Znanstveno-fantastični globalizam

Žanrovi znanstvene fantastike i fantazije postali su igrališta mračnih globalističkih sila – sve što danas gledamo je prepravljano i reinterpretirano. Disney, Amazon, Paramount i drugi slični entiteti (slični Borgu), asimilirali su franšizu za franšizom, zbog nekakve  sumnjive hitnosti. Među njima su Star Trek, Star Wars, Tolkienov Gospodar prstenova, Grimmove bajke i tako dalje.

Čini se kako niti profit, niti kvaliteta, nisu cilj. Projekti koji pouzdano gube novac, produžuju se iz godine u godinu. Ismijavanje i prijezir od strane obožavatelja također ih ne odvraća, kao što se trenitno može vidjeti u katastrofalnom nastavku 'Prstenova moći', koji sada uništava TV ekrane diljem svijeta.

Možda ovo gore ipak nije sasvim točno. Ismijavanje je možda jedina stvar koja funkcionira, te je to najvjerojatnije i razlog zašto je Disneyev Lucasfilm otkazao snimanje nastavka ozloglašenog 'The Acolyte' (ili 'The DEIcolyte'). Možda se zlo potjera ruganjem.

Budući da profit, ambicija, kvaliteta, nisu ciljevi ovih obrada i reinterpretacija - onda tu moraju postojati drugi važniji ciljevi. Znamo koji su to ciljevi jer uključeni ljudi nisu previše suptilni i rekli su nam o čemu se radi. Te prerade i reinterpretacije su, u biti, filmske  osvete protiv omraženog Bijelog čovjeka, posebno još omraženijeg Zgodnog muškarca. Moć mu je simbolično oduzeta ovim produkcijama i on ostaje šćućuren – slab, ženstven i uškopljen. Postoji i nagovještaj osvetničke fantazije protiv drugog omraženog tipa – Lijepe Bijele Žene – što je vidljivo iz činjenice da je većina žena angažiranih u novijim produkcijama ružna, pretila, ili s nekom  užasnom osobnosti, ili sve ovo istovremeno.

Ali, niti ovo nije onaj pravi, konačni cilj. Očito ciljanje na bijelce; muškost i ženstvenost jest stvarno, ali više je riječ o 'prioritetnoj mržnji' prema ljudima koji 'proizvode' dobar materijal, a ne o pravom cilju. Postoji puno širi temeljni cilj, koji je prilično zlokoban.

Kako bismo dohvatili pravi cilj i ono o čemu se ovdje stvarno radi, prvo moramo postaviti važno pitanje: Zašto su znanstvena fantastika i fantazija postale toliki prioritet za prijenos Woke Poruke? Što to postoji u tim žanrovima što privlači pozornost probuđenih propagandista?

Znanstvena fantastika i fantazija obično uključuju dva vrlo važna sastojka: arhetipove i izgradnju svijeta.

To ih čini vrlo atraktivnim sredstvima za propagandu i sustavno društveno programiranje.

     Arhetipovi

Arhetipovi se mogu opisati kao osnovne genetske/evolutivne 'tendencije', ili koncepti, koji su ugrađeni u nas na osnovnoj razini. Te pojmove prepoznajemo i razumijemo manje-više na isti način, bez obzira na to jesmo li rođeni u Oslu, ili Kinshasi. To može uključivati ​​koncepte kao što su pravda ili poštenje, hrabrost, zlo, vodstvo, rođenje, čistoća, žrtva, čast, mudrost, itd., itd. Broj i vrste arhetipova variraju ovisno o tome koga pitate. Oni su, međutim, vrlo stvarni. Čini se kako čak i neke životinje imaju određene osnovne pojmove, za koje je malo vjerojatno da su ih naučili, kao što su zahvalnost, uzajamno poštovanje. To se primjerice može vidjeti kada vrane i neke druge životinje donose predmete kao 'plaćanje' za hranu.

Kako bi izvršili svoj utjecaj na nas, arhetipovi trebaju poprimiti oblik. Obično to čine simbolično, prvenstveno u liku arhetipske osobe. U našem umu će određena osoba, s određenim atributima, postati simbolom za jedan ili više arhetipova. Vitez je simbol časti i hrabrosti; no neka osoba, stvarna ili izmišljena, može postati simbolom za viteza.

Ti arhetipovi, nakon što su poprimili oblik, postaju strukture u našim umovima, čiji temelji sežu sve do našeg temeljnog genetskog koda. Stoga su vrlo jaki, i mogu utjecati na našu percepciju sebe i svijeta oko nas. Oni su, barem djelomično, temeljeni na tradiciji i nekakvim općenitim primjerom daju osnovu za kolektivni moral. Kako bismo znali što je ispravno, a što pogrešno, samo se moramo zapitati što bi naši arhetipski oblici učinili – slično kao što se neki kršćani pitaju 'što bi Isus učinio?' Riješiti etičku dilemu.

U originalnim Zvjezdanim stazama, kapetan Kirk iskazao je poštovanje prema zarobljenoj romulanskoj zapovjednici i naredio je neka se s njom dobro postupa. Jedan od komentara, ispod ove scene na YT, bio je zapovjednika američke mornarice, koji je rekao kako ga je ova scena motivirala u njegovoj karijeri, te da s poštovanjem pristupa neprijatelju. Ovaj arhetipski utjecaj nije samo pozitivan, već je i vrlo česta pojava.

Ranije su se arhetipski oblici razvijali pričanjem priča oko logorske vatre. Imali su karaktere veće od života. osobe koje su pokazale hrabrost, nadvladali naizgled nesavladive prepreke, pobijedili zlo, davali mudre savjete, zaštitili bespomoćne i riješili moralne dileme. Kasnije su se pojavile knjige, s mitskim pričama, koje su služile istoj svrsi. To je uključivalo Grimmove bajke, koje su u biti bile arhetipski oblici postavljeni kao parabole za djecu. Kasnije su glavni pokretač arhetipskih oblika postali romani gdje su glavni likovi imali arhetipska svojstva; nakon toga su došli isti takvi filmovi. Danas su filmovi i TV emisije glavna ponuda arhetipskih oblika. Kada pomislimo na hrabrog viteza, obično pomislimo na Lukea Skywalkera ili Aragorna.

Moć arhetipova jest takva da se čini kako gravitiramo prema njima. Roman ili film koji vješto koristi arhetipske likove, dobiti će izravan pristup najdubljim dijelovima naše psihe, a mi ćemo instinktivno razumjeti motivaciju likova. Bodriti ćemo ih u njihovim potragama i kušnjama. Romani i filmovi koji koriste arhetipove, ne koriste ih samo stoga da bi privukli čitatelje i gledatelje. Oni nam zapravo predoče definirane forme, slično kao nekada priče oko logorske vatre. Stvarajući oblike. ili simbole za arhetipove, oni nam govore što je ispravno, a što pogrešno kroz postupke glavnih likova. Budući da se mnogi roditelji više ne trude to činiti za svoju djecu, a tradicionalna zajednica je više-manje nestala, filmovi i TV emisije moćnije su nego ikada.

Nijedan žanr nije toliko nakrcan arhetipovima, kao što su to žanrovi znanstvene fantastike i fantazije. Oba su žanra nesputana stvarnim svijetom, te je sloboda definiranja i razvoja likova daleko je veća nego u pričama koje se odvijaju u stvarnom svijetu. Znanstvena fantastika i fantazija su mitovi našeg vremena.

U nekim filmovima znanstvene fantastike i fantasyja, svi glavni likovi su arhetipovi koji sudjeluju u arhetipskom zapletu - obično je to neka vrsta borbe između dobra i zla. Takvi filmovi mogu biti iznimno učinkoviti u definiranju ovih arhetipskih oblika za nas, ali samo ako su pravilno izvedeni. Oni pomažu u izgradnji 'grada' arhetipskih struktura u našim umovima, stvarajući neku vrstu mentalnog temelja za nas. Likovi u filmovima i njihovi postupci i odluke daju nam smjernice, kako za život općenito, tako i za moralne odluke. To je većinom podsvjesno, ali nekada i svjesno. Npr. što bi Frodo Baggins učinio u ovoj situaciji? On sigurno ne bi odustao.

Arhetipski oblici obično su pozitivni, u smislu da jačaju naš karakter, te nam pomažu razlikovati dobro od zla. Ako niste malo bolja osoba nakon što ste gledali trilogiju Gospodar prstenova, ili filmove Ratova zvijezda Georgea Lucasa, onda vam zaista nema spasa.

Postoje, međutim, i negativni arhetipovi. Zlo, prijevara i pokoravanje, izdaja, kao i drugi negativni koncepti, također imaju svoje oblike. Sauron i car Palpatine su arhetipski likovi koji označavaju zlo; Darth Vader i Saruman označavaju izdaju – i iskupljenje (u Vaderovom slučaju). Dobro se ne može pokazati ili prepoznati bez zla; što jest važno, jer način na koji su arhetipovi djelomično korišteni kroz stoljeća jest podučavanje o razlici između to dvoje.

Sada uzmimo primjer: pretpostavimo kako želimo potpuno obnoviti grad. Imamo grad kojemu bi dobro došlo poboljšanje, recimo Detroit, i želimo ga ponovno izgraditi, neka izgleda kao Rim. Detroit se, međutim, ne može pretvoriti u Rim. Morao bi biti izbrisan s karte, i potpuno ponovno izgrađen kao Rim. Isto vrijedi i ako želimo Rim pretvoriti u Detroit. Rim bi morao biti uništen.

To je u biti cilj Hollywooda. Imamo 'grad uma' pun prekrasnih i plemenitih arhetipskih oblika, koji nam daju smjernice u životima i pokazuju nam razliku između dobra i zla. Ovo je naš Rim. Hollywood ga želi pretvoriti u Detroit.

Ukoliko imamo plan reformatiranja društva, ovo bismo učinili. Uklonili bismo sve prepreke, fizičke i psihičke. Uklonili bismo inspiracije iz prošlosti ponovnom izgradnjom stvarnih gradova, koji trebaju biti ružni i dehumanizirajući. Također bismo uklonili mentalne, moralne i arhetipske prepreke. Tek tada se može izgraditi nova struktura. Ljudi koji to rade identificirali su određene aspekte popularne kulture kao prepreke i prilike, te su odlučili dvije stvari: 1) ukloniti najmoćnije od svojih arhetipskih oblika; i 2) zamijeniti te arhetipove nečim novim.

To jest razlog hitnosti 'dekonstruiranja' snažnih arhetipskih likova iz moćnih filmskih franšiza. Stare verzije su još uvijek tu. Ti ih ljudi još uvijek ne mogu ukloniti iz postojanja – oni ne mogu spriječiti ljude da ih gledaju. Umjesto toga, oni se moraju 'vratiti u prošlost', i uništiti arhetipske oblike u tim filmovima. U novim reinterpretacijama, kao što su: Novi Zvjezdani ratovi, Nove Zvjezdane staze i Novi Gospodar prstenova - najmoćniji arhetipski likovi iz starih verzija se zato sustavno uništavaju.

Luke Skywalker sada je jadna figura, baš kao i Han Solo i Obi-Wan Kenobi. Galadriel više nije mudra; postala je nepodnošljivi idiot. Jedi Red više nije moćan svjetionik časti i pravde; sada su svi oni slabi i ponešto zli. Ovo se nastavlja i nastavlja, posvuda. Rušenje ovih arhetipskih likova je postalo vrlo i sustavno i jako očito.

Nove nam produkcije sada predstavljaju novi arhetipski krajolik, koji bismo bespogovorno trebali prihvatiti. Novi arhetipski likovi imaju novi način obavljanja stvari, imaju nove planove i novi moral. Postojanost, logika, hrabrost, mudrost, čast i pravda zamijenjeni su emocionalnim ispadima, nasumičnim odlukama, glupošću, prijevarom i moralnom 'dvosmislenošću'. Naporan rad i inteligencija više nisu potrebni; dok se vještine i znanja novih likova pojave samozvano, bez ikakvog napora. Umjesto onoga kada smo se pitali što bi Frodo ili kapetan Kirk učinili, trebali bismo se sada zapitati što bi neki poluludi, sociopatski lik u Akolitu učinio.

Radi li se to namjerno? Da, to je sigurno. Sva ova produkcija jest previše sustavna, sigurno se radi prema nekakvom planu. Tvrtka poput Disneya ne odustaje od profita bez razloga. Ovo nije samo plan, nego su i ljudi koji u tome učestuju spremni izgubiti puno novca, kako bi ostvarili svoje ciljeve. To znači kako oni zacrtane ciljeve smatraju vrlo važnima – i ovdje i jesu u pravu.

No, opet, postižu li taj cilj? Ne baš. Odgovor u društvu na sve ove najnovije izmjenjene produkcije je bio oštar, i postaje svakim danom sve oštriji. Odgovor je toliko oštar da se ti projekti sada gase. Počelo je s Akolitom, a možda će Snjeguljica biti sljedeća. Dakle, zašto im ovo ne uspjeva? Dva su glavna razloga:

Prvo, tu je priroda arhetipova. Za značajnu većinu ljudi izvrnuti arhetipovi jednostavno nisu prihvatljivi. Pretvaranje dobra u zlo kod mnogih jednostavno ne prolazi. Pozitivni arhetipovi su već tu – u našim genima, i jaki su. Sumnjivo je kako se ova većina likova uopće usudila pokušati uvjetovati i propagirati izvrnute arhetipske oblike. Većina ljudske rase jesu u osnovi pristojni ljudi, koji teže za poštenjem i pravdom. Nekada moraš i napisati ono što misliš kako nikada ne bi napisao, ali ovo napisano za ljude je istina. 

Drugo, ljudi koji im ostaju na raspolaganju za izvršenje ovog plana su obično oni s niskom samosvijesti. Nijedna pristojna i kompetentna osoba ne bi se približila ovoj razini, bilo da se radi o pisanju scenarija, režiji, ili glumačkoj postavi. Ionako im to ne bi bilo dopušteno. Možete proći kroz popis ljudi uključenih u ove najnovije projekte i ono što ćete naći jest uglavnom isti tip ljudi – nesposobnjakovići, koji nikada nisu postigli ništa značajno – oni koji ne znaju niti odgovariti na pitanja, niti javno istupati bez ispada njih samih. (Dobra vijest je da bi, ako Kamala Harris ne postane predsjednica, bila savršena glumica za sljedeći projekt Ratova zvijezda.) Ovakvi ljudi nisu baš suptilni u onome što rade, i većina stanovništva može ipak dokučiti što to oni rade.

Situacija za ove produkcije sada je takva da ih danas gledaju samo ljudi koji su već uključeni u naopake arhetipske forme i izokrenuti moral. Sada su izolirani s tim dijelom ljudske rase, kao osnovnom publikom. Svi ostali im se samo rugaju.

     Izgradnja svijeta

Znanstvena fantastika i fantazija obično imaju nešto poručiti o 'izgradnji svijeta' – osobito ako se priča ne odvija u stvarnom svijetu. Kvaliteta života u svijetu, u kojem se radnja odvija, vrlo je važna za uspjeh romana ili filma. Najbolji svjetovi mogu biti toliko privlačni, mnogi bi ljudi radije živjeli u njima, umjesto u stvarnom svijetu – što nije iznenađujuće s obzirom na to kakav je stvarni svijet za mnoge ljude. Milijuni ljudi rado bi napustili svoje trenutne živote kako bi mogli živjeti u svijetu Ratova zvijezda, Zvjezdanih staza, ili Gospodara prstenova. Ova privlačnost čini svjetove znanstvene fantastike i fantasyja moćnim alatom za programiranje.

Dobro konstruiran fiktivni svijet daje propagandistima priliku da prodaju cijeli 'koncept' - ne samo nove arhetipske likove. Ovo se posebno odnosi na svjetove koji predstavljaju moguću budućnost, a ne neke 'sporedne svjetove' kao u Gospodaru prstenova. Znanstvena fantastika je zato prikladnije mjesto za programiranje, jer se ti svjetovi mogu koristiti za prodaju određene vrste budućnosti ili određenih mogućnosti, koja se nudi cijeloj ljudskoj civilizaciji.

Postoje dvije osnovne metode prodaje, koje možemo nazvati - 'zavođenje' i 'normalizacija'.

Metoda zavođenja uključuje predstavljanje slavne budućnosti, u kojoj je čovječanstvo evoluiralo na više stanje. Možda više nema nasilja, svi žive prosperitetno i sretno. Ti su svjetovi svijetli i optimistični, i događa se puno zanimljivih stvari. Pozitivni aspekti su, međutim, kamuflaža za neki oblik tiranije – obično kroz konsolidaciju moći. Ova tiranija može biti svjetska vlada, društvo kojim vlada umjetna inteligencija, vijeće u sjeni ili neka vrsta kodeksa, koji nas tjeraju neka budemo dobri jedni prema drugima. Cilj je prikazati ovu posebnu vrstu totalitarizma nužnim korakom za postizanje te zlatne budućnosti. Tiranija je u biti umotana u mačiće i duge (slično kao što sada radi EU i Zapad općenito). Cilj je prodati ovu totalitarnu strukturu kao nužan i neizbježan korak prema ovoj zlatnoj budućnosti. Vidite, čovječanstvo nikada neće ovako napredovati, ukoliko se svi ne okupimo i ujedinimo. To je suptilan,  zavodljivi način prodaje tiranije.

Metoda normalizacije uključuje predstavljanje mračne budućnosti, u kojoj je čovječanstvo 'samo zašlo' u slijepu ulicu. Ovi svjetovi su mračni i depresivni. Postoji patnja, nestašice i glad, ugnjetavanje (za opće dobro), možda i neobuzdani zločin. Život je gadan, surov i kratak za običnog muškarca i ženu. Svijet je u takvoj situaciji isključivo iz naše krivnje; obično zato što smo zagadili zrak, potrošili sve resurse, ispustili ugljik u zrak, ili nešto u tom smislu. Sada nas je jednostavno previše i nema reaursa dovoljno za sve. Cilj je normalizirati mračnu budućnost – naviknuti ljude na nju, prije nego što se stvarno dogodi – osigurati kako bismo okrivili za sve zlo i nestašice sami sebe, umjesto ljudi koji su tu gadnu budućnost zapravo projektirali.

Distopijska znanstvena fantastika nije ništa novo. Povijesno gledano, ona odražava naše strahove. Strah od nuklearnog rata iznjedrio je mnoge distopijske znanstvene fantastike, o mogućoj izgradnji svijeta, nakon nuklearne eksplozije. Strahu od kuge i strahu od invazije vanzemaljaca je znanstvena fantastika također poprilično pridonijela. Međutim, čini se kako je sada u tijeku oblikovanje trenda u kojem svjetovi nisu samo mračniji, već se i određena ponašanja normaliziraju. To uključuje potpuno nepoštivanje ljudskih života, nasumično nasilje, manipulaciju stanovništvom, sustavne eksperimente nad stanovništvom. Mnogi od ovih svjetova imaju novu 'nadklasu' ljudi, kojima se u normalnim okolnostima ne bi vjerovalo niti da vode štand s hot dogovima – ali, u ovim najnovijim produkcijama dobivaju gotovo čarobna svojstva.

Uzorak normalizacije je jasan: trebali biste pristati na to ​​da vama vladaju emocionalni i nekompetentni ljudi, koji će vas podvrgnuti nasumičnim i besmislenim odlukama, eksperimentima, nasilju, stalnom samopreziru, i smrti. Čini se zaista kako ovaj naš stvarni svijet ubrzano sustiže ove programske operacije.

Također je zanimljivo i čini se kako se naglasak s metode zavođenja pomaknuo na metodu normalizacije. Dobar primjer za to su Zvjezdane staze. Stare Zvjezdane staze bile su svijetli i zavodljivi svijet, dok su 'Nove Zvjezdane staze' mračne i uvrnute - baš kao  udžbenik za programiranje normalizacije.

Zvjezdane staze bile su jedna od najuspješnijih globalističkih programskih operacija ikada osmišljenih, posebice Sljedeća generacija, te serije koje su uslijedile. To uključuje Deep Space Nine, Voyager i Enterprise. Programiranje u tim emisijama uglavnom je bilo usmjereno na normalizaciju konsolidacije moći, kulturnu asimilaciju nacija (vanzemaljske rase) i neizbježnost svjetske vlade (galaktička vlada u emisijama).

Glavni pokretač programa u Zvjezdanim stazama bila je 'Federacija'. U Zvjezdanim stazama već je postojala jedna svjetska vlada na Zemlji, ali ključna tema bila je njezino širenje galaksijom. Federacija je bila kulturno uzdignuće, nakon gotovo oskudice – 'dobronamjeran' entitet u kojem su ljudi dosegli više stanje. Bilo je malo ili nimalo nasilja (osim kada se Federacija borila protiv svojih neprijatelja ili gušila pobune), novac se nije koristio (osim kada je morao tu biti) i ljudi su bili motivirani samopoboljšanjem (osim kada nisu). Sve ovo zvuči dobro, ali ljudska priroda je takva da se te ideje ne mogu stvarno prikazati u nekakvim serijama na dovoljno uvjerljiv način, samo se o njima može govoriti.

U emisijama se Federacija kontinuirano širila; glavni interes kada se uspostavljao kontakt s novim izvanzemaljskim rasama bila je 'kulturna razmjena.' Još jedna zanimljiva karakteristika serija je bila sposobnost različitih vanzemaljskih rasa da se međusobno križaju, tj. imaju zajedničku djecu. Nezaobilazan rezultat svijeta Zvjezdanih staza bila je buduća galaksija s unitarnom kulturom, naseljena unitarnom rasom. Galaksija potpuno lišena raznolikosti. To zvuči nejasno poznato, zar ne?

Tendencije širenja Federacije uvijek su se prodavale kao nešto pozitivno. Dobronamjernost, viši ideali, zajedništvo, suradnja, pravda i tako dalje, uvijek su korišteni nekakvi takvi ciljevi kako bi se opravdala ekspanzija. Ratovi protiv neprijatelja imali su izričitu svrhu, jer bi u nekom trenutku doveli u okrilje Federacije, bez obzira koliko oni bili zli, ili ne željeli pripadati toj zajedničkoj utopiji.  Bio je to imperijalizam nasilja i kulturne asimilacije, umotan u mačiće i duge.

Priroda Federacije je bila više nego jasna nekim piscima. Bilo je nekoliko zanimljivih scena i zapleta, u Zvjezdanim stazama, gdje se činilo kako se scenaristi približavaju pravoj svrsi tih serija. Najpoznatije od njih uključuju zapovjednika Michaela Eddingtona, koji se pobunio protiv Federacije. Njegova je pobuna, naravno, slomljena. Scena između njega i kapetana Siska, lojalnog pristaše Federacije, rječito opisuje dnevni red. Iznenađujuće je kako je ova scena uopće dopuštena. Pogledajte ovdje:

Ova scena ne opisuje samo Federaciju – ona točno opisuje moderni globalizam, njegove ciljeve i prirodu. Opisuje licemjerje i nepoštenje naših vlastodržaca i struktura moći.

Zapravo, postoji još jedna poznata scena, u Deep Space Nine, gdje se raspravlja o licemjernoj prirodi Federacije. Ovdje možete vidjeti primjer dobrog scenarija i glume:

Ove su scene poznate s razlogom – potpuno objedinjuju sve ostalo u serijama i filmovima. To je zavirivanje iza zastora. Michael Eddington je među najpopularnijim likovima koji se pojavljuju u Zvjezdanim stazama, unatoč ograničenom vremenu koje je proveo pred ekranom. Arhetip buntovnika jest stvarno jaka stvar. 

Zvjezdane staze bile su iznimno uspješna propagandna operacija. Postoje milijuni ljudi, koje su Zvjezdane staze uvjerile i programirale vjerovati kako je ujedinjenje čovječanstva ne samo neizbježno, već i nužan uvjet za njegov napredak i opstanak. Nećemo u budućnosti dosegnuti zlatnu zonu bez jedne, zajedničke,svjetske vlade. U njihovim glavama, konsolidacija vlasti nije recept za tiraniju, već plemenit i neophodan pothvat. To je, zapravo prema njima, neizbježno.

Zašto su Zvjezdane staze bile tako dobro programsko sredstvo? Kao prvo, bile su suptilne. Nisu gurali propagandu na očigledan način. Imali su relativno dobre tekstove, dobro razrađene likove i zanimljive zaplete. No, posljednjih nekoliko sezona maska ​​je počela padati. Zadnje tri sezone Voyagera počele su postajati potpuno više woke, postale su iracionalne; također su neke epizode u Enterpriseu bile su negledljive iz upravo istog razloga. Ali općenito gledajući, Zvjezdane staze su bile dobra serija.

Dakle, zašto se nije nastavilo ići tim putem? Zašto su Nove Zvjezdane staze odustale od metode zavođenja? Mnogo je mogućih razloga. Metoda zavođenja zahtijeva suptilnost, dobar scenarij i dobre likove. Ta svojstva zahtijevaju talentirane pisce. Talent za pisanje je nespojiv s woke-ideologijom. Time dolazimo do zaključka kako je metoda zavođenja općenito izvan sposobnosti 'odobrenog' modernog scenarista.

U Zvjezdanim je stazama također bilo jakih arhetipskih likova, koji se sada više ne smiju dopustiti i moraju se dekonstruirati. Izvorne Zvjezdane staze imale su arhetip Vođe (kapetan Kirk) i Razuma (g. Spock); bile su također prepune 'toksične muškosti'. Kasnije Zvjezdane staze isto su imale jake arhetipske likove, kao što su Otac (Picard), Majka (Dr. Crusher), Plemeniti i Hrabri Vitez (Zapovjednik Worf), kao i mnoštvo likova koji simboliziraju sve vrste arhetipova, uključujući i one Iskupljenja. Zvjezdane staze su stoga morale biti rekonfigurirane, reprogramirane u mračni novonormalni svijet s totalno izvrnutim arhetipovima.

Sve ovo, kao što je ranije i naglašeno - nikako ne može biti slučajnost, ili su to nekakva 'novonastala svojstva'nove kulture'.

Industrija zabave, osobito filmska industrija, ne odlučuje izgubiti novac bez izuzetno dobrog razloga.

Zapravo, oni uopće ne gube novac. Oni ulažu – u novu budućnost čovječanstva. Mračnu budućnost!

Hvala na čitanju.