Dokazi neoteozofske magije

"Stvarnost je ono s čime se možete izvući."

(Robert Anton Wilson)

Da li je ovo samo fotografija, ili čovjek kojeg je stvorila umjetna inteligencija?

Gledajući unatrag na slučaj silovanja Assangea, čini mi se kako stvari o kojima se raspravlja u medijima i alternativnim medijima, čine savršenu granatu bačenu na scenu kulturnog rata. Kakav je bio zakon tamo gdje su oni bili? Koja se razina pristanka dogodila? Koja je moralna razina pristanka među ljudima u vezi? Jesu li bile uključene tvari? Je li korišten kondom? Je li se trebao koristiti kondom? Što je rekao? Što je rekla? Droga za stopala. Žalba povučena. Sjecišta s politikom iz raznih neovisnih vektora?

Razlike u mišljenjima su se vjerojatno često temeljile na raznim predrasudama, bez obzira na to jesu li zaključci točni ili ne. Sumnjam kako je više od nekoliko prijateljstava završilo, ili je oštećeno zbog toga.

I nakon svih bitaka u kulturološkim ratovima, koji su u posljednjih nekoliko desetljeća zaokrenuli svijet u nemir, rastući poput temperature vode koja je skuhala žabe, moram se zapitati je li to bila poanta.

Želim ukratko, ali ne mogu

"Dakle, dugoročno gledano, vraćamo se na moju ideju kako je jedina umjetnička forma koju su Sjedinjene Države ikada stvorile TV reklama. To je naša umjetnička forma i tako kontroliramo ljude. I to je svijet iluzija. I to je svijet lažnih tvrdnji." (Gore Vidal)

Moja teza: Assange je gotovo sigurno agent dezinformacija - ne za Putina (majstorsko krivo usmjeravanje), već za Britansko Carstvo, koje je promijenilo svoj oblik u gotovo nevidljivost. Tu čaroliju nevidljivosti bacila je kombinacija psihijatara preko Instituta Tavistock, ekonomista kroz London School of Economics, kao i putem dolara temeljenog na dugu Sjedinjenih Američkih Država. Sjedinjene Države mogu jednostavno biti još jedna nacija, koja će biti uvučena u dodijeljenu ulogu ratnog neuspjeha, u službi Britanskog Carstva.

Spreman sam pogriješiti u vezi s nekim ili svim dijelovima ove teze, ali pozvan sam da iznesem slučaj zbog zapanjujuće praznine glasova koji raspravljaju o mnogim rupama i proturječnostima, među primarnim suparničkim narativima. Moju će tezu teško progutati oni koji su se sklonili u alternativne medije, uvjereni kako mainstream mediji manipuliraju istinom. Ali, mislim kako je bolji model taj da mainstream i alternativni mediji rade zajedno - kako bi stvorili narativ hegelijanske dijalektike - koji se pretvorio u hegelijanski fliper; kulturni rat na svakom kontinentu i u svakoj naciji.

Shvatite kako sam jednom bio pomalo izgubljen u totalitarnoj dvorani ogledala kao što su masovni mediji, i ne uživam u tome što sam [opet] nositelj loših vijesti. Ali, činjenica jest kako gotovo svatko ima nekoliko razina, na kojima treba obratiti pozornost,  prije nego što itko od nas može izvući crvenu pilulu iz Matrixa. Morati ćete preskočiti mantru Hegelove dijalektike "problem, sinteza, rješenje" da biste shvatili kako dijalektika podrazumijeva kontroliranu opoziciju na kazališnoj razini. 

Ranije ovog tjedna vidio sam naslov koji najavljuje oslobađanje osnivača Wikileaksa, Juliana Assangea.

Moj fokus je bio na vezama MOBS-a (model vojnog okultnog bankarskog sindikata) - posebno onima vezanim uz teozofski društveni inženjering i projekte kontrole uma koji definiraju globalističko fašističko kibernetičko poduzeće. Priča o Assangeu pokreće slučaj da su djeca odgajana u kultovima, koji slijede pripremljenu i umjetnu globalnu religiju, podvrgnuta kontroli uma temeljenoj na traumi - kako bi se osiguralo njihovo usmjerenje, ograničenja i pokornost. Razumijem proces bolje od većine, jer sam bio jedno od te djece, iako me je bilo teško hipnotizirati i nedovršen sam kao projekt vođen traumom.

Siguran sam kako bih mogao pronaći mnogo više, ali ovo je sporedna emisija koja samo podupire moju opću istraživačku tezu utoliko što je to razotkrivajući slučaj i može se upotrijebiti za pomoć u oblikovanju percepcije nadolazećih izbora — ili percepcije nadolazećeg rata?

https://embed.kumu.io/c09a6471dcc9273f325587c26e07ccf2#julian-assange

Kako bi CIA-in čarobni trik mogao funkcionirati

Ne uzimajte nijedan odjeljak ovog članka zasebno. Postoji mnogo priča koje se zbrajaju, ali izolirane možda neće potaknuti neutralan ili pristran um neka preispita prihvaćene priče (bilo da su to "službene" priče ili "alternativne" priče koje mogu, ali ne moraju biti rigorozne, ili pravi skup alternativnih istina, kako god to definirali).

Da vodim obavještajnu agenciju, sigurno bih postavio kontroliranu opoziciju u svrhu potpirivanja i povezivanja ljudi koji znaju koliko tokovi službenih informacija mogu biti prljavi i koji su oprezni prema većini ili svim autoritetima. Dao bih zeleno svjetlo za objavljivanje određene količine činjenično istinitih informacija, koje ne bi oštetile planove Big Picture-a, a mogle bi čak iscrpiti pažnju i sate vremena kvalitetnih istraživača koji traže nevažne priče. Ponekad se te (dez)informacije mogu isklesati kako bi se stvorili argumenti u stilu kulturnog rata. Pizzagate, bilo tko?

Vrijedno je napomenuti, na primjer, kako je Wikileaks objavio datoteke "Church" of Scientology, koje su gotovo u potpunosti bile informacije dobro poznate iz drugih izvora. Ništa posebno štetno. Postoji li netko tko vjeruje da ne postoje vrlo štetni dosjei o scijentologiji koji bi se mogli pronaći i objaviti. Samo scijentološki dosjei o psihijatru Jollyju Westu bili bi zlata vrijedni, kako bi  javnost razumijela Westovu povezanost s MKULTROM, gledanjem na daljinu, biološkim ratovanjem, slučajem Charlesa Mansona i oba ubojstva Kennedyja. Podsjetimo, scijentologija je neoteozofska organizacija čiji si je osnivač eugeniku zadao kao cilj, a tehnologiju kontrole uma kao svoju metodologiju. Vidjeti ćemo kako se teozofija i neoteozofija uvijek iznova pojavljuju kroz Assangeovu priču.

Da sam ja direktor CIA-e koji kontrolira dezinformacijsku psihologiju, upravo kako je opisano, stvorio bih dojam sukoba između CIA-e i operatera dezinformacija. Zastrašujuća zavjera za ubojstvo bi bila dovoljna.

Nekako sumnjam kako CIA ima svakakve ljude na pragu "treba znati", vezano uz informacije o ubojstvima koji trče na... Yahoo! Vijesti sve odjednom, i ikakve bez detekcije, blebeću o ciljanim novinarima. To što Michael Isikoff izražava nulti skepticizam o svrsi informacija koje su mu dostavljene, još manje da li je moguće da mu se te informacije daju bez toga da CIA zna izvore curenja, čini mi se malo apsurdnim. Ali, ako smatrate kako je objekt vrijedan povjerenja, zastanite nekoliko puta dok čitate ovaj članak i zapitajte se: "Zašto mi Yahoo! ili bilo koja druga novinska služba, ne bi rekla za to?"

Najčešća taktika dezinformiranja jest isklesano izostavljanje važnih detalja.

Ali, obožavatelji Assangea vjerojatno neće uzeti vremena da zastanu i dobro promisle o svemu tome. Većina njih ima posao i obitelj, ili barem dogovorene sate pucačina iz prvog lica (u podrumima svojih roditelja). Dok bi neki od njih mogli biti voljni pročitati knjigu, kao što je Deconstructing Wikileaks, mnogi možda nikada neće vidjeti razlog zašto bi željeli potražiti takvu knjigu. Oni čiji su umovi već bili uspješno usmjereni prema stanju pristranosti, općenito će se naći u sve militantnijem načinu razmišljanja, spremni širiti Evanđelje po Assangeu i instinktivno odbacivati ​​važne informacije koje bi mogle potaknuti opći skepticizam. Misaoni eksperiment o Assangeu, koji predstavlja čarobni trik CIA-e, ima za cilj otvoriti um potrebi za ispitivanjem svih mogućih modela (sigurno ih ima čak i više) priče koja nam je pri ruci kako bismo mogli započeti nepristrasni proces ispitivanja detalja te priče. Nit priče o Johnu Youngu o Wikileaksu jest ona koja nam pomaže da počnemo uspoređivati ​​sve modele koje možda imamo na umu.

Young je poznavao Assangea iz cypherpunk krugova i pridružio se odboru Wikileaksa 2006. godine. Assange je zamolio Younga neka bude javno lice Wikileaksa, i Young je preuzeo odgovornost za registraciju Wikileaksove domene. Međutim, u roku od nekoliko mjeseci, Young je počeo optuživati ​​Assangea kako vodi fasadu koja je zapravo bila profitna medijska kuća, koja je namjeravala pretvoriti emocije u dolare, baš kao i svaki drugi medij. Young je tvrdio kako veliki novac dolazi u Wikileaks preko podružnica mreža Georgea Sorosa i braće Koch. Young je također optužio Wikileaks kako je kanal CIA-e, što je ozbiljna optužba.

Iako je Young kasnije ublažio svoje komentare o Wikileaksu, razumno je pregledati popis na Wikileaksovoj ploči da vidimo ima li likova koji odgovaraju opisu "agenata obavještajne zajednice", ili MOBS-a.

Assangeovo NeoTeozofsko podrijetlo?

"Nije dovoljno uspjeti - drugi moraju propasti."  (Gore Vidal)

Pređimo na stvar. Čini se kako je Julian Assange jedno od djece odgajane u neoteozofskom kultu Anne Hamilton-Byrne, usprkos mumljajućim protestima zbog te veze.

https://www.researchgate.net/publication/343536849_Anne_Hamilton-Byrne_and_the_Family_Charisma_Criminality_and_Media_in_the_Construction_of_an_Australian_'Cult'_Leader

Da, možemo se složiti kako se ne slažemo. Ali, trebali biste nastaviti čitati kako biste shvatili kako i zašto se možda ne slažemo, ako se to dogodi. Na ovaj ili onaj način, ima puno toga za naučiti, zbog čega sam ovaj tjedan prošao nekoliko stotina stranica povijesti o teozofiji i Britanskom carstvu, samo da bih završio ovaj članak.

Ako pročitate Assangeovu stranicu na Wikipediji, ironično će vam dati glavne medijske izvore, koji dijele Assangeove usputne odgovore na pitanja o neoteozofskoj "obitelji"; gdje je konkretno Hamilton-Byrne profitirala, kao i mnogi drugi gurui New Agea i Novog religijskog pokreta.

Ti mainstream izvori, koji redovito optužuju Assangea kako je rusko vrijedno sredstvo (znajući kako se polovica nas smijulji nad nesposobnošću slučaja ruske vlasti), iznenađujuće ispisuju Assangeove vlastite riječi o potencijalno kultnom djetinjstvu. U međuvremenu, Australija drži u tajnosti lavovski dio zapisa o istrazi Hamilton-Byrne, ali nitko od Assangeovih kritičara nije zainteresiran izbaciti te informacije u javnost? Kojim se modelima stvarnosti sve to dosljedno uklapa?

Možda?

Ovo nije samo uobičajen kult o kojem govorimo, zlostavljanje nekoliko djece na lokalnoj razini, dok prijetnja ne nestane. [Deseci] neo-teozofskih kultova i njihovih okultnih i new age orbitala imaju povijest integralne uključenosti u najvažnije svjetske događaje u proteklih 149 godina. Također, odrastao sam u jednom od njih, pa veoma dobro razumijem korištenje kontrole uma temeljene na traumi koja je ugrađena u recept, kao i odnose koje imaju s inteligencijom i programima poput MKULTRE, čiji se tim za planiranje, koji je organizirao Dulles sastojao od više engleskih intelektualaca, ali samo jedne Amerikanke (udana za Engleza). U takvim stvarima ne možemo uzeti jednostavne izjave zdravo za gotovo (iako mediji ispuštaju oprez?). Umjesto toga,  moramo istražiti konkurentne modele stvarnosti, kako bismo odredili koji od njih najbolje odgovara svim informacijama.

Jeste li ikada vidjeli čovjeka kojeg odvlače stražari, koji uspijeva držati vidljivu naslovnicu knjige, okrenutu prema svim prisutnim fotografima? Zašto je Gore Vidal važan? Koja je poruka?

Knjiga koju vidimo jest Gore Vidal: History of the National Security State, koja pristaje Assangeu na neki neobičan način urezan na kartonu. Zar ne znate kako nakon godina zatočeništva ne prestaje čitati sedamnaest knjiga, koje su napisali vjerodostojni autori, o temi o kojoj su ga možda (ili jesu) intervjuirali?

Nekoliko zapažanja o Vidalu i njegovim izraženim uvjerenjima:

  - Assange i Vidal prihvaćaju osnovnu službenu priču o 11. rujnu kao terorističkom činu, čiji su plan osmislili bijesni bliskoistočni teroristi, ali napadaju Georgea W. Busha zbog motiva "potrage za naftom". Iako Vidal izaziva razumljiv bijes zbog gubitka američkih građanskih sloboda nakon 11. rujna, također je napisao cijeli roman slaveći predsjednika koji je suspendirao habeas corpus tijekom građanskog rata. Radi li se o ideologiji? Ili ljudima? Ili o politici podrške preferiranoj mreži vladara?

  - Vidalov znanstveno-fantastični roman Kalki govori o malom kultu znanstvenih adepta koji uništavaju čovječanstvo pomoću biološkog rata;

  - Vidal je autor Mesije, knjige o novoj religiji koja je nastala kako bi zamijenila kršćanstvo kao dominantni Novi svjetski poredak, koja usvaja neke elemente budističke i egipatske mitologije, koji su neobično paralelni s onim što Teozofsko društvo forsira u Ujedinjenim narodima; 

  - Scijentologija: Vidal se pridružio javnoj kampanji koju je scijentologija vodila protiv njemačke vlade;

  - Vidal je igrao ulogu u filmu Gattaca koji normalizira svijet trajnih klasa, temeljenih na eugeničkoj ideologiji, nadzoru biometrijskih podataka, ponekad prevladanih bolnim transhumanističkim sredstvima. Ostali u glumačkoj postavi, poput Ume Thurman, sudjelovali su u obrazovnim programima neoteozofije;

  - O konceptu "američkih vrijednosti": "Laž i varanje. Nema boljega." Ovo je čudno priznati, kada ste pisac čija bi se uobičajena šala mogla sažeti kao: "Mainstream mediji lažu, a ovo je istina.";

  - Jackie Kennedy bila je Vidalova polusestra, a antiratni Vidal podržavao je JFK-a tijekom sukoba u Vijetnamu, kao i vojnog pojačanja u Hladnom ratu;

  - O Romanu Polanskom, koji je drogirao i silovao trinaestogodišnju djevojčicu: "Zaista me briga. Gledajte, hoću li sjediti i plakati svaki put kad se mlada kurva osjeća kao da je iskorištena?"

  - Biograf Fred Kaplan: "Nije ga zanimalo činiti razliku za homoseksualce, niti biti zagovornikom gay prava. Za njega nije bilo 'strejt' ili 'gay', samo tijelo i seks."

To zadnje zapažanje čini mi se kao vrsta gotovo nihilističke povezanosti sa seksualnošću, koju otkrivam kod nekolicine homoseksualnih ili biseksualnih muškaraca koji su mi rekli (unutar zajedničkog društvenog kruga) kako su i sami bili seksualno zlostavljani. Pretpostavljam kako je i on sam bio žrtva kontrole uma temeljene na traumi, ali je odlučio promatrati seksualno zlostavljanje kao nešto poput kušnji prirodnog svijeta, ništa drugačije od uragana ili potresa. Mislim da zlostavljači, koji se onda  pretvore u predatore, također doživljavaju oslobađanje od srama, dok mijenjaju dinamiku moći. Ovo je dinamika gospodar-rob;  koju praktičari okultne seksualne magije nastoje kultivirati.

Većina ljudi je istrenirana da se naježi na spomen MKULTRE, kao da je njeno postojanje samo stvar teorije zavjere. Amerikanci bi radije zamišljali svoju vladu kao nešto dobronamjernije i odgovornije prema narodu. Naravno, gadne stvari se događaju, ali to je obično zbog novca, ili ubojstva nekoliko smeđih ljudi na drugim kontinentima za dobrobit demokracije, ili nešto slično?

Zumirajući Assangeov grafikon, vidimo sve elemente MKULTRE, uključujući vrste programa kao što su Remote Viewing, The Finders cult i programi za obrazovanje darovitih, koji su poslije uslijedili:

  - Psihijatri—mnogi u ovom slučaju, uz moć i autoritet zdravstvene mreže;

  - Droge poput LSD-a, za koje je poznato kako izazivaju psihoze i druge simptome povezane sa shizofrenijom;

  - Autoritarna kontrola, uključujući državna tijela, koja su voljna skrenuti pogled ili zaboraviti dokaze kad god je to moguće.

Ovo je dobro organizirani program kontrole uma, a ne neki puki seksualni kult ili obična prijevara.

Assangeova priča grubo preskače detalje njegovog ranog odrastanja. Pojedinosti počinju tijekom tinejdžerskih godina. Studirao je kako bi postao genijalni superhacktivist, koji je bio dovoljno lukav da istovremeno bude dobro plaćen... od strane velikih korporacija. Taj posljednji dio izgleda kao lukavo krijumčarenje etike, ali možemo ga zanemariti...

Ovo je točka u kojoj bih vas trebao obavijestiti o nekim vrlo specifičnim paralelama koje vidim između raznih neoteozofskih kultova. Konkretno, oni proizvode naizgled izvanredan broj onih koje većina ljudi prepoznaje kao genije. Recept to promovira. Baš kao što se Keith Raniere (NXIVM) promovirao kao čovjek s najvećim IQ-om na svijetu (po nekom testu), talentirani računalni haker Assange promovirao se putem domene IQ.org:

https://frankreport.com/2017/12/09/raniere-proved-his-highest-iq-by-conducting-his-own-study/

https://web.archive.org/web/20070929222935/http://iq.org/

DoN't yOu PEoPle KnOw THaT I aM tE pOlYmATh?!

Pogledajte adresu e-pošte Harvarda. Assange je imao mnogo adresa e-pošte, ali za potrebe javnog profila, on odabire razoružavajuću fotografiju i povezuje je s oznakom Harvarda. Sami donesite zaključke.

Budimo jasni: Assange je očito vrlo inteligentan. Isto mogu reći za svog najstarijeg (sada pokojnog) brata Andrewa koji je, nakon što je izgubio stipendiju igrača na fakultetu zbog prometne nesreće, proveo vrijeme oporavljajući se u dvorištu, bacajući predmete uokolo - sve dok nije postao jedan od dvojice ili trojice najboljih žonglera štapom/nožem/bakljom na svijetu, ili moj (sada pokojni) brat Chad, koji je samouk naučio koristiti četrdeset instrumenata u srednjoj školi. Obojica su rano završila sa svojim životima (barem djelomice), zbog toga što ih je zahvatila inteligencijom povezana narkomafija. Mogu dodati brojna nacionalna matematička prvenstva koja sam osvojio dok sam odrastao, kao i sposobnost da napustim Wall Street sa 22 godine, jer sam mogao ostati kod kuće i trgovati, radeći većinu matematike u glavi, dok sam hodao. Uvijek govorim ljudima kako je, ako ostavimo po strani zlostavljanje, učenje osnovnih i širokih vještina meditacije vrlo produktivno. Ovo je pola razloga zbog kojeg sam imao strast prema obrazovanju: odvojiti zlostavljanje (kontrola uma temeljena na traumi) od produktivnih elemenata. Odvajajući varijable, Assange je dobar primjer za to što treba učiniti, a što ne raditi dok se potiče razvoj djeteta.

Osim toga, među djecom u neoteozofskim kultovima, postoji tendencija prema društvenoj izolaciji i učenju vidjeti - oni gledaju na druge ljude na distanciraniji način (nešto protiv čega sam se, mislim, uspješno izborio). Intenzivno fokusiranje tijekom osam sati na nešto što se čini i važnim i ugodnim, gotovo je sva razlika između nekoga tko se čini genijem i bilo koga drugoga. Assange se predobro uklapa u profil da moja intuicija ne bi vrisnula: "Da, ovo je klasičan slučaj genijalnog pravljenja drona temeljenog na traumi, povezanog s neoteozofijskim kultovima."

Ovo bi također mogao biti trenutak da primijetite kako OkCupid profil, koji izgleda kao Assangeov, reklamira afinitet prema "ženama iz zemalja koje su pretrpjele politička previranja." Mogu se samo sjetiti mnogih žena i djevojaka koje je moj brat Chad privukao, brzo hipnotizirao, a zatim tijekom godina zlostavljao. Većina njih je na krivom mjestu tražila utočište od nekog traumatizirajućeg nemira.

https://www.forbes.com/sites/kashmirhill/2010/12/13/leaked-julian-assanges-okcupid-profile/

Zastanem kada pročitam ovaj dio Assangeovog profila:

"Strastveni, često svinjoglavi aktivistički intelektualac, traži sirenu za ljubavnu aferu, djecu i pokoju kriminalnu urotu."

Ponekad vam ljudi unaprijed kažu tko su. Ali, samo donekle. Podsjeća nas kako je on intelektualac u zadnjem odlomku, ali cijela mi se stvar čini kao reklama za "duge šetnje plažom" - namijenjena vrsti žena koje čitaju sočnu poeziju i žele razgovarati o svom horoskopu. Uočavam visoku razinu narcizma i potrebu za kontrolom, onim vrstama s kojima sam prije bio u bliskom kontaktu. S druge strane, gotovo četrdesetogodišnjak, koji odašilje ovakve vibracije na stranici za upoznavanje vjerojatno niti nema nikakvu sposobnost za stvaranje doživotnih veza. Ovakvi će privući upravo onu vrstu riba koje su izgubile sposobnost otkrivanja zloćudnih narcisa.

On je samo ovdje da prosvijetli tvoj svijet, djevojko.

Mojoj braći i meni također je rečeno kako smo pripremani kao supervojnici u borbi koja će se voditi tijekom posljednjih vremena. Ovaj opis "supervojnika" promatra se i u vojnim programima koji uključuju transhumanizam, kao i u Programu daljinskog gledanja (Zvjezdana vrata). Iz profila general bojnika Alberta Stubblebinea, koji je vodio taj program kao šef INSCOM-a, i kojemu je suosnivač Trilateralne komisije, Jimmy Carter, dao zadatak reorganizirati vojnu obavještajnu službu SAD-a:

"Stubblebine je postao zagovornikom psihičkog ratovanja i pokrenuo je projekt unutar Obavještajno-sigurnosnog zapovjedništva američke vojske (INSCOM), kojim je zapovijedao od 1981. do 1984. godine, kako bi stvorio "vrstu 'super vojnika'",  koji bi "imali sposobnost postati nevidljivi po svojoj volji i hodati kroz zidove". Pokušao je i sam proći kroz zidove — ali nije uspio, kako je sam opisao u intervjuu iz 2004. godine. Ove aktivnosti istaknute su u knjizi Jona Ronsona: "The Men Who Stare at Goats", iz 2004. godine." 

Pitam se znači li "nevidljiv", "zaluditi ljude", "proći kroz zidove" znači "koristiti tehnologiju za nadzor"?!

Assange koristi dosta religioznog jezika (koji sam i ja slušao kod kuće), a primijetio sam ga među neoteozofima koje sam poslije  promatrao. Ukazivanje na sveto pismo čini da se neki ljudi osjećaju samovažnima, a to im pomaže neka se predstave kao gurui onima kojima namjeravaju manipulirati.

Da li je Assange mogao biti spreman kao supervojnik raditi za MOBS u nekoj zadanoj ulozi? Svakako ima zanimljiv popis poslodavaca i dobročinitelja:

  - NASA,

  - Nacionalni laboratorij Los Alamosa,

  - Sematech, tvrtka za elektroniku koju sponzoriraju DARPA i DoD,

  - DARPA,

  - George Soros,

  - Obitelj Koch....

Razmotrimo sada iznimnu razinu medijske promocije koju je Assange dobio i razmotrimo govori li on možda doista istinu o  moćnicima MOBS-a:

  - The Economist su britanske tjedne novine koje je osnovao James Wilson koji je vodio Chartered Bank of India, Australia i China, koja je dobro profitirala od trgovine opijumom, da bi se na kraju spojila u konsolidirano bankarsko carstvo City of London. Djelomično je u vlasništvu i pod vodstvom obitelji Rothschild.

  - Amnesty International glumi organizaciju za ljudska prava na TV-u. Isprva pod predsjedanjem operatera CIA-e, organizacija usklađena s Ujedinjenim narodima čini se da je uvijek tu da "potvrdi" nepotvrđene zločine kao što su irački vojnici koji čupaju bebe iz inkubatora, kada MOBS-ovi moći trebaju izgovor za rat.

"Neprestano me ljuti što su ljudi ometeni lažnim zavjerama, kao što je 11. rujna, dok svuda okolo pružamo dokaze o pravim zavjerama, za rat ili masovnu financijsku prijevaru."

(Julian Assange)

Pustiti ću vas da to sami odlučite.

Ako slučajno čitate i mislite kako nema apsolutno nikakvog razloga da se pitate ima li službena priča o 11. rujnu ozbiljne rupe u sebi, ohrabriti ću vas da se složite kako se ne slažete, ali da nastavite čitati zbog relevantnosti za priču Juliana Assangea. Da vidimo što Assange misli o 9/11:

Da parafraziram:

"Saudijska Arabija...dokumenti JFK-a...češe se po prsima...mislim kako to nije osobito važno, jer bi vaša pozornost trebala biti usmjerena na ono što se dijeli putem Wikileaksa..."

Pitam se što bi stručnjak za govor tijela imao reći o tom odgovoru.

Krenimo u kratak i skraćeni obilazak zapažanja koja mnoge od nas navode na racionalnu sumnju u službenu priču o 11. rujnu.

Svjetski trgovački centar: izgrađen od Rockefellera, simbol američkog gospodarskog postignuća. Više puta napadnut od strane terorističkih organizacija koje sve izgledaju sintetički. Je li David Rockefeller doista obukao odijelo i dao vozaču neka ga doveze u grad "da vidi vatromet"?

Dvostruko osigurano. Stavlja kupljeno na burzu.

Slobodno padajući tornjevi.

Očigledni izraelski agenti u proročanskim kombijima. Nešto u priči o Danielu Lewinu, samo se čini malo pogrešnim.

Predsjednik Bush osoblju: "Prestanite letjeti s reklamama."

Nemogući poziv mobitelom.

Operacija Northwood.

Putovnica. Pronašla njujorška policija....pa, "dobar detektivski posao".

Termitska prašina?!

Profesori koji se ne slažu sa službenim izvješćima, potom su naglo prisiljeni na umirovljenja.

Toranj 7 bio je riznica obavještajnih dokumenata koji bi nam mogli reći puno više o tome tko upravlja svijetom. Nije ga udario avion. Nešto kao pojedinačna krhotina u cik-cak smjeru, zatim uredski požar i vrlo brzo kaput. Ignorirajte videozapise s nizom praskova, ili intervjue s ekipom hitne pomoći koja govori o bombama.

Ubrzo nakon toga: nastali ratovi koji nemaju nikakvog smisla u lovu na odgovorne.

Mogao bih nabrajati u nedogled. Richard Gage zna.

Može li se reći kako ljudi koji žele odvratiti našu pozornost od razotkrivanja onoga što se dogodilo s 11. rujna pružaju pokriće za ljude koji su napravili toliko rata i kaosa na Bliskom istoku?

Iskreno, ne mogu vam reći kako imam najjaču teoriju o tome što se točno dogodilo 11. rujna i oko njega. Mogu vam reći da mislim da je službeni narativ gomila izmeta. Moje uvjerenje kako je iluzija američke neovisnosti žrtvovana Molochu ne blijedi.

Prilično sam siguran da je 11. rujna bio dan kada je započeo Prvi svjetski rat. Možda i ne. Bilo je to ipak 11. rujna 1893. godine,  kada je u Columbusovoj dvorani otvoreno prvo zasjedanje Parlamenta religija. Trebalo se zvati "Theosoparty 9/11."

Ovim skupom je predsjedao diplomant baptističke bogoslovije, s programa budističkih studija, često povezanih s Rockefellerovom kapelom. Ovaj skup je okupio zajedno: najvišeg prelata Rimokatoličke crkve (kardinala Gibbonsa), s drugim  "orijentalnim delegatima", među kojima su bili:

  - Odvjetnik, rođak teozofski obučenog i uzdignutog "Mahatme" Gandhija, Virchand Gandhi, koji je bio jainistički učenjak,  obrazovan u Britaniji i koji je izabran neka zastupa đainizam;

  - Predstavnici Brahmo Samaja, koji se najbolje opisuje kao skupina indijskih odvjetnika obučenih u Britaniji, koji kreiraju  neohinduizam. Cijela je organizacija u velikoj mjeri financirana od strane glavne opijumske podružnice British East India Company (osmišljene neka izgleda neovisno u odnosu na kineske zahtjeve) na azijskom potkontinentu; kojom upravlja  Dwarakanath Tagore, koji je bio Pirali Brahman, a ne Hindus;

  - Anagarika Dharampala, sin bogatog trgovca koji je bio školovan u Britaniji; kojega je vođa Teozofskog društva, Henry Steel Olcott, obučio neka predvodi budiste na Cejlonu (koji sada imaju gotovo potpunu vlast nad Šri Lankom);

  - Swami Vivekananda, odvjetnikov sin, koji je postao hinduistički redovnik i kojega su tisak pod britanskom kontrolom i Teozofsko društvo snažno predstavljali kao "oca indijskog nacionalizma". Vivekananda će kasnije postati prijatelj s Aldousom Huxleyem, članom neslužbenog odbora MKULTRA, Allena Dullesa;

  - Kršćanstvo je predstavljao G. Bonet Maury, koji je sasvim slučajno bio okultist s velikim interesom za teozofiju; 

  - Brojni drugi organizatori, predstavnici novih religijskih pokreta, često povezani s teozofijom, ili raznim skupinama New Agea;

  - Gyanandra Chakravarti, Annie Besant i William Quad Judge predstavljali su teozofiju, 18 godina staru religiju - koja je, kako se čini, zasjela na većinu stolica, za stolom Parlamenta religija.

Mnoštvo imena, koje većina Amerikanaca nikada neće naučiti izgovoriti, a kamoli ih razumjeti.

Posebno nisu bili zastupljeni Sikhi, koji su bili preskočeni zbog vlastitog pokreta za samoupravu u Podjeli Indije; unatoč tome što su činili polovicu indijskih trupa u britansko-indijanskoj vojsci. Također, nije bilo predstavnika svih plemenskih i starih religija Amerike. Čini se kako je ovaj početak "međuvjerskog pokreta", uvelike kontroliran od strane Britanskog Carstva i njihove okultne ruke, Teozofskog društva, prikazan kao raznoliko međunarodno tijelo. Ukoliko uđete u dublje proučavanje upotrebe izraza "Novi svjetski poredak", nakon što prijeđete preko njegovog kvantnog stanja kao nečeg stvarnog i nestvarnog, većina njegovih referenci, i iz 1893. i iz 2001. godine, dolazi od usko oblikovanih predstavnika ovog "parlamenta", kao i njihovih političkih i duhovnih nasljednika.

Vjerski događaj zatim je produžen u Svjetsku kolumbijsku izložbu (Svjetski sajam u Chicagu), događaj koji je izlagao tehnologiju okultnog izumitelja Nikole Tesle, a zatim je završio na Noć vještica—ali, ne prije atentata na popularnog gradonačelnika Chicaga i masovne požare, koji su odnijeli živote mnogih vatrogasaca.

Ali Assange, uz podršku Georgea - koji "definitivno nije nacistička iluzija Britanskog Carstva i agent promjenom alata" - Sorosa, bio je tu da nam kaže kako se ovdje definitivno nema što vidjeti. Nemojte kopati dublje, čitati i primijeniti povijesne događaje. Samo nastavite, i pod tim mislim: "Obratite pozornost na moje priče. Moje. Moje."

ZAR VI LJUDI NE ZNATE DA SAM POLIMAT?!

(DoN't yOu PEoPle KnOw THaT I aM tE pOlYmATh?!)

"Ja sam taj od kojeg patetični novinari moraju tražiti tumačenje svjetskih događaja [tako morate znati da 11. rujna mora biti u osnovi nevažan]."

"Za Boga i Carstvo."

(Moto Reda Britanskog Carstva)

Ako su mađioničari Britanskog Carstva savladali samo jednu stvar, onda je to kako voditi pristojnu, dobro odgojenu raspravu uz čaj, (koji se vjerojatno uzgaja u Kini) o tome kako natjerati dvije vrlo povezane skupine u zemljopisnom području neka masakriraju jedna drugu - kako Britanci ne bi morali dati svoja odijela na čišćenje. 

Trepnuo sam kada sam vidio kako je reperica s Šri Lanke, Mathangi "Maya" Arulpragasm, poznatija kao M.I.A., kuma jednom od Assangeove djece. Uh, uh......

Bang bang. Ching ching. Ili Chitty Chitty, Bang Bang?

Budući kako mi se ne da tipkati "M.I.A." stalno iznova, ići ću s "Majom" u ostatku ovog članka. Zabavna činjenica: Maya je i rijeka u Rusiji, a također znači "magija" ili "iluzija" u vedskim tekstovima. U budizmu se konkretnije odnosi na mentalnu manu koja sprječava ljude da prepoznaju vlastitu ulogu u varljivim iluzijama. Māyā je također rodila Gautamu Buddhu.

Iako Maya nije čudo od jednog hita, njezin hit "Paper Planes" sastoji se od buntovnih (i obeshrabrujuće nihilističkih) tekstova, koji se pjevaju preko Clashovog epa "Straight to Hell".  Hit banda Clash bio je savršeno podcijenjen i nedovoljno prodan hipnotički ritam za uvoz u punk svijest u eri interneta.

"Kralj Solomon, nikada ne živi 'ovdje", završava zadnji stih i siguran sam kako ovo poziva na više potencijalnih tumačenja, od kojih neka imaju veze s različitim tumačenjima carstva, vezano uz okultni smjer.

Budući da je Mayin talent toliko brzo obuzeo javnu svijest, trebali bismo tražiti njezine korijene, pa idemo malo unatrag. Bila je glazbenica iz Šri Lanke u svojim ranim 30-ima kada je postigla slavu; i to, nakon što je emigrirala kao izbjeglica u građanskom ratu iz Šri Lanke, prije dvadeset godina. Bila je pomalo ljuta što je autsajder u Londonu, iako bismo se mogli zapitati kako je baš ona odabrana za prijem među dvadesetak milijuna Šri Lankanaca.

Ovo je točka u kojoj nam je potrebna lekcija iz povijesti. Ne brinite - zanimljivo je!

Mayin otac, Arul Pragasam, bio je tamilski revolucionar koji je također provodio vrijeme obuke s Palestincima (ako sam dobro shvatio). Godine 1975., otprilike u vrijeme kad se Maya rodila, Arul je bio dio tamilske skupine koja je osnovala Revolucionarnu organizaciju studenata Eelam (EROS). Ova grupa nije bila organizirana u Jaffni, tamilskom uporištu na sjeveru Šri Lanke, već u Wandsworthu, u Engleskoj, izvan Londona. Ovo je čudno mjesto za 26-godišnjaka koji je nedavno diplomirao u Rusiji.

EROS?

Zar nije grčki bog ljubavi i seksa možda malo neprikladan kao simbol među hindusima, koji se bore protiv nasilnih politika, od  silovanja do kontrole i obraćenja (doći ćemo do toga)? Ima li među njima nekoliko sportskih, engleskih momaka koji se smiju s njima zajedno, na kraju dana u nekom pubu zapadno od Londona?

Mislim kako britanska obavještajna služba (i njihovi prijatelji u CIA-i) često griješi pretjerano dosljednim označavanjem terorističkih i revolucionarnih skupina. Pregledajte popis terorističkih skupina diljem svijeta na Wikipediji i vidjet ćete čudnu sličnost, kao da su sve one poslane istom FIVERR umjetniku, neka im izradi logo. Akronimi i oznake prečesto ukazuju na biblijske reference, ili još i češće - bogove Egipta/Rima/Grčke. Ovo je samo jezgra za utjecaj na umove onih koje biste mogli opisati kao zapadnjake koje treba zadržati u Matrixu, kao slučajno potičući iluziju.

Dijeljenje umjetnika grafita vjerojatno olakšava tajniku Ministarstva sablasti upravljanje pridruženim programom, amirite?

Shvatite da su, u trenutku kada je Šri Lanka (tada Cejlon) postigla neovisnost (ili "neovisnost") od britanskog Rajha, nedugo nakon što je Indija učinila isto u kasnim 1940-ima, sinhaleški budisti postali agresivni na tamilsko hinduističko stanovništvo, s kojim su bili u relativno mirnim odnosima nekoliko stoljeća. Kao niotkuda. Sve je bilo izuzetno agresivno odrađeno, na način:  "Nova pravila su kako mi uvijek pobjeđujemo i možemo silovati vašu obitelj". Ponekad su cijeli gradovi prešli na budizam samo kako bi zaustavili ciljano silovanje u svojim zajednicama.

Vjerojatno zato što su svi britanski džentlmeni prestali organizirati svoje male smeđe susjede?

"Bwahahahaha!"

Da, koliko god ovo apsurdno zvučalo, mislim kako je to dio namjeravane propagandne poruke. Ako ćete pokušavati prevariti sve ljude, cijelo vrijeme, morati ćete redom krenuti prevariti jedan po jedan tip osobnosti. Možda rascjepkajte njihove zajednice kulturnim ratovima, a zatim im pružite online zajednice visoko usklađenih mentalnih prostora, koje vode operateri u vašoj okultnoj mreži. Držite svačije oči dalje od očitih praznina logike u lažnoj povijesti koja se djeci prodaje po udžbenicima.

Sada vas moram pripremiti za skok preko malo disonance. Morao sam se pripremiti za to, dok sam prolazio kroz nekoliko stotina tisuća stranica povijesti, otkako sam otišao u mirovinu prije gotovo osam godina. Podsjetimo se kako je potpuna priča o Lawrenceu od Arabije otprilike ovakva: (1) "Arabija" je bila podijeljena na države, kojima je suđeno neka neprekidno raspiruju sukobe i nestabilnost kroz plemenska rivalstva; (2) pukovnik Lawrence se pokazao izvrsnim špijunom, koji je vjerojatno razumio kako je to i bila njegova prava misija cijelo to vrijeme. Ovo napominjem, jer još uvijek postoje ljudi koji su toliko zagriženi i ne prepoznaju surovu stvarnost psihološkog ratovanja - osobito onoga što ga koristi Britansko Carstvo. Na kraju krajeva, ovo je Carstvo čije su aktivnosti dovele do smrti više od 100 milijuna Azijata i Afrikanaca, samo tijekom 19. stoljeća — više od svih onih koji su umrli tijekom dva "svjetska rata"; razmjeri koji bi neoteozofijskim svastikama bacilo crvenilo na lice tijekom WWII. 

Dakle, dok je Britansko Carstvo bilo zauzeto povlačenjem pred nenaoružanom ruljom šetača, predvođenih starcem u halji, koji se slučajno školovao u Inner Templeu, u londonskom Cityju...Zaista, ovako što je teško prihvatiti, preteško za napisati, bez neprekidnog smijanja. Postoji li gluplja priča u čitavoj lažnoj povijesti? Stvarno, jednostavno je previše. U redu, vratimo se....

Dakle, dok je Britansko Carstvo bilo zauzeto glumljenjem povlačenja pred nenaoružanom gomilom šetača, predvođenih starcem u halji koji je akademski školovan u Inner Templeu u londonskom Cityju - Teozofsko društvo (TS) uskočilo je u ulogu dobrog policajca. Dok je najveći dio utjecaja TS-a bio usmjeren na veću Indiju, njihov utjecaj na Cejlonu bio je razmjerno veći. Teozofski obučen Gandhi dao je upute hinduističkim Tamilima na sjeveru o tome kako mirno integrirati stare i nove načine, uz bok Rabindranatha Tagorea, kojeg su promicali Britanci (nasljednik velikog fronta opijumskog carstva, koji su smislili britanski trgovci opijumom kao dvostruku prevaru u sporazumu s Kinom, nakon Prvog opijumskog rata). Istovremeno je vođa Teozofskog društva, Henry Olcott, podizao budizam među Sinhaležanima iz Colomba. Zbog toga što je budistima, koji su zaostajali za Tamilima (dominirali su u redovima govornika engleskog među Južnoazijatima na otoku) u ekonomskim prilikama, rekao kako su oni žrtve rasporeda zajedničke vlasti na otoku, Olcott je uzdignut kao jedini stranac, Nacionalni heroj u Šri Lanki. Na željezničkom kolodvoru podignut je kip (koji je isto tako mogao biti novi hram, obzirom na način na koji se većina hramova više nije koristila, nakon što su Britanci ušli i uspostavili svoje Kibernetičko Carstvo).

Sinhalezi i Tamili čine veliku većinu stanovništva Šri Lanke, iako je vrijedno spomena kako su tijekom brutalne kolonijalne ere,  malajske i indonezijske plemićke obitelji pobjegle od terora nizozemskih i britanskih istočnoindijskih kompanija, nastanivši se u Šri Lanki. Kao i Burgerovi, nikada više nisu otišli. No, napetosti u Šri Lanki vrte se oko vladajućih sinhaleških budista i velike manjine hinduističkih Tamila, koji su tek nešto manje povezani od Hutua i Tutsija. Ovdje ima lekcija, ljudi!

Sa zakonodavnom moći na raspolaganju, vlada kojom su dominirali Sinhalezi počela je provoditi politike koja je moć i dobre poslovne prilike gurnula u ruke sinhaleških budista. Dok su Tamili prosvjedovali, započeo je sustavni proces nasilja, koji je često uključivao ciljana grupna silovanja žena i djece, baš onih obitelji koje su se protivile procesu. U nekim su slučajevima cijeli gradovi prešli na budizam samo kako bi zaustavili zlostavljanje.

Možda se pitate što je TS radio u vezi svega ovoga. TS je vjerojatno postigao svoje ciljeve i bili su zaokupljeni time da postanu nevidljiviji na međunarodnoj pozornici, usmjeravajući svoje napore na podizanje čelnika Južne Azije neka vode predstavu među "Pokretom nesvrstanih" (najočiglednije propagandne poruke tijekom cijelog Hladnog rata ?!), kao i promicanje agende TS-a, s pozicija koje izgledaju dovoljno neovisno i organski, ako se baš pažljivo ne zagledate. 

Tijekom svega toga, stanovništvo Indije i Šri Lanke eksplodira. Zapadne korporacije dolaze prodavati GMO usjeve i kemijska gnojiva, koja se sada nikako ne mogu više povući iz upotrebe bez razbijanja čitavih ekonomija, vežući južnoazijski kontinent za predano stanovništvo, od oko dvije milijarde ljudi, od kojih zapadne korporacije rutinski profitiraju. Da, to su iste korporacije koje se okupljaju kako bi izgovarale snažne poruke kroz Ujedinjene narode, Svjetski ekonomski forum i Rimski klub; iste one koje se (istovremeno?) žale na prenapučenost i ograničenja resursa.

"Popušite ovo, građani svijeta."

Eksplozivni rast populacije je povećao broj frustriranih ljudi, što je pripremilo pozornicu za Arula (Mayina tatu), neka uskoči s EROS-om i potakne napetosti, putem demonstracija oko sportskih događaja, koji bi većinom jednostrano nasilje pretvorili u potpunu sinhaleško-tamilsku tučnjavu. Do 1987. godine vladao je pravi građanski rat, koji prikriva inače asimetričnu brutalnu kampanju etničkog čišćenja od strane sve dominantnije budističke većine, koju su financirali Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond (MMF). Zapadni su bankari vjerojatno otpočetka pripremili ovakvo dužničko ropstvo. Uvijek to rade.

Borbe su također poslužile kao pokriće za rastuću operaciju trgovine ljudima, kao seksualnog roblja, koja se provodila iz Colomba, najvećeg grada Šri Lanke. Dok se članak na Wikipediji o trgovini ljudima u Šri Lanki usredotoči na dobro osmišljene i (nazvane na Zapadu) Oslobodilačke tigrove Tamil Eelama (LTTE), važno je napomenuti kako su izvješća o silovanjima u ratu  uvijek jednostrana, a Tamili su se suzdržavali od takve grozote. To se događa kada izgradite Wiki, uz politiku koja dopušta citiranje samo izvora koji su lojalni Carstvu. Ipak, vladina izvješća, kao što je ovo američkog State Departmenta, prikupljaju gotovo isključivo informacije iz Colomba (pod kontrolom Sinhalesa), koji je postao poznat kao izvor ili uporište za trgovce ljudima - koji onda prebacuju mlade žene u bogate naftne zemlje, poput: Omana, Kuvajta, Katar i U.A.E.....Tko točno kontrolira oceanski promet između Šri Lanke i Bliskog istoka?

Arul (Majin otac) kasnije se preselio u London gdje je postao voditeljem britanske inicijative za održivi razvoj.

Ne serem. Zvuči vrlo humano za tipa koji, ne samo da nije osobno odgajao svoju kćer, već joj je rekao kako joj je ujak kada je uspio pronaći vremena posjetiti Jaffnu. Ne nazivam tog tipa britanskim operativcem i izdajnikom svog naroda, ali takve priče na potkontinentu su toliko uobičajene - pa ću to zasada nazvati "mojom zadanom pozicijom".

Ali, kada govorimo o mineralnim gnojivima - velika prehrambena kriza u Šri Lanki nastala je kada su vladini savjetnici, koji promiču održivi razvoj bez kemikalija (odličan cilj, bez eksplozije stanovništva u strukturno ovisnim razmjerima), donijeli političku odluku koja je cijeli otok Šri Lanku odmah prebacila na organski uzgoj . Bilo je potrebno manje od godinu dana da ovaj  masovni poljoprivredni kolaps gurne cijelu naciju u kaos.

https://edition.cnn.com/2022/05/10/asia/sri-lanka-protests-police-shoot-intl-hnk/index.html

Možemo li ovo nazvati lekcijom južnoazijskim narodima koji su htjeli micanje režima, tj. intelektualnog vlasništva Carstva?

Te političare vodi obitelj Rajapaska, koja je obrazovana u školama koje su izgradili britanski misionari… i… pogodite…pa, naravno, vođe Teozofskog društva. To uključuje Ananda College, koji je utemeljio Henry Olcott - gdje je silovatelj Jiddua Krishnamurtija, Charles Leadbeater, predsjedavao mladim dječacima od samog početka.

"To je još uvijek Teozofsko društvo?!"

Čudno, ja to nekako znam. Tko je znao? Sada kada sam ga vidio, ne mogu ne vidjeti kako je pomalo poput Rockefellerovog novca: gotovo je posvuda (smrdi na ustajalu ribu, kada se dovoljno približite). Zapravo, jako rijetko nalazim jedno bez drugog.

Dok je Maya nekako uzdignuta kao glas onih koji odlučuju o nevolji Tamilskih tigrova u Šri Lanki, megahit "Paper Planes" doista preskače desetke milijuna mrtvih Južnoazijaca, nakon britanskog Raja i način na koji je Šri Lanka postavljena tako kako jest, pod iluzijom demokracije, kao nacija dužničkih robova.

Glazbeni video se umjesto toga fokusira na New York, opravdavajući gangsterski način života, koji mora biti nekako neizbježan u rasističkoj Americi… koja apsorbira daleko najveći broj imigranata od bilo koje nacije na svijetu. Ima malo ironije stereotipa o ljudima svake velike nacije, ali u ovom je slučaju i više od toga. Nemojte ovo shvatiti kao da sam preskočio dobru, sočnu kritiku Amerike. Za sada. No, nisam siguran kako je najveća kritika, u ovom trenutku, da Amerikanci žive u iluziji Republike i djeluju kao alati za preuzimanje krivnje za nasilje nevidljivog, totalitarnog, britanskog globalističkog carstva.

Maya objašnjava naslov "Papirnati avioni" u smislu papirnatih dokumenata, viza koji dovode imigrante u SAD, na način koji bi bio ekvivalentan rušenju tornjeva 11. rujna. To bi bilo malo manje agresivno i jezivo da nismo usred zapanjujuće osmišljenog problema masovnih imigracija, koji je američke partizane gurnuo do ruba, na način gdje razgovori o građanskom ratu ili odcjepljenju izgledaju realističnije nego ikada u našim životima. Također…

Možda je stvarno blesavo pretpostaviti kako ovdje postoji bilo kakva veza?

Shvatite kako nisam sramežljiv, niti se lako uvrijedim. Odrastao sam u domu u kojem su se hipiji, pankeri, nasumični prolaznici  u svakom trenutku mogli čuditi golim ljudima (u izmijenjenom stanju, na neki drugi način, izvan bilo kojih vrata, možda čak u šumi iza kuće), nekada s bilo kim uz svoje tijelo, uz pjevanje ili vrištanje svega i svačega: od prekrasne opere do sotonističkog death metala. Ali, smatram kako su poluvremena NFL-a dosadni prikazi provokativnih besmislica tipa: "Sotonski za vraga". Saznavši kako je NFL tužio M.I.A. za 8 novčanih znamenki zbog srednjeg prsta, što je "ukaljalo ugled" lige, tjera me da se zapitam da li je pravi motiv bio nalijepiti umjetnika, čiji je krajnji cilj bio nabiti prst u lice Americi, i to od ruke umjetnice obiteljskog statusa milijardera, iz krijumčarsko-bankarskog poslovanja - "ekološke" obitelji. Ili, samo možda da se privuče pozornost na nju? Parnica je u nagodbi, koja još nije objavljena. Možda je sve dogovoreno za jedan dolar? Kuma Assangeovog djeteta, slučajno....

"Ja sam zapravo tu da zaradim novac. Ne mogu i ne gledam na društvene posljedice onoga što radim."

(George Soros)

Nimrodov alat: Assange i refleksivni kaos Soroseva carstva

U hebrejskoj Bibliji, Nimrod je bio Kušov sin i Noin praunuk. Iako je sve ostale zbrisala poplava, za Nimroda se govorilo kako je ostao kao kralj u Shinaru, koji bi se nalazio u plodnoj aluvijalnoj ravnici Iraka, ako dobro razumijem. Mora da je negdje usput došlo do eksplozije stanovništva? Ići ćemo s tim...trebamo puno ljudi u ovoj priči, jer bi to bili ljudi koji su, po Nimrodovom nalogu, izgradili Babilonsku kulu.

Kaže se kako je Jahve promatrao ovu kulu, koja se dizala prema nebu, te je pobacao ljude u kaos, pobrkavši im govor. Zbunjeni stanari više nisu mogli komunicirati, što je uništilo vrijednost njihovog doma, kao mjesta gdje su ljudi živjeli u zadružnom blagostanju. To je rezultiralo dijasporom, jer su ljudi morali pronaći druge zemlje i napraviti više djece, s kojima bi onda mogli dijeliti vlastiti govor/jezik. Paralelna priča ispričana je u grčkoj i rimskoj mitologiji, koja je pretvorena u tekst u Ovidijevim Metamorfozama, činjenica od koje pomalo ježim. Do današnjeg dana, kolokvijalno nazivamo Nimrodom nekoga tko akumulira moć samo kako bi je glupo iskoristio, uz katastrofalne posljedice.

Je li George Soros Nimrod naše ere?

Ne. Čini se kako sam Soros vjeruje kako je on viša sila, ili barem vanzemaljac u metagalaksiji, koji cilja na Babilonsku kulu. Osim što je razlika između Jahve iz Starog zavjeta i Sorosa u tome što Soros svoj operativni uspjeh može mjeriti u dolarima. Ne mogu govoriti o Jahvinim motivima, osim stihova u kojima nastoji kazniti oholost. Kažnjavanje oholosti. Čini se kao vjerodostojna motivacija za gnjevnog starozavjetnog Boga.

Oni koji žele potpunije razumjeti Sorosa sada bi mogli odvojiti vrijeme i poslušati kako James Lindsay razbija Sorosevu alkemiju refleksivnosti. Hipoteza Richarda Popea o Sorosu kao konstruktu Britanskog Carstva također je vrijedna upijanja – osobito u svjetlu zajedničke teme obojenih revolucija.

Nadalje, možemo krenuti naprijed, samo pod pretpostavkom da ste prikladno zakolutali očima na sugestiju Lige protiv klevete (ADL) kako je svaka kritika Sorosa motivirana općom zlonamjernošću prema semitskim ljudima (od kojih su neki Židovi); sugestija toliko glupa i čovjek se mora zapitati nije li ADL osnovan samo zato da štiti Židove, i kako bi milijarderima upitnih motiva ili ponašanja, pružili humanitarnu zaštitu.

Budući da je ovo otprilike jednako apsurdno kao reći da je napad na Faucija napad na znanost, idem dalje...

Ispitajmo sada veze između Sorosa i Assangea, uz pretpostavku kako moje ograničeno vrijeme istraživanja možda neće biti dovoljno da ih sve otkrijem. Dok se čini da Soroseva Zaklada za otvoreno društvo (OSF) nije izravno financirala Wikileaks ili Assangea, OSF je ulio milijune u organizacije koje su to učinile—ponekad, u dogovoru s državnim financiranjem. Prije pojedinosti ovih financijskih veza, trebali bismo napomenuti kako je OSF nazvan/inspiriran knjigom Karla Poppera: "Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji". Obzirom na to da je Popper zagovarao miroljubivu demokraciju, protivio se moralnoj degeneraciji i žalio za platonovskom (i teozofskom) filozofijom kao motiviranom kaosom - ovo bismo mogli protumačiti kao nešto između "pogrešnog smjera" i "bolesne šale". Međutim, čini se kako je Popper favorizirao društveni inženjering.

Sadašnji predsjednik OSF-a je britanski diplomat, barun Mark Malloch-Brown. Malloch-Brown je služio kao zamjenik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda gdje je upravljao programom Nafta za hranu, potpredsjednik za vanjske poslove Svjetske banke i stručnjak za izbornu kampanju: njegov bi se rad na izborima 1986. godine, na Filipinima, mogao opisati kao "inženjering u svrhu promjene režima". Postoji njegov online profil kao predsjednika tvrtke Smartmatic, proizvođača strojeva za elektroničko glasanje, nestala je nakon američkih izbora 2020. godine. 

Profesionalni savjet: Ako se pitate "Tko radi s/protiv koga?" [bilo kad ili] dok čitate ovaj članak, odmaknite se od iluzije pristranosti, te se zapitajte: "Tko radi na stvaranju kaosa [u Babilonskoj kuli]?"

Također, pratite novac. OSF financira slijedeće organizacije koje, između ostalih, financiraju i Wikileaks:

  - Centar za istraživačko novinarstvo (CIJ) ima sjedište u Školi novinarstva na Goldsmiths' Collegeu, koju je osnovala jedna od dvanaest Livery Companies (srednjovjekovni cehovi, koji su sada postali korporacijama Krune) u londonskom Cityju. Ovo je jedno od rijetkih mjesta gdje možete steći diplomu iz okultne magije (kao što je reklamirao The Guardian). Danas pokojni direktor WikiLeaksa, Gavin MacFadyen, osnovao je CIJ 2003. godine. Privukao je sredstva od Goldsmitha, Sveučilišta u Londonu, Zaklade Ford, Zaklade Potter (novac londonskog računalnog diva Psion), OSF-a i drugih. Godine 2009., CIJ je pomogao u osnivanju Ureda za istraživačko novinarstvo (TBIJ) u Londonu, koji radi ruku pod ruku, kao što je i MacFadyen često radio, s BBC-jem. MacFadyen je producirao mnogo dokumentaraca o temama iz američke povijesti (koje se na prvi pogled čine kritičnima), ali, baš kao i s Tobacco Master Settlementom, više izgledaju kao pomno upravljana zaštita.

  - Nawaat se predstavlja kao "neovisni" blog, unatoč tome što ga Google i EFF jako promoviraju; dok ga financira dugačak popis moćnih igrača, koji uključuje i OSF. Google News Initiative? JugSjever? Glasovi za pravednu klimatsku akciju?

  - Privacy International (PI) je ime koje ne možete mrziti, pod pretpostavkom da ste osoba koja pretpostavlja kako "dobrotvorne organizacije", koje promiču "prava" i djeluju u korist nekoga tko nije "uobičajeni sumnjivac među moćnim igračima" Organizaciju sa sjedištem u Londonu je utemeljio direktor London School of Economics i suradnik hvaljen od strane EFF-a. Veliki dio njihovih poruka uokviren je UN-ovom deklaracijom o ljudskim pravima. PI su financirani od strane: OSF, Zaklada Ford, Crveni križ, Zaklada Mozilla i drugi.

  - CIPER je "neprofitna" organizacija za digitalno novinarstvo alternativnih medija. CIPER i slične organizacije često stvaraju novinari sklone ideologije, koji zatim odlaze ravno u OSF tražiti sredstva — jer znaju kako će ih i dobiti.

  - Transparency Toolkit još je jedno ime koje zvuči baš poput čupavog mačića kojeg samo želite pomaziti. Činjenica da terorističke organizacije ne koriste ovakva imena govori vam kako točno vama manipuliraju. Transparency Toolkit financiraju OSF i dugačak popis vladinih organizacija koje definitivno žele da svijet bude transparentniji. Obećavaju!

Ovo je razlog zašto nam trebaju tržišta klađenja, općenito: želio bih znati izglede za značajno objavljivanje (curenje) datoteke o CIA-inom odnosu s Georgeom Sorosom. Ahem....Imajte na umu kako sam morao pretraživati ​​desetke članaka izvan Wikipedije kako bih pronašao dokaze o nekima od tih udruga za financiranje, unatoč tome što su ti odnosi vrijedne vijesti u svijetu u kojem Soros prilično otvoreno želi manipulirati izborima i davati uputame vladama.

Atributi ovakvih organizacija, koji sugeriraju usklađenost s globalističkim ciljevima, kao i ciljevima Ujedinjenih naroda:

  - Financiranje zaklade Ford,

  - (Uglavnom zapadno) državno financiranje,

  - Dosljedno pozivanje na deklaraciju UN-a o ljudskim pravima [koju su uglavnom izradile i promovirale obitelji koje su profitirale od trgovine drogom i vođenja ratova],

  - Luminate financiranje, koje financira Omidyar grupa,

  - Stalno spominjanje "klimatskih promjena",

  - Stalno pozivanje na "održivi razvoj".

Ništa od ovoga opako ne sugerira kako nešto, poput Wikileaksa, radi za Georgea Sorosa. To znači kako Soros vjerojatno razumije posao kojim se Wikileaks bavi i željan ga je podržati. Zbog toga je važno razumjeti kako Soros podupire kaos - kada je kaos u skladu s njegovim interesima. Pažljivi čitatelj bi se mogao zapitati pružaju li ove organizacije vjerodostojnu medenu zamku za zviždače koji nisu na strani Anglo-britanskog globalističkog carstva.

Podsjetnik: General Wesley Clark je nakon 11. rujna prilično jasno govorio o američkim planovima, gdje bi ponovno iscrtali kartu Bliskog istoka i Afrike. Ako su veza "arapski narodi", onda govorimo o sjevernoj Africi. Bilo bi naivno ne povezati to s Arapskim proljećem.

Irak, Sirija, Libanon, Libija, Somalija, Sudan, završavajući s Iranom. Što je jedna dodatna nacija, ili nekolicina njih koje se nađu na putu, ako se grupiranjem postiže primarni cilj? Postoji više od sedam nacija čije se pumpe, prema MMF-u i Svjetskoj banci, mogu ponovno spojiti, zar ne? Ili je najveći cilj promijeniti režime u onaj koji bi bio lojalan inicijativama NWO-a, usto usmjeren na UN? Možda su stvari međusobno isprepletene?

Imamo model koji odgovara ovim planovima i akcijama Wikileaksa u Africi.

Wikileaks je odigrao zanimljivu ulogu u Arapskom proljeću (u sjevernoj Africi) koja izgleda jedinstveno isklesano; moguća samo za igrača s kojim radi i dizajnirana tako da ne izgleda inteligentno. Prije Arapskog proljeća...neposredno prije...bila je Tuniska revolucija. No, prije toga, treba govoriti o neredima koji su u Keniji započeli krajem 2007. godine.

Koliko sam saznao, većina ljudi s čvrstim mišljenjem o Wikileaksu, nije niti upoznata s njegovim korijenima u Keniji. Domena Wikileaks.org registrirana je na 'Johna Shiptona', u Nairobiju, u listopadu 2006. godine. John Shipton je Assangeov otac, čija je uloga u priči o Wikileaksu, općenito poprilično zamagljena. Zanimljivo, Wikileaks je dijelio poštanski pretinac i adresu sa Mars Group Kenya (organizacija koju djelomično financira Odjel za međunarodni razvoj Ujedinjenog Kraljevstva). Osnivač Mars Group iz Kenije, Murithi Mutiga, sada radi kao programski direktor za Afriku za International Crisis Group, nevladinu organizaciju koju financira Soros.

U kolovozu 2007. godine, Wikileaks podiže prve valove objavom Krollovog izvješća: što je sumnjivi skup dokumenata, koji su čuvani u tajnosti nekoliko godina (prije postojanja Wikileaksa). Kroll Associates UK Limited jest privatna obavještajna tvrtka sa sjedištem u Londonu. Izvješće je iznijelo optužbe za korupciju i prijevaru, ali je na kraju objavljeno s neobjašnjivim prazninama, kao i bez provjere činjenica objavljenih u dokumentu. Mnogi su se novinari žalili kako je zaobiđena obična novinarska etika.

Ali, to je izvješće kaotično utjecalo na Keniju. Neki "mainstream" izvori nagomilali su "curenje" tog izvješća izjavama o "percepciji", kao o izbornoj prijevari koja je bacala blato na oba glavna politička bloka; no, bez čvrstih dokaza - ispalo je kako su jače izlazne ankete koju su financirale SAD. Borbe su izbile diljem zemlje, više od 1100 ljudi su izgubili živote, tisuće su ozlijeđene, mučene ili silovane, više od 600 000 raseljeno. Assange je na ovu krizu gledao kao na reklamu o tome kako je Wikileaks promijenio rezultat izbora.

Slijedeće što možemo primijetiti jest kako je SAD podržao sadašnjeg kandidata, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo podržavalo protukandidata. Kako je izvijestio Richard Pope, OFS je financirao neke od prosvjednih aktivnosti. Je li to probna politika oko toga tko će kontrolirati koji dio svijeta, kada "sudionici" uspostave slijedeću globalnu financijsku eru?

Zaustaviti ću se ovdje i zapitati se naglas — ukolko sam moćna organizacija, poput Googlea, koja se željela dokazati kao fini oblik guranja i kontroliranog usklađivanja, odnosno neusklađivanja akcijskog potencijala kako bi potaknuo promjenu režima - da li bi samostalno testirao mogućnosti, ili pokrenuti nekakav dokaz koncepta, kroz organizaciju kojom upravlja tehnički um, koji je  dovoljno daleko da se može sve uvjerljivo poricati?

Assangeov prijateljski neprijatelj, Pieter Zaitko, mogao bi biti prava poveznica za ispitivanje. Zaitko i Assange dobro su se poznavali u hakerskoj zajednici. Dok je Assange radio za NASA-u, Los Alamos i Sematech; Zaitko je radio s DARPA-om i Googleom, posebno na protumjerama, i to za onu vrstu operacija kojima je Assange počeo upravljati putem Wikileaksa. Za tu zaslugu Zaitko je od vojne obavještajne službe odlikovan ordenom Tor. Čini se kako je to upravo vrsta lančanog odnosa koju bi američke obavještajne službe poticale kako bi stekle praktično znanje o tehničkom informacijskom ratovanju. To se uklapa u financiranje Assangeova obrazovanja, kada se probio na Harvard.

Kada je kaos izbio u više sjevernoafričkih nacija, Google je uzdigao voditelja marketinga, Waela Ghonima, u publicističkog heroja; kako bi skrenuli pogled s Assangea, na neko vrijeme. Ghonim je smanjio štetni razgovor o onome što se može sažeti kao "revolucija društvenih medija", što bi moglo pokrenuti više pitanja javnosti o ovlastima koje imaju veliki tehnološki behemoti [i njihovi vidljivi, odnosno nevidljivi partnerski ogranci]. Tijekom ovih ranih godina Wikileaksa, bilo u podršci ili raspravi o Wikileaksu, Google je nedvojbeno podigao profil Wikileaksa i Assangea. Unatoč postojanju velike hakerske/haktivističke zajednice, u svijetu koji se brzo mijenja i u kojem se stalno pojavljuju nove mlade zvijezde, Google se usredotočio na Assangea. Glavni izvršni direktor, Eric Schmidt, odvojio je vrijeme da se sastane s njim—taj je transkript slavno procurio . Schmidt je također napisao Assangeov New York Times (NYT) tekst, te je koautor priče o tome kako je Assange rusko bogatstvo. Jer, Schmitt definitivno nema važnijih stvari za napisati u to vrijeme. NYT je Assangeu također posvetio veliku pozornost. U medijskoj igri, jedino je loše kada nema pozornosti - sve dok se priča vrti i nikada ne secira preduboko - priča opstaje i pobjeđuje.

Na kraju, pogledajmo Sorosevo ulaganje tijekom Plandemonija: Alphabet Inc. (Google) trenutno je na vrhu Soroseva portfelja. GOOG je više nego utrostručio cijenu u proteklih pet godina, a Soros gomila više novca u ovu Big Tech tvrtku - koja definitivno ništa ne prodaje, niti profitira od sposobnosti destabiliziranja cijelih nacija samo informacijskim ratom. Definitivno ne. Nitko ovo ne govori. Nitko ne misli. Zašto bi se uopće sumnjalo u to?

Upit prema UI neka pokaže hobotnicu spojenu zajedničkom niti.

Kao kraj ovog dugog teksta o neotrozofskoj magiji, pogledajmo još jednu poveznicu: 

Zanimljiva zajednička tema u odnosima s javnošću

Tijekom čitanja i proučavanja mnogih zanimljivih imena oko Assangea, primijetio sam kako je Assangeov bivši agent za odnose s javnošću nitko drugi do medijski mag, Trevor Fitzgibbon.

Iako osobno ne znam dovoljno o Fitzgibbonu kako bih imao nekakvo čvrsto mišljenje o njemu [još], njegov popis suradnika  tjera me da zastanem:

  - Shadowbox, organizacija koja lebdi oko središta QAnon mindpfarta, koja također uključuje bivšeg stručnjaka za psihološke operacije: general bojnika Michaela Flynna, jednog od osnivača Blackwatera Erika Princea, kao i tipa po imenu Thomas Schoenberger koji očito ima duboke obavještajne veze, što navodno uključuje veze s Neom -Teozofskim lažnim programom za gledanje na daljinu; 

  - Robert Malone, koji kritizira kritične vojne podatke i lomi kruh zajedno u kombinaciji globalista i neoteozofa;

  - Steve Kirsch (tehnički je njegova Zaklada za istraživanje sigurnosti cjepiva), koji laže o tim istim vojnim podacima i lomi kruh zajedno u kombinaciji globalista i teozofa;

  - Chelsea Manning, čiji vam se "genetski portreti" rugaju izloženi na Svjetskom ekonomskom forumu; 

  - American Values ​​2024 Super PAC, podržava kandidata za POTUS-a Roberta F. Kennedyja, Jr. (RFK Jr.). Čini se kako se posljednjih godina, RFK Jr. okružio neoteozofima, uključujući brojne scijentologe i članove Nacije islama: grupe koja sljedi dijanetiku i koja je provela desetljeća prateći samoproglašenog NLO-otmičara, koji je u jednom trenutku ostao on sam: Louis X;

  - čuo sam za još imena "doktora u bijelim kutama", uključujući Pierrea Koryja i Richarda Ursa....

Između ostalih. Ispravite me ako griješim ili ponudite dopune popisa. Navedite izvore.

Odnosi s javnošću su industrija koja se uspješno rebrandirala, od svojih prvih korijena u osobnoj propagandi - medijskog jujitsua Edwarda Bernaisa i posuđenice Rockefellera Hitleru, Ivy Lee. Moj opći osjećaj jest kako im treba vjerovati nešto manje nego prosječnom odvjetniku, ali nešto više nego prosječnom političaru. Prikladno je prosuđivati ​​svaku osobu kao pojedinca. Upoznao sam, mislim, nekoliko političara od povjerenja. Vjerojatno im ne biste znali imena.

Fitzgibbonovu karijeru je zanimljivo opisati. Prije njegova rada s Wikileaksom, mogli biste opisati Fitzgibbonov popis klijenata kao čvrsto usklađen s globalističkom ljevicom:

  - Amnesty International,

  - ACLU,

  - Planirano roditeljstvo,

  - Vlada Venezuele,

  - Zaklada Ford (svake godine dokazuje kako je globalistički nacizam obuhvatio desnu-lijevu političku osovinu),

  - Ultraljubičasto (LGBT),

  - Pravni centar za transrodne osobe, itd.

UltraViolet je javno dodala 'T' na 'LGB'; dok su lezbijke, gejevi i biseksualci među sobom raspravljali žele li da ih se stavi zajedno s čudnim medicinskim programima, ljudima koji koriste nejasnu etiketu "queer", pedofilima, i što god još magovi za odnose s javnošću mogu umiješati u juhu u ime ljudi, kojima ne dopuštaju neka govore u svoje ime. Pravni centar za transrodne osobe podiže tužbe kako bi zatvore potaknuo na pružanje "medicinske skrbi koja potvrđuje rod" i omogućio školskoj djeci neka biraju  kupaonice po tome kako se "identificiraju", bez obzira na osjećaje [sigurnosti i osobne udobnosti] drugih učenika.

U nedavnom članku Mother Jones, Fitzgibbon je primijetio kako rado govori o svojim danima radeći za istaknute progresivne političke kandidate i organizacije. Na vama je kako ćete procijeniti karakter nekoga tko vodi propagandu za takve organizacije.

Sada, razmislite o kolektivnom profilu Fitzgibbonovih udruga do otprilike 2015. godine, ali i onih nakon toga. Razmotrite način na koji novija udruženja uključuju mnogo ljudi koji su čvrsto bili dijelom globalističke ljevice, a sada djeluju kao dio [uglavnom alternativnih] medija - usmjerenih uglavnom na nacionalističku desnicu, koja je pobjegla od mainstream medija (MSM), u potrazi za bilo kim tko bi im mogao reći istinu, možda naivno obzirom na opasnosti provođenja operacija zlonamjernih informacija. Slobodno uzmite pauzu za meditaciju dok razmišljate o ovome (stvarno!).....

Iako sam već otkrio kako je Fitzgibbon "lik od interesa", nakon što sam ga prepoznao kao zajedničku nit između QAnon medija (koji su djelomično prešli u medije Pokreta za medicinsku slobodu - MFM) - ono što mi je zapelo za oko su bile optužbe protiv njega za seksualni napad. Bloger je sastavio izuzetno detaljan set članaka o ovoj bizarnoj priči, koja se čini vrlo informativnom, ali je predstavljena samo kao "mišljenje":

"OPINON: Ono što je možda najzbunjujuće u ovoj priči jest kako je, nakon što je Jesselyn Radack optužena za kazneno djelo, i nakon što je sve svoje klijente izložila riziku i tek nakon što je završila jednogodišnju uvjetnu zatvorsku kaznu, se odlučila upustiti u izvanbračnu aferu s tadašnjim PR predstavnikom Juliana Assangea, Trevorom Fitzgibbonom. Bila je to još jedna neobjašnjiva odluka, kojom se otvorila i stranim i domaćim ucjenama, i afera je neobično završila tako što ga je Radack lažno optužila za napad i silovanje. U pratnji opunomoćene odvjetnice, Glorije Allred, 07. ožujka 2016. godine, Radack i druge dvije žene umarširale su u policijsku upravu Washington D.C.-a, te podnijele višestruke optužbe za seksualno zlostavljanje.

Jedna je žena tvrdila kako ju je Fitzgibbon "neprikladno zagrlio" u uredu: tvrdnja koja vodi do trećeg stupnja za seksualno zlostavljanje i šokantno nosi kaznu do deset godina zatvora, uz novčanu kaznu do 25.000 dolara. Druga je žena tvrdila kako ju je Fitzgibbon dirao po stražnjici, tijekom sastanka odbora održanog u uredu odvjetničke tvrtke koja zastupa Fitzgibbonovu tvrtku, iako tu tvrdnju nikada nije potvrdio niti jedan drugi sudionik.

I na kraju, gospođa Jesselyn Radack, naoružana izmišljenom pričom za koju je znala kako će zaštititi njezin lik, dok će pritom uništiti lik njezina bivšeg ljubavnika: ona je rekla policajki Oranchak kako ju je Fitzgibbon seksualno napastvovao u njezinu uredu, zatim silovao nekoliko tjedana kasnije u hotelskoj sobi. Ako bude proglašen krivim, prijeti mu doživotni zatvor i novčana kazna do 125.000 dolara. Mjesecima prije toga, Radack je bila u izvanbračnoj aferi s Fitzgibbonom, koju je eksplicitno koristila za vlastitu financijsku i profesionalnu korist. Između tekstualnih poruka, koje su sadržavale dražesne aluzije, fotografije njezinih golih grudi i zahtjeve neka joj Fitzgibbon pismeno otkrije svoje seksualne fantazije, bili su zahtjevi za profesionalnim uslugama.

Na primjer, 16. studenog 2015. godine, u 8:19 ujutro, poslala mu je nepristojnu fotografiju svog derrièrea, kao "posebnu zahvalu" za njegovu profesionalnu pomoć. Dok ga je obasipala eksplicitnim fotografijama svojih grudi, pitala ga je može li natjerati Jeremyja Scahilla iz Intercepta, neka retvita jednu od njezinih objava na društvenim mrežama. Zatim je to brzo nadovezala na zahtjev gdje traži da joj pošalje fotografiju svog područja prepona. Fitzgibbon je odbio."

Ovi članci na blogu, pod nazivom "The Llama Files", uključuju tekstualne poruke između Radack i Fitzgibbona, koje nisu laskave niti za jednog od njih, ali su posebno osuđujuće za Radack. Čini se kako Assange vjeruje da su one činjenično točne:

Je li ovo bila neka vrsta medene zamke? Zašto ne čujemo više o tome? Da li iza ovoga stoji nekakva druga, dodatna svrha?

Što se dogodilo između nje i "njezinog visokog, zgodnog muža, stručnjaka za Afriku za Svjetsku banku"? Dan Radack diplomirao je na Johns Hopkins School of Advanced International Studies, i kojeg blogovi Svjetske banke sada smatraju upraviteljem BioCarbon fonda, s iskustvom u upravljanju "drugim ugljičnim fondovima u Banci, uključujući Inicijativu za razvoj (Ci-Dev), Umbrella Carbon Fond i drugi." Na Facebooku objavljuje nedavne zajedničke slike njih dvoje:

Priča koja nam je ispričana jest kako je Jesselyn (udana za Dana), agresivno progonila Trevora "Bannon-lite" Fitzgibbona...onda ga optužila....pa se zatim kasnije ponovno bacila na Fitzgibbona - nakon što ga je (doduše) lažno optužila za silovanje? Možda se samo zamotala u sve to uzbuđenje i blještavilo Hollywood Whistleblower Worlda? Ne znam. Samo pitam, jer pokušavam pronaći smisao u svemu tome.

Zanimljivo je primijetiti kako je pronalaženje Llama Files (bloga) postalo mnogo teže početkom 2023. godine, kada je Mozilla instalirala Large Language Model Meta AI (LLaMA), što je rezultiralo mnogim referencama na "llama datoteke" na internetu. Volio bih da sam pronašao Llama Files (blog) prije pisanja ove serije članaka.

Sada, tko je Jesselyn Radack? I zašto njezin profil na Wikipediji ne spominje njezine optužbe protiv Fitzgibbona i dramu koja je uslijedila? Ima li uopće itko instinkt kako je ova razina kompromisa, usred dviju najvećih svjetskih priča o zviždačima,  potencijalno relevantna? Zviždi na nešto?

Radack, koja je član osoblja WHISPeR-a (Whisteblower and Source Protection), jedna je od odvjetnica koji su zastupali Edwarda Snowdena. Da se vratim dalje, odrasla je u Washingtonu D.C., tako da već osjećam simpatije prema njoj. To ne može biti dobro za mentalno zdravlje djeteta. Kao studentica na Brownu već je primila čast biti proglašena feministicom godine od Feminist Majority Foundation, nakon što je postala članicom Brown Against Sexual Harassment, te se prihvatila mizoginih grafita u pismu koje je objavio The Brown Daily Herald. Nakon što je diplomirala na Pravnom fakultetu Yale, Radack je nastavila raditi u Ministarstvu pravosuđa (DOJ), uključujući i kao savjetnica za etiku.

Najistaknutiji slučaj Radack, pri DOJ-u, uključivao je prvo veliko kazneno gonjenje za terorizam nakon 11. rujna, a to je bio slučaj Johna Walkera Lindha ("američki taliban"). Iako sam u iskušenju da idem u detalje, instinkt mi govori kako Lindh priča također ima značajne elemente skrivene od javnosti. Međutim, od neposrednog je interesa činjenica kako se Radack sukobila s general bojnikom Michaelom Flynnom, tijekom te epizode. Flynn je vodio operacije psihološkog ratovanja na Bliskom istoku. Budući da sam se osobno bavio brojnim satelitima u svojoj orbiti, dok je radio na vojnoj zdravstvenoj bazi podataka (DMED), moje je mišljenje da je vjerojatno da ništa u što je on uključen nije onako kako se javno čini. Nedavno, tijekom epizoda s Assangeom i Snowdenom, ponovno nalazimo Radacka i Flynna u bliskoj orbiti. Nejasno mi je (meni) u kojoj se mjeri njihovi ciljevi poklapaju.

Kada netko želi da njegovo ime povezujete s "integritetom"? Kada odvjetnik treba web stranicu koja ga uzdiže kao "istinonosca"? Da sam napisao "profesionalni istinoljub", na vrhu svog podskupa, da li bi mi netko više vjerovao?

Ponekad je jasno kako postoji netko tko ne govori cijelu istinu. Ponekad, nitko ne govori cijelu istinu.

Dosjei Llama također dokumentiraju dva vrlo uznemirujuća pravna slučaja, navedena pod imenom Jesselyn Alicia Radack:

"Radack je uhićena 05. travnja 2014. godine i prvotno optužena za tešku krađu (vidi zakon Virginije, §18.2-95). Puštena je na slobodu uz vlastito priznanje, a službeno je optužena 07. travnja. Dana 17. lipnja, policajac Lemar Garadizi pozvan je kao svjedok države, no čini se kako se Radack uspjela nagoditi za smanjenu prekršajnu prijavu (neovlašteni ulazak), nakon što joj je uručen sudski poziv.

Nakon što se 09. srpnja izjasnila kako se ne izjašnjava, Radack je proglašena krivom i osuđena je na godinu dana uvjetno. Sama suspenzija kazne trajala je godinu dana, ali ne čini se da je stavljena na bilo kakvu vrstu uvjetne kazne. Također je morala platiti nevjerojatnih 87 dolara kazne, što znači da je sve u svemu iz ovoga izašla relativno neozlijeđena."

20. svibnja 2013. godine je Edward Snowden stigao u Hong Kong, ali je u roku od nekoliko mjeseci njegova odvjetnica riskirala optužbu za tešku krađu? U koju svrhu? Koliko sam shvatio, Radack baš i ne reklamira ovaj događaj, tako da vjerojatno ne predstavlja neki herojski pokušaj da se postigne pravda. Greške na stranu, možda je Radack i sama žrtva, koja je na kraju donijela neke krajnje nepromišljene odluke [koje su mogle uništiti život njenog profesionalnog suradnika i ljubavnika]?

Od Majke Jones, iz 2004. godine:

https://www.motherjones.com/politics/2004/01/anatomy-whistleblower/

"Radackicin svojevrsni kućni pritvor započeo je u studenom 2002. godine, kada je otpuštena iz Hawkins, Delafield & Wood, vašingtonske odvjetničke tvrtke, u kojoj se bavila stambenim pravom; samo sedam mjeseci nakon što je u travnju bila prisiljena napustiti odjel za etiku Ministarstva pravosuđa, iste godine. Agentica iz Ureda glavnog inspektora DOJ-a provela je ljeto čeprkajući po njezinom novom uredu, obavještavajući Radackine suradnike kako je ona "kriminalac", te kako se za nju sumnja da je otkrila Newsweeku e-poštu koju je napisala dok je bila u vladi, i koja je kritizirala FBI-jevo ispitivanje “američkog talibana”,  Johna Walkera Lindha. Isprva joj je Hawkinsov partner, Cullen MacDonald pružao podršku, uvjeravajući Radack kako je to "značajka državnog odvjetnika koju treba istražiti". Ali, do jeseni je zahtijevao neka potpiše izjavu pod zakletvom, kako nije odala e-poštu ili neka podnese ostavku. (Iz pravnih razloga, Radack još uvijek ne želi reći je li dala e-poruke Newsweeku, ali je zatražila zaštitu prema Zakonu o zaštiti zviždača, prema kojem je nezakonito da se državna agencija osveti nekome tko je možda otišao u tisak.)"

No, ta priča (gdje je svi ozbiljni ljudi doživljavaju kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti) nikako se ne slaže s poslom njezina supruga u Svjetskoj banci, a pogotovo ne s prijemom njezine kćeri u američku Pomorsku akademiju.

Uz mnogo toga što ovu priču sprječava da se cjelovito poveže, napominjem da, iako sam svjestan optužbi protiv Fitzgibbona,  već nekoliko godina, nikada nisam vidio ime Radack povezano s njim. Priča o optužbama i povlačenjima pojavila se u brojnim člancima, kao što je članak Mother Jones koji sam ranije citirao, ali nikada nije imenovan tužitelj koji je povukao, niti pokriva osnovne detalje koji čine priču kompletnom (kao što su to učinili Llama Files). Nadalje je zabilježeno: 

  - The Guardian, 19. prosinca 2015.: Radack se nigdje ne spominje;

  - HuffPo, 17. prosinca 2015.: Nema Radack. Iako se spominje kako je UltraViolet izrazio svoje razočaranje. Pitam se što bi rekli da se u to vrijeme identificirao kao žena. Jesu li znali kako nije?

  - Vox, 21. prosinca 2015.: Radack ponovno neimenovana;

  - Washington Post, 18. prosinca 2015.: Pomislili biste kako bi vrlo odgovorni WaPo radio malo više, zar ne?

Postoje i drugi članci, neki od njih spominju druge žene uključene u optužbe ili koje su radile oko Fitzgibbona, ali niti jedna ne spominje zviždačku odvjetnicu; istinoljupca, feministicu i aktivisticu za ljudska prava, Jesselyn Radack.

Ponekad se više nauči iz propusta nego iz sadržaja....

Hvala na čitanju. 

(Napomena: vjerojatno vam se ovaj tekst čini nekako nepovezanim, možda su nabacane stvari pomalo zbrda-zdola; no, nekada je teško povezati bitne stvari bez popriličnog uvoda. Ovo je samo jedna od kockica, Assange. Vjerujem kako će vam biti jasnije kada budu dodani drugi dijelovi - mogla bih reći, ulomci iz cijelog kataloga istraživanja. Za sada pozdrav. Podsjetiti ću vas na Assangea, uskoro...)