Besmisleni rat ideologija

Ispod plimnih valova svakog globalnog društveno-ekonomskog i političkog događaja bjesni nemilosrdna, ali često neprimjećena bitka. Ovaj rat se ne vodi tradicionalnim oružjem, već narativima i činjenicama, novinarskim ratovanjem i tihim pojedinačnim činovima prkosa. To je sukob koji definiraju dvije frakcije, filozofski i duhovno odvojene.

S jedne strane, mreža korporativnih titana, elite, bankarskih institucija, međunarodnih financijskih konglomerata, think tankova i političkih pijuna. Oni neprestano rade na oblikovanju javne psihologije i društva u svoju viziju "Novog svjetskog poretka". Svijet pomno centraliziran, gdje oni drže uzde u svakom aspektu vlasti, trgovine, života, pa čak i moralnih vrijednosti. Nazivam ih "globalistima", izrazom koji oni povremeno koriste za sebe, s dozom ironije, moglo bi se dodati.

Druga strana je pokret koji je nastao organski, spontano, bez hijerarhijske strukture vodstva. Ipak, suptilno je vođen primjerima raznih mentora i aktivista, vezan nizom načela ukorijenjenih u prirodnom zakonu. To je raznolika koalicija religioznih, agnostika i ateista. To je pokret ljudi iz svih etničkih i financijskih sredina, ujedinjenih jedinstvenim, nepokolebljivim uvjerenjem u jednu stvar oko koje se svi slažu - inherentna, urođena prava na slobodu. Kreativno ću ih nazvati "Pokret za slobodu".

Globalisti, sa svojim držanjem moći, daleko su od toga da budu dobronamjerni upravitelji čovječanstva kakvima se predstavljaju. Njihova vizija centraliziranog svjetskog poretka jeziva je distopija, gdje se individualne slobode žrtvuju na oltaru kolektivne kontrole. Njihove ekonomske teorije, koje prodaju kao lijekove za globalne probleme, samo su alati za konsolidaciju moći i bogatstva - u rukama nekolicine.

Pokret za slobodu je, s druge strane, svjetionik nade u ovoj tami koja nadire. Svjedočanstvo je to nesalomljivog ljudskog duha koji čezne za slobodom, bedem protiv plimnog vala globalizma. Njegovi članovi, svojim pojedinačnim djelima hrabrosti i prkosa, ponovno ispisuju narativ našeg vremena, izazivaju status quo i usuđuju se sanjati o svijetu u kojem sloboda nije privilegija, već pravo po rođenju.

Ekonomske teorije globalista, poput kejnezijanske ekonomije, nisu ništa više od pseudo-znanstvenih opravdanja za preraspodjelu bogatstva i centraliziranu kontrolu. Oni zagovaraju pretjeranu državnu potrošnju kao sredstvo za poticanje gospodarskog rasta, no sve što čine jest stvaranje inflacije, devalvacija valute i opterećivanje budućih generacija dugom. To je slično liječenju pacijentovih simptoma bez rješavanja temeljne bolesti, ili još gore, stvaranju novih bolesti u procesu.

U međuvremenu, Pokret za slobodu se zalaže za ekonomske slobode, zalažući se za zdravu vlautu, ograničenu vladu i stvarna slobodna tržišta. Oni razumiju kako pravi prosperitet dolazi od individualnog poduzetništva i inovacija, a ne od državne intervencije. Oni vjeruju u moć slobodnog tržišta da se samoispravlja, učinkovito raspoređuje resurse, potiče natjecanje i kreativnost.

U području politike, globalisti puštaju lažnu dihotomiju ljevice i desnice, stvarajući klimu podjela i polarizaciju. Oni manipuliraju političkim spektrom, sukobljavajući ljude jedne protiv drugih, dok zadržavaju svoju moć. To je političko kazalište, lutkarska predstava, osmišljena da odvrati pažnju i skrene pozornost s njihovog pravog cilja.

Nasuprot tome, Pokret za slobodu nadilazi te umjetne podjele. Priznaje kako istinska politička moć leži u pojedincu, a ne u političkoj stranci, ili vladinoj instituciji. Zalaže se za povratak na početna (ustavna) načela, za ograničenu vlast, te za zaštitu prava i sloboda pojedinca. To je pokret koji želi ujediniti, a ne podijeliti, osnažiti, a ne kontrolirati.

Oni koji vjeruju kako su samo gledatelji u ovom ratu, oni koji zatvaraju oči i oni koji su blaženo nesvjesni, svi su u velikoj zabludi. Ovaj sukob dotaknut će svaku osobu, nikoga neće ostaviti neozlijeđenog.

Ovo je rat za budućnost čovječanstva, borba koja će oblikovati sudbinu generacija koje dolaze. Ishod će odrediti hoće li naša djeca i unuci imati slobodu izabrati vlastiti put, ostvariti svoj pravi potencijal kao pojedinca, ili će ih okovati bezlična tehnokracija bez duše, koja niti malo ne mari za njihove težnje i snove.

Kao što ste možda zaključili, ja nisam nepristran promatrač u ovoj bitci. Ima onih koji, u svojoj intelektualnoj aroganciji, pokušavaju odbaciti ovaj sukob kao puku ideološku svađu, optužujući obje strane kako žele nametnuti svoj svjetonazor ostatku čovječanstva. Rekla bih da su takvi pojedinci krajnje neupućeni u stvarnost, kao i opseg uloga koji je na stolu. 

Rat između globalista i Pokreta za slobodu nije sitna svađa, već borba za samu dušu čovječanstva. To je bitka između onih koji žele kontrolirati i onih koji žele osloboditi, između onih koji žele dominirati i onih koji žele osnažiti.

Globalisti, sa svojim podmuklim planom, nastoje stvoriti svjetski poredak koji guši individualnost, kreativnost i slobodu. Oni žele nametnuti homogeniziranu, dezinficiranu verziju stvarnosti, gdje se raznolikost mišljenja obeshrabruje, a konformizam nagrađuje. Oni se maskiraju u spasitelje, obećavajući utopiju mira i prosperiteta, ali u stvarnosti nude samo distopijsku noćnu moru kontrole i ugnjetavanja.

Pokret za slobodu, s druge strane, zalaže se za upravo suprotno. Zagovara slobodu pojedinca, pravo svake osobe neka živi svoj život onako kako smatra prikladnim, sve dok ne krši prava drugih. Vjeruje u snagu ljudskog duha, u potencijal svakog pojedinca neka postigne svoju punu veličinu, samo ako mu se da sloboda neka to učini.

GLOBALIZAM VS. “POPULIZAM”

Globalisti već stoljećima koriste taktiku lažnih dihotomija, dijeleći nacije i narode jedne protiv drugih, kako bi kapitalizirali nastali kaos. Međutim, gore spomenuta dihotomija možda jest i najbliže onome što predstavljaju prave podjele.

Prošlo odobrenje referenduma o Brexitu u Ujedinjenom Kraljevstvu, ili izbor Donalda Trumpa, potaknuli su val propagande u medijima establišmenta. Temeljna poruka bila je kako "populisti" stoje iza protivljenja globalizaciji, te kako će ti populisti dovesti do propasti nacija i globalne ekonomije. Drugim riječima, globalizam je jednako dobro, populizam je jednako loše. Doista postoji prava borba između globalista i onih koji teže slobodnom, decentraliziranom i dobrovoljnom društvu. Oni su samo izmijenili neke oznake i terminologiju. Učinkovitost ove strategije za elite ostaje za vidjeti, ali ona na određeni način služi njihovim ciljevima.

Upotreba pojma "populist" je klinička, te je udaljena od "slobode" najviše moguće. To ne podrazumijeva samo "nacionalizam", već sebični oblik nacionalizma. Veza za koju se globalisti nadaju kako će ljudi uspostaviti jest da sebični nacionalizam vodi u destruktivni fašizam (tj. naciste). Stoga, kada čujete izraz "populist", žele da pomislite "nacist". Ili, uobičajeno danas - "radikalni desničarski ekstremist". 

Također je vrijedno napomenuti da se priča o usponu populizma podudara s strašnim upozorenjima elita kako će takvi pokreti izazvati globalni ekonomski kolaps, ukoliko nastave dobivati ​​na zamahu. Naravno, elite već godinama dirigiraju ekonomski kolaps, a njegove posljedice već neko vrijeme osjećamo. U lukavom potezu, elite su pokušale preimenovati pokret za slobodu u "populistički" (nacistički) i iskoristiti aktiviste za slobodu kao žrtvene jarce za financijsku krizu koju su sami projektirali.

Hoće li javnost u potpunosti nasjesti na to? Nisam sigurna. Vjerujem kako to ovisi o tome koliko učinkovito razotkrijemo njihovu strategiju prije nego što kolaps postane preduboko ukorijenjen. Međutim, elite su se stručno nosile s ekonomskim kolapsom.

Ne postoji rješenje koje trenutno može zaustaviti ekonomski kolaps. Čak i kad bi svaki globalistički zločinac sutra bio priveden pravdi i pošteno vodstvo bilo vraćeno u neki oblik "vlade", brojevi se ne mogu promijeniti. Ovaj put, zaista, će biti potrebna desetljeća borbe prije nego što nacionalna gospodarstva mogu ponovno procvjetati. 

KOMUNIZAM VS. FAŠIZAM

Ovo je još jedna makinacija globalista, lukava strategija za lomljenje društava i poticanje kaosa - nered koji zatim mogu iskoristiti za propagandu svoje agende centralizirane kontrole. Ako gajite bilo kakav skepticizam o projektiranoj prirodi fašizma i komunizma, preklinjem vas da se udubite u pomno dokumentirano istraživanje Antonyja Suttona. Njegova su otkrića preopširna kako bi se ovdje adekvatno sažeta, ali svakako su vrijedna vaše pažnje.

U suvremenom krajoliku svjedoci smo kako elite, poput Georgea Sorosa, financiraju i podržavaju najnoviju manifestaciju komunističkih snaga, utjelovljenih u grupama "socijalne pravde", kao što je npr. Black Lives Matter. Kolektivističko ludilo i orvelovsko ponašanje koje pokazuju ti entiteti opsjednuti rasom, uključujući BLM i feministkinje trećeg vala, izazivaju oštre reakcije "konzervativaca". Ovi pojedinci, umorni od diktiranja o svakom pitanju, kao i u svakom trenutku, dolaze do točke sloma.

A upravo je slom, prijatelji moji, cilj kojem se teži...

Kako bismo shvatili stanje u Americi i Europi i - općenito, zapadnom svijetu, ove 2024. godine - trebamo se samo prisjetiti događaja u Europi tijekom burnih 1930-ih godina. Kontinent su preplavili komunistički agitatori, neki pravi, drugi izmišljeni od samog establišmenta, potičući radničke nemire i fiskalnu nestabilnost. Elite su tada sponzorirale i promovirale fašizam - kao protuotrov komunizmu. Čak su se i najumjereniji konzervativci, dovedeni do ruba nemilosrdnim provokacijama komunista, pretvorili u nešto jednako monstruozno (kao odgovor na provokaciju izvan razuma).

SAD, kao i cijeli zapadni svijet, posebno Europa (kao da se nikada takve stvari nisu na kontinentu dogodile - još nedavno?!) - kreću se usmjereno ka istoj provaliji, stoga je potreban nevjerojatni oprez. Pucnjave po Teksasu, ili brutalni napadi na Europljane od strane ilegalaca - služe kao savršena prilika za globaliste kako bi proveli svoj plan. Razmotrite ovo na trenutak: s jedne strane, demokratski predsjednici pozivaju liberale neka se suprotstave policijskoj brutalnosti, putem daljnjeg kontroliranja provedbe zakona. S druge strane, neki "konzervativci" tvrde kako je više militarizirana policijska prisutnost rješenje za suzbijanje skupina poput BLM-a, kao i od izazivanja daljnjih poremećaja u društvu. Primjećujete kako je jedino ponuđeno rješenje povećana federalna prisutnost na našim ulicama? Policije, ali i nekih drugih uniformiranih i obučenih likova?

Međutim, koliko ja to vidim, postoji značajan nedostatak u planu globalista da orkestriraju obračun komunista protiv fašista. Taj nedostatak jest u postojanju Pokreta za slobodu. Pokret je značajno sazrio u svojoj medijskoj prisutnosti i utjecaju. Sada ima dovoljno utjecaja kako bi neutralizirao određene aspekte rastućeg fašističkog raspoloženja među političkom desnicom.

Jedina održiva opcija elita jest rastakanje Pokreta za slobodu. Ako mogu manipulirati zagovornicima slobode neka podrže fašistički sustav, bili bi na pragu potpune pobjede. Međutim, ovaj scenarij je vrlo nevjerojatan, obzirom na nepokolebljivu privrženost zagovornika slobode svojim načelima.

Elite bi mogle uspjeti uvjeriti velik dio javnosti neka se prikloni njihovoj lažnoj paradigmi, ali ako ne uspiju uhvatiti u zamku milijune koji čine Pokret za slobodu, njihov zadatak i ostvarenje zadane agende postaje eksponencijalno sve veći izazov.

KOLEKTIVIZAM VS. INDIVIDUALIZAM

U biti, temeljna načela globalizma jest žrtvovanje suvereniteta i individualizma, za veće dobro kolektiva. Međutim, sama priroda grupa je apstraktna, te postoje samo dok ih pojedinci unutar njih prepoznaju kao održive.

Elite moraju uvjeriti ljude kako je individualizam prijetnja, te da je okretanje kolektivizmu jedino rješenje za sprječavanje katastrofa, koje su kao rezultat nereda koji uzrokuju oni koji traže neovisnost. Ipak, većinu nesreća s kojima se suočavamo na nacionalnoj, ili globalnoj razini, orkestrirale su elite; nikako ne odmetnuti pojedinci, ili suverene nacije. Elite koriste te krize kako bi ocrnili sam pojam suvereniteta, žigošući ga kao barbarski ostatak prošlosti, koji se mora iskorijeniti.

Kako bi ojačali potrebu za kolektivizmom, globalisti se moraju baviti ljudima direktno na psihološkoj razini. Dok ljudi imaju urođenu želju za interakcijom sa svojim bližnjima, ljudi imaju i vlastiti identitet i želju za vlastitim rastom, bez uplitanja. Ljudi uživaju biti dio grupe, sve dok je njihovo sudjelovanje zdravo, dobrovoljno i temeljeno na izboru.

Međutim, ljudi su većinom inherentno plemenski, s psihološkim i biološkim ograničenjima veličine plemena kojem preferiraju. Profesor Robin Dunbar, istaknuti evolucijski psiholog 1990-ih, otkrio je kognitivnu granicu broja pojedinaca s kojima jedna osoba može održavati stabilne odnose. Taj broj se kreće od 100 do 200 ljudi. Slično tome, postoji ograničenje veličine učinkovitih grupa naspram neučinkovitih, s učinkovitim plemenima i zajednicama, koje obično imaju između 500 i 2500 ljudi.

Ljudski se um ne prilagođava dobro golemim plemenskim skupinama, dok ideja o "globalnom plemenu" nailazi na otpor. Ljudi bolje funkcioniraju u manjim grupama, i ne vole biti prisiljeni sudjelovati u bilo kojoj grupi, pogotovo nekoj većoj.

Ovo može objasniti osjećaj izoliranosti koji doživljavaju oni koji žive u urbanim područjima, unatoč tome što su okruženi milijunima susjeda i stotinama suradnika. Oni se i dalje osjećaju usamljeno, jer im nedostaje funkcionalno pleme prihvatljive veličine.

Dok veliki broj ljudi može biti ujedinjen rezonantnim idealom, koji je primarni razlog za formiranje nacija, ovdje se radi o opsegu  dobrovoljnog udruživanja. Globalistički kolektivizam protivi se ljudskoj prirodi. Ljudi to instinktivno prepoznaju kao čin sile i potiskivanja, te će se neizbježno oduprijeti lažnom plemenskom ponašanju, kad počnu uviđati njegovu pravu prirodu.

TOTALNA KONTROLA VS. STVARNOST

Težnja globalista za potpunom kontrolom ne samo da je neostvariva, nego je i suštinski manjkava. Cilj potpune mikrokontrole jest matematički i psihološki nemoguć; dok njihova uzaludna potraga za umjetnom zabludom - pokazuje njihovu slabost.

Heisenbergov princip nesigurnosti ilustrira ovo pitanje, budući da objašnjava kako svatko tko promatra sustav na djelu još uvijek može utjecati na ponašanje tog sustava neizravno, ili nesvjesno, na načine koje nikada ne bi mogao predvidjeti. Ovo ograničenje rezultira nepoznatim veličinama, čineći predvidljivost nemogućom, i potpunu kontrolu nad sustavom nedostižnom.

Ovo načelo vrijedi i za ljudsku psihologiju, što su psihoanalitičari otkrili pri liječenju pacijenata. Promatrač nikada ne može promatrati svog pacijenta, a da neizravno ne utječe na njegovo ponašanje, na sve moguće nepredvidive načine. Stoga se nikada ne može dobiti potpuno objektivna analiza tog pacijenta.

Ono što elite traže jest sustav pomoću kojeg mogu promatrati i utjecati na sve nas do najsitnijih detalja, bez izazivanja neočekivane reakcije. Međutim, zakoni fizike i psihologije čine ovu razinu kontrole nemogućom. Uvijek će postojati nepoznate znamenke, slobodni radikali i zamjenske veličine, koje mogu srušiti, čak i naizgled, savršenu utopiju.

Nadalje, Dokaz nepotpunosti Kurta Godela daje matematičko objašnjenje borbe elita protiv nepoznatih količina i njihovog neizbježnog neuspjeha. Godelov rad dokazao je kako je beskonačnost samouključujući paradoks, koji se ne može definirati kroz matematiku. Bertrand Russell, poznati globalist, neumorno je radio kako bi pokazao da se cijeli svemir može raščlaniti na brojeve. Međutim, Russellovi napori bili su uzaludni, a Godelov dokaz kasnije je srušio njegovu teoriju. Russell se usprotivio Godelovom dokazu, ali bezuspješno. Godelov matematički dokaz uništio je samu srž globalističke ideologije, dokazujući kako se globalističke težnje postati božanstvima - nikada neće ostvariti. Postoje granice ljudskog znanja i granice onoga što ono može kontrolirati. To je nešto što globalisti nikada ne mogu prihvatiti, jer da jesu shvatili najjednostavniju prirodnu stvarnost, svaki napor koji su činili desetljećima, ako ne i stoljećima, bio bi besmislen.

Problem je u nepoznatim brojevima (količinama, veličinama).

Može li se ljudskim društvom ikada u potpunosti dominirati, ili je čin pobune protiv tih sustava prirodni proces?

Stalna pozornost establišmenta na ideju “vuka samotnjaka”, odnosno štete koju jedna osoba, koja djeluje izvan diktata sustava, može učiniti - sugerira kako se elite boje nepredvidivih reakcija, koje bi mogle potkopati njihov autoritet.

Zbog toga je globalistima suđeno izgubiti. Oni nikada ne mogu znati sve nepoznanice. Nikada ne mogu kontrolirati sve slobodne radikale. Pobune će uvijek biti. Uvijek će postojati Pokret za slobodu.

Cjelokupnost njihove utopijske sheme vrti se oko potrebe uklanjanja nepoznanica. Međutim, kontrola na tim razinama je toliko slaba, te vremenom ona postaje beskorisna i smrtno opasna.

U svojoj aroganciji, ignorirali su upozorenja samih "znanosti", koje oni štuju, te naslućuju svoj konačni kraj zapisan u kamenu.

Iako mogu ostaviti značajan put uništenja za sobom, to je već zapisano; oni neće pobijediti.

Prava moć oblikovanja ovog svijeta uvijek je bila u vašim rukama. Birajte dobro!

Hvala na čitanju. Pozdrav.