Ponos i Weimarska Republika

Kostimirana zabava na Institutu za seksualne znanosti u Berlinu. Magnus Hirschfeld (u naočalama) drži za ruke svog Karla Giesea

BY: FRANK WRIGHT; 03.06.2024.

Ovo je post o podrijetlu trans i "gay" pokreta. Dokumentira neke od nepoznatih užasa Weimarske republike, pokazujući kako njezin đavolski utjecaj oblikuje naš današnji zao svijet.

To je također priča o čovjeku koji je opisan kao LGBT pionir, čiji nas rad poziva da vidimo što možemo pronaći na kraju Duge.

Kao što ćemo vidjeti, ti su se pokreti pojavili u blještavom okruženju spektakularne izopačenosti. Za Dugine ljude ovo je bilo zlatno doba.

Danas se vraćamo u Weimar.

(NAPOMENA AUTORA: UPOZORAVAM ČITATELJA KAKO SE OVAJ POST ODNOSI NA NEKE OD NAJUZNEMIRUJUĆIH MATERIJALA S KOJIMA SAM SE IKAD SUESREO.)

SADRŽAJ

Uvod

 - Spaljivanje knjiga

 - Tko je bio Magnus Hirschfeld?

 - Weimar i pedofilski seks turizam

 - Spaljivanje "književnosti"

 - Somewhere Under the Rainbow - Weimar se vraća

GORUĆI PROBLEMI

 - Što je bilo u "knjigama"?

 - Institut za seksualne znanosti

 - Prvo homoseksualac

STRATEGIJE GRIJEHA

 - “Pravda kroz znanost”

 - Moderna seksualna "znanost"

 - LGBT pionir

 - Nasljeđe i legenda o Magnusu Hirschfeldu

 - Legendarna ustanova

 - Veliki pionir gay pokreta

WEIMAR I NJEGOV UTJECAJ DANAS

 - Povratak u Weimar

 . Život je kabare

 - Seksualne bande djece u Weimaru

 - Seksualna korupcija djece kao “briga”

 - Počast Weimaru

EPILOG: Weimar Redux - ILI - Normofobna osveta

SPALJIVANJE KNJIGA

Ljudi koji se predstavljaju kao parodije suprotnog spola slave “trans pionira” Magnusa Hirschfelda.

Njegove su knjige bile one koje ste vidjeli kako se spaljuju na onim poznatim slikama nacista.

Uključivali su pornografiju smrti, spolno sakaćenje i priručnike za vrtoglavi niz neizrecive degeneracije.

Ovo je kamion koji se pojavio na njegovom Institutu za seksualne znanosti 1933. godine: 

Evo kamiona punog njegovog "istraživačkog materijala":

Pogledajte fotografiju Hirschfelda na kamionu.

Evo vatre na kojoj je spaljeno:

Cabinet Magazine ovo je nazvao “Požar književnosti” - https://www.cabinetmagazine.org/issues/63/sjoholm.php

Evo i teksta koji žali zbog činjenice zbog toga što se to dogodilo:

TKO JE BIO MAGNUS HIRSCHFELD?

Stranica sa službene stranice njemačke vlade: Dan Magnusa Hirschfelda

Magnus Hirschfeld je 1897. godine utemeljio prvu skupinu za pritužbe vezane za “prava homoseksualaca”. Kao kolos koji se bavi pritužbama, napisao je i knjigu pod nazivom “Rasizam”, koja je učinkovito osudila sve bijele zapadnjake kao rasističke naciste, rekavši kako je rasizam osnova naše kulture.

https://archive.org/details/Magnus-Hirschfeld-Racism/page/8/mode/2up

Ako vam ovo zvuči čudno poznato, pokušajte se sjetiti zašto nikada niste čuli za njega, dok je njegovo izvorno djelo o etničkom klevetanju svakog bijelog muškarca i svake bijele žene. Osim što je bijelce optužio za univerzalnu rasnu krivnju, otvorio je i prvu "trans" kliniku.

https://www.scientificamerican.com/article/the-forgotten-history-of-the-worlds-first-trans-clinic/

Hirschfeld je izvodio amaterske operacije, te su seks turisti boravili kod njega u njegovom Institutu za seksualne znanosti, uključujući i homoseksualnog silovatelja djece Christophera Isherwooda. Isherwoodovi memoari su postali osnovica za mjuzikl "Cabaret", koji s ljubavlju obilježava Berlin, za koji je Isherwood rekao kako to napisano o njemu i "o dječacima".

Procjenjuje se kako je u to vrijeme u okolici Weimar Berlina operiralo 300 divljih bandi koje su se bavile seksom s djecom, a izrađeni su i priručnici koji su vodili ljude u barove gdje su nudili djecu za seks. I životinje.

Ide dalje. Najpoznatija stvar u Weimaru bio je Lustmord - seksualno ubojstvo i sakaćenje tijela žena, radi erotskog zadovoljenja. Hirschfeldova "istraživačka" knjižnica sadržavala je preko 1200 slika ovih zločina; knjižnica je "tragično" izgorjela u požaru, 1933. godine, zajedno sa fotografijama.

Tri dana nakon “spaljivanja knjiga”, homoseksualni pedofil i seks turist, Christopher Isherwood, napustio je Berlin koji je “za njega bio sav oko dječaka”.

Isherwood je tu rečenicu napisao o sebi, u memoarima koji su postali popularni mjuzikl “Cabaret”. Isherwood je u početku živio u Hirschfeldovom "istraživačkom" centru, Institutu za seksualne znanosti.

https://www.heremagazine.com/articles/christopher-isherwood-berlin

https://www.slowtravelberlin.com/searching-for-christopher-isherwoods-berlin/

Gornji izvještaj nastavlja se odavanjem počasti Isherwoodovom "gay oslobođenju", u Hirschfeldovom Weimaru. Ovdje čitamo kako je Isherwood "manipulirao" svojom "ljubavnicom tinejdžerkom", koju su "vjerojatno više zanimale žene".

Ovo je bio "samo jedan od mnogih mladića i dječaka... Christopher je platio za seks".

Isherwoodov homoseksualni ujak financirao je njegove avanture, tijekom kojih je plaćao stanarinu osiromašenoj radničkoj obitelji, kako bi sodomizirao njihova sina.

Njegovi "iskreni i činjenični" memoari -- Christopher and His Kind -- dnevnik su njegova seksualnog iskorištavanja očajne mladeži Weimarskog Berlina.

Zajedno s njegovim romanom "Zbogom Berlinu", Isherwoodovi seksualni dnevnici bili su izvorni materijal za ozloglašeni brodvejski hit "Cabaret".

“SPALJIVANJE KNJIŽEVNOSTI”

Ovaj video prikazuje “spaljivanje knjiga”, 10. svibnja 1933. godine, na Bebelplatzu, tada Operplatzu, u Berlinu:

Nasuprot slikama koje jasno pokazuju lice Magnusa Hirschfelda, zajedno s njegovom kolekcijom grafički opscenih radova, tmuran ženski glas kaže: "Spaljene su knjige koje su pripadale klasicima njemačke književnosti"

Na ovim slikama nema knjiga koje se spaljuju.

Ipak, povijest nam govori kako su klasici njemačke književnosti spaljivani na Bebelplatzu.

Također nam govori kako povijest sama po sebi nije hipotenuza koja vodi prema gore do Dugine utopije, nego je to način na koji se danas obilježava užasna izopačenost Weimara.

Dan Magnusa Hirschfelda obilježava se 14. svibnja u Njemačkoj

Opsceni materijal spaljen doista je obožavan od strane njemačke kulturne industrije, kao i one šireg sotonističkog carstva, koje trenutno vlada nama.

Razlog zašto tako malo ljudi zna istinu o Weimaru je jednostavan.

Weimar je priča o tome kako Duga završava.

NEGDJE ISPOD DUGE

Praktično svi su vidjeli slike nacista koji pale knjige. Ove se slike obično pozivaju kada je potrebno upozorilti na opasnosti cenzure od strane države.

Nedavno je vlada Sjedinjenih Država sklopila tajni dogovor s glavnim tiskovinama kako bi provela nezakonitu istragu protiv 21-godišnjeg vojnog rezervista, za kojeg se tvrdi kako je odao osjetljive tajne dokumente.

Dokumenti otkrivaju mnogo toga što je za vladu neugodno. Otkrivaju kako oni špijuniraju svoje saveznike, kako je njihov trenutačni rat izgubljen, kako se američkom narodu - i onima u njegovim zapadnim satelitskim državama - laže o svrsi i vođenju rata, koji se namjerno produžava kako bi se destabilizirala proizvodnja svjetske nuklearne energije. 

Twitter Files su razotkrili kako društveni mediji i divovi, poput Googlea, učinkovito djeluju kao tajni ogranak američke vlade – kontrolirajući informacije i vršeći masovni nadzor nad stanovništvom Zapada.

https://twitterfiles.substack.com/p/the-censorship-industrial-complex

U intervjuu iz 2015. godine je otkriveno kako projekt DARPA-e, za izvođenje masovnog nadzora zapadnog stanovništva, nije otkazan. Bio je ponovno pokrenut - kao Facebook. David Gage je ovo rekao. On je bio čovjek koji je stvorio LifeLog za DARPA-u - Agenciju za napredna obrambena istraživanja.

https://www.vice.com/en/article/vbqdb8/15-years-ago-the-military-tried-to-record-whole-human-lives-it-ended-badly

Slika spaljivanja knjiga ima povećani emocionalni naboj, jer služi mitologizaciji Zapada kao bedema slobode.

Snaga ove slike pojačana je, izravno proporcionalno, njezinoj proturječnoj stvarnosti. Pozivati ​​se na spaljivanje knjiga znači emocionalno kompenzirati nestajanje sloboda postliberalnog Zapada.

To je neistina u praksi, dok je njena primjena dokaz moći i svrhe same fantazije, u političkoj ekonomiji masovnog društva,

Spomenik 'Praznoj knjižnici' iza kojeg se nalazi katedrala sv. Hedvige; Njemački studenti i pripadnici nacističke SA-e opljačkali su knjižnicu Magnusa Hirschfelda, ravnatelja Instituta za seksualna istraživanja, 06. svibnja 1933. godine

ŠTO JE BILO U “KNJIGAMA”?

Knjige spaljene tog dana nisu bile inspirativna djela fikcije.

Dokumentirali su gnusne činjenice. Kako je izvijestio komunistički Morning Star, u svibnju 2023. godine:

https://morningstaronline.co.uk/article/c/anniversary-lest-we-forget

"Dok je direktiva o spaljivanju knjiga bila usmjerena na "lijevu", demokratsku i židovsku književnost, velika većina knjiga spaljenih na Bebelplatzu, Trgu Državne opere u Berlinu, dolazi iz knjižnice Magnusa Hirschfelda, pionira seksologa i borca za spolnu jednakost, i bili su javni izvor posvećen istraživanju raznolikosti ljudske seksualnosti, na način koji je bio iznimno progresivan za svoje vrijeme.

Narodni komesar za javno zdravstvo u Sovjetskom Savezu Nikolaj Semaško bio je među mnogim istaknutim posjetiteljima i podupirateljima Hirschfeldovih istraživanja."

Kao što su neki ljudi svjesni, knjige koje su spaljene na ovim slikama su pripadale prvoj svjetskoj klinici za transrodne osobe. Možda niste svjesni što je opisano u tim knjigama, niti izopačenog okruženja zla u kojem su nastajale. 

Danas ćete to saznati.

INSTITUT ZA SEKSUALNE ZNANOSTI

Prva svjetska klinika za transrodne osobe otvorena je 1919. godine, u Weimarskoj Njemačkoj. Osnovao ju je berlinski liječnik Magnus Hirschfeld, kojemu je 1893. godine pristupio problematični mladi vojnik, čije je naslijeđe i neuredno seksualno ponašanje odražavalo njegovo vlastito.

Mladićeva smrtna tuga objašnjena je činjenicom da se ujutro trebao vjenčati. Napisano u sjajnoj posveti, 2021. godine, ovo je točni događaj koji je doveo do stvaranja Instituta za seksualne znanosti u Berlinu.

https://www.scientificamerican.com/article/the-forgotten-history-of-the-worlds-first-trans-clinic/

Hirschfeld je razumio vojnikovu nevolju - i sam je bio homoseksualac i Židov - i dao je sve od sebe kako bi utješio svog pacijenta.

Unatoč Hirschfeldovoj "utjehi", čovjek je sljedeći dan počinio samoubojstvo. Ostavio je Hirschfeldu pismo, u kojem je odao svoju nadu u to da bi Hirschfeld mogao transformirati Njemačku - u mjesto koje će slaviti “nas”.

Bio je to apel koji će 27 godina kasnije navesti Hirschfelda neka osnuje prvu svjetsku kliniku za transrodne osobe.

Magnus Hirschfeld sa svojim katamitom, Li Shiu Tongom,  na konferenciji Svjetske lige za seksualnu reformu 1932. godine

PRVI HOMOSEKSUALNI FILM

Hirschfeld je pridonio zahtjevu za pravdom - kroz znanost, i za "nas" - u svom nijemom filmu "Drugačiji od drugih". Bio je to prvi poznati film koji je slavio homoseksualne parove, a završio je ambivalentnim obraćanjem suicidnom homoseksualcu, čiji partner u sodomiji si je oduzeo život, zbog ucjene.

"Morate nastaviti živjeti; živite kako biste promijenili predrasude zbog kojih je ovaj čovjek postao jedna od bezbrojnih žrtava. ... [Morate vratiti čast ovom čovjeku i donijeti pravdu njemu, i svima onima koji su bili prije njega, i svima onima koji dolaze poslije njega. Pravda kroz znanost!...."

Film je završio mimohodom povijesnih ličnosti. Kao što su Tudori za Netflix bili crnci, za homoseksualca Hirschfelda to su bili kraljevi i umjetnici antike.

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6282845/

Ideologija identiteta nastoji zarobiti prošlost, isto toliko i sadašnjost.

Hirschfeldov film rani je primjer podmetanja noge, koji je popularnu zabavu pretvorio u upravo takvu vrstu propagande, koja briše normalnu i stvarnu kulturu, zamjenjujući je fantazijama osvetoljubivih fanatika.

Slika s web stranice Dana Magnusa Hirschfelda.

PRAVDA KROZ ZNANOST

Magnus Hirschfeld je opisan u New York Timesu (15. listopada 1920. godine) kao "dobro poznati stručnjak za seksualnu znanost". Ova je oznaka ključna za razumijevanje načina na koji su Dugin pokret i transrodna kultura toliko brzo normalizirani.

Prije nego što je osnovao svoj Institut, Hirschfeld je bio suosnivač prvog svjetskog Duginog pokreta za njihova prava:

http://www.lateralmag.com/articles/issue-8/editorial-through-science-to-justice

Upravo je [Hirschfeldov] rad doveo do osnivanja Wissenschaftlich-humanitäres Komitee (WhK) 1897. godine – znanstveno-humanitarnog odbora, prve organizacije za prava LGBTI osoba u povijesti.

Moto - "kroz znanost do pravde" - odražavao je Hirschfeldovu ideju kako bi bolje znanstveno razumijevanje homoseksualnosti pomoglo okončanju homofobije (također je i ugraviran na njegovu nadgrobnu ploču, 1935. godine).

Spomenik iz 2017. godine Hirschfeldovom “prvom pokretu za emancipaciju homoseksualnosti”, Berlin.

https://www.stromnetz.berlin/en/about-us/press/press-releases-2017/stromnetz-berlin-supports-the-magnus-hirschfeld-monument

Postoje još dvije spomen-ploče: https://discoverpeace.eu/en/walk/lgbt-memorial/

Prihvaćanje plašta znanosti stvara neodoljivu progresivnu privlačnost, pri čemu se prakse izopačene manjine time spajaju s tehnološkim napretkom.

SUVREMENA SEKSUALNA “ZNANOST”

Ova lukavština nastavlja se i danas, uz rašireno slavljenje izopačenosti, koja se odbacuje kao nazadna i zastarjela. Ovo je moćni način kako učiniti neslaganje "neznanstvenim".

Kao što je Scientific American rekao 2014. godine, anti-trans zakoni anti-znanost.

https://www.scientificamerican.com/article/why-anti-trans-laws-are-anti-science/

Moto objašnjava jedan od stupova posthumane religije - kako je neznanje ono što dovodi do "predrasuda". Ova netrpeljivost je jednostavno proces točnog uočavanja i imenovanja onoga što se događa.

Pravda koju ova "znanost" zahtijeva jest učiniti sve slijepima - za počinjenje neizrecivih djela. Nadalje, zahtjeva njihovo slavljenje. 

Da, ovo je stvarno - sa mjeseca “Pridea” 2022. godine. Dickie Beard bio je gradonačelnik.

https://www.cheknews.ca/victoria-mayor-dons-drag-in-act-of-solidarity-with-threatened-performers-1050508/

Posthumanisti vjeruju kako su svi oblici takozvane iracionalne mržnje – zločina iz mržnje uočavanja stvarnosti – posljedica neznanja. Znanost koja nas oslobađa od činjenica jest obična propaganda i laž.

Stanovništvu se ponavljajući, opet i opet ispočetka, nude izgovori za ružne stvarnosti. Umjesto molitve, svetosti braka i sakramenata, umjesto odanosti i dužnosti, trebamo ponavljati alibije zla - sve dok zloća ne počne sjati.

Ovo je jedna priča o tome kako je dozvano Luciferovo svjetlo koje sada obasjava Zapad.

Opet, ovo je stvarno.

LGBT PIONIR

1920. godine je Hirschfeldov institut bio otvoren godinu dana, te nije bio samo klinika za izvođenje prvih svjetskih pokušaja operacija promjene spola. 

Institut za seksualnu "znanost" udomio je muzej seksa, priređivao predstave i zabave; bio domaćinom sveobuhvatne pornografske knjižnice koja je uključivala stotine najodvratnijih slika seksualno fetišiziranih ubojstava.

Hirschfeldu to nije bio prvi pothvat. Hirschfelda je u članku iz 2018. godine, istaknuti homoseksualist Peter Tatchell, označio  kao "LGBT pionira": 

https://www.petertatchellfoundation.org/magnus-hirschfeld-1868-1935-german-lgbt-pioneer/

"Hirschfeld je u Berlinu pokrenuo prvu svjetsku organizaciju za prava homoseksualaca.

Njegov Znanstveni humanitarni odbor, osnovan u Njemačkoj 1897. godine, utabao je stazu u borbi za homoseksualnu emancipaciju... njegov je moto bio "Pravda kroz znanost"...

Sličan pokret u Britaniji se pojavio tek 1960-ih, više od pola stoljeća kasnije. On je uistinu bio čovjek ispred svog vremena."

U ime pravičnosti. Nije sve u Dickie Beardu, znaš.

Tatchell slavi Hirschfelda kao heroja, koji je homoseksualnim muškarcima, koji su tražili njegovo vodstvo propisao "puno gay zabava i puno momaka".

"Sreća je zasjala Hirschfeldu kada mu je plaćena basnoslovna svota neka izvede jednu od prvih operacija promjene spola u svijetu. Plaćanje mu je omogućilo osnivanje Instituta za seksualne znanosti (ISS), 1919. godine."

Hirschfeld je inzistirao na tome kako se seksualni identitet i sklonosti mijenjaju tijekom života pojedinca, te je izračunao kako postoji više od 43.000 seksualnih sklonosti, u njegovoj knjizi iz 1914. godine, "Homoseksualnost muškaraca i žena".

https://archive.org/details/DieHomosexualittDesMannesUndDesWeibes1914/page/n381/mode/2up

Njegov učenik, Harry Benjamin, producirat će 1966. godine "Benjaminovu ljestvicu spolne orijentacije".

https://www.britannica.com/biography/Harry-Benjamin#ref1216667

Benjamin je kasnije osnovao organizaciju pro-trans terapeuta - Harry Benjamin International Gender Dysphoria Association (HBIGDA). Preuzimanjem medicinske znanstvene terminologije, redefiniranjem mentalnog poremećaja kao valjanog identiteta, ovo će se 2007. godine preimenovati u Svjetsko profesionalno udruženje za zdravlje transrodnih osoba.

https://www.britannica.com/topic/World-Professional-Association-for-Transgender-Health

OSTAVŠTINA I LEGENDA MAGNUSA HIRSCHFELDA

Rad i život Magnusa Hirschfelda često se spominju sa sjajnim počastima, a jedan hvalospjev je napisan u Scientific Americanu,  2021. godine. 

https://www.scientificamerican.com/article/the-forgotten-history-of-the-worlds-first-trans-clinic/

Autorica, Brandy Schillace, glavna je urednica Medical Humanities Journala British Medical Journala, ima karijeru koja ilustrira stupanj do kojeg je "znanost" potkopana rodnom agendom. Ona piše:

"Ove srcedrapajuće priče koje je Hirschfeld napisao u Seksualnoj povijesti svjetskog rata, “dovode pred nas cijelu tragediju [u Njemačkoj]; kakvu su domovinu imali i za koju su se slobodu borili?"

Borba za slobodu zajednički je grb progresivne frakcije. Sloboda od bilo kakvog moralnog ograničenja, ili tradicije - kao što je brak - ili bilo kojeg poimanja morala koje ne veliča nadmoć želje.

Brandy Schillace nije liječnica, već povjesničarka medicine.

Napisala je knjigu koju posvećuje Hirschfeldu i njegovom đavolskom institutu, u kojoj iznosi poznatu tvrdnju kako su transfobija i homofobija - jednostavno: antisemitizam.

"Zaboravljena, odvažna povijest međuratnog Instituta za seksologiju u Berlinu: trans aktivisti, prve ordinacije za afirmaciju roda i borba za prava protiv nacističkog ugnjetavanja!"

Ove tvrdnje, naravno, nikada nisu objašnjene. Oni su iskazi doktrine - kako je neslaganje oblik iracionalnog straha.

Spojiti sve ove "iracionalne strahove" u jednu krovnu predrasudu, znači reći kako svaka kritika ovog pokreta, nije ništa drugo nego višestruki izraz mržnje.

dr Brandy Schillace PhD, sa sotonističkim pentagramom.

Kaže ona: "U slučaju da ste se pitali zašto moja najnovija knjiga povezuje anti-#trans/anti-#LGBTQ osjećaje s #antisemitizmom i nacističkim logorima smrti…"

The Scientific American objavio je 2021. godine tekst sa naslovom “Zašto su zakoni protiv trans-transfera anti-znanstveni – prijedlozi zakona koji ograničavaju pristup rodno afirmiranoj zdravstvenoj skrbi zanemaruju istraživanja”.

https://www.scientificamerican.com/article/why-anti-trans-laws-are-anti-science/

“Istraživanje” koje je počelo s Magnusom Hirschfeldom, a koje kulminira u unosnoj industriji sakaćenja i sterilizacije sve više usmjerene na djecu.

PRIJENOS PREKO TELEVIZIJE

Hirschfeldovo poduzeće, koje ga je učinilo bogatim, zaključuje osobni mit u seriji Amazon Prime. Nazvana TransParent, nastoji normalizirati roditeljstvo s promjenom spola.

Serija je opisana u intervjuu iz 2014. godine, s njezinim tvorcem i istaknutom kreativnom savjetnicom:

https://laist.com/shows/the-frame/the-female-rabbi-who-helps-weave-jewish-and-trans-themes-in-transparent

"Upoznajte ženu-rabina, koja pomaže Jill Soloway spojiti židovske teme s trans temama, u revolucionarnoj Amazonovoj originalnoj seriji "Transparent".

“Transparent” je jedna od najpopularnijih i kritički hvaljenih televizijskih emisija u 2014. godini. Poznata je po stavljanju Amazona na kartu kao izlaza za kvalitetne originalne emisije, te po podizanju profila trans osoba u pop kulturi.

Ali, jeste li znali kako ima i rabina konzultanta?

U seriji, Jeffrey Tambor glumi patrijarha židovske obitelji, koji kasno u životu postaje trans; mijenjajući ime iz Mort u Maura, te  počinje živjeti životom žene. Njegovo troje odrasle djece ima svoje probleme s identitetom, seksualnošću i duhovnošću."

Kathryn Hahn glumi rabinku u Amazon TV emisiji "Transparent". Rabinka Susan Goldberg je rabinski savjetnik u emisiji.

Uz druge serije, TransParent ponovno postavlja Institut seksualnih znanosti i Hirschfelda u fokus, u dirljivim sekvencama osmišljenim neka ovjekovječe ovu pionirsku instituciju.

"TransParent prikazuje ove traumatične događaje, kao slijed iz snova, koji prikazuje kako spokojnu igru ​​salona prelijepih queer i transrodnih osoba oštro poremete nacisti koji upadaju kroz vrata i brutalno odvlače mlade ljude — uključujući Gittela — dok je  ravnatelj instituta , Hirschfeld, prisiljen bespomoćno gledati."

U Hirschfeldovim arhivima - "Nasilje, smrt i moderna queer kultura" - reprizira se značaj Hirschfeldovog totema, uz gađenje koje je izazvao još jednom romantiziranim maltretiranjem znanosti i sloboda, od strane besmislenih razbojnika.

https://www.jstor.org/stable/j.ctt1wf4dmd

"Institut za seksualne znanosti Magnusa Hirschfelda igra središnju ulogu u 2. sezoni Transparent (2015.) Jill Soloway, Amazonove serije koja prati živote obitelji Pfefferman, od vremena kada sada umirovljeni otac, Mort, počinje živjeti otvoreno kao žena, Maura.

Smještena uglavnom u bogati, pretežno bijeli Los Angeles dvadeset prvog stoljeća, druga sezona Transparenta često se vraća u život u Hirschfeldovom berlinskom institutu 1933. godine.

Ovi pogledi unatrag, koji su potaknuti istraživanjem židovskog identiteta jedne kćeri Pfefferman, afektivno povezuju Maurina previranja sa životom njezine transrodne tete Gittel, koja je odlučila ostati na institutu kad je ostatak obitelji otišao u Ameriku.

Iako detalji o tome što se na kraju dogodilo Gittel nikad nisu izašli na vidjelo u ovoj sezoni serije, posljednji put je vidimo živu tijekom nacističkog napada na Hirschfeldov institut, koji se dogodio u subotu, 6. svibnja 1933., na hladnom svjetlu dana .

Estetsko uprizorenje napada na institut u prostorima traume i (post)sjećanja koji su se pretvorili u noćne more podsjetnik je da je moderno queer i transrodno postojanje iskovano iz i protiv nasilja i patnje."

Stvarna povijest "transrodnog postojanja" jest jedna najobičnija unosna industrija, koja se reklamira kao oslobađanje, no koja je usmjerena na potpuno istrebljenje Boga i obitelji.

Započelo je s pokroviteljstvom bogatog pacijenta, što je Hirschfeldu omogućilo da kupi svoje raskošno sjedište u Berlinu.

LEGENDARNA INSTITUCIJA

S opsežnim popisom njemačkih homoseksualaca, u vrijeme kada je homoseksualnost bila protuzakonita, priča se kako je Hirschfeld zarađivao novac ucjenjujući zatvorene javne osobe.

Početkom 1919. godine je kupio vilu u Berlinu, te je 06. srpnja otvorio Institut für Sexualwissenschaft (Institut za seksualnu znanost). Do 1930. godine, on će izvesti prve moderne operacije promjene spola u svijetu.

Institut je, u konačnici, udomio ogromnu knjižnicu o seksualnosti, prikupljanu tijekom mnogih godina; uključujući rijetke knjige i dijagrame, kao i protokole za kirurški prijelaz s muškarca na ženu (MTF). Osim psihijatara za terapiju, angažirao je i ginekologa,  Ludwiga Levy-Lenza.

Studenti Akademije za tjelesne vježbe (Hochschule für Leibesübungen) marširaju ispred zgrade Instituta za seksualne znanosti u Berlinu, neposredno prije pljačke 06. svibnja 1933. godine.

Zajedno s kirurgom Erwinom Gohrbandtom izveo je operaciju promjenu spola, s muškarca na ženu, pod nazivom Genitalumwandlung—doslovno: "transformacija genitalija". To se događalo u fazama: kastracija, penektomija i vaginoplastika.

https://www.scientificamerican.com/blog/voices/the-surprisingly-old-science-of-living-as-transgender/

(Institut je u to vrijeme liječio samo trans žene; faloplastika sa žene na muškarca neće se prakticirati sve do kasnih 1940-ih.) Pacijentima bi također bila propisana hormonska terapija, što bi im omogućilo neka im izrastu prirodne grudi i mekše crte lica.

Tek trebamo vidjeti kraj Duginog pokreta, ali njegov je početak u velikoj mjeri mitologiziran.

Za taj kraj, koji mnogi smatraju kako potječe iz nasilnih prosvjeda za obranu Stonewall Taverne od zatvaranja, Dugin pokret nije rođen u tim neredima, za obranu prava muškaraca neka sodomiziraju dječake.

Studenti stižu 6. svibnja 1933. s kamionom na "čišćenje i zatvaranje" Instituta. “Protiv nenjemačkog duha” glasi naslov.

VELIKI PIONIR GAY POKRETA

Ralf Dose napisao je u svom "Magnus Hirschfeld: Porijeklo pokreta za oslobođenje homoseksualaca": 

"Magnus Hirschfeld (1868-1935) bio je jedan od prvih velikih pionira pokreta za oslobođenje homoseksualaca. Hirschfeldova ostavština koju poštuju gay ikone, poput Christophera Isherwooda i Harryja Haya, osnivača Mattachine Societyja, odjekuje u cijelom dvadesetom stoljeću i diljem svijeta."

Hirschfeldova postignuća također uključuju promicanje ubojstva nerođenih, jer je on bio:

"...također rani pobornik prava žena, ranih 1900-ih zalažući se za dekriminalizaciju pobačaja."

Ralf Dose jest i sam židovski homoseksualac i komunist.

Njegovu je knjigu velikodušno recenzirao još jedan - David Fernbach, čiji su roditelji iz Weimar Berlina otišli u Ameriku.

https://monthlyreview.org/product/magnus_hirschfeld/

Fernbach je autor knjige "The Spiral Path: A Gay Contribution to Human Survival", kao i prevoditelj knjige "Towards a Gay Communism" i osnivač Gay Men’s Pressa. Slaže se s Doseovim opisom Magnusa Hirschfelda:

"Pionir modernog pokreta za prava homoseksualaca, liječnik i biolog Magnus Hirschfeld temeljio je svoju kampanju na znanosti: stalno je nastojao dokazati da je homoseksualnost urođena prirodna anomalija - "treći spol".

Ova kontroverzna teorija podijelila je pokret i odbacili su je oni koji su sebe vidjeli kao "obične muškarce".

Sto godina kasnije, međutim, Hirschfeldova ideja o urođenoj homoseksualnoj manjini je ta koja je olakšala integraciju homoseksualnosti u globalizirani kapitalistički poredak. Vrlo čitljiva kratka biografija Ralfa Dosea pruža čitateljima dvadeset prvog stoljeća suštinski život i vrijeme ove karizmatične ličnosti."

Institut za seksualne znanosti Magnusa Hirschfelda započeo je i završio s Weimarskom Republikom. Njegovo nasljeđe isprepleteno je s tim razdobljem, njegov utjecaj i rad sadržani su u mnogim zadivljenim hvalospjevima posvećenim vremenu i mjestu koji su toliko izopačeni da suvremene običaje u usporedbi sa tim, čine pitomima.

"Nagodba" Alexandera Szekelyja, koja prikazuje prodaju siromašnog djeteta za seks u Weimar Berlinu. Vidi stranicu 17 "Voluptuous Panic" za kontekst: https://archive.org/details/voluptuous-panic/Voluptuous%20Panic-Erotic%20World%20

VRATIMO SE U WEIMAR

Prodaja očajne djece za seks bila je uobičajena u Weimaru, bilo da su je pregovarali njihovi roditelji, ili sama djeca beskućnici.

Roman Ernsta Haffnera iz 1932. godine, "Krvna braća: Mladi na putu za Berlin", dokumentira kako su divlji, siromašni dječaci Berlina bili plijen bogatih seksualnih degenerika.

https://lareviewofbooks.org/article/the-unromantic-truths-of-weimar-germany/

New York Times objavio je vodič kroz Isherwoodov Berlin, za one koji žele pratiti korake pionira pedofila:

https://www.nytimes.com/2013/04/14/travel/looking-for-christopher-isherwoods-berlin.html

"U “Christopheru i njegovoj vrsti”, Isherwood je opisao berlinske “jazbine pseudoporoka”: “Ovdje, vrišteći dječaci u haljinama i monoklima, Eton ošišane djevojke u večernjim jaknama igraju - glume vesele zezancije Sodome i Gomore, zastrašujuće promatrače, uvjeravajući ih da je Berlin još uvijek najdekadentniji grad u Europi.”

O odnosu između otvorene prodaje djece i životinja radi seksa u glavnom gradu i uspona Hitlera nikada se ne raspravlja.

U stvari, kao što ćemo vidjeti kasnije, bilo kakva veza se izravno poriče.

"Christopher Isherwood govorio je o svojim iskustvima života na institutu ranih 30-ih (u “Christopher and His Kind”): spominje Hirschfeldov pionirski aktivizam."

Prva svjetska klinika za transrodne osobe funkcionirala je poput držača za knjige, u vrijeme Weimarske Republike. Osnovao ju je 1919. godine Hirschfeld; nasilno je zatvorena 1933. godine; knjižnica je uklonjena i spaljena. 34 godine bio je to mjesto hodočašća pustolovnih seksualnih perverznjaka, poput pederasta engleskih naslova.

Plakat za nedavnu produkciju “Cabareta” na West Endu, temeljen na memoarima homoseksualnog pedofila Christophera Isherwooda.

ŽIVOT JE KABARET

Britanski homoseksualni seks turisti Stephen Spender, WH Auden i Christopher Isherwood, putovali su u Berlin u Weimarskom razdoblju. Christopher Isherwood kratko je živio u Hirschfeldovom institutu i opisao svoj posjet tamo kao - “doveden licem u lice sa svojim plemenom.”

Isherwood je napisao knjigu "Zbogom Berlinu", u kojoj je rado zabilježio svoj sodomitski razvrat.

Ova je knjiga kasnije adaptirana u poznati mjuzikl "Cabaret" - koji veliča weimarsko razdoblje. Mjuzikl uvelike odražava naklonost ovih homoseksualnih muškaraca nadahnutu Weimarovskim Berlinom. Ipak, nikad se ne objašnjava zašto su Berlin Isherwood i njegovi prijatelji toliko voljeli. Srećom, Isherwood nam sam govori u svojoj autobiografiji.

Christopheru je Berlin bio "oko dječaka".

Rekao je to, pišući o sebi retrospektivno. Je li ovo samo nevino spominjanje epicenskih mladića?

Ne. To znači dječaci, a privlačnost Berlina Christopheru i njegovom plemenu pojačana je proliferacijom dječjih prostitutki u to vrijeme.

Stephen Zweig je isto među onima koji su dokumentirali prodaju djece seksualnim turistima.

http://authorscalendar.info/szweig.htm

"Barovi, zabavni parkovi, honky-tonks nicali su kao gljive. Duž cijelog Kurfürstendamma šetali su napudrani i narumenjeni ljudi, a nisu svi bili profesionalci; svaki je srednjoškolac želio zaraditi nešto novca, au slabo osvijetljenim barovima moglo se vidjeti vladine službenike i ljude iz svijeta financija kako se bez imalo srama nježno udvaraju pijanim mornarima.

Čak ni Svetonijev Rim nikada nije poznavao takve orgije kao što su perverznjački balovi u Berlinu, gdje su stotine muškaraca kostimiranih u žene i stotine žena u muškarce plesale pod dobronamjernim očima policije.

U slomu svih vrijednosti zavladalo je nekakvo ludilo. Mlade djevojke su se ponosno hvalile svojom perverzijom; imati šesnaest godina i još pod sumnjom na nevinost bila bi sramota..."

U svojoj "Pohotnoj panici", pokojni Mel Gordon s ljubavlju je ovjekovječio svoj raj - Berlin u kojem...

https://www.salon.com/2000/11/22/weimar/

"....su djeca od 10 godina izvodila trikove na željezničkim postajama. Grupa 14-godišnjih ruskih djevojčica, izbjeglica od crvenog terora u Staljinovoj komunističkoj klaonici, uspjela je zaraditi za unosan život u Berlinu kao domine.

Djevojčice su bile slobodno dostupne za seks ne samo u dječjim bordelima i ljekarnama, već su se mogle naručiti telefonom i dostaviti klijentima taksijem, poput obroka za van. Posebno su bizarni bili timovi majke i kćeri koji su istovremeno nudili svoje usluge istom klijentu.

Jedan francuski novinar, Jean Galtier-Boissière, opisao je, u bolesno pornografskim detaljima, jezivi užas osjećaja sićušnih, ali vještih prstića devetogodišnje djevojčice kako mu miluju gornji dio bedra dok mu je majka slomljenih zuba prekrivala lice vrućim usisavanje poljubaca.”

Talijanski novinar Luigi Barzini izvijestio je u svojoj knjizi "Europljani":

https://archive.org/stream/BarziniLuigiTheEuropeans/

"Vidio sam svodnike kako nude bilo što bilo kome: dječacima, djevojčicama, snažnim mladićima, libidinoznim ženama, životinjama. Kružila je priča da bi vam mužjak guske čiji vrat prerežete u pravom ekstatičnom trenutku dao najukusniji frizson od svih - jer vam je omogućio da uživate u sodomiji, bestijalnosti, homoseksualnosti, nekrofiliji i sadizmu u jednom potezu. Gastronomija također, jer se poslije mogla pojesti guska."

SEKSUALNE BANDE DJECE WEIMARA

Ipak, čak ni ovi odvratni memoari ne spominju postojanje stotina divljih dječjih seksualnih bandi koje su živjele u šumama oko Berlina.

https://crimereads.com/the-wild-boy-gangs-of-weimar-berlin/

"Bile su poznate kao "divlje bande" ili "divlji cehovi", a u kasnim danima Weimarske republike, i u ranom nacističkom razdoblju, bilo je oko šest stotina ovih bandi koje su lutale gradskim šumama - uglavnom sastavljene od 14 do 18-godišnjih mladića, većina homoseksualci, posvećeni životu u seksualnoj slobodi, zločinačkim pothvatima i svježem šumskom zraku."

Čitatelja se upozorava kako sljedeći odlomak sadrži slikovite opise seksualne izopačenosti.

"Glavni oslonci kulture divljih bandi bili su seks i nasilje, često u kombinaciji. Da bi netko postao punopravni član, morao je proći  “krštenje”. Tučnjave šakama i noževima pokrenule bi stvari, nakon čega bi uslijedili činovi sado-seksualnih egzibicija, poput masturbacije na vrijeme, grupnog silovanja i koprofagije.

Pridošlice su često bili vezani, namazani mokraćom i govnima, potom vezani za drveće i prodirani dildom domaće izrade izrezbarenim od grana drveća.

Nakon toga bi cijela družina, inicijati i veterani, slavila uz pijanu orgiju. Što se tiče rutinskih činova seksualnog okupljanja među već uzvanim osobama, oni su se uvijek događali na svetoj Stoßsofi, ili "kauču za jebačinu"."

Ove bande dokumentirao je francuski anarhist i progresivac, čije je objašnjenje njihovog ponašanja završavalo poznatim tropom.

"Fournier je, s razumijevanjem socijalnog reformatora, vidio te jezive i brutalne običaje kao proizvod očajničkih mehanizama suočavanja s traumom i zlostavljanjem."

Istina iz 2015. godine: https://blogs.timesofisrael.com/israel-is-the-gayest-country-on-earth/

SEKSUALNO KRVARENJE DJECE KAO “BRIGA”

Seksualno ponašanje ove djece objašnjava se kao sredstvo brige o sebi – za seksualno zlostavljanje koje ga je uzrokovalo.

Uključio sam ovo, kao najraniji primjer koji sam pronašao, o uokvirivanju seksualnog ekstremizma kod djece kao brige o sebi - za štetu koja proizlazi iz njihovog seksualnog tretmana od strane predatorskih odraslih.

Ovo je predložak koji se danas koristi za zalaganje za "prava trans djece" i za obranu "queer radosti za sve uzraste".

Silovatelj zagovara pravo žrtve - da bude silovana:

“Kako bi izbjegli depresiju i samoubojstvo”, napisao je Fournier, “ovi teško maltretirani dječaci i djevojčice stvaraju vlastiti svijet mašte kao kompenzaciju za uskraćenu egzistenciju koju su prisiljeni živjeti.

To je svijet s drugačijim normama, pun infantilnih i nesputanih nagona, svijet mržnje prema društvu koje ih je ostavilo same u boli i tjeskobi.”

Ovo vrijeme između dva rata postalo je neka vrsta fantazijske republike progresivne slobode, brutalno slomljene živućim zlom. 

HOMAGE WEIMARU

Suvremeni degenerici ovjekovječuju Weimarsku Republiku kao vrhunac oslobođenja - fantastični svijet neograničene degradacije.

Za glavne medije Weimar je ukradeni raj, igralište želja koje su ugasili brutalni nacisti.

Weimar ima svoje vlastite mitove, s taksonomijom zapanjujućeg niza perverzijavezanih uz ljubav katalogiziranih u knjizi pokojnog Mela Gordona - "Pohotna panika - erotski svijet Weimar Berlina".

Recenzirao ga je 2000. godine časopis Salon - ovaj zbornik perverzija reklamira se kao sredstvo prijevoza u ovaj progresivni raj.

https://www.salon.com/2000/11/22/weimar/

"Sada s novom knjigom Mela Gordona, "Pohotna panika: Erotski svijet Weimar Berlina", poznavatelji tjelesnih ekscesa imaju sljedeću najbolju stvar, nakon vremeplova u ​​kojem bi mogli posjetiti to blaženo doba morbidnog hedonizma."

Mel Gordon je vjerovao kako njegovo dokumentiranje ekstremne seksualne degradacije Weimarskog Berlina funkcionira kao argument protiv ideja povratne reakcije. Inspiriran svojim roditeljima, židovskim komunistima, izgradio je karijeru na predavanjima o degeneriranoj umjetnosti - kao mediju revolucije. Govoreći na predavanju koje je održao o židovskom slikaru Marcu Chagallu, rekao je: 

“Chagall je uzeo najluđe, najopscenije i najkatalogičnije od shtetl folka - i počeo ih veličati kao našu novu revolucionarnu kulturu.”

Evo ga, na videu, objašnjava židovski humor, ispred portreta Sotone:

Mel Gordon je napisao dramu o Hirschfeldu, koja je bila očekivano opscena. Čini se kako je njegov rad oblik kulturne osvete, više poput sadističkih perverzija koje slavi. Također je glumio u dokumentarcu o Weimarskom Berlinu, prvom dijelu serije o "Legendarnim gradovima grijeha", proizvedenom 2005. godine:

Bizarno, Mel Gordon smatrao je ovaj katalog izopačenosti ne samo argumentom, već i argumentom koji "pobija" ideju zašto bi normalni ljudi smatrali njegove užitke odvratnim.

“Bilo mi je važno opovrgnuti ideju kako dekadencija vodi u fašizam”, nastavlja.

"To je vrlo puritanska američka jednadžba, da ako se dobro zabavite, ima nekih groznih posljedica. Ali to činjenično i povijesno nije točno. U to vrijeme nitko nije povezivao, a niti jedan povjesničar nije pokazao da je to tako."

Njegova se knjiga temelji na njegovoj golemoj kolekciji degeneriranih memorabilija, a djelomično ju je financirao Goethe Institut - projekt koji financira njemačka vlada za "poticanje znanja o Njemačkoj, pružanjem informacija o njemačkoj kulturi, društvu i politici".

Tekst iz 1997. godine koji, između ostalog, slavi Mel Gordonovu "rekreaciju" Hirschfeldovog instituta na izložbi.

Goethe Institut je sponzorirao njegovu izložbu - ili rekreaciju - Hirschfeldovog muzejskog bordela:

https://www.sfgate.com/performance/article/Sex-Museum-Beats-A-Path-to-the-Erotic-2831440.php

Njegov svezak od 800 stranica sadrži najpreciznije opise sadržaja Hirschfeldovog instituta - i knjižnice koja će biti spaljena.

Institut nije bio samo mjesto za praksu genitalnog sakaćenja, već sastajalište, muzej i kulturno središte zajednice seksualnih ekstremista.

"U drugoj zgradi nalazi se nekoliko ambulanti i velika predavaonica. Ovdje se provode savjetovanja za spolne bolesti, kontrolu rađanja, poteškoće u braku, frigidnost, impotenciju i istraživanje spola. Zapisi i znanstvena knjižnica Instituta (koja uključuje najveću europsku zbirku grafičke i književne pornografije) nalaze se u manjoj jedinici u dvorištu.

Zabava: Muzej je otvoren za javnost i sadrži tisuće erotskih artefakata i slikovnih materijala, kategoriziranih prema Hirschfeldovoj jedinstvenoj seksualnoj taksonomiji.

Strojevi za masturbaciju i mehanička seksualna pomagala posvuda, uključujući Oceaniju i jugoistočnu Afriku, omiljeni su u javnosti.

Posebno su zanimljivi i 1200 fantastičnih crteža osuđenih zatvorenika Lustmorda i 8000 odabranih fotografija i dragih predmeta iz zbirki berlinskih fetišista stopala i ruku."

Sada ih čitaju djeca Slobodnih Amerikanaca, a ako ne mogu, djeci će ih čitati seksualni perverznjaci.

“Lustmord” je izraz koji označava seksualnu fetišizaciju ubojstva. Izvršenje ove vrste ubojstva obično uključuje sakaćenje spolnih organa.

Hirschfeld je, poput Gordona - i svih seksualnih naprednjaka - vjerovao kako se seksualno ponašanje može pridodati svakoj praksi, te kako su sve to jednako legitimni izrazi predanosti "ljubavi i tuzi" - moto uklesan iznad ulaza u Institut.

"Na pultu Muzeja prodaju se seksualni priručnici i časopisi, znanstvena literatura, tradicionalni afrodizijaci iz Azije i Afrike te erotski stimulansi koji su razvijeni u Institutu.

Mnogi zaposlenici Instituta spadaju u Hirschfeldov "prijelazni" spektar kategorija "nisu muški/ne ženski". "Ženski" i "muški" hermafroditi, transvestiti, transseksualci i drugi međugrađani kuhaju obroke i pomažu u muzejskim aktivnostima i demonstracijama."

Njemačka vlada danas se prisjeća obilježava Hirschfelda proslavom "Dana Magnusa Hirschfelda" 14. svibnja.

“Duša queer zajednice”, “Queer, Židov, doktor, prosvjetitelj, seksualni istraživač, pionir queer emancipacije, suosnivač prvog svjetskog homoseksualnog pokreta”.

Odnos njemačke vlade prema queer zajednici je bio toliko predan, da je dječake beskućnike 1970-ih smjestila kod poznatih homoseksualnih pedofila.

https://www.newyorker.com/magazine/2021/07/26/the-german-experiment-that-placed-foster-children-with-pedophiles

https://www.opindia.com/2021/07/german-secret-paedophile-project-psychologist-helmut-kentler-homeless-children-with-men/

Njihova je vlada nedavno ponovno ozakonila kazneno djelo posjedovanja dječje pornografije, potez koji pedofili slave kao korak prema dekriminalizaciji i ponovnoj normalizaciji njihove neizrecive izopačenosti u njemačkom društvu.

https://europeanconservative.com/articles/news/germany-decriminalizes-child-porn/

EPILOG: WEIMAR REDUX

"To se ne događa (i dobro je što se događa)"

Ovo je koristan slogan za objašnjenje dvostrukog govora normofoba koji iz osvete vraćaju Weimar.

Oni koji žele uništiti normalan život trude nas se podsjetiti kako oni ne čine ništa takvo, dok radosno slave čineći to isto.

“Crveni i ružičasti” - komunisti i “seksualni pioniri” na Hirschfeldovom institutu.

U tekstu iz veljače 2023. godine, koje je napisao Nathaniel Flakin, demonstrira se načelo poricanja i slavljenja, koje je postalo glavno uporište lijevog i progresivnog narativnog hvatanja. Zaključuje svoj članak Institutom za seksualne znanosti: berlinskim zaboravljenim centrom za trans aktivizam, uz znakovito priznanje; 

"Sjećanje na ovu dugu povijest važno je kada se danas suočavamo s homo- i transfobijom.

Kad ljudi šire teorije zavjere o tome da su trans osobe dio podle zavjere "kulturnih marksista" da unište civilizaciju, to je pomalo smiješno.

Ali možda postoji zrno istine: i queer i komunisti nastoje srušiti patrijarhalne kapitalističke hijerarhije i stvoriti društvo u kojem su svi slobodni i jednaki."

Prema njegovim riječima, to se i događa i ne događa. Flakin, židovski komunist, nije izmislio ovo retoričko sredstvo. Naširoko se koristi kako bi se ušutkala vrsta zavedenih konzervativaca, koji vjeruju u liberalnu ideju argumenta.

To se svodi na uvjerenje kako će, ako se činjenice, logika i dokazi usklade s dovoljno intelektualne brige, opozicija biti poražena, a konzervativac će pobijediti.

Zapravo, suočavaju se s revolucijom koja izravno cilja na poništenje cjelokupne kršćanske kulture.

Kao što Flakin zaključuje, u svom hommageu boljševizmu Lavu Davidoviču Bronsteinu (“Lav Trocki”),

"Vila [Magnusa Hirschfelda] u Tiergartenu podsjetnik je na to koliko su ta dva oslobodilačka pokreta bila i još uvijek su isprepletena.

Komunisti 1920-ih nisu bili samo avangarda u politici, nego i u slikarstvu, glazbi i seksualnosti.

Staljinistička kontrarevolucija je bila ta koja je presjekla sav taj emancipatorski potencijal."

REVOLUCIJA OSVETE

Nema "pobijede u raspravi" s ljudima koji su odlučni pobijediti - bez obzira na raspravu.

Zarobljavanje civilizacije od strane pokvarenih fantasta nije rezultat svađe.

Djelovanje spektra grupa, od kojih je svaka posvećena uspostavljanju vlastitih fantazija nad stvarnošću, može se opisati pod okriljem posthumanog kulta.

Tehnologija, želja, osobna fantazija, inzistiranje na primatu osobnog uvjerenja i žestoka privrženost vrijednostima moralne inverzije tipiziraju ovaj sinkretički sustav.

Rainbow proizvod. Kao po uzoru na divljinu.

Taj je kult izvjesno bezbožan, slavi svoje besmislene fantazije o emancipaciji koju omogućuje stroj. Već kult "tehničarstva" daje hrabra obećanja besmrtnosti.

Zapravo, modeliranje čovječanstva na njegovim strojevima ne uvećava, nego uništava. To je pokušaj da se Bog zamijeni tehnologijom, da se stvarno zamijeni umjetnim.

Takav se plan može činiti izvedivim samo ljudima koji nisu u stanju zamisliti Boga kao nešto više od trika za dijeljenje darova. Velika obećanja tehnoloških fantazija izgrađena su na armaturi arkadnih strojeva - pucanje na kovanice za grabljenje dobara, sve za mene. U osnovi, a to je nisko, posthumano stanje koje obećava apsolutnu moć - jer svodi čovječanstvo na proizvod masovne proizvodnje.

Antikultura, odlučna proizvoditi vlastitu “istinu”, uključuje fantazije moći tehnokratske i globalističke elite, zajedno s psihoseksualnim pokretom u cijelosti. Traži alternativna objašnjenja očitog u pitanjima urbanog, nacionalnog i međunarodnog kaosa, zamjenjujući nacionalni interes politikama koje traumatiziraju stanovništvo.

Za posthumani kult cilj je osvetiti se samoj stvarnosti, koju mrze, jer je stvarnost teokracija.

Možda je najiskrenija pobuna u tom smislu ponovno stvoriti sebe, postati živa uvreda Bogu pomoću mašte, kostima i skupe medicinske tehnologije.

Sve što je dobro, lijepo i istinito pokazatelj je Boga. Veličanstvenost umjetnosti renesanse, veličanstvo sakralne glazbe Mozarta i Palestrine, blistava skolastika anđeoskog doktora svetog Tome Akvinskog nemaju ravne.

Prirodni svijet u svom sjaju i svaki njime nadahnuti ljudski pokušaj savršenstva sugeriraju veličanstvo Gospodina kao konačnu stvarnost prema čijem licu nas sve lijepo u životu tjera da se okrenemo.

Kod zlih, ova činjenica nadahnjuje poziv - na opaku i zlobnu mržnju prema svemu izvan sebe.

Ogromna propast progresivne društvene promjene nije izazvana argumentima. To nije rezultat nadređenog i dogovorenog gledišta. Ono što mi nastanjujemo je kultura u procesu sveopćeg rušenja, čije uništenje žarko želi nekoliko osvetničkih frakcija.

Hirschfeldova galerija "seksualnih prijelaza"

Autor piše, za kraj:

U sljedećim dijelovima moje serije o trans-kultu, ispitao sam posthumanu dimenziju transrodnog kulta i kako se tehno-medicinska industrija kombinirala s moćnim donatorima za promicanje posthumane budućnosti.

Možete ih pronaći pod karticom "Transrodna kultura".

Za istraživanje i pisanje ovog posta i onih u nizu bili su potrebni mjeseci. Stavljam vam ovo na raspolaganje, jer ove informacije nisu prikazane drugdje.

Link - https://frankwright.substack.com/

Što pustiti za kraj, nego: