Musk & Epstein: Treći kulturni dosje

(Napomena: iskreno mislim kako se Elona polako, ali sigurno, pušta niz kanalizaciju. Jučer mu je i eksplodirala neka najnovija raketa, koju je valjda poslao na Mars (moj osobni zaključak). Otkriveno je poprilično laži o navodnim robotaxijima; kao i automobili Tesla - koji sve više ostaju na skladištu. Bitan je jedino X, ali koliko je tu bitan Musk, vidjeti ćemo. Zato pišem poprilično o Musku i Arhitektima koji su ga izgradili i doveli na poziciju na kojoj je danas. Također, one mantre o UI - pa vidjeti ćete ćemu služe u jednom od idućih tekstova - konačno je na otvorenom. Nema tu ničega, osim forsiranja straha i panike kod ljudi - zbog kontrole i pokoravanja ljudske "stoke". No, čini se kako ipak ljudska stoka zadnje vrijeme prestaje biti najobičnija "stoka" - počelo je, diljem svijeta, rasipanje krda za šišanje. Tako da je panika kod čuvara stada već jasno uočljiva i opipljiva. Uživajte u tekstu. Možete ga isto uračunati u jedan od onih tekstova koje objavljujem slijedećih dana: oni tekstovi koji su, prema mom osobnom mišljenju - najbolji napisani od autora u 2024. godini.)

Tekst napisao: Johnny Vedmore; 31.10.2024.

2011. godine se mala skupina iznimno utjecajnih ljudi sastala kako bi razgovarala o budućnosti čovječanstva. Među njima su bili: Elon Musk, Jeff Bezos, Nathan Myhrvold, Sergey Brin i zloglasni trgovac djecom i pedofil, Jeffrey Epstein. Ali, ovo nije bio prvi put da su se ti moćni i bogati tehnofili sastali kako bi utvrdili kako najbolje kontrolirati društvo.

Godinama sam se nesvjesno pripremao napisati ovaj članak i većina mojih prethodnih istraživanja će se ukrstiti s ovim tekstom. Za one koji nisu upoznati: opširno sam pisao o utjecaju Jeffreya Epsteina na vodeće političare i znanstvenike; otkrio sam dosada nepoznate detalje (koji stoje) iza uspona Jeffa Bezosa; zacrtao sam povijest modernog globalizma; i pisao sam o političkim utjecajima iza zloglasnih vođa, kao što su Bill Clinton i Tony Blair.

U svojoj seriji NEWSHOUND pokrivao sam povijest Elona Muska: njegov obiteljski život, prve poslove, kao i njegove skrivenije veze s Microsoftom. Također sam ispitao psihološke "jedinice poticanja" (koje su prihvatili Obama i Cameron), a koje su osmislili otac bihevioralne ekonomije Richard Thaler i njegov kolega (i koautor) Cass Sunstein. Nedavno sam otkrio rad Erica Weinsteina za UN, gdje je on osmislio trenutnu nesputanu imigraciju (koju vidimo kako se događa diljem svijeta), zajedno s njegovim sudjelovanjem u Edgeu, baš onda kada ga je gotovo u potpunosti financirao Jeffrey Epstein.

Međutim, nisam očekivao kako će se sve te istrage na kraju spojiti u jednu.

https://johnnyvedmore.com

Otkako sam 2019. godine započeo izvještavati o Epsteinu i njegovim suučesnicima, tražio sam nešto poprilično specifično. Pokušavao sam pronaći ljude, s prethodno nepoznatim ili neotkrivenim vezama, s ovim obavještajnim operativcem, seksualnim prijestupnikom. Pritom sam skakutao po internetskim arhivama u potrazi za konkretnim dokazima kako su se moćni ljudi,  poput Jeffa Bezosa i Elona Muska, osobno sastajali s Jeffreyjem Epsteinom. Iako je bilo mnogo glasina koje su ovo sugerirale, pronalaženje konačnog dokaza o tim moćnim ljudima u istoj prostoriji, u isto vrijeme, bilo je zaista izazovno. Međutim, ono što nisam očekivao jest kako su Jeff Bezos i Elon Musk obučavani neka manipuliraju masama, putem programa koji je financirao Jeffrey Epstein. Ali, nažalost, tu smo gdje smo.

Pripremite se pogledati iza zastora moći dok istražujemo više od same povezanosti Muska i Bezosa s Jeffreyjem Epsteinom. Otkriti ćemo kako je elitna jedinica za psihološke operacije obučavala buduću tehnokratsku elitu kako manipulirati našim životima, našim društvima i, ponajviše, našim umovima.

Četiri faktora za kontrolu

Oni koji žele preuzeti i kontrolirati društvo trebaju posjedovati 4 glavne komponente: Tehnologiju koja mijenja paradigmu; Koherentnu političku društvenu znanost; Lojalnu skupinu vođa; i što je najvažnije: Politički pristanak.

Povijesno gledano, mnogi su veliki mislioci pokušavali (ali nisu uspjeli) pronaći neki oblik političkog lijeka za sve naše bolesti, dok je često najnovija tehnološka promjena paradigme bila najučinkovitijim načinom za pokretanje stvarne promjene. Bilo koja tehnologija u nastajanju, koja može revolucionarizirati određene aspekte našeg društva, može se implementirati na nekoliko načina. Tehnologije budućnosti su gotovo uvijek zamišljene i predviđene desetljećima prije nego što se konačno pojave, a oni koji razumiju implikacije tehnologije (koja mijenja paradigmu) također mogu nastojati kontrolirati i njen razvoj, implementaciju, kao i njenu dostupnost.

Promjena tehnološke paradigme: Prošlost je prepuna promjena tehnološke paradigme. Kotač, cesta, bronca, željezo i čelik,  parni vlakovi, barut, dinamit i atomska bomba, i ostalo - imali su veliki utjecaj na razvoj ljudskog društva. Svaki put kada bi se nekakva nova tehnologija pojavila u prošlosti, infrastruktura našeg društva je nepovratno prekrajana i to bi dovelo do toga da su životi ljudi uzdrmani, baš kao da je riječ o igri. Velika većina ljudi, kao figure u ovoj igri, biva preraspodijeljena po ploči - u pripremi za poslovičnu sljedeću razinu. I opet se nalazimo na rubu jedne ovakve predvidljive promjene.

Svijet sutrašnjice već je opsežno zacrtan. Više od pola stoljeća, oni koji su na vlasti, osmišljavaju globalističku utopiju mega-grada, gdje ljudi postaju neraskidivo zapetljani s umjetnom inteligencijom, nanotehnologijom i raznim implantatima.

Vrlo mala skupina, vrlo bogatih aktera, kontrolira dizajn, implementaciju i usmjeravanje glavnih tehnologija budućnosti. Bill Gates, Jeff Bezos, Sergey Brin i Elon Musk su četiri jasna primjera milijarderske elite, koja ima sposobnost nepovratno promijeniti tijek čovječanstva, na mnogo načina.

Politička društvena znanost: Kada se suoči s tehnološkim pomakom u novu epohu, prevladavajući establišment obično koristi priliku kako bi redizajnirali društvo. Često prihvaćaju eksperimentalnu granu političkih društvenih znanosti, za koju smatraju kako će najbolje odgovarati paradigmi u razvoju. Usvajanje društvene znanosti, koja će se održati u svijetu koji se stalno mijenja, od vitalne je važnosti - ukoliko oni na vlasti žele zadržati kontrolu nad sustavom u nastajanju. Unutar modernih zapadnih demokracija, preferirani sustav društvenog upravljanja jest već usvojen.

Htjeli vi to sebi priznati ili ne, ljudi poput Billa Clintona i Tonyja Blaira su nametnuli politiku 'Trećeg puta' Americi i Britaniji, baš kako je zamislio Anthony Giddens, uz mnoge druge zapadne nacionalne države koje su im se pridružile. Ideologija Trećeg puta jest u biti ideološka odskočna daska (koju namjeravaju iskoristiti) kako bi nas odveli od demokratskih nacionalnih država do oblika nedemokratskog multipolarnog globalizma. U slučaju politika Trećeg puta, možemo vidjeti kako se taj proces odvijao. Do vremena kada se Bill Clinton kandidirao za predsjednika, 1992. godine, ne samo da je on usvojio političku znanost Trećeg puta, nego ju je i propovijedao sa svoje političke propovjedaonice. U isto vrijeme, buduća nova laburistička elita bila je po Americi i držala se svake riječi izgovorene od strane: Anthonyja Giddensa, Roberta Reicha i Larryja Summersa.

Npr. 1992. godine su se Blair i Brown vratili s putovanja u Ameriku i pokušali su progurati politiku Trećeg puta tadašnjem vođi laburista, Johnu Smithu; Ed Balls je studirao kod Roberta Reicha i Larryja Summersa na Harvardu. Na kraju su laburistički početnici osmislili takozvanu stranku “Novi laburisti” - po uzoru na reformirane 'Nove demokrate' Billa Clintona (iste godine je rađeno na Clintonovoj predsjedničkoj kampanji). 

Voditeljska skupina: Kako bi poveli ljude u novom smjeru, društveni znanstvenici prvo moraju uspješno pridobiti kraljevo uho. Moraju uvjeriti one koji žude za moći (koje tek trebaju pridobiti) kako je njihova potpuno nova grana političkih znanosti ono što se mora usvojiti. Bilo da se radi o stakeholderskom kapitalizmu Klausa Schwaba, ili o politici Trećeg puta Anthonyja Giddensa, mlada i ambiciozna vodeća skupina mora biti regrutirana i obučena kako bi uspjela.

Postoje mnogi primjeri programa obuke za ciljano vodstvo, a najpoznatiji je Forum za mlade globalne vođe; izvorno je to bio program Global Leaders for Tomorrow, koji vodi Svjetski ekonomski forum. Prve godine su programu prisustvovali: Tony Blair i Gordon Brown, zajedno s Angelom Merkel, Billom Gatesom, Nicolasom Sarkozyjem, kao i mnogim drugim potencijalnim mladim vođama, koji su kasnije došli na vlast. Također je nazočio, uz Blaira i Browna, Larry Summers, koji je bio još jedan zagovornik politike Trećeg puta i Epsteinov suradnik - koji je imenovan podtajnikom za međunarodne poslove Ministarstva financija Sjedinjenih Država, pod administracijom predsjednika Billa Clintona.

Mlin za obuku vodstva nije bio ograničen samo na WEF-ov program Young Global Leaders. Blair i Brown već su prošli kroz američki program vodstva međunarodnih posjetitelja, koji je proizašao iz ratne operacije, koju je pokrenuo Nelson Rockefeller.

German Marshall Fund također vodi više tečajeva za vodstvo, iz svoje baze na Harvardu, koji su posebno usmjereni na kandidate za vodstvo usmjerenih na europske/ruske poslove. Ovakvi programi vodstva način su na koji državni aparat budućim liderima usadi socio-ekonomsku filozofiju, koja najbolje odgovara odabranoj političkoj paradigmi vladajuće elite.

Suglasnost/Politički pristanak: temeljni problem sa stvaranjem radikalne političke promjene nije u uvjeravanja male i usko povezane, rukovodeće kabale neka prihvati odabranu vrstu društvenih znanosti - pravi je problem u tome kako uvjeriti većinu glasača neka daju svoj glas za novorazvijeni i relativno neprovjereni društveni poredak. Ovo je posebno relevantan problem kada odabrana grana društvenih znanosti u početku ne koristi široj populaciji. Kako bi se biračko tijelo uvjerilo neka glasa (pristane) na njihovo suzbijanje, posljedice moraju biti zamagljene. Za provođenje stvarnih promjena, oni na vlasti ne trebaju samo novonastale tehnologije, svježe stvorenu društvenu znanost i skupinu vođa željnih moći (koji su voljni usvojiti novu paradigmu) - nego im je potreban i način na koji će provesti/primjeniti promjenu ponašanja na mase.

Ljudi koji žele kontrolirati društvo moraju biti u stanju iskoristiti bihevioralnu ekonomiju i provesti socijalnu psihologiju nad  stanovništvom koje žele kontrolirati. Što je najvažnije, moraju imati kontrolu nad sredstvima za širenje informacija. U tom smislu, trenutno gledamo kako su glavne informativne medije potisnule platforme najposjećenijh društvenih medija, kao što su Facebook i X. Činjenica kako je kontrola informacija trenutno u istim rukama onih koji kontroliraju i tehnologiju trebala bi nas sve zabrinuti. To bi se trebalo eksponencijalno povećati kada krenu prema vladi.

Nadalje prikazujem kako su buduće tehnokrate obučavali najistaknutiji društveni i ekonomski psiholozi, u proteklih 20 godina, kako da manipuliraju društvom - putem tečajeva, koje je izravno financirao Jeffrey Epstein. 

Intelektualni jaz

U ranom 17. stoljeću, njemački rozenkrojcerski pamflet je spominjao - “Nevidljivi koleđ”. To bi bio manji sastanak istaknutih znanstvenika, koji su u prvim godinama uključivali: irskog prirodnog filozofa, Roberta Boylea, ali i zloglasnog engleskog arhitekta, matematičara, astronoma i fizičara, Christophera Wrena. Ova vrsta susreta velikih umova nastavila se kasnije u istom stoljeću, uz tzv. Republiku pisama - koja je poticala razmjenu pisama između intelektualne zajednice. To je bila intelektualna zajednica, koja je revolucionirala način međusobne komunikacije, potaknuta jednostavnim tehnološkim napretkom u alatima za pisanje i povećanim pristupom materijalima. Ovo sustavno poticano i usmjereno jačanje intelektualnog umrežavanja je dovelo do stvaranja moćnih organizacija, poput Kraljevskog društva.

http://republicofletters.stanford.edu/

Ono što je proizašlo iz ovog vrtloga elitnih društava, znanstvenih organizacija i skupina za razmjenu informacija, nije imalo isključivo ogroman utjecaj na naše razumijevanje fizike, kemije i biologije- nego su se neke od najpogubnijih i najopasnijih razvoja moderne znanosti dogodile u: socijalnoj teoriji, psihologiji i ekonomiji. Od dana 'Nevidljivog koleđa' su formirane mnoge elitne intelektualne organizacije, kako bi se suočile s tamnijom stranom podlijih ciljeva nad čovječanstvom i kako bi potaknule tehnološku evangelizaciju, dok kontroliraju tempo znanstvenog razvoja.

Dok su neke od ovih organizacija stvorene kao jednostavan alat za umrežavanje za određene sektore znanstvene ili političke elite, druge su očitovane kako bi progurale plan kontrole nad velikom većinom globalne populacije. Jedan čovjek, koji je bio inspiriran nekadašnjim 'Nevidljivim fakultetom' je bio John Brockman. Tijekom 1980-ih i 90-ih, Brockman je uspostavio sveobuhvatnu i jasnu modernu iteraciju ovih intelektualnih nastojanja, koju je na kraju nazvao "Edge.org". Brockman je bio iznimno utjecajan intelektualac, koji je bio autorom/urednikom 19 knjiga do 1995. godine, iste godine kada je objavio knjigu  “Treća kultura: S onu stranu znanstvene revolucije”. Potonji je rad posebno relevantan za ovo istraživanje.

Brockman je rođen 1941. godine, sedam mjeseci prije ulaska Amerike u Drugi svjetski rat. Karijeru je započeo 1965. godine, radeći u Kinoteci filmskih stvaratelja. Majka mu je bila registrirana medicinska sestra, dok mu je otac bio trgovac cvijećem,  poznat u cijelom Bostonu kao "kralj karanfila". Odrastao je kao Židov u irskom katoličkom susjedstvu, gdje su se on i njegov brat Philip, redovito tukli sa drugima. Philip je po zanimanju bio znanstvenik i bio je u početnoj skupini, koju je NASA zaposlila neka  radi na njihovom svemirskom programu, a kasnije se prekvalificirao za laserskog znanstvenika, 1970-ih godina.

Mladi John Brockman (ljubaznošću monkees.coolcherrycream.com)

Tijekom 1960-ih godina je na Johna Brockmana izravno utjecao skladatelj John Cage, koji je Brockmanu uručio primjerak knjige Norberta Wienera pod naslovom "Kibernetika", tijekom večere u New Yorku, 1965. godine. Prema Brockmanu, tako je započela njegova opsjednutost onime što je on nazivao "kibernetičkom idejom", također je utjecalo na njegovu želju kako bi stvorio više prilika za intelektualne susrete.

1981. godine je John Brockman osnovao "The Reality Club", u kojem se mala skupina intelektualaca (uglavnom iz New Yorka) sastajala na seminarima o znanstvenim temama, koje su bile u trendu među intelektualnim establišmentom. Članovi Reality Cluba uključivali su neke od najvećih umova našeg doba i neke od onih koji su pokušavali pomaknuti znanstvene granice do maksimuma, poput: Isaaca Asimova, Richarda Dawkinsa, Daniela Dennetta i Stevena Pinkera. Izvorno, Brockman je osnovao Edge Foundation 1988. godine. No, tek kada je World Wide Web pravilno razvijen, Edge je pronašao svoj dom na internetu. Edge je ubrzo postao osnovna Brockmanova pozornost, i Reality Club je na kraju reorganiziran u Edge Foundation, u siječnju 1997. godine. 

Sa Zakladom Edge online, John Brockman je počeo okupljati intelektualce. Prvi sastanak Edgea je održan 21. prosinca 1996. godine, a uključivao je govor Richarda Dawkinsa, pod naslovom: “Znanost, zabluda i apetit za čudom“. Znanstvenici, uključeni u Reality Club i poslije u Edge, bili su neki od najtraženijih mislilaca toga vremena. Ponuda umrežavanja s velikim imenima već je privlačila daljnje znanstvene slavne osobe i Edge je ubrzo postao središnjim dijelom plana izvjesnog njujorškog ulagača milijardera, po imenu Jeffrey Epstein.

Ovo umrežavanje nije bilo toliko uspješno samo zato što su redoviti posjetitelji Edgea bili slavni i dobro poznati, nego se veći dio Edgeove popularnosti pripisuje samom Johnu Brockmanu. Howard Rheingold, američki pisac i učitelj, koji se specijalizirao za kulturne, društvene i političke implikacije modernih komunikacijskih medija, jednom je rekao o Brockmanu:

"John Brockman ima neobičan način upoznavanja ljudi, koji znaju nešto važno, i talent za spajanje tih ljudi."

Rheingoldova tvrdnja bila je točna, Brockman se ugradio u duboki državni establišment od 1960-ih godina nadalje i, uz svoju sposobnost predviđanja budućnosti, uvijek je bio uspješan i vrhunski sugovornik. Kao jasno pravilo: Brockman se okružio pokretačima potresa i to je poprimalo sve veću znanstvenu orijentaciju, što se više približavao starosti; jer, Brockman je morao shvatiti koje bi intelektualce trebao namamiti, te je zato prvo morao dešifrirati koja su znanstvena dostignuća najrelevantnija za našu stvarnost, koja je u razvoju. Nije on bio jedini koji je žudio za takvim znanjem. Široki niz moćnih igrača mogao je vidjeti očite prednosti poznavanja budućnosti, za koju je vladajuća intelektualna elita već predvidjela kako će se dogodite, dok je Edge stvoren kako bi bio vozilo prema zadanim ciljevima.

Brockmana su redovito hvalili u glavnim medijima tijekom njegove karijere (iz The Guardiana)

Međutim, Brockmanova okupljanja osmišljena su tako da se izrazito razlikuju od većine znanstvenih društava iz prošlosti. Brockman je želio stvoriti ono što je nazvao "trećom kulturom" - kako bi znanstveni pothvat učinio dostupnim široj intelektualnoj zajednici. Kako bi ovo razumjeli, prvo moramo ispitati Brockmanov razlog za korištenje izraza "Treća kultura". U knjizi C. P. Snowa iz 1959. godine, pod naslovom “Dvije kulture”, autor je objasnio kako su akademici podijeljeni u dvije različite intelektualne skupine. Čini se kako akademici unutar humanističkih znanosti imaju malo (ili nimalo) razumijevanja i znanja o područjima intelektualaca iz tradicionalnih prirodnih znanosti, i obrnuto. Snowova poanta je najbolje sažeta u ovom navelike citiranom dijelu njegove teze:

“Puno sam puta bio nazočan skupovima ljudi koji se, po mjerilima tradicijske kulture, smatraju visoko obrazovanima, i koji su (s nemalim guštom) izražavali nevjericu u nepismenost znanstvenika. Jednom ili dvaput bio sam isprovociran i upitao sam u tvrtki koliko njih može opisati drugi zakon termodinamike. Odgovor je bio hladan, također i negativan. Ipak, pitao sam i nešto što je znanstveni ekvivalent: Jeste li čitali neko Shakespeareovo djelo?"

Snowu i Brockmanu opći jaz u znanju između društvenih i prirodnih znanstvenika bio je jasno ocrtan problem. Dok su obojica gledali na ove dvije grupe kao odvojene i različite kulturne cjeline, Brockman je namjeravao stvoriti alternativnu kulturu: gdje bi mogli sintetizirati znanja i učiti jedni od drugih. Iako je tvrdio kako je bio prvi koji je pokušao premostiti ovaj intelektualni jaz, mnoge su se organizacije odavna borile s istim problemom.

Brockmanove namjere bile su jasne: on je znao kako stvarna moć ne stanuje na jednom mjestu, te kako fizika, biologija i kemija mogu imati značajan utjecaj na šire društvo, samo ukoliko se njihova važnost istinski shvati na razini gdje se mogu implementirati u politiku. Koliko god se trudio prevladati podjele između intelektualaca ovih izrazito odvojenih disciplina, Brockmanova 'Treća kultura' je unijela samo još više zbrke među elitni znanstveni establišmenta. Bez obzira na sve, njegova je  organizacija koristila nešto više od samo jednostavnog umrežavanja, za sve one koji su uključeni.

Kada je Jeffrey sreo Elona

Oni koji su pohađali Edge (od kasnih 1990-ih) su bili više od samo pukih znanstvenika: oni su ,u biti, bili znanstvena elita, imali su status rock zvijezda, bili su slavni intelektualci koji su već stekli golemo bogatstvo, moć i utjecaj. Članstvo u Edgeu postalo je neraskidivo povezano sa sposobnošću stvaranja ogromnog bogatstva. Oni koji su režirali Edge nisu željeli napuniti stadione znanstvenicima svih vrsta; umjesto toga su htjeli napuniti male sobe za sastanke vladajućom klasom elitnih znanstvenih krugova, i to je upravo ono što su i učinili. To je dovelo do Edgeove tkz. "Večere milijardera".

Većina ljudi koji su se bavili slučajem Epstein vidjeli su slike Epsteina kako prisustvuje Večerama milijardera, zajedno s članovima njegove operacije, kao što je: Sarah Kellen, ili nekim od njegovih poznatih žrtava trgovine ljudima, poput Cindy Lopez. Mnogi od sudionika Edgea pohvalno su govorili o Epsteinovom intelektu, čak i nakon što je bio osuđen, zatvoren i javno ocrnjen. Steven Pinker bio je jedan od onih redovitih posjetitelja Brockmanovih znanstvenih skupova, kojega su mediji oštro kritizirali zbog nedostatka kajanja zbog druženja s Jeffreyjem Epsteinom; za isto je kriv i Bill Gates.

https://newspaste.com/2023/05/24/epstein-101-influence-collusion/

Međutim, nakon što je Epstein drugi put uhićen i slučaj je eksplodirao po mainstream medijima, mnogi drugi redovni članovi Edgea su se javno distancirali od zloglasnog novčara, ili jednostavno odbili komentirati za tisak. Uvijek će biti teško pronaći izravne veze između Epsteina i visokopozicioniranih elitista, koji su se proaktivno distancirale od njega. Pogotovo zato što mnogi od uključenih mogu sustavno cenzurirati informacije. Oni koji su najviše željeli sakriti svoje veze s Jeffreyjem Epsteinom u potpunosti kontroliraju glavne društvene medije i video platforme, kao što su: Google, YouTube, Twitter/X, Facebook i Amazon.

Edge je bio savršena platforma, koja je Epsteinu omogućila umrežavanje s nekima od najvažnijih ljudi u znanosti. To uključuje i  neke od najutjecajnijih ljudi, odgovornih za dizajniranje tehnokratskog panoptikuma, koji se oblikuje oko nas. Jeff Bezos, osnivač Amazona, susreo se s Epsteinom u nekoliko navrata. Bezos je ranih 1990-ih bio smješten u New Yorku, gdje je radio (sve dok nije stekao poziciju potpredsjednika hedge fonda) za D. E. Shawa, prije nego što je počeo osnivati ​​Amazon. Osnivač D. E. Shawa, David Shaw, postao je savjetnikom za ekonomsku politiku Clintonove administracije, onda kada su Mark Middleton i Jeffrey Epstein posjetili Bijelu kuću Billa Clintona 17 puta, tijekom dvije godine.

https://newspaste.com/2022/09/19/david-shaw-and-the-rise-of-jeff-bezos/

Jeff Bezos također se već vrtio u istim krugovima njujorške elite gdje se kretao i Jeffrey Epstein. Bezos je čak ušao u online partnerstvo sa Sotheby’som tijekom kasnih 1990-ih, dok je član Mega grupe i Epsteinov glavni financijer, Les Wexner, bio u upravnom odboru ove aukcijske kuće. Također je dijelio istu ljubav prema utrkama Formule 1, zajedno s Jeffreyjem Epsteinom i Ghislaine Maxwell, te je bilo i puno drugih prilika u kojima je Bezos mogao komunicirati s Epsteinom. No, izravna veza je najvjerojatnije bila u Edgeu. Bezos je gotovo religiozno pohađao Brockmanove Večere milijardera, te je bio je redovni sudionik tečajeva, koje je Edge pripremao za svoje elitne članove.

Od kasnih 90-ih nadalje, gotovo svaki najviši član budućeg vladajućeg tehnokratskog establišmenta, bio je uključen u Edge. Bill Gates iz Microsofta je bio redoviti posjetitelj; Sergey Brin iz Googlea također je bio vrijedni sudionik; nikako ne treba zanemariti ni prisutnost Nathana Myhrvolda iz Intellectual Venturesa. Larry Page i Eric Schmidt (koji su isto predstavljali Google) su bili viđeni na Edge događajima; uz neizostavnu Anne Wojcicki iz 23andMe, ali i Elona Muska (predstavljao Space X i Teslu) tijekom onih razdoblja, kada je bio prisutan u Edgeu.

Elon Musk je uspio ostati distanciran i odvojen od slučaja Epstein. Postoji jedna fotografija na kojoj je Musk zajedno s Ghislaine Maxwell i koja se redovito dijeli po internetu, te koristi kao dokaz nekog oblika veze između Muska i Epsteina. Međutim, realno  govoreći: jedna zajednička fotografija Muska i Maxwell je prilično neuvjerljiva. To je osobito tako zato što znamo kako je  Ghislaine Maxwell redovito foto-bombardirala elitu na velikim događajima, kao dio nekakvog svog repertoara. Business Insider je također objavio kako je Maxwell kod objave fotografije tražila od Muska neka “uništi internet”.

Znamo kako je Elon Musk imao profilnu stranicu na Edge.org, također znamo kako je prisustvovao na nekoliko dokumentiranih sastanaka. Možda bi bilo poprilično teško pronaći konkretne dokaze kako je Elon Musk bio u istoj prostoriji kao i Jeffrey Epstein, ali to nije nemoguće. Epstein i Musk bili su zajedno na jednom ekskluzivnom Edge događaju.

Samo oko 25 ljudi je bilo prisutno na Edge Večeri milijardera 2011. godine. Taj je događaj održan neposredno nakon što je Jeffrey Epstein pušten iz zatvora zbog prvobitne osude. U članku BuzzFeed Newsa je otkriveno kako je Epstein te godine bio prisutan na Večeri milijardera. Čak je uhvaćen na mutnoj fotografiji ovog događaja, koju je također objavio Buzz Feed News. Međutim, ono što su novinari propustili primijetiti u tom članku jest kako je na istoj fotografiji zapravo i Elon Musk. Možete vidjeti Jeffreya Epsteina kako sjedi za istim stolom sa Zackom Bogueom iz Montara Capital Partnersa, a samo 3 metra dalje od Epsteina se nalazi Elon Musk. Musk je prisustvovao ovom događaju zajedno sa svojom tadašnjom suprugom Talulah Musk. Elon i Talulah vjenčali su se godinu dana prije dotičnog događaja, a razveli su se godinu dana nakon događaja.

John Brockman je bio prisutan ovom događaju, zajedno sa svojim sinom Maxom Brockmanom (koji je upravljao Brockman Inc.), također su i Nathan Myhrvold, Jeff Bezos i Sergey Brin, bili prisutni. Salar Kamangar predstavljao je YouTube, novinar David Brooks bio je tu za New York Times, a čak je i glazbenik Peter Gabriel bio zapažen među prisutnima na toj večeri.

Jeffrey Epstein je nakon zatvorske kazne postao znatno manje poznat, tako da nije službeno naveden kao sudionik događaja, ali je bio tamo, kao što možemo vidjeti iz jedne mutne fotografije koju je Nathan Myhrvold snimio na večeri i objavio na Edge. org. Iako ova fotografija prikazuje Elona Muska i Jeffreya Epsteina na istom Edge događaju, bilo je još toga za pronaći. Praćenje uključenosti Elona Muska u Edge - dok ga je gotovo u potpunosti financirao Jeffrey Epstein - vodi nas do mnogo značajnijeg i zabrinjavajućeg smjera: standardizacije psiholoških operacija koje sponzorira vlada, kako bi se sustavno manipuliralo nesvjesnom javnošću.

Trening Elona Muska u psihološkoj manipulaciji financiran od strane Epsteina

Psihološka manipulacija masa, putem različitih programa povezanih s inteligencijom, dobro je dokumentirana. Službeno odobreno vladino programiranje opće populacije nije teorija zavjere, mnogi su ga prihvatili kao glavnu metodu za provođenje kontrole. Takva odvratna i podmukla manipulacija nekada je bila pripisana carstvu tajnih i subverzivnih obavještajnih programa (ili kampanja) koje su vodile velike PR tvrtke, ali to se naglo promijenilo onda kada su Richard Thaler i Cass Sunstein krenuli sa svojim brendiranjem bihevioralne ekonomije.

Demokratska stranka, pod Barackom Obamom, bila je ta koja je prva poželjela dobrodošlicu kreatorima, onoga što je na kraju nazvano "jedinicama za guranje", u Bijelu kuću. To je dovelo do uspostavljanja jedinica pridruženih vladi, koje bi suptilno "potaknule" ljude neka promijene svoje ponašanje, u ime onih koji žele kontrolirati budući smjer društva. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Richard Thaler je pronašao prijatelja u Davidu Cameronu i njegovoj administraciji Konzervativne stranke - ubrzo su  stvorili ono što je u Ujedinjenom Kraljevstvu nazvano jedinicom za uvid u ponašanje.

Ali, gledajmo opet realno: britanske vlade su tijekom ovog razdoblja već bile ispred Thalera u mnogim pogledima. 2004. godine su 'Novi laburisti' Tonyja Blaira objavili rad pod naslovom: “Osobna odgovornost i promjenjivo ponašanje: stanje znanja i njegove implikacije na javnu politiku”. Unutar ovog fascinantnog primjera vladinog prekoračenja svojih obveza (onoga što se može smatrati primjerenim biračkom tijelu), dio rada isto "preispituje rastući korpus znanja o alternativnim, a možda i suptilnijim, načinima na koje vlada može utjecati na osobno ponašanje." Rad zaključuje kako bi korištenje sustava za promjenu ponašanja bilo pozitivno za vladinu politiku, navodeći:

"Gledajući u budućnost, postoji evidentna potreba za jačanjem našeg teorijskog i empirijskog razumijevanja onoga što pokreće ponašanje i promjenu ponašanja. Jednako će važno biti šire testiranje alata za politiku, kako bi se razvio sofisticiraniji alat za kreatore politike. Politika ne bi trebala jednostavno proklamirati osobnu odgovornost ili krivnju, već treba biti oblikovana oko načina na koji ljudi stvarno misle i osjećaju, te društvenih i psiholoških sila koje utječu na ponašanje.”

Nije samo torijevska vlada gugutala Richardu Thaleru. U članku iz 'TheGuardiana' od 12. srpnja 2008. godine, pod naslovom: “Od Obame do Camerona, zašto toliko političara želi dio Richarda Thalera?” - Richard Reeves iz 'Novih laburista' je također zapažen kako očajnički pokušava pridobiti Thalera, a Aditya Chakrabortty nadalje piše:

“Bilo je vrijeme kada bi laburisti bili po cijelom Thaleru i Downing Street bi ga povukao na razgovor. Sada je druga strana ta koja pokazuje kako je otvorena za nove ideje, kaže bivši vladin savjetnik Richard Reeves: 'Nažalost, to vam govori gdje je intelektualna energija u britanskoj politici.' Reeves je preuzeo na sebe da sljedeći utorak organizira večeru s Thalerom, te nekim vladinim savjetnicima i thinktankerima s lijevog centra.”

Nakon što je Richard Thaler, opisan kao “otac bihevioralne ekonomije”, objavio svoju knjigu 2008. godine, pod naslovom: “Poticanje: Poboljšanje odluka o zdravlju, bogatstvu i sreći”, počeli su se oko njega okupljati oni koji su htjeli manipulirati ponašanjem ljudi. Nisu samo Cameron i Obama razumjeli kako se proučavanje bihevioralne ekonomije može općenito primijeniti na promjenu ponašanja opće populacije. Ovo je bio savršeni alat za sustavno stvaranje pristanka među glasačkom populacijom i, ako se primijeni u industrijskim okvirima, imao je potencijal promijeniti cijeli svijet.

Iz rada Laburističke stranke Ujedinjenog Kraljevstva: "Osobna odgovornost i promjena ponašanja"

Brockman i Epstein uočili su mnoge dobrobiti u Thalerovim učenjima. U njima su bili obuhvaćeni određeni aspekti potpune tehnološke kontrole: posjedovali su (makar su ih slušali) mnogih svjetskih vođa, u javnu su arenu uveli politiku 'Trećeg puta budućnosti' (tvorac Anthony Giddens je isto bio uključen u Edge); ali, tek su trebali shvatiti kako učinkovito proizvesti pristanak glasačke populacije. Tu je na scenu nastupala Thalerova novostvorena vrsta bihevioralne ekonomije. Bihevioralna ekonomija bila je najbolja nada establišmenta za postizanje promjene među običnim ljudima i ono što je najvažnije: obični ljudi tako ne shvaćaju kako ili zašto su bili izmanipulirani.

Godine 2008. Thaler je bio sudionikom večere u San Franciscu koju je održao Edge, ali to nije bio njegov jedini angažman u Brockmanovoj i Epsteinovoj organizaciji. Thaler je također stigao u Edge posebno kako bi trenirao izuzetno odabranu skupinu članova Edgea, u svojoj novorazvijenoj grani psiholoških operacija. U listopadu 2008. godine je Edge bio domaćin tečaja, koji je financirao Jeffrey Epstein, a koji se fokusirao na ovaj novi oblik bihevioralne znanosti. Richard Thaler i Sendhil Mullainathan, profesor ekonomije na Massachusetts Institute of Technology, sami su osmislili tečaj od šest dijelova.

Ovaj tečaj osmišljen je kao "master class", odnosno nešto za što je web stranica Edge tvrdila kako je "najnovija iteracija razvoja Edgea", a započelo je prethodne godine. Prvi Edge majstorski tečaj, 2008. godine, zvao se: “Libertarijanski paternalizam: Zašto je nemoguće ne gurati”, dok je drugi u nizu majstorskih tečajeva bio naslovljen: “Poboljšanje izbora uz strojno čitljivo otkrivanje”.

Drugom dijelu Edge Master Classa bilo je prisutno samo osam članova: Jeff Bezos, Nathan Myhrvold, Salar Kamangar, Daniel Kahneman, Danny Hilis, Paul Romer, Elon Musk i Sean Parker. U trećem su dijelu sudjelovali i George Dyson i France LeClerc, koji su se pridružili grupi. Ovo nije bila nasumična skupina mislilaca, ovo su bili neki od najmoćnijih pokretača potresa u digitalnom svijetu. Na ovom Edge događaju su vodeći stručnjaci iz bihevioralne ekonomije obučavali vrhunske ešalone: Googlea, Amazona, YouTubea, Space X-a, Intellectual Venturesa, Facebooka i Fonda osnivača Petera Thiela.

Uz Thalera i Mullainathana, Daniel Kahneman je bio jedan od vodećih stručnjaka, ne samo za bihevioralnu ekonomiju, nego i za kognitivnu psihologiju, kao i procese koji stoje iza prosuđivanja i donošenja odluka. Thaler i Kahneman počeli su raditi zajedno 1970-ih, kada je Thaler stigao na Stanford. Kahneman je također imao blizak poslovni odnos s Richardom Thalerom, tako što je sjedio u upravnom odboru Fuller and Thaler Asset Management, Inc.

Polaznici ovog Edge Master Classa će uskoro postati najmoćnijim ljudima na svijetu - moćniji od bilo kojeg predsjednika, premijera ili kralja. Paul Romer je američki ekonomist i politički poduzetnik, koji je kasnije postao glavni ekonomist Svjetske banke 2016. godine, te je podijelio i Nobelovu nagradu za ekonomiju zajedno s Williamom Nordhausom. Godinu dana prije dotičnog događaja, Salar Kamangar je zamijenio osnivača YouTubea, Chada Hurleya, na mjestu izvršnog direktora YouTubea (ali je već u veljači 2014. godine napustio tvrtku). Kamangara je na mjestu glavnog izvršnog direktora YouTubea zamijenila, još jedna nepokolebljiva i neizostavna Edge osoba, Susan Wojcicki.

Danny Hillis je prethodno radio u Disneyju i bio suosnivačem Applied Mindsa, ali je tada već osnovao Metaweb Technologies, kojega je kasnije kupio Google. Zloglasni tvorac Napstera, Sean Parker, već je uložio u Facebook do tog trenutka. Međutim, što je možda još značajnije, Parker je postao upravljački partner u Peter Thielovom Founders Fundu, fondu rizičnog kapitala sa sjedištem u San Franciscu. Osnivač Amazona, Jeff Bezos, već je bio poprilično moćan pokretač do 2008. godine, dok je Intellectual Ventures, Nathana Myhrvolda, kontrolirao gotovo 70.000 patenata na svom vrhuncu.

Treći majstorski tečaj, koji je financirao Jeffrey Epstein, u nizu kojem je prisustvovao i Elon Musk nosio je naslov: "Psihologija oskudice", a počinje citatom Sendhila Mullainathana, koji navodi njegovo zamišljanje kako izvući korist iz osiromašenog stanovništva, navodeći:

"Ostavimo na trenutak po strani smanjenje siromaštva i zapitajmo se: "Postoji li nešto intrinzično siromaštvu što ima vrijednost i što je samo po sebi vrijedno proučavanja?" Jedan od razloga zašto je to tako jest taj što, osim čarobnih metaka, moramo razumjeti postoje li ujedinjujući principi u uvjetima oskudice, koji nam mogu pomoći da razumijemo ponašanje i osmislimo intervenciju. Ako smatramo da uvjeti oskudice izazivaju određenu psihologiju, onda će to, da ne spominjemo čisti znanstveni interes, utjecati na veliku većinu intervencija. To je važno i staro pitanje.”

Tim Ujedinjenog Kraljevstva, 'Behavioral Insights', od tada se koristi za prisiljavanje stanovništva: npr. kao tijekom pandemije koronavirusa, s jedinicom Nudge, koja blisko koordinira s Odjelom za zdravstvo i socijalnu skrb u "osmišljavanju vladinog odgovora". Institut za vladu zabilježio je "upotrebu "zagađenja" od strane Nudge Unita, kao poticaj za pranje ruku i prijedlog pjevanja Happy Birthday, kako bi se osiguralo neka se ruke operu u potrebnih 20 sekundi."

Bez obzira koliko moćna bila većina polaznika Master Classa bihevioralne psihologije Richarda Thalera - Elon Musk je bio prava zvijezda u usponu, u toj prostoriji. Službeno je Musk zastupao Space X i Teslu, ali njegov rastući poslovni portfelj, uz bogatstvo, moć i utjecaj, od tada se samo eksponencijalno povećavao.

Kada je Elon Musk kupio Twitter, jasno je iznio svoje namjere za budući smjer ove aplikacije. Musk namjerava pretvoriti X.com u zapadni ekvivalent koneskog WeChata - aplikaciju za sve, koja neće biti samo najveća platforma društvenih medija na svijetu, već će također biti platforma za plaćanje, odakle ćete moći upravljati svojim novcem, računima, kupovinom i sjoš mnogo toga. Razvoj X-a je, u osnovi, korak naprijed prema onome što Musk vidi kao neizbježnu novu paradigmu. Psihološka manipulacija javnosti, putem moćnih platformi društvenih medija, neće se koristiti samo za ubiranje potencijalnih ekonomskih koristi za one koji kontroliraju stranice kao što su X, Facebook ili Google - nego će ih koristiti i vlade kako bi utjecale na javno mnijenje. Dakle, dok Elon Musk prelazi poslovični Rubikon - od nekoga tko ima izravnu kontrolu nad platformom (koja ima potencijal stvoriti masovnu društvenu promjenu) - do Vlade.....moraju se postaviti velika i ozbiljna pitanja.

Izrazita promjena ponašanja

Ovdje ću pokušati ukratko opisati širinu onoga što se naziva "bihevioralna ekonomija". Kada počnete istraživati ​​ovu temu, jedna stvar postaje krajnje jasna: sve što radimo, svaka radnja koju poduzmemo, i svaka odluka koju donesemo - jest obuhvaćena biheviorističkom ekonomijom.

Ne radi se samo o poticanju ponašanja ljudi u vezi s kupnjom ili kreditnim karticama, nego ove tehnike možete koristiti za stvaranje niza promjena ponašanja kod ljudi izvan bilo kojeg područja ekonomije. Za bihevioralnog ekonomista, radnje ljudi se mogu mapirati. Svatko je vođen mentalnim modelom - mijenjanje njegovih mentalnih modela će zauzvrat promijeniti njihovo ponašanje - dajući metama specifične podražaje, osmišljene kako bi ih potakle na odabir alternativne opcije.

Tijekom trećeg Edge tečaja, 2008. godine, Mullainathan to ovako opisuje:

"Radi se o tome kako postoji veliki skup programa u kojima pokušavamo potaknuti promjenu ponašanja u nekom obliku, a jedna od temeljnih tema koja se pojavljuje i koja ih objedinjuje jest u tome možemo li učinkovito izmamiti mentalni model s ljudima kojima radimo i zatim ga upotrijebiti za promjenu ponašanja. To je strukturiran način razmišljanja o literaturi o promjeni ponašanja.”

Jedan od gore spomenutih sudionika, Daniel Kahneman, vodeći stručnjak za kognitivnu psihologiju i procese koji stoje iza prosuđivanja i donošenja odluka, prepoznao je psihološki potencijal ove tehnologije, izjavivši na Edgeu:

“Ono što govorimo jest da postoji tehnologija koja proizlazi iz bihevioralne ekonomije. To nije samo apstraktna stvar. Možete raditi stvari s njim. Tek smo na početku. Mislio sam da je unos psihologije u biheviorističku ekonomiju završen. Ali, čuti Sendhila bilo je vrlo ohrabrujuće, jer je tu bilo puno nove psihologije. Taj razgovor se nastavlja i čini mi se da će taj razgovor ići dalje. Prilično je intuitivan, temeljen na istraživanju, dobroj teoriji i važan.”

Iako vjerujemo da smo donekle pronicljivi pri donošenju teških odluka, ljudsko je ponašanje vrlo predvidljivo i, ergo, njime je lako manipulirati. Velik dio bihevioralne ekonomije temelji se na podacima, jednostavno je kao: ako smo suočeni s našim izlaznim podacima na određeni način, često ćemo odlučiti donijeti drugačije odluke. Što više informacija imaju o vama, to više mogu osmisliti svoje "poticaje" kako bi najbolje utjecali na vaše ponašanje, htjeli vi to ili ne. I to je srž bihevioralne ekonomije, što više informacija imaju o vama, to je lakše manipulirati vama da donesete određene odluke.