Sića za Wikipediju

(Napomena: tekst govori o ambicioznom planu Zaklade Wikimedia, putem lobiranja kod UN-a, kako bi pretvorili besplatni internet u regulirani, ideološkim okvirima zatvoreni prostor)

2019. godine je zajednicu Wikipedije potresao skandal koji je trebao dospjeti na naslovnice daleko izvan svih odjeka, i putem  predanih urednika. Fram, administrator, dobio je jednogodišnju zabranu - ne od strane uobičajenih osumnjičenika: Arbitražnog odbora engleske Wikipedije - nego izravno od Zaklade Wikimedia (WMF), samoprozvanih čuvara naše 'slobodne enciklopedije'. Ovo je bila oštra demonstracija puzajućeg autoritarizma unutar organizacije koja ponosno ističe svoje oličenje suradnje putem  otvorenog koda.

Zabrana nije bila uobičajena stegovna mjera. Umjesto da zajednica nadzire svoje, WMF, koji tvrdi kako je neprofitna organizacija (no, više se ponaša kao korporativni gospodar), odlučili su zaobići uspostavljene procese. Ovdje vidimo stvarnu dinamiku moći u igri, gdje nevladina organizacija maskirana kao zaštitnica slobodnog znanja, nameće kontrolu na način od kojeg bi se svaka centralizirana vlada pocrvenjela.

Jedva dan nakon ovog autoritarnog edikta, suosnivač Wikipedije Jimmy Wales, osjetivši kako se sprema pobuna, uskočio je sa svojim uobičajenim dahom za dramu. Obećao je pregled, ali što je to promijenilo? Ništa, stvarno. Bila je to puka kontrola štete, klasični slučaj premalo, i prekasno.

Njegovi postupci nisu uspjeli zaustaviti val ostavki koje su uslijedile. Visokopozicionirani urednici, navodna okosnica upravljanja Wikipedijom, s gnušanjem su odbacili svoje virtualne bedževe, ističući kako je WMF pogazio načela otvorenosti, konsenzusa i samoupravljanja, za koja Wikipedia tvrdi da ih podržava.

U svojoj srži, debakl se odnosio na sukob između Wikipedijinog osnovnog, decentraliziranog etosa; i WMF-ovog, sve više centraliziranog pristupa, odozgo prema dolje. Ali, nemojmo se zavaravati: ovo je bila samo površina dublje kulturološke promjene, one u kojoj je WMF prihvatio novi program socijalne pravde sa svom suptilnošću malja.

Uzmimo za primjer pokretanje Wikiprojekta Black Lives Matter, 2020. godine. Ovdje se Wikipedia nije okrenula samo prema Diversity, Equity, and Inclusion (DEI); poput salta se zabila u njega. Pod krinkom ispravljanja "sistemske pristranosti," u biti su stvorili posebnu traku za određene teme, uzdižući te teme iznad ostalih. Nijedno izvorno istraživanje nije prikazano u prozoru.

Umjesto toga, gledali smo kako urednici Wikipedije postaju aktivistima, prisustvuju prosvjedima, prikazuju fotografije s terena. Ovo nije novinarstvo, najmanje nekakvi enciklopedijski rad: ovo je bila propaganda odjevena u javni servis, koja manipulira narativom, pod zastavom socijalne pravde.

Kontroverza je u konačnici bila bitka za dušu institucije, koja tvrdi da udomljuje svotu ljudskog znanja, zajedno sa svojom značajnom financijskom blagajnom. Pitanje je bilo: hoće li Wikipedija ostati bastionom demokratskog upravljanja, vođenog zajednicom u kojem vladaju etos otvorenosti, transparentnosti i neutralnosti? Ili je podlegla utjecaju nekolicine dobro plaćenih NVO tehnokrata, usmjeravajući platformu prema hirovitim plimama programa socijalne pravde, kako ju vidi zapadna elita?  Štoviše, kako bi se onda Wikipedija uhvatila ukoštac sa seizmičkim promjenama u američkom diskursu, gdje se sam pojam neutralnog i objektivnog znanja žigosao, kao nametnuta misao o nadmoći bijele rase?

Dok je zajednica Wikipedije eruptirala digitalnim bijesom zbog ovog skandala, određene su istine isplivale na površinu, poput otoka, iz mora bajtova. Fram je sa svojih četvrt milijuna izmjena stajao kao kolos među urednicima, no njegov oštar jezik bio je jednako poznat kao i njegova predanost. Njegov sukob bio je s Laurom Hale, australskom doktorandicom, čiji su doprinosi Wikipediji bili natopljeni zagovaranjem feminizma i ženskog sporta, posebno u paraolimpijskom carstvu.

Hale, bez administratorskih prava, optužila je Frama za uznemiravanje, navodeći njegove kritičke komentare (ostavljene na njezinoj stranici za razgovor) kao one o kojima se raspravlja i istodobno secira nečiji urednički rad. Ali, ovo nije bilo puko neslaganje oko uređivačke politike - ovo je bio sukob ideologija, gdje je osobno postalo političko, ali u najdoslovnijem smislu.

U FAQ-u, pokušavajući razjasniti zabranu, Wikimedijin tim za povjerenje i sigurnost je pribjegao korporativnom žargonu, nudeći gotovo ništa, osim samo praznih uvjeravanja. Objašnjenje je bilo sadržajno poput oblaka: “Kao što je opisano na Metastranici o radnjama Ureda, istražujemo potrebu za radnjom ureda, ili po primitku pritužbi od zajednice, ili prema zakonu. U ovom smo slučaju postupili na temelju pritužbi zajednice.” Urednik, možda sa sarkazmom koji je curio iz svake riječi, primijetio je: "Od svih neodgovora koje sam vidio u životu, to je vjerojatno jedan od najdužih."

Usred pokreta #MeToo, koji preoblikuje američke kulturne krajolike, optužba višeg muškog urednika protiv žene s manjim autoritetom je pogodila u žicu progresivna krila zajednice Wikipedije. Žene u crvenom, grupa posvećena povećanju zastupljenosti žena na stranici, eskalirala je svoju retoriku, optuživši Frama za "stvarne zločine" (u tvitu koji je nestao s vremenske crte poput jutarnje magle). Urednik, koji je ponosno nosio svoju značku "antirasista, pro-LGBTQ+", ponovio je svoje mišljenje u raspravi u zajednici, sugerirajući kako je slučaj uključivao nešto "legalno ili vrlo ozbiljno".

Ipak, ovu je priču zamutilo otkriće kako je Hale bila u romantičnoj vezi s Raystorm (pravim imenom Maria Sefidari), koja je glasno branila Hale.

Zamolba Sefidari, “Samo ostavi Lauru na miru,” na stranici za razgovor, mogla bi biti samo još jedna kap u oceanu online diskursa - da nije jednog kritičnog detalja. Sefidari nije bio samo još jedan urednik; ona je bila predsjednica povjereničkog odbora Zaklade Wikimedia, koja je imala utjecaj - u istom entitetu koji je i izdao zabranu.

Ova ju je uloga stavila u središte odlučivanja o ​​naknadama za osoblje, promjenu vodstva i strateškog usmjerenja WMF-a. Osim toga, njezina uključenost u odbore na visokoj razini, kao što su: Odbor za reviziju (koji je upravljao financijama Zaklade), i Odbor za upravljanje (koji je oblikovao unutarnju strukturu odbora) - oslikao je osobu značajne moći i potencijalnog sukoba interesa.

Ovaj čudni trokut ljubavi, neprijateljstva i moći potaknuo je sumnje unutar zajednice kako se ipak Framova zabrana manje odnosi na navodno "zlostavljanje", a više na ušutkavanje kritika usmjerenih na nekvalitetan rad romantične partnerice utjecajne ličnosti u toj zajednici. Koliko god ovo bilo skandalozno, bila bi ovo samo bizarna, iako neukusna, anegdota u Wikipedijinim analima, da je ovdje završila.

Umjesto toga, označilo je početak duboke transformacije: gdje će izvorni, decentralizirani duh Wikipedije, biti zamijenjen planom WMF-a da se platforma iskoristi kao instrument za progresivni društveni inženjering.

Dvije godine kasnije, Sefidari je najavila svoj odlazak iz Upravnog odbora WMF-a, samo kako bi si omogućila jačanje pozicije u svojoj novoj konzultantskoj ulozi u Zakladi. Ovakav potez je podigao mnoge obrve i izazvao oluju prosvjeda među članovima zajednice, koji su ga osudili kao očigledan slučaj samonamještanja. Reakcija je bila toliko žestoka i zahtijevala je intervenciju glavne savjetnice WMF-a, Amande Keton, koja je pokušala opravdati ovaj prijelaz.

Keton je tvrdila kako je WMF uočio "praznine u provedbi Strategije kretanja Zaklade" koje zahtijevaju dodatnu ekspertizu. Sefidari, sa svojim dubokim razumijevanjem i WMF-a i Strategije kretanja, bila je dobro pozicionirana neka premosti ove praznine, ali kao konzultant. Strategija kretanja, ili Wikimedia 2030, bila je u najmanju ruku ambiciozna. Pokrenuta je od strane Katherine Maher, tijekom njezina mandata kao izvršne direktorice WMF-a. Ova je strategija imala za cilj redefinirati misiju WMF-a, ali i same Wikipedije.

Istaknuto je pomicanje s temeljnog etosa decentralizirane baze znanja na pristup koji bi prihvatio centraliziraniji pristup, fokusirajući se na aktivizam i zagovaranje kroz leću socijalne pravde. Na predstavljanju strategije, Maher se hvalila razdobljem gestacije od osam mjeseci, uključujući raznolik niz sudionika iz medija, tehnologije, akademske zajednice i nevladinih organizacija, među kojima je Sefidari bila posebno spomenuta.

Kamen temeljac strategije pokreta bio bi "inkluzija", pojam koji je počeo odjekivati ​​s kulturnim zeitgeistom i koji će uskoro biti pojačan pokretima, kao što su: #MeToo, Black Lives Matter, ostalim pokretima koji se zalažu za prava transrodnih osoba. Jedan od “konsenzusnih nalaza” iz ove inicijative, nalazi se u priručniku DEI-ja: “Inkluzivnost i novo predstavljanje mogu se iskovati samo s nižim preprekama ulasku.”

Maher je ovaj novi naglasak na uključivanju vidjela kao ključan. Unatoč WMF-ovoj retorici o različitosti, surova stvarnost je bila u tome da je zajednica urednika Wikipedije pretežno muška, s procjenama koje su sugerirale kako su oko 80% muškarci.

Iz perspektive ideologije usmjerene na jednakost, koju je usvojio WMF: ukoliko je njihova misija zaista težila tome da osiguraju globalni pristup cjelokupnom znanju, onda ovakva demografska razlika nije samo neuspjeh, već i nepravda, prema preostaloj polovici glasova svijeta. Kao arhitektica Strategije pokreta, Maher je kasnije jasnije artikulirala ovo stajalište, nakon što je preuzela vodeću ulogu u NPR-u. Tamo je otvoreno kritizirala Wikipedijinu "slobodnu i otvorenu" filozofiju kao "konstrukt pozapadnjačenog bijelog muškarca", koji je inherentno doveo do "isključivanja zajednica i jezika.”

Ovo stajalište ponovio je i WMF, iako čistijim jezikom korporativnog govora, u objavi na LinkedInu 2023. godine:

“Zašto je bitna globalna zastupljenost urednika, volontera Wikipedije? Važno je, jer je Wikipedija odraz ljudi koji joj pridonose. Različite perspektive stvaraju kvalitetnije, reprezentativnije i relevantnije znanje za sve nas.”

Ovaj koncept, nazvan "jednakost znanja", postavljen je neka redefinira samu bit Wikimedijine misije. Upravo je pojam "jednakosti znanja" bio temeljem još jednog konsenzusnog nalaza Strategije pokreta, jezivo sličnog utopijskim vizijama, koje je prodavao Svjetski ekonomski forum:

“Wikimedia bi trebala utjecati na oblikovanje svjetske politike u pristupu znanju.”

Kad je Wikipedija pokrenuta, 2001. godine, ovo se moglo činiti kao plemenita, iako donekle i akademska, težnja. Ali, do 2017. godine je postalo očito kako je kontrola nad informacijama ravna posjedovanju moći u digitalnom dobu. Sadržaj više nije bio samo informacija - to je bila valuta, a Google je bio banka.

U ovakvom ekosustavu, Wikipedija nije bila samo još jedno web mjesto - bilo je mjesto gdje se stvaraju kraljevi, koje je Googleu istodobno pružilo milijune stranica "provjerenog" sadržaja, zahvaljujući svojoj legiji urednika. Wikipedija je, u biti, postala Googleov neplaćeni provjerivač činjenica. To je bila kolosalna usluga, koja je Googleu bila besplatna, ali je istovremeno osigurala neka Wikipedijine stranice dominiraju rezultatima pretraživanja, potičući time Googleov Grafikon znanja (koji se do 2016. godine, pojavljivao u trećini svih pretraživanja). Google je, prepoznavši ovu simbiozu, velikodušno plaćao donacije: počevši s doprinosom od 2 milijuna dolara 2010. godine.

Ali, kako bi WMF zaista preoblikovao globalnu politiku pristupa znanju, bilo je potrebno više od altruizma - bila je potrebna  ratna škrinja. Uključite se u financijski majstorski potez Movement Strategije: Wikimedia Endowment. Ovdje se nije radilo samo o osiguravanju operativnih troškova Wikipedije; nego se radilo o izgradnji financijske utvrde za podržavanje i nastavak ideoloških bitaka Zaklade, na neodređeno vrijeme.

Zaklada, osnovana 2016. godine, ugnijezdila se unutar Zaklade Tides, moćne kuće vrijedne 800 milijuna dolara, poznate po svom ljevičarskom aktivizmu. Bila je dijelom Tides Centera, mreže čiji je cilj "ubrzanje socijalne pravde".

Podnesak IRS 990 Zaklade Tides bez ikakve sramote i javno navodi njenu misiju kao "davanje donacija kroz fondove za ubrzavanje tempa društvenih promjena." Ovdje je Wikimedia Endowment našla svoj dom, predlažući ne samo plan za financijsku dugovječnost, već i strateško usklađivanje s programom, koji je daleko iznad pukog širenja znanja.

Zaklada Tides, nakon što je od 2008. godine, progutala više od 34 milijuna dolara u dolarima poreznih obveznika, financijska je okosnica za niz inicijativa krajnje ljevice, uključujući i one koje su imale za cilj rasformirati policijske snage, poput: Justice Teams Network u Oaklandu i Chispa u Santa Clari.

Uspostava Zaklade, pod nadzorom Katherine Maher, bila je strateška alijansa, koju je sklopila Tidesova glavna savjetnica, Amanda Keton. Ona je kasnije prešla u WMF kao glavna pravna službenica, to je ista ona Keton koji je branila Sefidarijev konzultantski ugovor. S jednim od primarnih financijskih pokretača WMF-a, ugrađenim u Tides, i izvršnim direktorom Tidesa na ključnoj poziciji WMF-a, granica između ovih dviju organizacija zamaglila se do neprepoznatljivosti. 

Zaklada je namjeravala prikupiti 100 milijuna dolara tijekom desetljeća, ali je to premašila i dosegnula iznos od 119 milijuna dolara do kraja 2023. godine; plus WMF-ova vlastita imovina od 250 milijuna dolara. Postavlja se pitanje: tko puni tu blagajnu? Odgovor upućuje izravno na Wikipedijinog partnera za sadržaj - Google. U 2016. godini, u godini kada je Zaklada osnovana unutar Tidesa, Google je donirao neviđenih 59 milijuna dolara - što je iznos koji zasjenjuje njihove uobičajene doprinose. Slijedilo je 76 milijuna dolara u 2017. godine - što se podudaralo s lansiranjem Strategije kretanja - kao i 45 milijuna dolara sljedeće godine. (Zaklada je kasnije postigla neovisni status 501(c)(3), 2022. godine.)

Apel donatorima poput Googlea bio je jasan. Tides djeluje kao fond koji savjetuje donatore, nudeći anonimnost onima koji više vole da je njihova filantropija diskretna. Također, pruža i prikladnu dimnu zavjesu za donatore poput Googlea, dopuštajući njihovim sredstvima neka podrže radikalne inicijative socijalne pravde, a istovremeno održavaju stupanj vjerojatnog poricanja.

Ovakva postavka omogućuje tehnološkim divovima i drugim donatorima neka uživaju pohvale od društvenog aktivizma, bez neurednih posljedica odnosa s javnošću, učinkovito perući svoj imidž kroz veo dobrotvornih davanja.

2022. godine su Google i WMF podigli svoj odnos na višu razinu - stvaranjem Wikimedia Enterprisea - profitnog pothvata, koji bi prodavao podatke Wikipedije korporativnim klijentima, s Googleom kao inauguracijskim i, u tom trenutku, jedinim kupcem.

Ovaj potez je uokviren kao dio Strategije kretanja za daljnju "jednakost znanja i znanja kao usluge", ali u stvarnosti, to je bila očita komercijalizacija onoga što je nekoć bio bastion besplatnih i otvorenih informacija.

S džepovima produbljenim i napunjenim do vrha tajanstvenim donacijama, kao sada i izravnim prihodima poduzeća, čelnici WMF-a pokrenuli su svoj radikalni plan. Twitter objava iz 2022. godine (koja je postala viralna) je otkrila neke od neobičnijih primjera: kao što je WMF-ov dionički fond, koji je uložio 250.000 dolara u zakladu SeRCH - koja se zalaže za “intersekcionalnu znanstvenu metodu” - što je glupi oksimoron, ako je ikada i postojao i smrdi na ideologiju koja opako zadire u područje objektivne znanosti. Dodatnih 250.000 dolara je otišlo u fond Borealis Racial Equity in Journalism Fund, koji ne samo da ima za cilj usmjeriti 71 milijardu dolara u takozvano BIPOC novinarstvo, već djeluje i kao kanal za prikupljanje sredstava skupinama poput Assata's Daughters, koje se zalažu za ukidanje policije. Dakle, financira se izravno napad na red i zakon. Ove donacije ne financiraju samo socijalnu pravdu: oni financiraju subverziju američkih vrijednosti i institucija.

Ali, za WMF, ovo je samo djelić njihove veće sheme. Sada su se zauzeli za lobiranje kod UN-a kako bi oblikovali Global Digital Compact - inicijativu koja bi mogla nametnuti regulaciju interneta u stilu UN-a - slično kao što je Global Compact iz 2000. godine učinio za poslovanje sa svojim mandatima nametanja ESG i DEI - kako bi pretvorili slobodne internet platforme u kontrolirani, "pravičan" prostor, izgrađen prema njihovom progresivnom evanđelju.

Budućnost doista izgleda svijetla za WMF, ali ne na način da slavi slobodu ili individualnu slobodu. S obiljem sredstava i središnjom ulogom u globalnom upravljanju, WMF se iz alata za decentralizirano dijeljenje znanja pretvorio u centraliziranog diva, koji sada određuje tko može proizvoditi, širiti, posjedovati i definirati informacije.

Ovo je antiteza onoga što je Wikipedia trebala biti - ne entitet u vlasništvu nekolicine elita - već proces stvaranja znanja dostupnog svima, u ničijem vlasništvu. Ovo nije napredak: ovo je otmica ideala, od strane onih koji vjeruju kako znanje treba isključivo služiti njihovim političkim ciljevima, a ne ljudskoj potrazi za istinom. Tako se Wikipedija transformirala iz svjetionika kolektivnog, nepristranog znanja, u alat kojim rukuju oni čiji su ciljevi daleko od potrage za istinom. Više nije pouzdan izvor za one koji traže objektivne informacije.

U svjetlu toga, digitalno doba zahtijeva nove, inovativne pristupe, za pristup stvarnom i pravom znanju na internetu, gdje transparentnost, neutralnost i demokratizacija informacija nisu samo ideali, već stvarnost. Došlo je vrijeme za alternativu, koja utjelovljuje izvorni duh interneta: prostor u kojem je znanje oslobođeno okova ideološkog ropstva i korporativnih agendi.

Hvala na čitanju.