PRETPOTOPNA OPSESIJA - 5. dio

Kao što je objašnjeno u 4. dijelu, Rimokatolička crkva je stvorena kao novi način na koji će poganski Rim zadržati svoju popularnost, pogotovo ispred rastuće kršćanske vjere. Lijepa stvar u vezi s religijom kršćanstva jest u tome što nas je oslobodilo okova sinova ljudskih s Kainovim znakom. Sve što su dalje trebali učiniti bilo je staviti svoju vjeru u Isusa, onda bi autoritet Kainovog znaka  izgubio svoju snagu. Rimski su carevi progonili i ubijali prve kršćane, ali što su više činili ta djela, vjera je brže rasla.

Zbog toga su stvorili Rimokatoličku crkvu.

https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/kultura/2065042_pretpotopna-opsesija-4-dio

Kršćanski progoni, Rimsko Carstvo

Judaizam i Rimljani pokušavaju staviti poklopac na kršćansku vjeru otkako je Isus Krist umro na križu. Znali su kako je ovaj zadatak bilo nemoguće ispuniti. Shvatili su kako bi njihova jedina opcija bila u tome da postignu apsolutnu kontrolu nad Zemljom. Novi svjetski poredak žulja umove kabale otkada je kršćanstvo postalo nešto što nisu mogli kontrolirati. Rimljani su stvorili islam,  nedugo nakon stvaranja Rimokatoličke crkve, kao još jedan način na koji mogu još više progoniti kršćane. Kako Rimokatolička crkva predstavlja sunce, islam je predstavljao mjesec - koji su bili dva najviše štovana poganska boga Kainove religije.

Babilon i islamsko obožavanje mjeseca

Kako je Rimsko Carstvo gubilo svoju moć, islamska vjera je harala bez središnje vlasti, sve dok Sveto Rimsko Carstvo nije došlo na vlast. Nakon što je ovo novo carstvo povratilo dovoljno moći i novca, zavladali su muslimanima tako što su poslali svoje vitezove templare neka ponovno zauzmu Jeruzalem. Rimljani i visoki židovski svećenici uvijek su bili na istoj strani, još otkad je Isus Krist umro, zbog čega su tijekom križarskih ratova pokušali rekonstruirati Solomonov hram. Nakon što su stotinama godina hvalili Brdo hrama kao jedno od najsvetijih mjesta islama, muslimani su opetovano napadali vitezove templare, tako da ovi nikada nisu mogli rekonstruirati hram.

Nakon što su se vitezovi templari vratili, svima im je presudio kršćanski kralj Filip IV od Francuske, koji ih je spalio na lomači zbog štovanja Bafometa i prakticiranja sodomije. Papa Klement V., isprva ljut na ovo flagrantno nepoštivanje njegovog autoriteta, ipak je popustio i 22. studenog 1307. godine je izdao papinski dekret. Naredio je svim monarsima kršćanske vjere neka pohvataju sve templare i konfisciraju njihovu zemlju i imovinu, u ime Pape i Crkve. Ovo je savršen primjer kako se Rimokatolička crkva sakrivala na vidljivom mjestu. Kada je većina kršćana prozvala na Papinu akciju; crkva je objasnila kako je nezadovoljna odlukama, ali su bili prisiljeni djelovati kako bi zadržali svoju moć.

Francuski kralj Filip IV

U stvari su suđenja Vitezovima templarima prisilila na kasnije osnivanje mnogih tajnih društava. Pogani su trebali stvoriti svoj Novi svjetski poredak, bez da ubudeći budu ubijani na lomačama. Otprilike u tom razdoblju vidimo spajanje i organizaciju papinstva, pogana, Židova i tajnih društava - sve se ovo može vidjeti unutar jedne obitelji u Europi: Bankarske obitelji Medici iz Firence, Italija. Oni su kontrolirali banku Medici, najveću banku u Europi između 1400. i 1500. godine.

Obitelj Medici, vlasnici Rima

Veza između obitelji Medici i križarskih ratova može se vidjeti u Republici Pisi. Sudjelovanje Republike u križarskim ratovima osiguralo je vrijedne trgovačke pozicije pizanskim trgovcima, nakon čega je grad izrastao u bogatstvu i moći. Dagobert je bio prvi nadbiskup Pize i drugi latinski patrijarh Jeruzalema, nakon što je grad zauzet u Prvom križarskom ratu. Zastava Pise je templarski križ/znak Kaina/sunčev križ, što ovo mjesto čini važnim mjestom za kabalu.

Zastava Pise

Vieri de' Medici (1323. - 1395.) bio je upisan u Arte del Cambio, veliki bankarski ceh u Firenci, gdje je vjerojatno savladao bankarski zanat. Tijekom svog života bavio se različitim pothvatima. Njegova prva istaknuta tvrtka, Vieri di Cambio de' Medici & Co., bila je odgovorna za otpremu firentinske robe kroz Republiku Pisu, počevši od 1369. godine. To je bilo samo 60 godina nakon suđenja Vitezovima Templarima, što ovu vezu čini još zanimljivijom. Vieri je uspio dovesti križarske trgovačke puteve do Firence, te je bio najzaslužniji za pretvaranje Firence u najbogatiji grad Europe, kao i obiteljsku vladavinu gradom sljedećih 150 godina.

Vieri je pomogao svom nećaku, Giovanniju di Bicciju de' Mediciju (1360. - 1429.), neka preuzme posao i banku. Giovanni se probijao kroz zgusnute redove kako bi na kraju postao mlađi partner u podružnici u Rimu. Vieri de' Medici povukao se 1393. godine, ostavljajući banku u rukama Giovannija. Od tog trenutka banka Medici je rasla uvelike i jako brzo. Taj je rast kulminirao preuzimanjem mjesta glavnog papinskog bankara, što je značilo kako je banka Medici sada vodila račune Crkve. Medici banka pod Giovannijem, imala je podružnice diljem sjevernih talijanskih gradova-država i šire, te je činila ranu "multinacionalnu" tvrtku.

Giovanni di Bicci de' Medici

1414. godine se Giovanni kladio kako će se ostvariti trajni povratak papinstva u Rim, nakon dugog razdoblja progonstva i raskola, i bio je u pravu; papinstvo je ponovno trajno uspostavljeno u Rimu 1417. godine pod jednim papom, nakon razmatranja Koncila u Konstanzu. Nagrađujući Giovannija za njegovu potporu, papa Martin V. je predao Giovannijevu glavnom upravitelju kontrolu nad Apostolskom komorom.

Giovannijev sin, Cosimo di Giovanni de' Medici (1389. – 1464.), imao je potpunu vlast nad Firencom. To je dobrano koristio za kontrolu glasova nositelja dužnosti u općinskim vijećima, ponajviše vezano uz sinjorije Firence. Bio je vladar Firence tijekom talijanske renesanse, koja je bila preteča visoke renesanse Europe.

Enea Silvio Piccolomini, biskup Siene i kasnije papa Pio II., rekao je o njemu:

“Politička pitanja rješavaju se u [Cosimovoj] kući. Čovjek kojeg izabere obnaša dužnost... On je taj koji odlučuje o miru i ratu... On je kralj po svemu, osim u imenu.”

Cosimo di Giovanni de' Medici

Renesansa je započela u Toskani u središnjoj Italiji, sa središtem u gradu Firenci. Obitelj Medici izravno je odgovorna za renesansu, preteču prosvjetiteljstva, kao pokrovitelji glavnih umjetnika tog doba:

  - Leonardo da Vinci - Godine 1480. Leonardo je živio s obitelji Medici i često je radio po vrtovima Piazze San Marco u Firenci, gdje se tada sastajala neoplatonska akademija, sastavljena od umjetnika, pjesnika i filozofa (svih koje su financirali Medici); 

  - Michelangelo - Živio je s Lorenzom de’ Medicijem i njegovom obitelji tri godine, ručao za obiteljskim stolom i sudjelovao u raspravama koje je vodio Marsilio Ficino. Od 1490. do 1492. godine je pohađao Platonovu akademiju - humanističku akademiju, koju su također osnovali Medici. Njegovu sliku, Posljednji sud u Sikstinskoj kapeli, naručio je papa Klement VII., isto papa Medici;

  - Rafael - 1519. godine je papa Leo X., papa Medici, postavio je Rafaela za čuvara klasičnih antikviteta Rima i okolice;

  - Nikola Kopernik - 1533. godine je papa Klement VII. odobrio njegovu teoriju kako se Zemlja okreće oko Sunca;

  - Galileo Galilei - 1610. godine je Galileo otkrio tri od četiri Jupiterova najveća mjeseca, te ih je nazvao Medičejskim zvijezdama - u čast svog budućeg zaštitnika, Cosima II de' Medicija i Cosimove trojice braće.

U srednjem vijeku sve što je bilo povezano s klasičnim razdobljem povezivalo se s poganstvom, ali tijekom renesanse povezivalo se s prosvjetiteljstvom. Likovi klasične mitologije počeli su preuzimati novu simboličku ulogu u kršćanskoj umjetnosti, a posebno je božica Venera preuzela novu diskrecijsku ulogu. Rođena potpuno formirana, nekom vrstom čuda, bila je to nova Eva, simbol nevine ljubavi, ili čak i šire - simbol same Djevice Marije. Vidimo Veneru u obje te uloge na dvije poznate slike, koje je Sandro Botticelli naslikao 1480-ih godina za Cosimova nećaka, Pierfrancesca de' Medicija. Te su slike Primavera i Rođenje Venere.

Rođenje Venere, Sandro Botticelli

Unuk Cosima svjedočio je zlatnom dobu obitelji Medici i visoke renesanse. Lorenzo de’ Medici (1449. - 1492.) podupirao je razvoj humanizma kroz svoj krug prijatelja i znanstvenika, uključujući filozofe: Marsilija Ficina, Poliziana i Giovannija Pica della Mirandolu. Proučavali su grčke filozofe i pokušavali spojiti ideje Platona s kršćanstvom.

Anđeo koji se ukazuje Zahariji, u kapeli Tornabuoni u Firenci, sadrži portrete članova Akademije Medici: Marsilija Ficina, Cristofora Landina, Agnola Poliziana i Demetrija Chalkokondylesa, odnosno Gentilea de' Becchija

Utjecaj Medicija najbolje je predstavljen njihovim odnosom s Rimokatoličkom crkvom, kada su dva člana njihove obitelji postali papama - i tu onda nailazimo na partnerstvo između okultista i Katoličke crkve. Medici su imali izuzetno bliske veze s liberalima / protestantima / humanistima / kabalistima i Rimokatoličkom crkvom....što dovodi do postavljanja osnovnog  pitanja: da li su  Medici namjerno izazvali reformaciju?

Kabalina reformacija

Papa Leo X. i papa Klement VII. - pape Medici - bili su na vlasti kada je započela izgradnja današnje Bazilike svetog Petra, u 16. stoljeću. Oni su bili poznati kao jedni od najkontroverznijih papa svih vremena.

Slučajno je i protestantska reformacija započela u vrijeme dok su ova dvojica papa bila na vlasti. 

Papa Klement VII. (lijevo); sa svojim rođakom papom Leonom X. (u sredini); i Luigi kardinal de' Rossi (desno); Rafael, 1519. godine

Otac pape Leona X. je bio Lorenzo de’ Medici, koji je podržavao razvoj humanizma kroz svoj krug prijatelja znanstvenika, uključujući filozofe Marsilija Ficina, Poliziana i Giovannija Pica della Mirandolu.

Jedan od onih kojima je Lorenzo mecena bio je Giovanni Pico della Mirandola (1463. - 1494.), koji Medicijeve izravno povezuje s kabalom. 1484. godine je Mirandola bio blizak prijatelj Lorenza de’ Medicija i imao je ljubavnu aferu sa ženom jednog od Lorenzovih rođaka. Bačen je u zatvor zbog svojih djela, ali ga je sam Lorenzo pustio. U dobi od 23 godine, Mirandola je predložio obranu 900 teza o religiji, filozofiji, prirodnoj filozofiji i magiji protiv svih nadolazećih teza - za što je napisao Govor o dostojanstvu čovjeka, koji je nazvan "Manifestom renesanse". Bio je to ključni tekst renesansnog humanizma i onoga što se naziva "Hermetička reformacija". Ovdje je naglašena važnost slobodne volje u ljudskim bićima.

Giovanni Pico della Mirandola

Mirandola je bio utemeljiteljem tradicije kršćanske kabale, ključnog načela rane, moderne, zapadne ezoterije. Pico se u Perugi upoznao s mističnom hebrejskom kabalom, koja ga je fascinirala. Upoznao je i kasne klasične hermetičke pisce, poput Hermesa Trismegista. Picov "tutor" u kabali bio je rabin Johannan Alemanno (1430. – 1510.), koji je tvrdio kako proučavanje i ovladavanje magijom treba smatrati završnom fazom nečijeg intelektualnog i duhovnog obrazovanja.

Mirandolinih 900 teza bila je prva tiskana knjiga koju je Crkva univerzalno zabranila. Pico se ponekad smatra proto-protestantom, jer je njegovih 900 teza anticipiralo mnoge protestantske stavove. Izraz 'teze' koristio je i Martin Luther kada je napisao 95 teza -  glavni dio spisa, koji je pokrenuo protestantsku reformaciju, 1517. godine. Mnogi ljudi povezani s tajnim društvima i kabalom također su bili protestanti:

  - Kraljica Elizabeta I. - Bila je u zatvoru jer je bila protestantica. Sprijateljila se s okultistom Johnom Deejem, koji je utemeljio Rozenkrojcere;

  - Francis Bacon - vođa rozenkrojcera, vrlo poštovan od strane tajnih društava zbog njegove 'Nove Atlantide';

  - Johannes Reuchlin - Lutherov komentar kako je opravdavanje vjerom "prava kabala", u njegovom Komentaru Poslanici Galaćanima, objašnjen je prema Reuchlinovu utjecaju;

  - Philip Melanchthon - nećak Johannesa Reuchlina i vođa luteranske reformacije.

De Arte Cabbalistica (latinski za umjetnost kabale) jest tekst njemačkog renesansnog humanističkog učenjaka Johanna Reuchlina, iz 1517. godine, koji se bavi njegovim razmišljanjima o kabali. U njemu iznosi stav kako bi teozofska filozofija kabale mogla biti od velike koristi u obrani kršćanstva i pomirenju znanosti s otajstvima vjere. Nadovezuje se na njegov raniji rad De Verbo Mirifico.

De Arte Cabbalistica Johanna Reuchlina

Ovo se može činiti zbunjujućim, jer je protestantska reformacija krenula protiv Rimokatoličke crkve, ali razmišljajte o reformaciji kao o planiranom događaju za uvođenje više kontrole u kršćanski svijet. Rimokatolička crkva samo je ojačala, dok su pripadnici okultizma postali vođama suprotstavljenog pokreta, što je dobitna igra za Kainovu religiju. Razmislite o događajima koji su se dogodili kao odgovor na reformaciju:

  - Osnivanje isusovaca, 1540. godine;

  - Pokrenut je Tridentski koncil (1545. – 1563.), komisiju kardinala zaduženu za institucionalnu reformu, kao i za rješavanje spornih pitanja, kao što su: korumpirani biskupi i svećenici, indulgencije i druge financijske zloporabe;

  - Rimokatolički elitizam unutar struktura moći kršćanskog svijeta.

Tridentski sabor

Neprijatelj kabale uvijek su bili kršćani koji imaju moć. Ljudi koji su provodili inkviziciju srednjeg vijeka bili su kršćanski kraljevi i lokalni biskupi. Jedina inkvizicija koju je papinstvo pokrenulo bila je rimska inkvizicija, koja je bila protureformacija, nakon protestantske reformacije. Ova je inkvizicija dala Rimokatoličkoj crkvi ovlast neka legalno goni kršćane koji im nisu bili poslušni.

Inkvizicije koje su pokrenuli kršćanski kraljevi i lokalni biskupi krenule su za vješticama, alkemičarima i hereticima za koje se znalo kako prakticiraju okultne aktivnosti. Zbog toga im je bilo bitno razaranje monarhijskog sustava i stvaranje novog oblika vladavine. Kulminacija njihovih ideja usavršena je stvaranjem demokracije, koja im je dala slobodu neka slobodno izražavaju svoje okultne ideje, zbog kojih su prije toga bili progonjeni.

Isusovci, Iluminati i Očevi utemeljitelji

George Washington je u 'Apoteozi Washingtona', fresci koja je naslikana na unutarnjoj strani kupole zgrade Capitol, u Washingtonu D.C. Imajući ovo na umu, uzmite u obzir kako su unutar isusovačkih crkava u Rimu i druge pečatne freske koje prikazuju Ignacija Loyolskog, utemeljitelja isusovačkog reda. Poput Georgea Washingtona, Loyola lebdi među oblacima, na fresci koja se zove "Apoteoza svetog Ignacija". Sada razmotrite ono o čemu se govorilo 4. dijelu i važnosti kupola, a posebno kupole američkog Kapitola, na čijem vrhu sjedi Ishtar. Fresku Georgea Washingtona naslikao je vatikanski slikar po imenu Constantino Brumidi.

Prije nego što je George Washington umro, krstio ga je u Rimokatoličkoj crkvi isusovački svećenik, Leonard Neal. Washington je bio izravno povezan s isusovačkim redom. Knjigu Georgea Washingtona, 'Pravila uljudnosti i pristojnog ponašanja', koja je odredila njegov kodeks ponašanja, zapravo su napisali francuski jezuiti, 1595. godine.

Dok je Washington bio predsjednik, poslao je Benjamina Franklina, isusovačkog nadbiskupa Johna Carrolla i njegovog rođaka Charlesa Carrolla u Kanadu. Charles Carroll je bio slavni i najdugovječniji potpisnik Deklaracije o neovisnosti, bio je pobožni katolik, kojeg su školovali isusovački svećenici. Njegov drugi rođak, Daniel Carroll, bio je potpisnik američkog ustava i također su ga školovali isusovci. Daniel Carroll ostao je zapamćen po tome što je donirao zemljište na kojem je izgrađen američki Kapitol. John Carroll bio je osnivač Sveučilišta Georgetown, a jedan od predsjednika sveučilišta bio je Leonard Neal, isusovac koji je krstio Georgea Washingtona.

Isusovci su dali originalnu ideju za američku zastavu za kontinentalnu vojsku, zastavu Velike unije, koja se temeljila na zastavi Britanske istočnoindijske kompanije, i koja je bila pod kontrolom isusovaca u to vrijeme. Odgovoran čovjek bio je Lorenzo Ricci, vrhovni poglavar isusovačkog reda, a razlog zašto je želio da Amerika bude predstavljena na ovaj način bio je sljedeći:

“Amerikanci bi se borili pod privatnom zastavom međunarodne trgovačke korporacije koju kontroliraju isusovci.”

(Vladari zla, F. Tupper Saussy, str. 192)

Obratite pozornost na babilonski simbol sunca / Kainov znak, koji je korišten za zastavu Američke revolucije i Britanske istočnoindijske kompanije:

Jedna od najizravnijih poveznica između Isusovačkog reda i Sjedinjenih Američkih Država jest američka doktrina onoga što se naziva 'vjerska sloboda'. George Washington je rekao:

“Uspostava građanske i vjerske slobode bio je motiv koji me potaknuo na ovo područje”  (Vjera i predsjedništvo, str. 48)

Ali, kako je Washington definirao 'vjersku slobodu'? U pismu Georgeu Masonu napisao je:

“Ničiji se osjećaji više ne suprotstavljaju bilo kakvoj vrsti ograničenja vjerskih načela od mojih. Ako je denominacija kršćana; ili se izjašnjavaju kao Židovi, Mahomiti, ili na neki drugi način.”

Drugim riječima, 'vjerska sloboda' bila je dozvola neka se svim religijama omogući jednako mjesto u Americi. Ne samo pravo na bogoslužje, nego i na traženje položaja moći u vladi. Odakle dolazi ova doktrina, jer ne dolazi iz Svetog pisma, jer je prva Božja zapovijed:

“JA SAM GOSPOD BOG TVOJ. NEMOJ IMATI DRUGIH BOGOVA OSIM MENE.”

Ideja se svakako uklapa u univerzalističke ideje slobodnog zidarstva, posebno su je stoljeće prije smislili isusovci u Engleskoj.  1688. godine, za vrijeme vladavine kralja Jamesa II., doktrina je nazvana Deklaracija oprosta; inače je poznata kao Deklaracija o slobodi savjesti. Zbog svih pokušaja Rima da svrgne englesku vladu, postojala su mnoga ograničenja u pravima katolika u toj zemlji. Ta su se ograničenja također proširila na američke kolonije. Kralj James II, koji je bio katolički monarh, dao je deklaraciju o uklanjanju svih ograničenja za građane zbog njihove vjere.

Kralj Jakov II

Dok je deklaracija propala u Engleskoj, preoblikovana je u američkim kolonijama i upisana u Ustav SAD-a. Da li je moguće kako je ovo bio dogovor s vragom, koji su Washington i ostali osnivači sklopili, kako bi osigurali pomoć isusovaca i Rimokatoličke crkve? Tijekom istog razdoblja, isusovačke vođe su bile poznate po tome kako su zavodili one koji su tražili moć. Znali su im reći:

“Mi jedini posjedujemo umijeće konsolidiranja vlasti. Uhvati se za sidro sigurnosti koje ti Rim nudi. Pozovi one koji su jedini moćni da te spase. Sami, što možete učiniti protiv nadolazećih katastrofa? Skloni se, dakle, kod nas i mi ćemo te naučiti ukrotiti ovu masu pred kojom sada drhtiš.”

Ali, ova pomoć nikada nije došla bez prave cijene. Isusovci također o potrebi za lojalnošću i odanost pape. Za njega su rekli:

"Onaj u kojemu Isus Krist neprestano prebiva, koga je postavio kao svog predstavnika, koga anđeli proglašavaju liječnikom nad liječnicima, nepogrešivim, vrhovnim poglavarom svih vladara svemira, on zahtijeva tvoju revnost, tvoje oružje, svoju odanost, a može biti i vaš život.”

(Isusovačka zavjera: Tajni plan reda, Abbate Leone)

1825. godine su isusovački vođe otkrili što je možda bio njihov krajnji motiv za proglašavanjem slobode za sve religije, što je bilo slično masonskom konceptu univerzalizma. Rekli su:

“Prava crkva, kako kaže sveti Pavao, čini sve za sve kako bi zadobila, ako je moguće, cijeli svijet.”

(Isusovačka zavjera, Abbate Leone, str. 109)

Isusovci sebe vole nazivati ​​'Redom' ('The Order'), i tijekom njihovog potiskivanja od 1773. do 1814. godine od strane pape Klementa XIV. - 18. viši generalni poglavar Društva, general Lorenzo Ricci, stvorio je Iluminate sa svojim vojnikom, Adamom Weishauptom.

"Zanimljivo je također primijetiti kako većina tijela koja to rade, kao što su Drevni i prihvaćeni škotski obred, Avignonski obred, Red hrama, Feslorov obred, 'Veliko vijeće careva Istoka i Zapadni suvereni prinčevi masoni, itd., itd., gotovo su svi potomci sinova Ignacija Loyole. Barun Hundt, Chevalier Ramsey, Tschoudy, Zinnendorf i brojni drugi, koji su utemeljili stupnjeve u ovim obredima, radili su prema uputama generala isusovaca... “

(Razotkrivena Izida, H.P. Blavatsky, str. 390)

Evo obreda pod nazivom “Sveti i triput slavni red križa”:

“Potvrdili smo uvođenje Masona Vitezova templara u Vijeće navedenog Viteškog reda... i nadajući se i povjeravajući da će se ikada toliko poniziti da će voditi na slavu I.H.S. Presvetog i Svemogućeg BOGA, i na čast njegovu ZNAKU, preporučujemo…”

(Svjetlo na slobodno zidarstvo, David Bernard)

Oni koji kontroliraju tajna društva svijeta su isusovci:

“Još uvijek postoje stare gospođe, muške i ženske, u ovoj zemlji, koje će vam reći, s mračnom ozbiljnošću da, ako pratite masoneriju, kroz sve njene redove, sve dok ne dođete do velikog tip-topa, glavni mason Svijete, otkriti ćete kako su ta strašna osoba i poglavar Družbe Isusove jedna te ista osoba.”

(James Parton, 1855., Crni Papa, str. 76)

Iluminati su potekli sa Sveučilišta u Ingolstadtu, 1776. godine, a regruti su bili iz studentskog encorposa. Kabalist koji se spominje kod Medicija, Johannes Reuchlin, bio je profesor na ovom jezuitskom sveučilištu. Poznato je kako je 'Red' postojao i na Yaleu, 1833. godine. No, 'Lubanja i kosti' su ogranak njemačkog tajnog društva. Na Yaleu se poriče njegovo njemačko podrijetlo, ali tijekom napada na hram, 1876. godine su polaznici pronašli karticu na kojoj je pisalo:

“Iz njemačkog kapitula. Predstavio patrijarh D.C. Gilman iz D. 50.”

Sveučilište u Ingolstadtu

“Iz isusovačkog koledža u Ingolstadtu se kaže da je izašla sekta poznata kao 'Iluminati Bavarske' koju je osnovao Adam Weishaupt; čini se, međutim, kako je njen nominalni osnivač igrao podređenu, ali uočljivu ulogu u organizaciji sekte.”

(Okultna teokracija, Lady Queenborough, str. 313)

Tajno društvo 'Lubanja i kosti' sa Yalea je poguralo mnoge američke predsjednike, senatore, bankare, medijske mogule. Oni iznutra to znaju kao Red, a drugi ga poznaju (više od 150 godina) kao Poglavlje 322 njemačkog tajnog društva. Formalnije, u pravne svrhe, Red je osnovan kao The Russell Trust, 1856. godine. Također je nekoć bio poznat kao 'Bratstvo smrti'. Ova informacija je procurila kada je grupa studenata provalila u tajno društvo i ukrala hrpu papira u ovoj ustanovi.

Britanski establišment također potječe sa Sveučilišta Oxford, sa koledžu All Souls u Oxfordu, i nazvan je 'Grupa'. Lord Rothschild je bio financijer ovog reda preko Cecila Rhodesa, dok je 'Red' u SAD-u povezan s obiteljima Guggenheim, Schiff i bankarima Warburg. 

Cilj Reda nisu ni 'lijeve' ni 'desne' ideologije. Ljevica i desnica umjetne su naprave za postizanje promjena, dok su ekstremi političke ljevice i političke desnice ključni elementi u procesu kontrolirane promjene. Odgovor na ovu naizgled političku zagonetku leži u hegelijanskoj logici. Zapamtite kako su i Marx i Hitler, ekstremi 'ljevice' i 'desnice', predstavljeni kao neprijatelji iz udžbenika, ali su  evoluirali iz istog filozofskog sustava: hegelijanizma. To izaziva krike intelektualne boli kod marksista i nacista, ali je ova činjenica dobro poznata svakom proučavatelju političkih sustava.

George Wilhelm Friedrich Hegel

Zapamtite da je Isusovcima rečeno kako moraju služiti na obje strane političkog spektra i stvarati sukob između tih strana. Ovaj sukob suprotnosti je bitan za postizanje promjene. Danas se ovaj proces može identificirati u literaturi Trilateralne komisije - gdje se promiče "promjena", a "upravljanje sukobima" naziva se sredstvom za postizanje promjene.

U hegelijanskom sustavu sukob je bitan. Nadalje, za Hegela i sustave temeljene na Hegelu, država je apsolutna. Država od pojedinog građanina traži potpunu poslušnost. Pojedinac ne postoji sam za sebe u tim takozvanim organskim sustavima, već samo da obavlja svoju ulogu namjenjenu njemu od države. Slobodu nalazi samo u poslušnosti Državi. Nije bilo slobode u Hitlerovoj Njemačkoj, nema slobode za pojedinca pod marksizmom, neće je biti ni u Novom svjetskom poretku.

Georg Wilhelm Friedrich Hegel i Immanuel Kant su tijekom prosvjetiteljstva došli do ideje o - "redu iz kaosa". Njemački čelnici, sve  do danas, postavljaju kamenje ispred grobova ova dva filozofa u čast njihovoj filozofiji koja je omogućila Novu Europu. Primjećujete li uzorak? Napravite neka veliki događaj potakne nove ratove i nemire, dok u pozadini namećete nove zakone građanima svijeta.

Immanuel Kant

Prevara tajnih društava i Vatikan

Gledajući unatrag u povijest, može se činiti kako su se Rimokatolička crkva i tajna društva međusobno sukobljavali. Ova borba između to dvoje bila je golema prevara koju su smislili čelnici na vrhu, kako bi postigli zacrtane ciljeve u obje skupine. Time što Vatikan napada tajna/okultna društva, Vatikan izgleda kao da oni zastupaju kršćansku vjeru. Time što masoni napadaju Vatikan, izgleda kao da oni podržavaju slobodu izbora i prihvaćanje svih religija.

Stvarnost iza kulisa jest da je Vatikan uništavao liberalne poglede na kršćanstvo unutar svoje organizacije, dok masoni guraju NWO ideju univerzalizma i prihvaćanje svih religija. Kada te dvije moćne stvari spojite zajedno, tko ostaje iza svega toga? Kršćani diljem svijeta koji ne traže moć, pravi Božji Sinovi.

Kada god se čini kako katolici pate ili su progonjeni - to su svećenici i skupine koje ne žele slijediti vodstvo isusovaca i Vatikana. Žele da potpuno pokorna skupina svećenika i biskupa bude dio organizacije, a ostali će biti pokoreni. Bilo je nekih katoličkih redova koji su se suprotstavljali isusovcima i svi su pobijeni.

Primijetite kako je Vatikanu i masonima zajednička vjerska sloboda, gdje ovaj lažni sukob između obje skupine dolazi do izražaja. Kao što je rimska doktrina vjerske slobode korištena za stvaranje savršenije unije u Americi, danas se koristi za ujedinjenje svih nacija u ime svjetskog mira. Apostol Pavao je upozorio kako će krik za mir biti znakom najave kraja svijeta. Napisao je:

“Dan Gospodnji dolazi kao tat u noći. Jer kad kažu: mir i sigurnost, tada će ih iznenadna propast snaći kao trudovi trudnice; i oni neće pobjeći.”

(1. Solunjanima 5:2-3)

Jean Baptiste Janssens - 27. generalni poglavar Družbe Isusove od 1946. do 1964. godine. Bio je ona MOĆ koja je vladala nad slijedećim papama: Pijem XII (Hitlerovim papom), Ivanom XXIII (Hruščovljevim papom) i Pavlom VI (Johnsonovim papom), uključujući i njihove hijerarhije. Imao je pod zapovjedništvom majstore međunarodnih tajnih društava, uključujući:

 - Suvereni malteški vojni red;

 - Slobodno zidarstvo škotskog obreda i islamskog svetišta 33. stupnja;

 - Masonski red Iluminata, masonska Lubanja i kosti;

 - Kolumbovi vitezovi predvođeni isusovcima, masonski hodočasnici;

 - Masonski vitezovi Ku Klux Klana, masonski B'nai B'rith;

 - Rimski klub, masonska američka nacija islama i njena privatna vojska pod nazivom "Plod islama";

 - Masonska sicilijanska mafijaška komisija i Opus Dei predvođen isusovcima, zajedno s nizom manjih bratstava.

(Vatikanski ubojice str. 65, Eric Jon Phelps)