Kratka povijest centralnog bankarstva

Europska centralna banka

Privatni bankarski kartel koji je u potpunosti pod kontrolom Elite potajno je oduzeo vladama—a time i "narodu"—ovlast za stvaranje novca.

Postoji li bolje vrijeme za pisati o prevari - koja je vezana uz našu opskrbu novcem i bankarski sustav - nego je sada?

Javnost vjeruje kako sav novac izdaje i kontrolira vlada, no to nije istina. Sav novac danas proizvode privatne korporacije, odnosno banke, osim kovanica (koje čine manje od 0,05% ukupne količine novca u optjecaju). U SAD-u, Banka federalnih rezervi, komercijalna bankarska institucija, nadzire izdavanje novčanica; dok je Banka Engleske—također, možda mnogima neobično, privatna institucija—odgovorna za kovanje novca u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Nevjerojatno jest to što vlade onda uzimaju zajmove od tog novca, zajmove koji moraju biti vraćeni s kamatama. Dakle, to je pravi uzrok naših ogromnih i stalno rastućih državnih dugova -- ne povećana javna potrošnja, ili bilo što slično -- kako tvrde naše korumpirane vlade. Jedini način na koji će se ovaj dug ikada isplatiti jest da bankarski monopol tiska (i zatim posuđuje) sve veću količinu novca, svaku tranšu sa drugom kamatom. Svi porezi, koje svi mi plaćamo svojim vladama, koriste se za otplatu duga bankarima. To je suprotno od onoga što oni žele da vjerujete; porezi se ne koriste se za financiranje državnih poslova ili javnih usluga. Kako bismo dodatno napunili džepove već nevjerojatno bogatih elitnih bankarskih obitelji (uključujući kraljevsku obitelj, za koje se sumnja kako su glavni dioničari Banke Engleske), ogroman i rastući dio naših plaća koji nam se krade u obliku izravnih i neizravnih troškova, se koristi za oporezivanje. Ciklus se provlači tijekom stoljeća i desetljeća.

“Kamate su uvijek bile glavni instrument Moći novca. Moć je preuzela kontrolu nad planetom započinjanjem ratova, financiranjem obje strane koje sudjeluju u sukobu, tjeranjem vlada neka se duboko zaduže. Kamata je transfer bogatstva od najsiromašnijih 80% do najbogatijih 10%. Globalne brojke nisu poznate, ali u Njemačkoj kamate od milijardu dolara plaća 80%  najsiromašnijih. Rašireno na svijet, to znači kako Plutokracija crpi negdje između 5 i 10 bilijuna dolara godišnje, od kamata.”

Kovanice i novčanice čine samo oko 3% ukupne novčane mase. Preostalih 97% kreiraju poslovne banke kao kredite; danas pametnim unosom brojeva u zaslon računala; kroz povijest pametnim knjigovodstvom. Sve te radnje, naravno, dolaze s vlastitim ugrađenim dugom, u obliku kamata koje se plaćaju.

Kada banka odobri kredit, ona jednostavno zaduži dužnikov depozit u banci za iznos kredita. Novac, niti je netko prethodno uplatio u banku, niti je skinut s tuđeg depozita. To je potpuno novi novac koji je banka stvorila za zajmoprimca neka ga koristi. Poslovne banke su njihov isključivi izvor financiranja. Svaki dolar koji one imaju u optjecaju, bilo u gotovini ili kreditu, one moraju posuditi. Oni to uspiju ako banke proizvedu dovoljno lažnog novca; ako ne proizvedu, onda nastupa suša. 

Nema sumnje kako nam nedostaje pouzdan monetarni sustav. Užasna apsurdnost naše bespomoćne situacije jest gotovo nevjerojatna, ako se potpuno razumije situacija - ali, što je tu je. To je najznačajnija tema koju inteligentni ljudi trebaju svakodnevno istraživati ​​i razmatrati.

Kako je došlo do ovakve rizične i nezakonite situacije, bez ikakve medijske pozornosti, ili novinarsog zanimanja? Ne treba biti iznenađenje kako je korporativna Elita, uz pomoć svojih poslušnih medija i propagandnih tvornica, samo još jače profitirala od svojeg "novca", ostvarili užasnu moć. S njihovim, naizgled, neograničenim resursima koji su im na raspolaganju, nevjerojatno je lako zavesti 99,99% masa, koje vjeruju u situaciju koju im oni prezentiraju. Tako im je lako utrti put prijevari tijekom ovog, ili bilo kojeg drugog, tisućljeća.

“Kapital se mora zaštititi na sve moguće načine, udruživanjem i zakonodavstvom. Dugovi se moraju naplatiti, hipoteke ovršiti što je brže moguće. Kada, kroz zakonski proces, obični ljudi izgube svoje domove, postat će poslušniji i s njima će se lakše upravljati kroz jaku ruku vlade, koju primjenjuje središnja sila pod vodećim financijerima. Ove su istine dobro poznate među našim glavnim ljudima, koji su sada uključeni u formiranje imperijalizma, koji će upravljati svijetom. Podijelivši birače kroz sustav političkih stranaka, možemo ih navesti neka troše svoju energiju na unutarnju borbu oko pitanja koja nisu važna. Stoga, diskretnim djelovanjem, možemo sebi osigurati ono što je tako dobro isplanirano, i tako uspješno ostvareno.”

(Montagu Norman, guverner Banke Engleske, obraćajući se Udruženju bankara Sjedinjenih Država, New York, 1924. godine)

PA, ZAPRAVO, BANKARSTVO NIJE NITI BILO IDEJA ELITA....

Prije otprilike 500 godina, u renesansnoj Europi, započinje povijest modernog novca.

U to vrijeme nije bilo papirnatog novca, te su većinu gotovine činili zlatnici i srebrnjaci. Zlatnici su, naravno, bili iznimno otporni; imali su intrinzičnu vrijednost sami po sebi (za razliku od papirnatog novca); također su bili teški, nezgrapni za premještanje velikih količina; ukoliko nisu pravilno osigurani, bili su glavnim ciljem pljačkaša. Ljudi su počeli polagati svoje novčiće kod zlatara, koji su imali trezore i sefove, gdje su mogli sigurno pohraniti kovanice, te nisu morali brinuti o krađi. Ti su zlatari nudili papirnate potvrde koje su se u svakom trenutku mogle zamijeniti za navedenu količinu zlata. S vremenom su te praktične potvrde počele zamjenjivati ​​za manje praktične valute koje su se lagano uvukle u trgovinu.

Zlatari su na kraju shvatili kako je samo oko 10% tih potvrda bilo pretvoreno u stvarno zlato, u bilo kojem trenutku. Sve dok su bili sigurni kako drže 10% vrijednosti svojih nepodmirenih zajmova u stvarnom fizičkom zlatu - to je bilo dovoljno kako bi  zadovoljili bilo kakvu potražnju; te su mogli posuđivati ​​zlato koje su imali u svom posjedu, s kamatama, uvijek ponovo. Tim postupkom nastao je papirnati novac (novčanice), koji je zapravo bio priznanica za pozajmicu u zlatu. Sada se mogu izdati obveznice i zajmovi i do deset puta veći, od vrijednosti njihovih stvarnih zlatnih zaliha. Isto zlato može se izdati deset puta, uz kamatu od 20%, zarađujući na godišnjem povratu 200% --- na zlato koje uopće nije niti postojalo! Zlatari, koji su prirodno bili oprezni kako ne bi preterali, zaradili su mnogo novca na račun običnih ljudi, a da nisu posjedovali nikakvu stvarnu vrijednost. Dobro, nije tema ovog teksta - tko su bili zlatari srednjega vijeka u Europi; tko je lihvario i posuđivao nepostojeće vrijednosti po Europi; kako nekako ljudi nisu voljeli lihvare....ma, ne! danas ne pričamo o etičkoj pripadnosti. Pričamo o novcu.

Samo je glavnica posuđivana u ukupnoj novčanoj masi, što je rezultiralo dugovima koji bi premašili ukupno bogatstvo stanovništva. Ljudi su morali nastaviti posuđivati ​​svježi papirnati novac kako bi nadoknadili novčani manjak. To je natjeralo  prvo bogate gradove, nakon toga i cijele nacije neka usmjere pogled prema trezorima zlatara - koji su u tom trenutku bili poznati kao "bankari". U isto je vrijeme nacija postupno tonula sve dublje i dublje u dugove.

OH, EVO IH .... "ELITA"

Banka Engleske osnovana je 1694. godine, kao rezultat dugo planiranog državnog udara od strane "Elite", kako bi pokrenula  konačno globalno prisvajanje procesa generiranja novca. Njihov nizozemski ogranak bio je prvi koji je osnovao "središnju" banku, koja je pripomogla u ovoj prevari. Godine 1609. osnovana je Bank of Amsterdam, prva "središnja banka" na svijetu.

William III, princ od Orangea, i njegova supruga Mary (Jakovljeva kći), zasjeli su na britansko prijestolje 1688. godine. To jest bilo nakon što su engleske elitističke snage surađivale sa svojim nizozemskim kolegama kako bi uzurpirale prijestolje katoličkog kralja Jamesa II. To je bilo moguće zahvaljujući činjenici da su se Williamove invazione snage iskrcale u luci Brixham u Devonu, u jugozapadnoj Engleskoj, te da su visoki engleski protestanti (uključujući i tadašnji parlament), podržali njegove zahtjeve za prijestoljem. Na kraju je James bio prisiljen pobjeći u Francusku, gdje je i ostao do svoje smrti 1701. godine. 

Međutim, jedan od Williamovih obveza, nakon što je postao kraljem Engleske bio jest uspostaviti iste, ekonomski nesigurne uvjete, koji su prevladavali u Nizozemskoj gotovo cijelo stoljeće. Banka Engleske stvorena je i osnovana 1694. godine, kao rezultat vapaja elitističke bankarske klase kako bi dobili u Engleskoj istu šansu za stjecanje nečuvenih profita, koji su tada već bili dostupni nizozemskim bankarima. Pokrovitelj plana bio je londonski trgovački bankar i inicijator Reda narančastih, William Paterson, član dinastije Meroving. Godine 1693. podnio je peticiju parlamentu tražeći neka osnuje tvrtku, koja će vladi posuditi milijun dvjesto tisuća funti uz 8% kamata, plus ovlast izdavanja novčanica. Ovo je propisno odobreno nakon "velike rasprave", a izgradnja institucije, koja je više od bilo koje druge pridonijela ekonomskom ropstvu ljudi ne samo u Britaniji nego i u ostatku svijeta, započela je nakon nekoliko pogrešnih početaka i nekih prosvjeda - koji su na kraju bili nadjačani. (Svi znamo kako su Britanci zapravo svjetski prvaci u klasičnom ropstvu i zločinima protiv čovječanstva, ali to je priča za neki drugi dan.)

“Nije me briga koja će marioneta biti postavljena na prijestolje Engleske neka vlada Carstvom nad kojim sunce nikada ne zalazi. Čovjek koji kontrolira britansku ponudu novca kontrolira Britansko Carstvo, a ja kontroliram britansku ponudu novca."

(Nathan Mayer Rothschild)

Može li mi netko ljubazno objasniti zašto bi vlade prihvatile takve uvjete, te odustale od mogućnosti izdavanja novca, uz nultu kamatu; dok je istovremeno pristala platiti privatnoj tvrtki kamatu od 8% na zajam, koji joj ne bi ni trebao da je sačuvana mogućnost izdavanja vlastite valute? Objašnjenje može biti samo jedno, i ovo puno govori:

“Moderni bankarski sustav proizvodi novac ni iz čega. Proces je možda najnevjerojatniji komad lukavosti koji je ikada izmišljen. Bankarstvo je začeto u nepravdi, i rođeno je u grijehu. Bankari posjeduju zemlju. Oduzmite im to, ali im ostavite moć neka stvaraju novac i, jednim pokretom olovke, oni će stvoriti dovoljno novca kako bi ponovno otkupili zemlju. Oduzmite im ovu veliku moć i sva velika bogatstva poput moga će nestati, jer tada bi ovo bio bolji i sretniji svijet za život. Ali, ako želite i dalje biti robovi bankara i plaćati vlastitu cijenu ropstva, onda neka bankari nastave stvarati novac, i kontrolirati kredite.”

(Sir Josiah Stamp, predsjednik Banke Engleske i drugi najbogatiji čovjek u Britaniji 1920. godine)

Hvala, Josiah. Privatne banke u Americi devetnaestog stoljeća stvarale su vlastite novčanice u iznosima do deset puta većim od njihovih stvarnih rezervi zlata, prihvaćajući model Banke Engleske. Ova vrsta bankarstva naziva se "frakcijska rezerva", što znači kako se samo dio ukupnih depozita, kojima upravlja banka, drži u rezervi kako bi se zadovoljili zahtjevi deponenata. Međutim, “navale” na banke, gdje su klijenti svi odjednom tražili svoje zlato, dovele su do propasti nekoliko banaka i stvorile nestabilnost u sustavu. Budući kako je Banka saveznih rezervi privatna organizacija, ona ima ovlasti izdavati novčanice Federalnih rezervi, te ih posuđivati ​​vladi SAD-a, uz kamatu. Kao rezultat toga, privatni sustav novčanica spojen je uz nacionalni sustav novčanica 1913. godine. Te su novčanice, koje su tiskane isključivo radi pokrivanja troškova, s vremenom postale temelj američke nacionalne valute.

Banka Sjedinjenih Država bila je pokušaj s početka 19. stoljeća kako bi se uspostavila središnja banka u Sjedinjenim Državama,  prije uspostave Banke saveznih rezervi. Evo nekih komentara američkog predsjednika u to vrijeme:

“Gospodo, već duže vrijeme imam ljude koji vas promatraju i uvjeren sam kako ste sredstva banke koristili za špekulacije s kruhom u zemlji. Kada ste pobijedili, dobit ste podijelili između sebe, a kada ste izgubili, naplatili biste to banci. Kažete mi da ću, ako uzmem depozite od banke i poništim njezin statut, uništiti deset tisuća obitelji. To je možda istina, gospodo, ali to je vaš grijeh! Pustim li vas dalje, uništit ćete pedeset tisuća obitelji, a to bi bio moj grijeh! Vi ste jazbina zmija i lopova. Namjeravam vas protjerati, i tako mi vječnog Boga, otjerat ću vas. Kada bi samo ljudi shvatili veliku nepravdu našeg bankarskog i novčanog sustava, prije jutra bi došlo do revolucije.”

(Andrew Jackson, bivši američki predsjednik)

Zakon o saveznim rezervama je Kongres odobrio u sitne sate, 23. prosinca 1913. godine, bez protivljenja, jer je većina kongresmena već otišla na božićne praznike. Sam Zakon bio je veliki dokument koji je tek dan ranije predstavljen Kongresu, ostavljajući gotovo nimalo vremena čak niti za površno čitanje, a još manje za temeljito ispitivanje.

“Ja sam krajnje nesretan čovjek. Nenamjerno sam uništio svoju zemlju. Velika industrijska nacija kontrolirana je svojim kreditnim sustavom. Naš kreditni sustav je koncentriran. Rast nacije, dakle, i sve naše aktivnosti, su u rukama nekoliko ljudi. Postali smo jedna od najgorih vlada, jedna od najpotpunije kontroliranih i najdominantnijih vlada, u civiliziranom svijetu. Ne više Vlada na temelju slobodnog mišljenja, ne više Vlada na temelju uvjerenja i glasa većine, već Vlada na temelju mišljenja i prisile male skupine dominantnih ljudi.”

(Bivši američki predsjednik, Woodrow Wilson, nekoliko godina nakon potpisivanja ugovora o osnivanju Federalnih rezervi)

INFLACIJA JE KRAĐA

Užasan rezultat povećanja ponude novca jest to da cijene rastu, kao rezultat neprestanog tiskanja više novca, kako bi se platile kamate na novac koji već postoji. Niti je to dobro za siromašne, niti je to loše za bogate, niti je prolazno. To je kontinuirani proces koji se odvija stoljećima, te je nepotrebno nasljedstvo duboko odvratnog sustava. Više novca koji se natječe za iste artikle povećava cijene, stoga vrijednost valute pada, a potrošači gube na vrijednosti svoje ušteđevine i novca. Financijska elita, zatim, optužuje vlade za prenapuhavanje valuta, kako bi podržala svoje ekstravagantne izdatke. Kovanice su jedini oblik novca koji vlade stvarno tiskaju. Ovo je slatki mali trik kojim se služe bankari i njihovi medijski pudli.

https://edition.cnn.com/2021/12/01/economy/inflation-good-bad-winners-losers/index.html

https://www.forbes.com/advisor/investing/transitory-inflation/

Državni dug SAD-a iznosi 34 bilijuna dolara u trenutku pisanja ovog teksta, i vrlo brzo raste. Kako će se ta sredstva ikada vratiti? Ne mogu se vratiti nikada - ni na koji način, ni u kom obliku - nikada; i to jest jasna činjenica. Ta situacija daje "pravo" središnjim bankarima neka praktički rade što god žele s našim životima, jer smo im mi, i naši potomci dužni, i zauvijek smo njihovi robovi.

Možda se ovaj gore paket čini malim, ali taj paket sadrži milijun dolara. Zapravo je dovoljno malen da ga možete držati u rukama, i nositi svugdje sa sobom.

100 milijuna dolara malo je respektabilnije, jer se milijun čini malo nedovoljnim. Praktično, ova količina nekako stane na paletu.

Dodatno, evo g milijardu dolara. Trebali bi biti u mogućnosti voziti ovo okolo.

Pogledajmo dolje koliko je JEDAN TRILIJUN dolara. Ovo je brojka koja stalno kruži u posljednje vrijeme. Milijuni milijuna i milijarde milijardi čine trilijun. To je 1, a zatim 12 nula.

Sada smo na 1.000.000.000.000 dolara. (Palete su dvostruko naslagane.)

Stoga, ako čujete kako netko u prolazu kaže izraz "jedan trilijun dolara/funti", on misli na taj iznos.

Nadalje, bi li vas iznenadilo da saznate kako je prosječni ljudski vijek značajno kraći od jednog milijuna sati - 657 000 u rasponu od 75 godina - iako se brojke od jednog milijuna i mnogo, mnogo više, ovih dana ležerno prebacuju? Ili, drugačije rečeno, nešto manje od 40 milijuna minuta. Manje od 0,75 milijuna dana prošlo je od navodnog rođenja Krista prije više od 2000 godina.

Možda da stavimo u podrum trenutni američki državni dug, u novčanicama od 1 dolara. Stavimo i vas u podrum sa tim novčanicama- Zatim vam se kaže kako možete zadržati novčanica, za sve zabilješke koje dolje potpišete. Hajdemo ovo malo olakšati: recimo kako vam treba sekunda da potpišete bilješku; usput ne jedete, ne spavate, niti radite bilo što drugo što priroda traži od vas. Nakon 20 minuta potpisivanja imate dovoljno novca da kupite vrhunski MacBook Pro. Nakon 11 dana i 13 sati prešli biste svoj prvi milijun. Nakon otprilike 31 godinu, vi ste milijarder. Nakon 982351 godina (nije tipfeler) posjedovali biste trenutni američki državni dug. Pustit ću vas da izračunate koliko je narastao samo danas. 

Kao što sada vidimo, banke ne stvaraju kamate koje mogu biti isplaćene, na svoje takozvane "zajmove" vladama, nego samo glavnicu, u obliku valute. Kako se više novca tiska samo da bi se platile kamate koje se duguju bankama, to rezultira sve većim deficitom. Zapravo, to znači kako se ponuda novca mora udvostručiti svakih 14 godina, kako bi se podmirila samo plaćanja kamata. Jedna funta posuđena uz 5% - postaje dvije funte za 14 godina. Ili, drugim riječima, svakih 14 godina, banke opljačkaju vladu onoliko novca u kamatama, koliko je u cijelom gospodarstvu bilo u opticaju u prethodnih 14 godina! To jest sigurno najveći trik ikad izveden na ranjivoj ljudskoj rasi. Ovo je pravi uzrok inflacije, što bi moglo objasniti zašto je štruca kruha, koja danas košta otprilike 1,00 USD, 1911. godine koštala samo oko 2 centa. Ipak, ljudi misle kako je to normalno, te kako je to "baš način kako naš svijet funkcionira".

“Svjetski bankari, povlačenjem nekoliko jednostavnih poluga koje kontroliraju protok novca, mogu stvoriti ili slomiti čitava gospodarstva. Kontrolirajući priopćenja za tisak o ekonomskim strategijama koje oblikuju nacionalne trendove, moćna elita je u mogućnosti ne samo učvrstiti svoj pritisak na gospodarsku strukturu ove nacije, već može proširiti tu kontrolu na cijeli svijet. Oni koji posjeduju takvu moć logično bi htjeli ostati u pozadini, nevidljivi prosječnom građaninu.” (Aldous Huxley)

Apsolutni izvor cjelokupnog svjetskog siromaštva i ekonomskog ropstva, koje karakterizira žalosno stanje današnje kugle zemaljske, jest otimanje sposobnosti za proizvodnju novca od strane ovih arhi-kriminalaca. Ove Elite su odgovorne za široko rasprostranjeni genocid, budući kako kontroliraju svjetske resurse; oni ubijaju milijune ljudi izgladnjivanjem i bolešću, te se trude izvršiti potpunu kontrolu nad svima nama. Ova se stvarnost ne može niti na bilo koji način poreći.

“Federalne su rezerve su osnovane 1913. godine, kako bi financirale obje strane u dva svjetska rata koja su uslijedila. Drugim riječima, ovi su ratovi financirani kreditom američkih poreznih obveznika. Osim što od toga profitiraju, iluminatski bankari koriste rat kako bi nas porobili dugovima, donijeli društvene promjene i učvrstili svoju moć.”

(Dr. Henry Makow, istraživač i autor, 2011. godine)

Dakle, gdje su svi ulični prosvjedi, javni napadi na Banku Engleske, ECB u Frankfurtu, Banku federalnih rezervi u New Yorku; gdje su glasni pozivi na financijsku reformu od strane tiska i vlada? Nažalost, zavarani smo i kontrolirani tako da mislimo kako je sve u redu; te kako je trenutni sustav "jedini put" (poznati postupak kontrole uma, poznat i kao državno obrazovanje, propagandu koju šire mediji, te sindrom nedostatka samopoštovanja koji utječe na cijelo stanovništvo, od vrha do dna). Uvjetovani smo neka  mislimo kako smo nemoćni i nesposobni značajno promijeniti "način svijeta", čak i kada je očigledno kako ništa nije u redu. Ovdje nema ništa za vidjeti, idite svi kući. Vratite se na posao. Sve je u redu.

Bankama je dopušteno stvarati novac ni iz čega i naplaćivati ​​kamate za izvođenje svojeg trika, dok ga mase moraju zaraditi. Pravo na stvaranje novca jest pravo na utjecaj, a ta financijska poluga ih diže na vrh piramide. Bez te poluge ne bi mogli stvoriti tako ogromne količine bogatstva i kontrole. Jedini način da se uništi ovaj sustav i stvori pošten novac jest podizanje svijesti. Jednom kada ljudi shvate "trik" - cijela se kula od karata počinje rušiti.

U najmanju ruku, ako vam je ideja o decentralizaciji valute predaleka, jer još uvijek volite da netko vama upravlja i kontrolira vas; vlade moraju povratiti svoje zakonske ovlasti za tiskanje i izdavanje novca kako bi riješile ovu situaciju. Ukidanjem bankarstva s djelomičnom rezervom, banke bi bile prisiljene posuđivati ​​samo svoju raspoloživu gotovinu. Vlade bi mogle odmah otplatiti sve državne dugove, porezi bi se mogli smanjiti ili čak ukinuti, a mogli bi se pokrenuti socijalni programi koje podupire vlada, od kojih bi koristi imalo cijelo stanovništvo, a ne samo mala elitna klika. Unatoč uvriježenom mišljenju, svi naši porezi koriste se za otplatu dugova banaka, a ne za pružanje usluga široj javnosti.

Ovdje vrijedi ispričati istiniti prikaz značajnog sudskog procesa koji se dogodio u Minnesoti, SAD, 1969. godine. Nije iznenađujuće kako slučaj First National Bank of Montgomery protiv Dalyja nije bio naširoko pokriven niti u ono vrijeme, niti kasnije. Međutim, ova epska sudska drama, zapravo je ključna. Odvjetnik Jerome Daly, optuženi, rekao je kako nije bilo nikakvog "razmatranja" za zajam, kada je banka pokušala zaplijeniti njegovu hipoteku od 14.000 dolara. Naknada je izraz koji se u pravničkom jeziku koristi za "razmijenjeni predmet", te je ključni dio svake pravne transakcije. Daly je tvrdio kako banka nije imala nikakve troškove (tj.  nikakvu naknadu) za njegov zajam, jer su zapravo "stvorile" novac kroz knjigovodstvo - "iz ničega" - te stoga banka nije doživjela nikakvi gubitak (još jedna ključna pravna točka) zbog njegove nemogućnosti da vrati novac.

Pridruženi sudac William Drexler, koji je vodio postupak, nije dao apsolutno nikakvu zaslugu obrani sve dok g. Morgan, predsjednik banke, nije zasvjedočio. Morgan je tijekom unakrsnog ispitivanja ležerno priznao kako je banka često proizvodila novac "iz ničega", za sve svoje zajmove i hipoteke, te kako je to zapravo standardna procedura u svim bankama - to je izjavio na veliko čuđenje Drexlera, i svih ostalih tamo. Martin Mahoney, predsjedavajući sudac, rekao je: "Meni to zvuči točno kao prijevara", na što su svi članovi porote kimnuli i promrmljali kako se slažu. Sudac Mahoney izjavio je sljedeće u svom sažetku slučaja: “Tužitelj (banka) je priznao kako je, s Bankom saveznih rezervi Minneapolisa, stvorio cijelih 14.000,00 dolara u novcu i kreditu u svojim knjigama knjigovodstvenim unosom. Kako je to naknada korištena kao potpora Zabilješke od 08. svibnja 1964. godine, kao i hipoteke od istog datuma. Novac i kredit su prvi put nastali kada su ih oni stvorili. Morgan je priznao kako ne postoji zakon, ili statut Sjedinjenih Država, koji bi mu dali pravo neka tako što učini. Mora postojati zakonita protuusluga, i ona mora biti ponuđena u prilog tom upisu.”

Optuženi je zadržao svoj dom, nakon što je sud ispravno odbio pokušaj banke da izvrši ovrhu. Ovaj je slučaj trebao imati goleme posljedice. Presuda kojom se zajmovi bankara proglašavaju bezvrijednima mogla bi srušiti financijske i bankarske sustave diljem svijeta, ako je istina kako daju kredite bez naknade; ili ih samo podupiru novcem koji su doista posjedovali u svojim trezorima, i koji su bili ovlašteni izdavati.

Kasnije je Jerome Daly dao izjavu za lokalne vijesti:

"Ova odluka, koja je pravno opravdana, ima učinak proglašenja svih privatnih hipoteka na nekretninu i osobnu imovinu, te svih američkih i državnih obveznica koje drže Federalne rezerve, nacionalne i državne banke - ništavnima. To znači oslobađanje ove nacije od osobnog, nacionalnog i državnog duga, koji mi navodno dugujemo ovom bankarskom sustavu. Svaki Amerikanac dužan je pažljivo proučiti ovu odluku, jer o njoj ovisi pitanje slobode ili ropstva.”

Iako presuda nikada nije formalno osporena ili poništena, možda je nepotrebno spominjati kako je potpuno izostala, te da nikako ne utječe na prihvaćenu praksu. Nije iznenađujuće kako je sudac Mahoney preminuo manje od šest mjeseci nakon suđenja, u vrlo sumnjivoj "nesreći", koja je uključivala neku vrstu trovanja. Sudac Mahoney obećao je tužiti i razotkriti banku. Svatko tko se suprotstavlja ovim pojedincima, i njihovim zlim metodama, treba ga izbjegavati. To je poanta.

Budući kako je ovaj slučaj postavio presedan, mnogi drugi optuženici pokušali su poništiti kredite i hipoteke, koristeći istu obranu kao Daly, ali s malo uspjeha. Naime, jedan je sudac neslužbeno rekao:

“Kada bih vam to dopustio, vi i svi ostali srušili biste sustav. Neću vam dopustiti da uđete u banku na stražnja vrata. Nećemo ući u tu sobu iza te zavjese!”

U ovoj točki pripovijesti također je važno istaknuti kako način na koji je proizvodnja novca osmišljena i funkcionira tako da rezultira iznenađujućom činjenicom - vjerovali ili ne - gdje sam čin potpisivanja zahtjeva za hipoteku ili kredit, zapravo, stvara iznos traženog novca. Jedina stvarna razlika jest u tome što ako financijska tvrtka utvrdi kako podnositelj zahtjeva ima dovoljno visok kreditni rejting, te da može iskoristiti priliku za posuđivanje novca koji je prvobitno stvoren procesom, tada isti može i  profitirati od kamata koje će proizaći iz ovoga. Ako je zahtjev odbijen, tada im ne ostaje ništa više od samog iznosa kapitala. Zbog toga nipošto nije 'nemoralno' odustati od plaćanja hipoteka, ili zajmova. Novac ne bi niti bio nasilno stvoren da zahtjev uopće nije ni podnesen. Da budemo jasni, potpis podnositelja zahtjeva jest ono što stvara “novac” iz ničega.

Sada će vam neki duhoviti “obrazovani” pametnjakovići reći:

“Banke ne stvaraju novac ‘iz zraka’. To je smiješno. Stvaraju ga od imovine! A imovina je daleko od ničega!”

Da, imovina koja je u njihovom vlasništvu, i koja je već plaćena novcem koji zapravo nije nikada postojao, sada se koristi kao nešto vrijedno, kako bi se opravdalo stvaranje novca. Nije važno što radite, ili kako to želite izreći: novac se stvara ni iz čega.

Čak i ako smatrate kako je priča o imovini uvjerljiva: novac se i dalje stvara ni iz čega, i ciklus se nastavlja.

"Kada grupa ljudi koji žive u civilizaciji prihvati pljačku kao način života, oni na kraju izgrade pravni okvir koji to dopušta i moralni kodeks koji to uzdiže."

(François Bastiat, 1801.–1950.)

Neki pojedinci vjeruju kako su banke saveznih pričuva - podružnice američke vlade. Nisu. To su privatni kreditni monopoli, koji pljačkaju američke građane, radi osobnog profita bogatih i grabežljivih lihvara, kao i domaćih i stranih prevaranata. Najveći zločin u povijesti bila je Fedova smjena vlade Sjedinjenih Država. Fed je učinio sve kako bi sakrio svoj autoritet, ali u stvarnosti je oteo izvršnu vlast. On upravlja svime na ovom mjestu, te svim američkim međunarodnim odnosima. Vlade se mogu uspostavljati, ili raspadati, po njihovoj želji.

Kako bi se otkrio ovaj zločin - otvoreno je pitanje gdje su legije zakonodavaca, ekonomista, financijskih stručnjaka, gradskih analitičara, medijskih financijskih stručnjaka? Razlog zašto ih nema jest u tome što većina njih vidi samo do vrha svog nosa, ali i  prihvaćaju snažnu i uvjerljivu pompu koju im odozgo daje nadređeni propagandni mlin - koji je narodski prozvan “obrazovnim” sustavom, uz stalno prisutne suučesničke medije.

Oni koji su toga svjesni, vjeruju kako se radi o glupoj teoriji zavjere koju iznose “luđaci”, ili “ludaci ljevičari”, ili “desničarski teoretičari zavjere”; dok će ograničeni broj onih koji su doista upućeni šutjeti, jer su zabrinuti za vlastite dobro plaćene pozicije, ili čak zato što se boje za svoje živote i živote svojih najmilijih.

Ovo je stvarni rad sustava. Kao vrsta, svi se moramo uskoro "probuditi".

Elita je konačno iskoristila ovaj lažni monetarni sustav kako bi stvorila savršeno okruženje za prevaru ljudi koji su uključeni u ekstremni materijalizam - još jednu užasnu prevaru.

Njihovo sljedeće remek-djelo je pred vratima: CBDC! Krajnje porobljavanje svakog čovjeka.

Zaključno: ako ste zaposlenik bilo koje banke - žao mi je što vam to moram reći - vi ste kriminalac; najmanje sukrivac za jedan od najvećih zločina protiv čovječanstva. Cijele povijesti čovječanstva.