowing.

Ne, ja nikako ne optužujem Muska kako je on zli mozak iza svega ovoga. On može biti etički humanist (kakvog voli glumiti) ili dobroćudni oligarh (koji želi ublažiti utjecaj umjetne inteligencije), ili nešto najnovije treće. No, realno: njegovi komercijalni i istraživački interesi - obilje internetske propusnosti, autonomna vozila, robotika, sučelje mozak/stroj, umjetna inteligencija - preplavljeni su konotacijama novog svjetskog poretka, bitnim tehnologijama koje im trebaju za prijelaz na znanstvenu diktaturu, čiji su nam se obrisi otkrili prilično jasno (kroz mrak) u posljednjih pet godina. Moglo bi se činiti kontradikcijom, za tehnokrate kao što su Elon Musk i Peter Thiel, da gravitiraju prema libertarijanskom MAGA pokretu....iako bi Patrick Wood, vjerojatno najveći svjetski autoritet za tehnokratski pokret (koji datira još iz tridesetih godina 19. stoljeća) rekao kako tome ipak nije tako, jer objašnjava kako je tehnokracija kompatibilna s bilo kojom političkom strankom ili ideologijom: 

“Tehnokracija nije ideološka, ​​pa se onda sakriva iza bilo kojeg političkog sustava — lijevog, desnog, čak i nacizma u Njemačkoj, tijekom Drugog svjetskog rata. Danas se povezuje s populističkim pokretima u Europi i Americi.”

Koju granu predstavlja Musk? Onu koja ublažava stvari? Ili je on pokretačka snaga u tehnokratskom pokretu? Zasigurno artikulira i promiče njihov najradikalniji cilj (koji je upakiran kao mjera preživljavanja) - 'spajanja' ljudskog uma s umjetnom inteligencijom, nešto za što on tvrdi kako moramo postići, kako bismo uopće imali ikakvu šansu da budemo 'spremni za vožnju'?! Jedan od načina spajanja čovječanstva sa strojem bi bio - naravno, putem injekcijske b/ci tehnologije, u globalnoj kampanji 'cijepljenja'. Drugi način bi, pretpostavljam, mogao biti - 'masivna distribucija' (izvediva prema Martinsovoj studiji) nanotehnologije kroz aerosole, lijekove i opskrbu hranom - i to je ono što mislim kako se sve već događa.

Sveprisutni pristup internetu.

Svaki centimetar zemljine površine prekriven, osim Sjevernog pola.

Svaki pedalj svake kopnene mase.

U ovoj budućnosti više neće biti napuštanja mreže — u ovoj budućnosti vi ste mreža.

Guši me gadni osjećaj kako zatvaranje Zemlje u koncentrične tehnološke ljuske mijenja bit ljudskog života, možda i ukupnu bit svog života na ovom planetu; i to je napisana ambicija Četvrte industrijske revolucije: 'biodigitalne konvergencije' koja razmišlja isključivo o moći, hipercentralizaciji cjelokupne ljudske egzistencije, sve do razina same spoznaje i svijesti. Može biti kako je ovo moje razmišljanje iracionalno, i djelomično se i slažem s tim. Moj je odgovor najprije intuitivni: drhtaj, jeza po vratu, ali ne i misao. Koliko sam onda bolja od siromašnog farmera u sjeveroistočnom Tajlandu, koji je prestravljen gledao satelitski vlak na nebu, neposredno prije zore? Pa i nisam, niti bi ikada to tvrdila. Ne moram biti neupućeni seljak i vidite kako je nešto jako čudno u vezi s svjetlosnim nizom, koji putuje noćnim nebom. Samo moraš ustati prije zore, ili ostati budan noću.

Totalitarna moć oduvijek želi monokulturu, a sada je nadohvat ruke da je stvori. Wood nam govori kako tehnokracija ne tolerira odstupanja. McCluhan nam je davno rekao kako će se kraj tiskane ere poklopiti s krajem ere individualnosti. Pokret prema tehnokratskom totalitarizmu (tehnokracija je po definiciji totalitarna, čak i ako bi je mnogi voljeli vidjeli kao neku vrstu mekog ili benignog totalitarizma) stvara krajnju ljudsku monokulturu. Pogledajte samo što monokultura, u svom poljoprivrednom obliku, napravi tlu. Nema više krhkog ekosustava. Ali, naravno, u tome i jest poanta. Monokultura postoji zbog žetve. 

Niz svjetala na nebu prije zore, kao i progresivno uplitanje Zemlje u informacijsku sferu putem oblaka znanja, odvijati će se u pozadini svega drugoga što god se događalo. Vidim ovo kao dio dubokog načela, artikuliranog u Baudrillardovoj teoriji simulacije:  progresivno (i nepovratno) maskiranje i protuprirodno stvaranje dubokih stvarnosti. Umjetna noosfera, koju predstavlja Starlink, jest u biti simulacija. Eter, subkvantni medij, koji se nalazi u osnovi svih pojava - Akasha koja povezuje sve u stvarnosti - ta Akasha mora, kao i svaki drugi aspekt ove kreacije, biti repliciran od strane ljudi; mora biti mapirano, simulirano, zamijenjeno i uzurpirano. Nagon koji tjera naše tehnološke i moćne elitiste jest - da nas odvoje, ne samo od prirode, nego i od same stvarnosti - te da sve infiltriraju, zamijene i nadomjeste, lažnom stvarnošću gdje su oni besmrtni bogovi. CA Fitts to naziva: 'posljednjim dahom umirućeg modela', Descartesovim strojnim modelom, i kojem se Musk, u svojoj nevinosti, ne zna bolje nego složiti.

Doppelgänger način razmišljanja ne može stvarati, može samo rekreirati: može samo mapirati, analizirati, replicirati, infiltrirati se i premjestiti. Od biološki nadahnutih robota, preko strojne glazbe, do sintetičkih svjetova vođenih agentima - sve je to opsjednutost simulacijom, ne kao sakramentom, već nekakvim čarobnjaštvom. Dok zapadna civilizacija ulazi u svoju Četvrtu industrijsku revoluciju i preoblikuje se oko neviđenih tehnoloških sposobnosti (istovremeno integrirajući čovječanstvo sve dublje u Stroj) - digitalna Akasha jest posljednji element koji tehnokracija mora stvoriti kako bi osnažila svoj globalni doseg.

Da bi telekozmos dosegao svaku pukotinu na površini planeta, mora se izgraditi sveprožimajuća radijacijska kontrolna infrastruktura: putem mega-konekta - sveprožimajuće polje gdje će plivati njihove digitalno-fizičke i digitalno-biološke kimere.

Nakon što sustav Starlink dodijeli svima sveprisutno obilje propusnosti, dobiti će  njihovu zamišljenu travestiju etera, njihovu antropogenu pseudo-akašu.

Digitalnu svjetsku dušu.

Da. Definitivno dijelim nelagodu sa staricom.

Hvala na čitanju. 

(Da. Zaboravila sam napisati kako se oni boje. Jedan od strahova koji ih pohodi, ako moram pogađati, jest strah od onoga o čemu je Bowie pjevao davnih godina. Starman je negdje vani, to je sigurno...)