Kratka povijest novog svjetskog poretka

Ovo je tzv.riba sudnjega dana

Razlika ne leži u samoj znanosti, već u onima koji njome upravljaju. Kada se iskoristi za poboljšanje društva, napredak je doista osiguran. Međutim, kada postane žrtvom podmuklih interesa moćnih, masama ostaje samo neka snose posljedice.

Nesveto trojstvo elektrotehnike, bankarstva i društvenog inženjeringa dovelo je do nove ere tehnokratske tiranije. Činjenica da se isti principi koji upravljaju protokom električne energije mogu primijeniti na protok kapitala i manipulaciju ljudskim ponašanjem jest jeziv dokaz bezgranične domišljatosti onih koji nas žele kontrolirati.

Elita je odavno prepoznala potencijal znanosti za promicanje njihovih interesa i nije štedjela truda u iskorištavanju njezine moći kako bi zadržala svoju kontrolu nad društvom. 

Temelj tehnokracije ukorijenjen je u dogmatskoj ideologiji scijentizma, filozofiji koja nastoji zamijeniti tradicionalne vrijednosti i duhovna uvjerenja uskim, redukcionističkim svjetonazorom. Uzdižući znanost do statusa apsolutne istine, scijentizam pokušava monopolizirati narativ, odbacujući sve suprotne perspektive kao inferiorne ili irelevantne. Ova kruta privrženost jedinstvenoj ideologiji obilježje je totalitarnog razmišljanja, gdje se neslaganje ne tolerira, a kritičko ispitivanje obeshrabruje.

Tvrdnja kako scijentizam podupire ateizam, definiran kao odsutnost vjere u bilo kojeg boga, krajnje je pretjerano pojednostavljivanje, koje odaje duboko neznanje o složenosti ljudske duhovnosti. Ideja kako nečije razumijevanje božanskog mora biti ograničeno na uske parametre biblijske dogme jest smiješan pokušaj gušenja raznolikosti ljudskog iskustva.

Što je s onima koji štuju prirodni svijet kao krajnju stvarnost, ili onima koji nalaze utjehu u mističnim tradicijama istočnjačke duhovnosti? Treba li ih odbaciti kao ateiste jednostavno zato što njihova koncepcija božanskog nadilazi sitne prepirke biblijskog bukvalizma?

Praksa označavanja i kategorizacije poguban je aspekt scijentizma, koji služi samo gušenju nijansirane rasprave i reduciranju složenih ideja na pojednostavljene, binarne suprotnosti. Izraz "teoretičar zavjere" postao je opće poznat, koristi se za diskreditiranje i marginaliziranje onih koji se usude dovesti u pitanje službeni narativ. Ova vrsta intelektualnog zamračenja je  obilježje totalitarnih režima, gdje se disidentstvo patologizira, a kritičko mišljenje obeshrabruje. Oni koji prodaju ovu marku scijentizma suučesnici su u razaranju koje su nanijeli svijetu. Uzdižući vlastitu usku ideologiju do statusa apsolutne istine, oni opravdavaju pustošenje okoliša, iskorištavanje siromašnih i eroziju građanskih sloboda. Njihov svjetonazor je u suprotnosti s empatijom, suosjećanjem i intelektualnom znatiželjom, koje su uvijek definirale čovječanstvo u njegovom najboljem izdanju.

Podmukla igra mačke i miša, u kojoj Mračni gospodari koriste svoju omiljenu taktiku razdvajanja i redefiniranja, kako bi zamaglili svoje prave namjere. Pažljivo kalibrirajući svoj jezik, oni nastoje manipulirati pričom, sijući zbrku i sumnju među masama koje ništa ne slute. To je lukava prijevara, osmišljena neka prikrije zlokobni plan, koji vreba ispod površine.

“CFR je američki ogranak društva koje potječe iz Engleske. S internacionalističkog gledišta, CFR, zajedno s Pokretom Atlantske unije i Atlantskim vijećem SAD-a, vjeruje kako nacionalne granice treba izbrisati i uspostaviti vladavinu jednog svijeta... Ono što Trilaterale doista namjeravaju jest stvaranje svjetske ekonomske moći, superiornije od političkih vlada, uključenih nacionalnih država. Kao upravitelji i kreatori sustava oni će vladati svijetom... Po mom mišljenju, Trilateralna komisija predstavlja vješt, koordiniran napor da se preuzme kontrola i konsolidiraju četiri centra moći: politički, monetarni, intelektualni i crkveni.”

 (Bez isprika, [1979], autobiografija senatora Barryja Goldwatera, str. 128, 284)

Novi međunarodni ekonomski poredak

Cilj "transformacije vlade" jest eufemizam za mnogo zlokobniji plan. Postaje jasno kako ambicije onih koji stoje iza ovog novog poretka sežu daleko izvan područja politike, te kako se sama struktura našeg društva transformira pred našim očima. Planovi za Novi međunarodni ekonomski poredak dio su mnogo šireg plana stvaranja jedne svjetske vlade, s čvrstom kontrolom tehnokrata. Ovo postavlja važna pitanja o budućnosti našeg svijeta i ulozi koju ćemo u njemu imati.

Banka za međunarodna poravnanja samo je jedna od mnogih niti, koje su zajedno utkane, kako bi stvorile tapiseriju prijevare i korupcije. Prava priroda ovog novog poretka polako izlazi na vidjelo i jasno je kako nije u najboljem interesu opće populacije.

Novi međunarodni ekonomski poredak jest dalekosežan i složen plan transformacije našeg društva. U svojoj srži nastoji preoblikovati svijet prema slici svojih kreatora, s fokusom na kontrolu, manipulaciju i iskorištavanje.

Primarni ciljevi ove transformacije su:

1. Ekonomija: Stvaranje novog gospodarskog poretka, s fokusom na održivi razvoj i Zelenu ekonomiju.

2. Vlada: Transformacija vlada, s fokusom na tehnokratsku kontrolu i eroziju nacionalnog suvereniteta.

3. Religija: Potkopavanje tradicionalnih vjerskih vrijednosti i promicanje nove, svjetovne duhovnosti.

4. Pravo: Stvaranje novog, globalnog pravnog okvira, s fokusom na međunarodno pravo i eroziju nacionalnih zakona.

5. Energija: Kontrola energetskih izvora, s fokusom na održivu energiju i smanjenje individualne slobode.

6. Čovječanstvo: Transformacija čovječanstva, s fokusom na unapređenje čovjeka i spajanje čovjeka i stroja.

Ali, tko stoji iza ove transformacije? Odgovor je jasan:

• Trilateralna komisija: moćna, tajnovita organizacija koja nastoji promovirati novi svjetski poredak.

• Ujedinjeni narodi: Globalna organizacija koja nastoji promovirati novi svjetski poredak, s fokusom na međunarodno pravo i eroziju nacionalnog suvereniteta.

• Nevladine organizacije (NVO): Mreža organizacija koje nastoje promicati novi svjetski poredak, s fokusom na održivi razvoj i zelenu ekonomiju.

Jasno je kako niti jedan narod na svijetu, kao niti njihovi senati nisu stranke u ovoj transformaciji. Umjesto toga, vodi ga mala skupina moćnih, tajnovitih organizacija koje provode svoje osobne interese i planove.

Dok ispitujemo alate i taktike koje se koriste za promicanje ove transformacije, vidimo niz ključnih inicijativa:

1. Agenda 21: Program Ujedinjenih naroda koji nastoji promicati održivi razvoj i zeleno gospodarstvo.

2. Održivi razvoj: Koncept koji nastoji uravnotežiti gospodarski rast sa zaštitom okoliša i socijalnom pravdom.

3. Pametna brojila: Tehnologija koja nastoji kontrolirati i manipulirati potrošnjom energije, s fokusom na smanjenje individualne slobode.

4. Klimatske promjene: Koncept koji nastoji promovirati novu, globalnu agendu, s fokusom na smanjenje emisija ugljika i promicanje održive energije.

5. Cap and trade: sustav koji nastoji kontrolirati i manipulirati emisijama ugljika, s fokusom na promicanje održive energije.

6. Zelena ekonomija: Koncept koji nastoji promicati održivi razvoj i smanjenje individualne slobode.

7. Ljudsko poboljšanje (trans-humanizam): pokret koji nastoji spojiti čovjeka i stroj, s fokusom na promicanje novog, tehnokratskog društva.

Mračno srce tehnokracije

Scijentizam je temelj na kojem je izgrađena tehnokracija. Ova ideologija nastoji regulirati svaki aspekt ljudskog života, od ovozemaljskog do dubinskog, pod krinkom znanstvenog autoriteta.

Sedam stupova scijentizma:

1. Primjena znanstvenih metoda u društvenom i političkom modeliranju : scijentizam nastoji primijeniti znanstvenu metodu na proučavanje ljudskog ponašanja i društva, svodeći složena društvena pitanja na jednostavne probleme koji se mogu kvantificirati.

2. Znanost kao apsolutna istina : scijentizam tvrdi kako je znanost jedini pouzdani izvor istine, odbacujući druge oblike znanja i razumijevanja kao inferiorne.

3. Ateizam : scijentizam podržava ateizam, odbacujući postojanje više sile ili božanskog autoriteta.

4. Snaga predviđanja : scijentizam tvrdi kako može predvidjeti budućnost, koristeći znanstvene modele i podatke za predviđanje ljudskog ponašanja i društvenih trendova.

5. Odbacivanje suprotnih istraživanja : Scijentizam odbacuje sva suprotna gledišta ili kritike, odbacujući ih kao neznanstvene, ili neinformativne.

6. Zahtjev za prihvaćanjem : Scijentizam zahtijeva prihvaćanje od strane neznanstvenika, očekujući da šira javnost slijepo prihvati znanstveni autoritet bez pitanja.

"Scijentizam je vjera u univerzalnu primjenjivost znanstvene metode i pristupa, te gledište kako empirijska znanost predstavlja najmjerodavniji svjetonazor, ili najvrjedniji dio ljudskog učenja, isključujući druga gledišta." (Wikipedia)

Dok istražujemo implikacije scijentizma, vidimo uznemirujući trend, koji klizi prema eroziji individualnih sloboda i centralizaciji moći. Od ograničenja vremena tuširanja do eliminacije privatnog vlasništva, scijentizam nastoji kontrolirati svaki aspekt ljudskog života - pod krinkom znanstvenog autoriteta.

Ray Kurzweil, viši znanstvenik u Googleu, istaknuti je transhumanist, koji je opsežno pisao o temi spajanja ljudske i strojne inteligencije. Njegova knjiga "The Singularity Is Near: When Humans Transcend Biology", objavljena 2005. godine, istražuje ideju budućnosti u kojoj ljudi i strojevi postaju nerazlučivi.

Kurzweilov rad u Googleu usko je povezan s predsjednikom tvrtke, Ericom Emersonom Schmidtom, koji je član Trilateralne komisije. Schmidtov angažman u Trilateralnoj komisiji dobro je dokumentiran. Član je organizacije od 2001. godine, te je  odigrao ključnu ulogu u oblikovanju njezine agende. Kao član Trilateralne komisije, Schmidt je bio uključen u promicanje interesa organizacije, koji uključuju napredak tehnokracije i eroziju nacionalnog suvereniteta. Googleove veze s Trilateralnom komisijom su opsežne, a Schmidtovo članstvo u organizaciji dalo je tvrtki značajan utjecaj i pristup globalnoj eliti. To je omogućilo Googleu da oblikuje dnevni red Trilateralne komisije, koji uključuje promicanje tehnokracije i napredak "umjetne inteligencije".

Schmidtova stajališta o vladinom nadzoru i prikupljanju podataka također su vrijedna pažnje. Godine 2013. izjavio je kako je vladin nadzor po Sjedinjenim Državama “priroda našeg društva” i kako on neće “o tome suditi”. Međutim, kada je otkriveno kako je NSA potajno špijunirala Googleove podatkovne centre diljem svijeta, nazvao je tu praksu "nečuvenom" i kritizirao je NSA-ino prikupljanje telefonskih zapisa Amerikanaca. 

Schmidtov odnos s Obaminom administracijom također je vrijedan pažnje. Bio je savjetnik za kampanju i glavni donator Baracka Obame, te je služio u Googleovom timu za odnose s vladom. Obama ga je htio imenovati za ministra trgovine, te se Schmidt  spominjao kao mogući kandidat za poziciju glavnog tehničkog direktora, koju je Obama stvorio u svojoj novoj administraciji.

Definicija tehnokracije

Tehnokraciju su 1932. godine, na Sveučilištu Columbia, imenovali M. King Hubbert i Howard Scott. Nakon što su 1934. godine, izbačeni s Columbije, nastavili su razvijati svoje ideje kroz studij tehnokracije.

Obilježja tehnokracije:

1. Proizvodi količine nepovredivih propisa: tehnokracija se temelji na "znanosti" i proizvodi veliki broj propisa koji se smatraju apsolutnim.

2. Stvara totalitarnu kontrolu: tehnokracija nastoji stvoriti totalitarni sustav kontrole, ali to nije socijalizam ili komunizam.

3. Nastoji zamijeniti ekonomski sustav koji se temelji na cijenama, sustavom koji se temelji na energiji: Tehnokracija ima za cilj zamijeniti tradicionalni ekonomski sustav koji se temelji na cijenama, sustavom koji se temelji na energiji, gdje se energetski krediti koriste umjesto novca.

Komunizam, marksizam, socijalizam i fašizam temelje se na ekonomskom sustavu koji se temelji na cijenama. Tehnokracija se od toga odmiče, pa nije niti jedno, niti drugo.

Zahtjevi tehnokracije: 

1. Registrirajti pretvorbu i potrošnju energije

2. Stvoriti uravnoteženo opterećenje

3. Omogućiti kontinuirani popis proizvodnje i potrošnje

4. Osigurati posebnu registraciju roba i usluga

5. Omogućiti posebno evidentiranje individualne potrošnje

Transformacija Amerike

Podmukli pipci Trilaterne komisije desetljećima tiho guše život iz demokratskih institucija. Zamisao Davida Rockefellera i Zbigniewa Brzezinskog, ova kabala od 289 ručno odabranih članova (koja se sastoji od crème de la crème bankara, industrijalaca, akademika, političara, medijskih mogula, odvjetničkih tvrtki i nevladinih organizacija), vuče konce moći iza scene, sve od svog osnutka 1973. godine.

Njihov veliki plan, maskiran kao dobronamjerna sila za globalnu suradnju, nije ništa drugo do slabo prikriveni pokušaj konsolidacije ekonomske moći i nametanja Novog međunarodnog ekonomskog poretka. Mantra Trilateralne komisije o "međuovisnosti" i "slobodnoj trgovini", samo je eufemizam za ukidanje carina i trgovinskih prepreka, utirući put nesputanoj eksploataciji resursa i rada od strane globalne elite. Bilo bi to ekonomsko preuzimanje, ali im je bila potrebna politička mašinerija da to izvedu. Tehnokracija nije politički sustav — ona je ekonomski sustav.

Utjecaj Komisije na politiku SAD-a ilustrira njihovu makijavelističku taktiku. Godine 1976. oteli su Bijelu kuću, pri čemu je Brzezinski sam odabrao Jimmyja Cartera za predsjednika, te je potom imenovao gotovo trećinu članova američke Trilaterale za ključna mjesta u kabinetu i administraciji. Ovo drsko otimanje vlasti bilo je majstorski tečaj umijeća manipulacije, s američkim narodom blaženo nesvjesnim ekonomskog udara koji im se odvija pred njihovim očima. Otisci prstiju Trilateralne komisije nalaze se u svim narednim desetljećima politike SAD-a: od Agende 21 sa Summita o Zemlji do Clintonovog “Nacionalnog partnerstva za reinventiranje vlade”, kao i stvaranja Predsjedničkog vijeća za održivi razvoj. Imenovanje Johna Negropontea, trilateralca, za prvog ravnatelja Nacionalne obavještajne agencije 2005. godine, služi kao jasan podsjetnik koliko je trajan utjecaj Komisije.

Ali, korijeni ovog tehnokratskog behemota sežu još dublje. Brzezinskijeva knjiga iz 1970. godine, "Između dva doba: Uloga Amerike u tehnotroničkoj eri", ideološki je nacrt za Trilateralni pokret, jasan poziv na nametanje tehnokratskog poretka na globalnoj razini. Kako dublje zaranjamo u labirintski svijet Trilateralne komisije, postaje sve jasnije kako njihov krajnji cilj ništa drugo do potpuna revizija naših ekonomskih i političkih sustava, s globalnom elitom koja čvrsto sjedi na čelu.

“Tehnetronička era uključuje postupnu pojavu kontroliranijeg društva. Takvim društvom bi dominirala elita, nesputana tradicionalnim vrijednostima...Danas ponovno svjedočimo pojavi transnacionalnih elita... [čije] veze prelaze nacionalne granice... Vjerojatno je kako će uskoro društvene elite većine naprednijih zemalja biti visoko internacionalističke ili globalističke u duhu i pogledima.

Unutar nekoliko godina pobunjenicima u naprednijim zemljama koji danas imaju najveću vidljivost pridružit će se nova generacija koja polaže pravo na moć u vladi i poslovanju... prihvaćajući kao rutinske upravljačke procese trenutne inovacije kao što su sustavi planiranja-programiranja-proračuna ( PPBS) … Već se razvija nacionalna informacijska mreža koja će integrirati postojeće elektroničke banke podataka…. Predviđena svjetska informacijska mreža, za koju su Japan, Zapadna Europa i Sjedinjene Države najprikladniji, mogla bi stvoriti osnovu za zajednički obrazovni program, za usvajanje zajedničkih akademskih standarda.

Nacionalna država postupno gubi svoj suverenitet. … Na gospodarsko-tehnološkom području već je ostvarena određena međunarodna suradnja, ali će daljnji napredak zahtijevati veće američke žrtve. Morat će se poduzeti intenzivniji napori da se oblikuje nova svjetska monetarna struktura, s određenim posljedičnim rizikom za sadašnju relativno povoljnu američku poziciju.”  (Brzezinski, “Između dva doba: Uloga Amerike u tehnotroničkoj eri”)

Brzezinskijev magnum opus iz 1970. godine nije bila puka akademska vježba, već nacrt za postupnu implementaciju kontroliranog društva, gdje su granice između politike, ekonomije i tehnologije namjerno zamagljene. Nije slučajnost da je Brzezinskog, profesora na Sveučilištu Columbia, istoj instituciji gdje je rođena tehnokracija 1932. godine, David Rockefeller osobno odabrao za suosnivača Trilateralne komisije 1973. godine. Rockefeller, uvijek oštrouman promatrač upitnog talenta, prepoznao je u Brzezinskom srodnu dušu, suputnika u potrazi za tehnokratskom utopijom.

Izraz "technetronic", koji je skovao Brzezinski, više je od pametnog neologizma; to je poziv na spajanje tehnologije i politike, preteča sveobuhvatne kontrolne mreže koju je tehnokratska elita gradila desetljećima. "Tehnetronika" i "tehnokracija" gotovo su međusobno zamjenjive, dvije su strane istog novčića. Brzezinskijeva vizija, kako je navedeno u njegovoj knjizi, jest vizija postupne, inkrementalne kontrole nad “tehničko erom”, gdje se granice između individualne slobode i kolektivnog ropstva sustavno brišu. To je mogućnost koja bi trebala poslati trnce niz kičmu svakome tko cijeni slobodu i autonomiju.

“Rat protiv terorizma”, ta nebulozna i stalno promjenjiva konstrukcija, bila je blagodat za one koji žele regulirati i kontrolirati obrasce tradicionalnog američkog ponašanja. To je trojanski konj za nametanje države nadzora, gdje se granice između javnog i privatnog namjerno brišu. “Internacionalistička” elita, sa svojom tehnokratskom vizijom potpuno nadzirane društvene strukture, imala je primarnu korist od ovog neprestanog rata. Ali, pipci Trilateralne komisije sežu mnogo dublje u unutarnje funkcioniranje vlade, nego što je većina ikada mogla zamisliti. Činjenica kako su šest od osam čelnika Svjetske banke bili trilateralci zapanjujuća je statistika. I nije to samo Svjetska banka; utjecaj Trilateralne komisije prožima sve razine američke vlade, od predsjednika i potpredsjednika, do američkih trgovinskih predstavnika, te savjetnika za nacionalnu sigurnost. Sam opseg infiltracije Trilateralne komisije oduzima dah. Svaki predsjednik i potpredsjednik od Cartera imao je veze s Komisijom, kao i nerazmjeran broj američkih trgovinskih predstavnika i savjetnika za nacionalnu sigurnost. To je pravi - Tko je tko od Trilateralista - galerija tehnokrata koji su se uvukli u najviše ešalone moći. Koja je zajednička nit koja povezuje te pojedince? Njihova odanost vojno-industrijskom kompleksu, tom behemotu rata i razaranja. Veze Trilateralne komisije s ratnom mašinerijom dobro su dokumentirane i nije slučajnost da se njihov utjecaj podudara s neprestanim ratnim položajem koji je postao zaštitni znak naše vanjske politike. Čini se da je rat protiv terorizma samo zgodan izgovor za nametanje tehnokratskog poretka, koji služi interesima elite nauštrb američkog naroda.

Nacrt za tehnokratsku tiraniju

Novi međunarodni ekonomski poredak nije ništa drugo do distopijska noćna mora, u kojoj Elita vlada željeznom rukom. Ovu "tehničku eru" karakteriziraju:

• Kontrolirano društvo u kojem su primarni akteri i planeri ekonomskog života globalne banke i multinacionalne korporacije.

• Kontinuirani nadzor nad svakim građaninom, s dosjeima koji sadrže sve podatke o svakom građaninu, koji su trenutno dostupni vlastima.

Ali to nije sve. Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) gura "Inicijativu zelene ekonomije" koja je, zapravo, trojanski konj za tehnokraciju. UNEP-ove vlastite riječi su jezive: "Ove inicijative, javne i privatne, osiguravaju mehanizam za rekonfiguraciju poslovanja, infrastrukture i institucija, te za usvajanje održive potrošnje i proizvodnih procesa."

Drugim riječima, Zelena ekonomija je eufemizam za potpunu reviziju našeg društva, našeg načina života i naših institucija. To je recept za katastrofu, i zagovarao ga je nitko drugi do Bill Clinton, koji je obećao "ponovno osmisliti vladu". Sada znamo što je time mislio. Ali, Zelena ekonomija nije samo sekularni fenomen. Svjetsko vijeće crkava s ponosom je izjavilo kako će se “svjetske vjere nepovratno izjasniti kao Zelene vjere.” Samu strukturu duhovnih života mnogih ljudi preuzima tehnokratska elita.

A ako to nije dovoljno, dopustite mi da vas upoznam s konceptom “refleksivnog prava” kao “pravne paradigme za održivi razvoj”. Ovo je posljednji čavao u lijes naših sloboda, pravni okvir koji će sadržavati načela tehnokracije i osigurati Eliti kontrolu nad svima nama. Dvogovor tehnokratske elite u potpunosti je prikazan u ovom dokumentu. Na površini se čini kao da je to poziv za nove pristupe kod postizanja održivog razvoja, ali zagrebite ispod površine i pronaći ćete zlokobnu zavjeru, koja potkopava naše postojeće sustave upravljanja i zamijenjuje ih novom paradigmom "refleksivnog zakona". Jezik je namjerno tup, ali namjera je jasna: stvoriti novi okvir za donošenje odluka koji su "integrirane" i "normativne", gdje su društveni sustavi i podsustavi prisiljeni na interakciju i komunikaciju na način koji je unaprijed određen od tehnokratske elite. Cilj je stvoriti besprijekornu mrežu kontrole, gdje je svaki aspekt društva usklađen s ciljevima održivog razvoja, kako je to definirala Elita.

Referenca na inicijative privatnog, ili javno-privatnog partnerstva “Tip 2”, koja nisu regulirana je posebno znakovita. Ovo je šifra za outsourcing upravljanja neizabranim, neodgovornim subjektima, koji su podređeni samo interesima Elite. “Premještanje naglaska” s tradicionalnih propisa i vladinih programa - eufemizam je za demontiranje naših demokratskih institucija i prijenos moći na tehnokratsku elitu. A što je sa samim "refleksivnim pravom"? Ovaj sociološki konstrukt predstavljen je kao rješenje za "konceptualne dileme" održivog razvoja, ali zapravo je samo fensi naziv za sustav kontrole, koji je dizajniran neka "specificira postupke" koje regulirani subjekti trebaju slijediti. Drugim riječima, to je recept za totalitarni režim, gdje svakim aspektom društva mikroupravlja tehnokratska elita.

Upotreba riječi poput "normativno" i "integrirano" posebno je podmukla, jer implicira osjećaj moralnog autoriteta i neizbježnosti. Ali, nemojte pogriješiti, ovo je moćno grabljenje, kratko i jasno. Tehnokratska elita koristi se retorikom održivog razvoja kako bi opravdala radikalnu transformaciju našeg društva, transformaciju koja će nas sve ostaviti podvrgnutima njihovim hirovima i maštarijama. Pojava nove svjetske mreže energije, globalne energetske mreže, podsjeća nas na dalekosežne implikacije tehnokratske agende. Ova će mreža, poput interneta, revolucionirati način na koji živimo, radimo i komuniciramo jedni s drugima. Ali, kao što smo vidjeli, ne radi se samo o distribuciji energije; radi se o kontroli, manipulaciji i transformaciji samog čovječanstva. Raspršivanje trilijuna “poticajnih dolara” na globalnoj razini, ukazuje na ogromne resurse koji su na raspolaganju globalistima. "Crni proračun" samo je jedan od mnogih alata u njihovom arsenalu, osmišljen za nametanje i promicanje njihove agende kontrole i dominacije.

Dok prolazimo kroz mračno doba prijevara i manipulacija, lako se osjećati savladano. Ali, moramo ostati budni i predani našoj misiji očuvanja slobode. Pozivam sve na akciju, edukaciju sebe i drugih te zalaganje za slobodu na lokalnoj razini. Zauzmimo stav protiv sila tiranije i ugnjetavanja. Zajedno možemo sačuvati slobodu i zaštititi svoj način života.

Hvala na čitanju. Pozdrav.