Ako ne možemo kopati gdje su istine zakopane, prošlost će biti zaboravljena
Posljednjih mjeseci mase indoktriniranih, obrazovanih Rockefellerovaca su upale u sukob sa kolektivnom društvenom nevoljom, ukorijenjenom u poslovici o povijesnosti, koja postoji od davnina. To bi se moglo sažeti na sljedeći način: može se poznavati i propagirati pobjedničku verziju povijesti, ili se može znati istina i biti njen plemeniti pastir, ali to dvoje rijetko je kompatibilno.
Tukidid je predgovorio svojoj Povijesti Peloponeskog rata, sa sličnim osjećajem. U svojim Analima, Tacit je primijetio: “Istina se potvrđuje provjerom i odgodom; laž žurbom i neizvjesnošću.” Koliko je neizvjesnosti bilo oko zapadnih službenih narativa, od toliko mnogo onih koji ponavljaju istu optužbu protiv njenih tvoraca - "Lagali su nam o svemu!"?
Za svakih desetak njih koji vrisne na glas ovo pitanje, polovica će je izgovarati iz uvjerenja - sve dok ne naiđu na određene povijesne dogmatične i fantastične fikcije, nagomilane visoko na kamaru, gdje je prava verzija događaja zakopana ispod sveg tog nagomilanog smeća. Njihovo programiranje odbija razriješiti nenormalnu nedosljednost kako su nam lagali o svemu! Pa...o svemu osim... povijesnih događaja iz 1930-ih i 1940-ih ....to?, pa o tome nam nisu lagali! Svatko tko kaže suprotno je (ovdje unesite uvredu, često istu onu koju koristi probuđena ljevica) — nacist! Čini se kako su indoktrinirani zapadnjaci namjerili prigrliti taj status i nedostaje im znatiželja koja potiče pregled njihovih svetih krava - zatvor za njihov um su sagradili isti oni na vlasti, koji su za njihovu dobrobit stvorili visoke zidove i čelične rešetke, i naravno - bocku koja liječi sve bolesti (doslovno bolesti nestanu).
Nedavni popularni podcasti revidirali su povijesne zapadnjačke mitove o dokazivim fantazijama, koje okružuju jednu od najkontroverznijih tema - koja uopće ne bi trebala predstavljati nikakve kontroverze, u nekom slobodnom i otvorenom društvu - samim tim što prolazi osam desetljeća od njezina završetka. Takozvane kontroverze oko ovog svjetskog sukoba jedva da su izazvane bilo kakvim prepirkama, što se npr. tiče savezničke invazije Italije, Normandije ili Sjeverne Afrike. Nitko ne stišće sfinkter i škrguće zubima zbog bilo kakvog spominjanja njemačkog osvajanja Danske i Norveške (zbog pristupa Atlantskom oceanu), zbog švedske željezne rude i jedinog postrojenja za tešku vodu na planetu, u Rjemorku. Nitko NIKADA ne vrišti: “Okupirali su Dansku i Norvešku, strpali su desetke tisuća Norvežana u logore! Kako se usuđujete dovoditi u pitanje norveške žrtve nacističkih zločina!!”
Pitanja o bitkama u južnom Pacifiku ne izazivaju nikakvu porugu, ili mogući prijezir. Kršćani nisu plakali zbog svojih vjernika, koji su bili okupljeni na jutarnjoj molitvi u katoličkoj crkvi Urukami Tenshudo, u Nagasakiju, u 11:02 ujutro, 9. kolovoza 1945. godine - prije nego što su spaljeni zajedno s 90% od 15.000 kršćana, koji su u to vrijeme živjeli u gradu. Kršćani ne vape za masovnom cenzurom za svakoga tko opravdava ovaj zločin kao "nužnost da spasimo naše dječake", što iznenađujuće mnogi još uvijek čine. Znaju li oni, ti koji opravdavaju oba masakra nevinih civila atomskim oružjem, kako su bile planirane još tri bombe za japanske civile do kraja kolovoza, još tri za rujan i još jedna za listopad 1945. godine. Sve su bile za različite gradove naseljene isključivo civilima!
Znaju li svi oni kako su prije Little Boya i Fat Mana, SAD bombardirale japanske gradove, neselektivno ubijajući stotine tisuća žena i djece, pa čak i stotine savezničkih ratnih zarobljenika u tim gradovima? Da li je Odjel za civilno spaljivanje poslao službena pisma udovicama tih ratnih zarobljenika govoreći: "Hej, oprosti što smo bombardirali tvog muža, koji je bio ratni zarobljenik u Kobeu— to je težak prekid, dušo, ali morali smo spaliti nekoliko stotina tisuća drva i domove od papirnate kaše, uz DuPont kemikaliju, s našom novom napalm igračkom, za zaustavljanje opasnih japanskih žena i djece.” Ili su i njima lagali i rekli im kako su im muževi poginuli hrabro se boreći na nekom pacifičkom otoku, gdje su uništili cijeli jedan japanski bunker hrabrim solo napadom? Možda je strmi uspon, u stvari, preokrenuo plimu okršaja?
Izgrađeni modeli japanskih domova u pustinji Utah 1943. godine (koji su odgovarali onima diljem Japana), dobro su poslužili proizvođačima oružja, kako bi oni odredili koje zapaljivo gorivo gorilo najjače i najduže, i kako bi odnijelo najviše civilnih žrtava.
https://foreignpolicy.com/2022/05/29/papercity-tokyo-firebombing/
10. ožujka 1945. godine su američki bombarderi B-29 bacili 1665 tona zapaljivih bombi na zbijene drvene i papirnate kuće u Tokiju, topeći 16 četvornih milja satima, uz to topeći i meso preko 110 000 japanskih civila. Kao što će se mnogi Dobri građani Amerike prisjetiti, iz svojih godina formiranja, profesori povijesti po srednjim školama Rockefellerovog odjela za obrazovanje, često bi posvetili i po cijeli mjesec nastavnog plana i programa ovoj tragediji i drugima sličnim, uz Dnevnik mlade Japanke Aiko Tanaka.
Japanski Amerikanci su morali pričekati još devet mjeseci, nakon što su se Japanci bezuvjetno predali, kako bi saznali koliko je njihovih rođaka spaljeno DuPontovim napalmom; odnosno, onim bljeskom ispaljenim u beton, tamo gdje su bili postavljeni Oppenheimerovi radijacijsko-udarni-razarači-svjetova. Tek u ljeto 1946. godine, masonska marioneta Truman, oslobodio je 120.000 zatvorenika, iz koncentracijskih logora, kojih je bilo u sedam američkih država. Četiri godine prije zaplijenjena im je sva imovina, domovi, poduzeća; mnogi su bili prisiljeni prodati imovinu tek za djelić njihove stvarne vrijednosti. Bili su prisiljeni napustiti svoja imanja i poslove, izgubivši sve što su izgradili generacijama.
Ispareno ljudsko meso na betonskim stepenicama u Hirošimi. Starica sa štapom mogla je "izvući više naših momaka".
Eh, ti Japanci, oni su to i zaslužili! Oni su počeli!
No, jesu li zaista?
Prije nego što je fluorirana voda kalcificirala američkim ljudima pinealne žlijezde, oni su bili mudriji, ali i tvrdoglavi izolacionisti, koji nisu htjeli imati ništa s ratom u Europi, ili još i manje, sukobom s Japanom. Osjećaj javnosti bio je uglavnom - "Amerika na prvom mjestu" i držimo se podalje od stranih zapleta. Stoga je nekoliko tisuća "naših dečki", mornara i zrakoplovaca, moralo biti žrtvovano u Pearl Harboru. FDR i njegova administracija (uz svesrdnu britansku pomoć) su proveli devet mjeseci radeći na svemu potrebnom, kako bi isprovocirali Japance i natjerali ih na napad. Mornarička obavještajna služba već je (djelomično) razbila "ljubičastu šifru" japanskih komunikacija, koja je razotkrila visok stupanj nadzora Pearl Harbora od strane Japanaca, u mjesecima koji su prethodili napadu. Ne manje od pedeset depeša i diplomatskih upozorenja došlo je od desetak saveznika, počevši od siječnja 1941.godine.
Do studenog 1941. godine, FDR je naredio direktoru Crvenog križa za pomoć u katastrofama, neka se potajno pripremi za velike žrtve u Pearl Harboru, jer nije namjeravao zaustaviti japanski napad na Pearl Harbour. Kada je direktor prosvjedovao kod predsjednika, Roosevelt mu je rekao kako "američki narod nikada ne bi pristao ući u rat u Europi, osim ako ne bude napadnut unutar vlastitih granica". Ukoliko se sve ove analogije čine smiješnima ili izgrađenima poput kule od karata; onda nije gore dovoljno dobro naglašeno kako povijesne tvrdnje koje prolaze bez protivljenja su obično izdržale test ispitivanja; dok oko laži dižu buku upravo oni čija moć počiva na tim lažnim temeljima.
Nijedna od ovih povijesnih činjenica, vezanih i uz druga područja ovog svjetskog sukoba, ne izaziva previše histerične reakcije i optužbe za “nacizam!” Međutim, spomenite bilo što o Hitlerovih desetak razumnih mirovnih prijedloga, upućenih Poljskoj, Britaniji i Francuskoj, počevši već od 1934. godine. Možda se treba prisjetiti prilično ratoborne Poljske, s vojnom diktaturom, koja je držala 1.5 milijuna etničkih Nijemaca kao taoce dok im je otimala imovinu. Dodajte ovim činjenicama i poneki povijesni dokument, ili svjedočenje iz prve ruke izvora - onda kreće neugodna kakofonija grgljanja programiranih normija, koji su sigurni kako je svaki holivudski film i dokumentarac o Hitleru povijesna činjenica. On je, jednostavno, bio najzlobniji čovjek koji je ikada hodao zemljom!
Pitajte ljude, poput Konstantina Kisina i Barija Weissa, koji su u potpunosti posjedovali, kultivirali i kontrolirali Winstona Churchilla; te su se apsolutno pobrinuli kako NIKADA neće biti mira na europskom kontinentu, sve dok Njemačka ne bude spaljena do temelja. Izgovorite ovakve stvari i onda vam sofisti počnu bljuvati pogrde, kao da se bavite reklamiranjem sportskog kožnog balonera marke Hugo Boss, uz obavezno ubacivanje brkova kod reklamiranja najobičnije četkice za zube.
"Njemačka postaje prejaka. Moramo je slomiti... Morate shvatiti kako ovaj rat nije protiv Hitlera ili nacionalsocijalizma, već protiv snage njemačkog naroda, koju treba slomiti jednom zauvijek, bez obzira je li u rukama Hitlera, ili svećenika isusovaca."
(Winston Churchill, iz knjige: Winston Churchill: Njegova karijera u ratu i miru, Emrysa Hughsa)
Neki su ovakvo ponašanje nazvali dokazom evanđelja, prema modernoj, zapadnoj religiji; zajedno sa scijentizmom. Ali, nemojte se dati zavarati, ovo je ponašanje uobičajeno za kultove. Čak će i mnogi vjerski fundamentalisti (koji su dovoljno sigurni u svoja uvjerenja) - ukoliko se njihova fundamentalistička uvjerenja ikada dovedu u pitanje, oni će se uključiti s podnositeljem prigovora u pojašnjenja - ukoliko ipak budu optuženi za neistine, braniti će svoje stajalište, ili možda neće imati potrebu ništa braniti i jednostavno će se nasmiješiti i otići u svom smjeru.
Dakle, moramo se ozbiljno pitati, zašto postoji takva neprijateljska i instinktivna reakcija, kada se počnu propitivati pojedine teme vezane uz ovu svjetsku katastrofu, koja je završila prije osam desetljeća?
Koji i kakav se to kult osjeća toliko ugroženim istragom, ali i dijeljenjem lako provjerljivih činjenica?
Da li je to onaj isti kult koji je desetljećima izgradio svoje strukture na lažima, na istim lažima na kojima i danas počivaju njegove institucije moći i kontrole, koje dominiraju nad zapadnim masama?
Najpopularniji podcasti i njihovi gosti prema etničkoj pripadnosti
Sigurno se, danas više nego prije, ima osjećaj kao da je netko zakopao mnoge istine o ovom događaju - preko mnoštva bojnih polja, kako bi zadržao poslušnost masa kroz njihov osjećaj krivnje - možda se taj netko boji kako će istine ljudi ponovno iskopati. Mase mogu biti kontrolirane samo unutar ideološkog koncentracijskog logora, koji su za mase i stvoreni.
Možda podanici zapadnog "liberalnog poretka temeljenog na pravilima", ipak nisu toliko slobodni i otvoreni (kako su sami sebe nekoć zamišljali), s tom nametnutom maštovitošću, formiranom od istih sila (tih fantazija popularnog patosa), koje se trebaju rascvjetati u neupitne činjenice. Ako odaberu autocenzuru, umjesto otvorenog ispitivanja, može li to biti zato što su svjedočili kako drugi plaćaju reputacijski i financijski danak, jer su se usuđivali posegnuti za svojom lopatom i podijeliti s drugima mnoge zakopane istine koje su razotkrili? Radoznali detektiv, s trunkom hrabrosti, ne boji se priznati kako su nam lagali o svemu, i reći: "Želim znati o čemu su lagali, kako su uspjeli održati laži i zašto su to učinili. Molim, postanite skeptični prema motivima onih koji se protive ovom plemenitom pothvatu!”
Oni manje hrabri i znatiželjni, ostaju zarobljeni unutar svojih zatvora. Retorička spretnost (patos), kojom se služe kultni autoriteti, prelijeće iznad glava njihovih kultnih sljedbenika. Apeli na osjećaje djeluju, jer zatvorenici ne mogu prepoznati retorički štapić koji im odmiče od etosa i logosa, te ih drži zaglavljenima na emocionalnoj strani aristotelovskog retoričkog trokuta.
Kako se usuđujete dovoditi u pitanje službeni narativ X povijesnih događaja i ljudi povezanih s njima, kada su se zločini Y i Z dogodili mojim baki i djedu!
Nedavni razgovor Tuckera Carlona s Darrylom Cooperom, iz popularnog Substacka Martyr Made, proizveo je pravi spektakl reakcija ideologa (uglavnom probuđene desnice), zadovoljnih širenjem laži, dok su istovremeno ignorirali lako provjerljive istine. Njihove bi se reakcije, bez ikakvih pretjerivanja, mogle nazvati javno vidljivim NPC ponašanjem.
https://substack.com/@martyrmade
Osim toga, mnogi od njih su istaknute osobe u sferi “alternativnih medija” Con Inc., koji sve znaju bolje i savršeno su zadovoljni uzimanjem ogromnih suma novca kako bi mitovi i bajke o Drugom svjetskom ratu i dalje nesmeteno cvjetali. Njihova neiskrenost u raspravljanju o spornim točkama očita je njihovim ad hominem napadima na one koji dovode u pitanje njihove mitove i dogme. Oni ne ističu gdje Cooper griješi, ili kako je iznio lažne tvrdnje o jednoj od njihovih najomiljenijih svetih krava (lakrdijaškoj alkoholičarskoj marioneti), koja je primorana neka osigura kako bi još jedan bratoubilački rat uništio europski kontinent - sve to u korist međunarodnih bankara.
Ništa što je Cooper rekao nije bilo niti najmanje kontroverzno, ili barem ne bi trebalo biti kontroverzno. Ali, za kultiste koji žele zadržati svoj dominantni svjetonazor dobronamjernog "spasitelja" Zapada ukorijenjenog u popularnoj patetici, spominjanje Churchilla je zabranjeno. Oni ne mogu opravdati masovne ljudske žrtve, od preko 50 milijuna europskih i slavenskih kršćana, osim tako da Churchill nije nikakvi heroj; nego je sada on, a ne Hitler, učinio najviše za poticanje i održavanje pokolja. Povijest mora postati ponovno ispisana kako bi ovaj najnoviji mit dominirao umom zapadne košnice.
Kako bismo ostali vjerni našem sadašnjem putu pri (planiranom) brzom raspadu zapadne civilizacije, više nemamo filozofa i mislilaca koji bi oštroumno promatrali povijest i rat, ili etos i logos. Zaglavili smo s financijski podmazanim javnim intelektualcima i korumpiranim osobama, koje su plaćene neka osnaže verzije povijesti, koje i dalje održavaju osjećaj sigurnosti i udobnosti (moćne u svojim neistinama), uz cilj ubrzanih izbjegavanja raznih nevolja i neizvjesnosti kod rasprave o prošlosti. Naši su filozofi komičari i šaljivdžije – kao što je pokojni veliki komičar Norm MacDonald ironično primijetio: “Ovdje u ovoj povijesnoj knjizi piše da su, srećom, dobri dečki dobili svaki rat. Kakvi su im bili izgledi?"
Imamo "javne intelektualce", poput Victora Davida Hansona, koji je nedavno napisao djelo fantastične fikcije za komični Substack Bari Weiss, neironično nazvan The Free Press.
https://www.thefp.com/p/victor-davis-hanson-the-truth-about
Hanson pojačava zacrtane povijesne dogme, uglavnom iza paywalla (zašto?), ali nekoliko dostupnih paragrafa su tipična zapadnjačka propaganda. Njegova tvrdnja o Hitlerovoj "neizazvanoj" invaziji na Poljsku, prije osamdeset i pet godina ovaj me je tjedan ostavila u nedoumici. Cionistička stenografkinja i propagator zločina Weiss, nedavno je dodala svojim brojnim djelima intelektualne genijalnosti jedno - koje kaže kako si potpuno promašeni dobar građanin, ako dovodiš u pitanje njezina voljena povijesna kultna načela - koja su 70 godina bila užasna batina za iznuđivanje i pdmićivanje zapadne civilizacije, a da ne spominjemo ta ista načela kao oružje u psihološkom ispiranju mozga i emocionalnoj manipulaciji četiriju generacija zapadnjaka. Darryl Cooper je heretik za ljude poput Bari Weiss. U njezinom genijalnom umu, on je kriv za dijeljenje nekih neugodnih povijesnih istina, koje Weiss refleksno ne može tolerirati.
U nedavnom djelu The War on Our History piše:
https://www.thefp.com/p/bari-weiss-the-war-on-our-history
"Ako se ikada nađete kako branite Adolfa Hitlera i demonizirate Winstona Churchilla, vjerojatno biste trebali preispitati odluke koje ste do tog trenutka donijeli.
Tijekom sljedeća dva sata, Cooper je tvrdio da je Churchill bio "psihopat" i "glavni zlikovac" Drugog svjetskog rata - i da je Hitler stvarno želio mir, ali je bio prisiljen na rat jer je Churchill to želio."
Rat o čijoj povijesti?
Lažima nikad kraja kod uvjerenih cionista poput Weiss. Ona potiče svoje čitatelje neka poslušaju cijelu epizodu, a ako to i učine, onda će otkriti kako su rasprave o Churchillu trajale manje od četrdeset minuta dvosatne rasprave. Kada bi se potrudili pročitati povijesnu literaturu objavljenu u prošlom stoljeću, prije nego što su takva djela bila zabranjena i stavljena na crnu listu (više se ne tiskaju, zašto?), otkrili bi kako Hitler jest želio mir; dok je Churchill dobio upute neka ga pogura u rat. Čak i prije Churchillova dolaska na mjesto premijera, ministar vanjskih poslova Halifax i Neville Chamberlain, dali su Poljskoj "bjanko ček" za vojnu potporu (koji nikada neće stići), te su natjerali Poljsku neka odbije sve razumne njemačke mirovne ponude, u vezi s danziškim koridorom.
Njemački povjesničar, dr. Friedrich Stieve, pomno dokumentira svaki mirovni prijedlog koji je Hitler predložio, u knjizi: Ono što je svijet odbacio: Hitlerove mirovne ponude 1933.-1940. Zanimljivo je kako je ova knjiga također "trenutačno nedostupna". Zašto?
Srećom, moja lopata zna gdje treba kopati, te se pronašao jedan primjerak ove knjige. Ovdje su svi glavni mirovni prijedlozi, onako kako su dokumentirani u toj knjizi - koje je Hitler predložio i koje su saveznici odbili:
- 17. svibnja 1933.: Hitler je u Reichstagu predložio kako će se Njemačka potpuno razoružati, ako i druge nacije pristanu učiniti isto. Ovu su ponudu drugi narodi ignorirali.
- 18. prosinca 1933.: Hitler je dao još jednu ponudu za mir, predlažući razoružanje i jednakost vezano uz vojnu snagu Njemačke. Predložio je paktove o nenapadanju, kao i međunarodni sporazum, kako bi se osigurao mir. Ova ponuda je odbijena.
- 31. ožujka 1936.: Nakon što je ponovo okupirao Rajnsku oblast, Hitler je predložio vojna ograničenja u regiji, kao i pregovore o sporazumima o nenapadanju s Francuskom i Belgijom. Ova ponuda je odbijena.
- 30. rujna 1938.: Nakon Münchenskog sporazuma, Hitler je potpisao pakt o nenapadanju s Britanijom, ponovo potvrđujući kako Njemačka nema daljnjih teritorijalnih ambicija na Zapadu. Nakon ovog sporazuma, ubrzo su uslijedili britanski napori ponovnog naoružavanja, ali i podrška sve ratobornijem stavu Poljske u vezi s Danziškim koridorom. Do veljače 1939. godine, Poljska je bila na "ratnoj nozi" s Njemačkom; pozvali su rezerviste kako bi se maltretiranja i ubojstva etničkih Nijemaca u Poljskoj intenzivirala.
- 06. listopada 1939.: Nakon što je rat počeo i Poljska je dovedena u pitanje, Hitler je predložio široko europsko mirovno rješenje, koje je uključivalo opće razoružanje, uz jamstvo britanskih interesa. Ovu su ponudu odbacile Britanija i Francuska, koje su formalno objavile rat Njemačkoj
- Kasne 1939.: Hitler je Poljskoj ponudio povratak Danziga, kao i prolaz kroz poljski koridor - u zamjenu za 25-godišnji pakt o nenapadanju. Poljska je, potpomognuta britanskim i francuskim uvjeravanjima, odbila ovaj prijedlog. Poljska je to učinila unatoč tome što je već izgubila veći dio svog teritorija od krvavih boljševika, koji su bili u savezu s Francuskom i Britanijom. Istih onih koji su pogubili 22 000 poljskih časnika u masakru u šumi Katyn, i za to su pokušali okriviti Nijemce.
- 19. srpnja 1940.: Nakon ponižavajućeg poraza Francuske, Hitler je uputio posljednji apel za mir Britaniji, nudeći bezuvjetni mir. Unatoč potpori nekih članova britanskog kabineta, ova je ponuda odbijena, pod Churchillovim vodstvom.
Što se tiče ove posljednje točke, dio Hitlerove mirovne ponude od 19. srpnja 1940. godine, iz govora u Reichstagu:
"Ova mirovna ponuda je predložena, iako su britanske kraljevske zračne snage neselektivno bombardirale njemačke civile od 10. svibnja 1940. godine, prema Churchillovoj izravnoj zapovijedi. Kao rezultat kampanje širenja letaka, Hitlerova mirovna ponuda postala je naširoko poznata među britanskim civilima, do one točke u kojoj se značajno javno mnijenje probudilo u njenu korist. Ova spremnost da se prihvati Hitlerova ponuda, također je bila zastupljena na razini britanskog kabineta, koji je po tom pitanju bio više-manje ravnomjerno podijeljen. Kabinetski zapisi, objavljeni nedugo nakon rata, pokazali su kako su za mirovnu ponudu bili: bivši premijer, Neville Chamberlain; Lord Halifax, ministar vanjskih poslova; i Lord Beaverbrook, tiskovni magnat. Halifax je, u raspravi u kabinetu, istaknuo kako je Hitlerova mirovna ponuda bila "najrazumnija". Churchill, međutim, nije imao ništa od toga, unatoč tome što ga je Halifax onda izveo van u vrt Downing Streeta br. 10, kako bi ga pokušao osobno uvjeriti. Churchill je, nakon toga, naredio povećanje kampanje bombardiranja civilnih ciljeva u Njemačkoj. U kolovozu 1940. godine, kao izravan odgovor na Hitlerovu mirovnu ponudu, Churchill je naredio prvo bombardiranje Berlina."
Hitler je na Engleze (suputnike germanskih plemena iz 5. stoljeća; Angle i Sase) gledao kao na prirodne saveznike u borbi protiv krvavih boljševika, koji su do tada već poklali ili izgladnili više od deset milijuna — većinom kršćanskih Rusa. Hitler je predložio, ni manje ni više, nego desetak velikodušnih ponuda za mir ili rješenje s raznim susjedima. Weiss ne želi da njezini čitatelji znaju za to.
Zašto?
Nemojte me opet tjerati da pokazujem isti znak.
Oni ne mogu opravdati masovne ljudske žrtve, od preko 50 milijuna europskih i slavenskih kršćana, gdje Churchill nije heroj - jer je on, a ne Hitler, učinio najviše za poticanje pokolja, dok se istovremeno udružio s čudovištima koja su već pobila milijune ljudi, mnogo prije nego što je rat uopće počeo. Povijest mora ostati prepisana, tako da ovaj mit dominira zapadnjačkom patetikom.
Elite, bankari i ratni huškači SVIH ratova užasnuti su kako bi mogli biti primijećeni.
Duboko u sebi, oni su prestravljeni od toga da se ovo moglo dogoditi...
Zato, jer bi to okončalo i veoma ubrzalo njihov cilj uništenja i kulturnog genocida nad Europom i Amerikom, kroz ove užasne demografske bombe, koje su mnogo razornije i trajnije od bilo kakvog naoružanja...
Cooper i Carlson dotakli su se ove teme demografske zamjene u svojoj raspravi, uključujući i to kako Njemačka i Engleska više nisu Njemačka i Engleska. Neugodno su se nasmijali kada su stigli do vrha sante leda i kada su trebali prenijeti poznate detalje o tome tko i zašto stoji iza ovih demografskih bombi. Ali, ovu istinu nije toliko teško iskopati, samo ukoliko je čovjek dovoljno objektivan i otvorenog uma. Nije to baš nešto što najmoćnije pleme na planeti to uopće više i pokušava sakriti.
https://odysee.com/@KnowMoreNews
U svojoj kritici metode "dobronamjernog osvajanja" i prisilnih sukoba Rimskog Carstva (kao i spaljenim zemljama), Tacit je napisao: "Oni naprave pustinju i zovu je mirom." Kroz povijesni eter možete i dalje čuti duhove mrtvih iz Staljingrada, Normandije, Dresdena, Tokija, Hirošime i Nagasakija....do u novije vrijeme slušate krike i prisilnih vojnih obveznika Ukrajine, koji su poslane u najnoviji pripremljeni stroj za mljevenje mesa....vriske groznih žrtvi genocida, žena i djece Gaze i Zapadne obale - da niti ne spominjem.
Koliko su puta Netanyahu i njegovi poslužbenici, u cionističkoj okupiranoj vladi u Washingtonu, uključujući Narančastog Mesiju, pozvali na "završavanje posla u Gazi". Dakle, samo 2 od gotovo 200 država svijeta - poziva na dovršetak genocida nad Palestincima - dok ostalih 99% poziva na uhićenje Netanyahua (rođenog od poljskih roditelja, prezime Mileikowsky), ratnog zločinca optuženog od strane ICC-a, koji je otišao u Washington, kako bi tamo istovario još jedno brdo laži, te primio jednu ovaciju za drugom.
Jesu li to iste parazitske sile, koje su gurnule Britansko Carstvo u samoubilački rat protiv bratske Njemačke (sve dok nije potpuno bankrotiralo), koje rade isto svom novom carstvu domaćinu, Americi, barem od 1950-ih, ali vjerojatnije još od 1913. godine?
Izrael je, naposljetku, Rothschildova država.
Zašto oni toliko žele neka se Rusija razbije na desetak različitih republika, te neka se Ukrajinci žrtvuju do posljednjeg Ukrajinca u Novoj Hazariji? Zašto oni već preko jednog desetljeća neselektivno bombardiraju Siriju? Tko je osmislio projekt za novo američko stoljeće i lažni rat protiv “terora”? Kakvi su im planovi, koje su napisali kako bi ostvarili svoj projekt Velikog Izraela?
Javno izraelski državni dužnosnici, dugi niz godina, objašnjavaju gdje će biti buduće granice Izraela - pomalo od Sirije, pomalo od Libanona, Jordana, Saudijske Arabije, Egipta...sve javno i bez tajni. Kako je ovo uopće moguće?
Nemojte se usuditi postavljati ovakva pitanja...no, ako to napravite i zgrabite svoje lopatice za kopanje i krenete u potragu za odgovorima u povijesnim knjigama dvadesetog stoljeća (koje su danas uglavnom rasprodane ili "nedostupne"), morate gledati kako ćete morati biti spremni ovako se obući kada ih pronađete:
Daryl Cooper je vjerojatno lagao o svim tim svetim kravama, kada se prošlog tjedna pojavio kod Tuckera. On je bio diplomatski odmjeren u svojim riječima, možda pazeći kako ne bi izazvao bijes i nevjericu među onima koji bi otišli toliko daleko, te ga nazvali Nacistom iz probuđene desnice, ili vrištali "Rasprodaja!", od druge strane, odnosno od fašističke desnice.
Koliko daleko smije ići? Kleveta?! Pa, zatvorili bi mu bankovne račune i uništili život da je rekao cijelu istinu o onom debelom, slinavom pijancu, koji je uništio britansko carstvo, u ime svojih gospodare. Preko noći bi izgubio pola svojih pretplatnika.
Mnogi od vas Dobrih građana već znaju odgovor, ali prosječni, obrazovani, zapadnjački Rockefellerovac ne može se deprogramirati iz onih povijesnih laži, jer one sprječavaju njegov svjetonazor da se rasprsne u milijun komadića. Oni nemaju pojma; te i onda kada mu se predoče neoborivi dokazi, oni ipak će slegnuti ramenima i ignorirati ih.
Hollywood nikada nije bio zainteresiran za dramatično ponovno prikazivanje stvarnih povijesnih događaja iz bilo kojeg rata, ne bez uzimanja previše slobode, od kojih su mnoge epizode samo najobičnije melodramatične fantazije za emocionalnu manipulaciju i iznuđivanje krivnje. Istina se ne boji inspekcije - inspekcije se boje samo oni čija cijela stvar zahtijeva održavanje narativa i kontrole nad zapadnjačkim masama. Sva ta šuga kultnih kontrolora Con Inc., koju vidite nakon Cooperovih iznimno benignih komentara, dokaz jest kako je prava istraga zabranjena. Zbog toga optužuju one - koji bilo što započnu riječima: "Ja samo postavljam pitanja" - kao "antisemite!" Sva pitanja su zabranjena. Samo zločinački urotnici i tirani u prikrivanju istine se boje ozbiljne istrage.
To je ta woke desnica.
Oni viču: "Nacisti!", ukoliko se usudite dovoditi u pitanje službene dogme.
Koja je razlika između njih i probuđene ljevice?
Još uvijek čekam suvisli odgovor.
Ali, odbijam ispustiti svoju lopatu iz ruku i nikada neću prestati dijeliti povijesne istine, koje otkrivam ustrajnim kopanjem. One ne oslikavaju uvijek potpunu sliku istine - ali barem pružaju kist, boju i platno za kritičkog mislioca koji bi onda dao sve od sebe.
Potičem sve dobre građane neka učine isto prije nego što se prošlost izbriše, a brisanje se zaboravi.
Pod sumnjivim tvrdnjama o kršenju autorskih prava, sud je nedavno presudio protiv najvećeg mrežnog skladišta povijesnih djela, koj su sva rasprodana — protiv internetske arhive.
Oni ubrzavaju brisanje prošlosti.
Zgrabite ta važna djela prije nego što potpuno nestanu.
Evo popisa knjiga, tekstova, video uradaka koje sam iskopao prilikom ovog pogleda u Drugi svjetski rat:
Knjige:
The Forced War: When Peaceful Revision Failed —David L. Hoggan
Hitler’s War—David Irving
The Origins of the Second World War—AJP Taylor
Who Started WWII? Real History Series #1.
Did 6 million really die? —The Trial of Ernst Zundel (1988)
History of Zionism 1600-1918— Nahum Sokolow (1919)
The Bolshevik Persecution of Christianity —Captain Francis McCullough (1924)
Other Losses: The Shocking Truth Behind the Mass Death of Disarmed German Prisoners and Civilians Under General Eisenhower’s Command — James Bacque (1986)
Nuremberg or The Promised Land—Maurice Bardeche, the first “holocaust denier” who was fined and imprisoned, and had this book banned in France in 1950
Članci:
Ron Unz has a great series on WWII with a massive library.
Why Everything You Thought You Knew About World War II Is Wrong
More Falsehoods of World War II
When Stalin Almost Conquered Europe
Polish Atrocities Against the German Minority in Poland
Video & Filmovi:
The Morgenthau Plan: A Plan To Destroy Germany
Origins of Marxism In the USSR
The Search For Truth In History | David Irving
Europa The Last Battle: All 10 Parts
(Napomena: Ne podržavam svaki aspekt serijala Europa Posljednja Bitka, koji izgleda kao da ima propagandna pretjerivanja, neke lažne tvrdnje, predugačak je; te je napravljen tako da emocionalno manipulira gledateljem. Iskušniji filmaš ne bi pribjegao nepotrebnoj jeftinoj taktici i držao bi se samo povijesnih činjenica, koje su snažne i uvjerljive same po sebi)
Add comment
Comments