PRETPOTOPNA OPSESIJA - 6. dio

Kolos s Rodosa, Helios, Bog Sunca

Potraga za besmrtnošću

U 5. dijelu je prikazano kako je obitelj Medici bila glavni bankar tijekom renesanse, te da su financirali poznate slike/skulpture.  Valuta koju su koristili zvali su se Florini, jer je dolazila iz grada Firence u Italiji, i imala je značajnu komercijalnu ulogu u cijeloj Europi. Medici su vladali Europom između 1300. i 1500. godine, što je isto vrijeme kao i Doba otkrića. 

Obitelj Medici predstavljali su Filippo i Federigo Centurioni u Genovi - gdje je i Kristofor Kolumbo rođen. Otac mu je bio Domenico Colombo, tkalac vune koji je radio po Genovi i Savoni; te je posjedovao štand sa sirom na kojem je radio mladi Christopher. Republika Genova udaljena je 3 sata vožnje od Firence, koja je vrlo blizu glavnog bankarskog središta Medicijevih.

Simonetta Vespucci dolazila je iz istog područja kao Columbus, te se udala za dobro povezanu obitelj Vespucci iz Firence, koja je opet bila vrlo bliska obitelji Medici. Simonetta je brzo postala jako popularna na firentinskom dvoru, a zainteresirala je i braću Medici - Lorenza i Giuliana. Sandro Botticelli slikao je portrete plemkinja, od kojih se nekoliko pripisuje portretima Simonette, poput Rođenja Venere i Primavere.

Još jedan istaknuti član obitelji Vespucci bio je Amerigo Vespucci, slavni moreplovac, iz čijeg imena potječe pojam 'Amerika'. Godine 1482., kada mu je otac umro, Amerigo je otišao raditi za Lorenza di Pierfrancesca de' Medicija, vođu mlađe grane obitelji Medici. Početkom 1500-ih, Amerigo Vespucci će većinu svojih poznatih pisama o Novom svijetu poslati Lorenzu di Pierfrancescu i Lorenzu Veličanstvenom.

Pismo Ameriga Vespuccija Lorenzu Veličanstvenom

Medicijevi su imali vrlo bliske veze s mornarima, s prvih putovanja po Americi. Dakle, je li moguće da su Medici financirali sva velika istraživanja Novog svijeta? Pa, ako pogledamo internetsku enciklopediju Britannica, to nam daje naslutiti:

“Brodovi za prvo putovanje - Niña, Pinta i Santa María - bili su opremljeni u Palosu, na rijeci Tinto, u Španjolskoj. Konzorcij koji je sastavio dužnosnik kraljevske riznice, sastavljen uglavnom od genovskih i firentinskih bankara u Sevilli (Sevilla), osigurao je najmanje 1.140.000 maravedija.”

(Britannica.com)

Genoveški i firentinski bankari u Sevilli? Pa, glavni bankari tih područja slučajno su bili obitelj Medici. Godine 1488. Lorenzo di Pierfrancesco de’ Medici poslao je Ameriga Vespuccija da pruži procjenu predloženog firentinskog trgovca, Gianotto Berardija. Amerigova otkrića su izgubljena, ali Capponi se vratio u Firencu otprilike u to vrijeme, a Berardi je preuzeo posao Medicija u Sevilli. Osim što je vodio Medicijevu trgovinu u Sevilli, Berardi je imao vlastiti posao: afričko roblje i opskrba brodova.

Amerigo Vespucci

Do 1492. godine se Amerigo trajno nastanio u Sevilli. Njegovi motivi za odlazak iz Firence nisu baš jasni. Nastavio je obavljati neke poslove u ime svojih pokrovitelja Medicija, ali se sve više i više uključivao u sve druge Berardijeve aktivnosti, ponajviše njegovu podršku putovanjima Kristofora Kolumba. Barardi je uložio pola milijuna maravedija u Kolumbovo prvo putovanje i dobio je potencijalno unosan ugovor za opskrbu velike druge Kolumbove flote. Međutim, zarada se pokazala nedostatnom. Godine 1495. Berardi je potpisao ugovor s krunom da pošalje 12 brodova za opskrbu na Hispaniolu, ali je zatim neočekivano umro u prosincu, ne ispunivši uvjete ugovora.

(Bilješke autora: Gore navedene informacije mogu se pronaći u dvije knjige: The Voyage of the Vizcaina i Amerigo: The Man Who Gave His Name to America. Ovo je savršen primjer kako kabala skriva povijest od javnosti. Karika koja je nedostajala bio je trgovac Gianotto Berardi, koji je izbrisan iz povijesnih knjiga i nema njegove slike. Također, u Britannici su spomenuli samo firentinske bankare, što će većina ljudi preletjeti, ako nisu dublje istražili obitelj Medici).

Zašto se obitelj Medici ne slavi kao financijeri koji su utrli put u Novi svijet? Pa, to je zato što je obitelj Medici poznata kao jedna od najkorumpiranijih obitelji svih vremena, povjesničari ne žele označiti obitelj Medici kao financijere i vlasnike Novog svijeta.

Catherine de’ Medici, Christopher Columbus i King James II s kabalističkom gestom, označavajući lijevu stazu inicijata, što znači tajnu stazu tame

Obitelj Medici imala je mnogo razloga za odlazak u Novi svijet, ali jedan od njihovih glavnih kabalističkih razloga bio je pronaći Rajski vrt, za koji su vjerovali kako se nalazi u Novom svijetu. Vjerovali su da su dva božanska stabla, spomenuta u Postanku, prava stabla koja se nalaze negdje na Zemlji i željeli su biti prvi koji će ih pronaći.

Tijekom trećeg putovanja, Kristofor Kolumbo je stigao do zaljeva Paria, na ušću rijeke Orinoco (u današnjoj Venezueli), gdje je mislio kako je pronašao vanjske tragove Rajskog vrta. Iako je vjerovao kako sam vrt mora ležati dublje u unutrašnjosti i biti  smješten negdje poprilično visoko - također je smatrao kako vode rijeke Orinoco, koje je vidio kako se spuštaju u zaljev, moraju potjecati iz prvobitne rijeke, koja je istjecala iz Edena. U svom je dnevniku napisao:

“Ne pretpostavljam da je zemaljski raj u obliku surove planine, kako je to prikazano u opisima, već da je na vrhu mjesta koje sam opisao kao stabljiku. [ili kraj peteljke] kruške; pristup iz daljine mora biti stalnim i postupnim usponom; ali vjerujem da, kao što sam već rekao, nitko nikada ne bi mogao dosegnuti vrh. Također mislim da voda koju sam opisao može izvirati iz njega, iako je daleko, i da zaustavljajući se na mjestu koje sam upravo napustio, tvori ovo jezero.”
​"Postoje velike indikacije da je ovo zemaljski raj, jer se njegova situacija podudara s mišljenjima svetih i mudrih teologa koje sam spomenuo; i, štoviše, drugi dokazi slažu se s pretpostavkom, jer nikada nisam ni čitao ni čuo slatke vode koja dolazi u tako velikim količinama, u bliskoj vezi s morskom vodom; ideja je također potkrijepljena blagom temperaturom; i ako voda o kojoj govorim ne potječe iz zemaljskog raja, čini se biti još veće čudo, jer ne vjerujem da postoji tako velika i duboka rijeka na svijetu.”

(Pismo Kristofora Kolumba Ferdinandu i Izabeli. Citirano u Jean Dulemeau History of Paradise; Rajski vrt u mitu i tradiciji str.54)

Godine 1490. Kristofor Kolumbo nacrtao je svoju Kolumbovu kartu koja prikazuje Zemaljski raj (ili Edenski vrt) zapadno od Sredozemlja. Vrt je okružen koncentričnim kružnim zidovima različitih kemijskih sastojaka, koji predstavljaju orbite različitih planeta, koristeći njihove astrološke reference na planete (Sunce=zlato, Mjesec=srebro, Venera=bakar, itd.).

"Kolumbova karta", nacrtana c. 1490. u lisabonskoj kartografskoj radionici Bartolomeja i Kristofora Kolumba

Kristofor Kolumbo i istraživači iz Doba otkrića dobili su inspiraciju za pronalazak Edenskog vrta iz ranijih karata. Sjevernu Ameriku posjetili su vitezovi templari, ali ideja kako se ondje nalazi i Edenski vrt započela je s Kolumbom. Rajski vrt prikazan je na Fra Mauro karti svijeta, izrađenoj 1450. godine.

Glavna kružna karta svijeta okružena je s četiri manje sfere:

 - Gornja lijeva sfera je kozmološki dijagram — karta Sunčevog sustava prema Ptolemejskom sustavu;

  - Gore desno je dijagram četiri elementa — zemlju prate voda, vatra i zrak;

  - Dolje lijevo je ilustracija Edenskog vrta;

  - Dolje desno prikazuje Zemlju kao globus. Prikazuje Sjeverni pol i Južni pol, kao i Ekvator i dva tropa.

Karta Fra Mauro je karta svijeta koju je oko 1450. godine izradio talijanski kartograf Fra Mauro, i koja se smatra najvećim spomenikom srednjovjekovne kartografije. To je kružna planisfera iscrtana na pergamentu i postavljena u drveni okvir veličine dva puta dva metra. Uključuje Aziju, Indijski ocean, Afriku, Europu i Atlantik. Gornjom stranom je orijentiran prema jugu.

Evo uvećane slike donjeg lijevog odjeljka 'Rajski vrt':

Zabranjeno voće, koje je Eva uzela bilo je s Drveta spoznaje dobra i zla, ali u vrtu je postojalo još jedno božansko drvo koje se zvalo Drvo života.

“I Bog posadi vrt u Edenu, na istoku, gdje je smjestio čovjeka kojeg je stvorio. Iz zemlje je Jahve, Bog, izrastao svakom drvetu koje je lijepo za oko i dobro za jelo. A usred vrta bilo je drvo života i drvo spoznaje dobra i zla.”

(Postanak, 2:8-9)

Zabranjen je samo plod sa Drveta spoznaje dobra i zla - što znači kako su plodove sa Drva života mogli jesti i Adam i Eva.

"I zapovjedi mu Bog: „Možeš slobodno jesti sa svakog drveta u vrtu, ali ne smiješ jesti sa stabla spoznaje dobra i zla; jer onog dana kad od toga budeš jeo, sigurno ćeš umrijeti.”

(Postanak, 2:16-17)

To znači kako je Bog mogao zamisliti da ljudi budu besmrtni na Zemlji, ali je izdaja Adama i Eve uklonila tu šansu.

"Tada Bog reče: “Evo, čovjek je postao kao jedan od nas, poznajući dobro i zlo. A sada da ne pruži ruku svoju i uzme i sa stabla života, pa jede i živi vječno...”. Zato ga je Jahve Bog protjerao iz edenskog vrta da obrađuje zemlju iz koje je bio uzet. Stoga je istjerao čovjeka i postavio kerubine na istočnu stranu edenskog vrta, zajedno s plamenim mačem koji se vrtio da čuvaju put do stabla života.”

(Postanak, 3:22-24)

Potraga za Edenskim vrtom i Drvetom života za dobivanje besmrtnosti sastavni je dio okultizma od samog početka.

Pokušavaju pronaći vrt, što je vidljivo tijekom Istraživanja Novog svijeta.

Iskrcavanje Kristofora Kolumba u Novi svijet

Kabala vjeruje kako se jedna od najupečatljivijih vizija stabla života, kao objekta eshatološke nade, pojavljuje u viziji koja se pripisuje Henoku, u zbirci spisa koju sada nazivamo - 1 Henok. U toj knjizi, Henok je otišao na nebo i pronašao svijet vatre i leda, kao i golemi zastrašujući nebeski hram koji nije bio pogodan za ljudsko stanovanje. Nakon obilaska neba, Henok je bio odveden na obilazak Zemlje i pokazalo mu se sedam planina. Jedna od planina seže do samog neba, te on zaključuje kako je to mjesto gdje će se Bog pojaviti na Sudnji dan. Tamo on ugleda prekrasno, mirisno drvo, koje ga zadivi i oduševi:

“I nastavio sam dalje od njih, i vidio sam sedam veličanstvenih planina, sve su se razlikovale jedna od druge, čije je kamenje bilo dragocjeno u ljepoti. I sve su (planine) bile dragocjene i slavne i lijepe po izgledu - tri na istoku bile su čvrsto postavljene jedna na drugu, a tri na jugu, jedna na drugoj, i duboke i neravne gudure, jedna drugoj nije prilazila. Sedma planina (bila je) u sredini ovih, i uzdizala se iznad njih u visinu, kao sjedište prijestolja. I mirisno drveće ga je okruživalo. Među njima je bilo drvo kakvo nikad nisam pomirisao, a među njima nije bilo drugog sličnog. Imao je miris slađi od svih začina, a njegovo lišće i njegov cvijet i drvo nikada ne venu. Plodovi su mu lijepi, poput datulja na palmama.

Tada sam rekao: "Kako je ovo drvo lijepo i mirisno, i lišće mu je lijepo, i cvjetovi su mu lijepi za gledati."

(1 Henok, 24,2-5; prijevod Nickelsburga i Vanderkama)

Henok se pita kakvo je ovo drvo, a Michael, njegov anđeo-vodič, objašnjava:

"Ova visoka planina koju si vidio, čiji je vrh poput Božjeg prijestolja, sjedište je gdje će sjediti Veliki Svetac, Gospodar slave, Kralj vječnosti, kada siđe da posjeti zemlju u dobroti. A (što se tiče) ovog mirisnog stabla, nijedno tijelo nema pravo da ga dotakne do velikog suda, na kojem će biti osveta svima i svršetak zauvijek.

Zatim će se dati pravednima i bogobojaznima, a plod će njegov biti hrana odabranima. I bit će presađeno na sveto mjesto, kraj doma Boga, Kralja vječnosti. Tada će se silno radovati i veseliti i ulazit će u Svetište. Njegovi mirisi bit će u njihovim kostima, i dugo će živjeti na zemlji, kao što su živjeli i vaši očevi u svoje dane, i muke, pošasti i patnje neće ih dotaći.”

(1 Henok, 25,3-6; prijevod Nickelsburga i Vanderkama)

Tako Mihael govori Henoku da je to Stablo života i da će u posljednji dan, u vrijeme eshatološkog suda čovječanstva, plod sa tog stabla biti hrana odabranih. Učinak jedenja njegovih plodova biti će takav da će dugo živjeti, i neće više trpjeti muke i pošasti. Imajte na umu kako kabala vjeruje da će nakon velikog suda Stablo života biti presađeno na određeno mjesto u hramu, u Jeruzalemu, gdje će vjerojatno samo pravednici od tada živjeti svoje duge živote bez muka.

Znanstveni direktor Teološkog fakulteta na Sveučilištu u Oslu, Terje Stordalen, objašnjava kako je izbor stabla u stvari predstavljanje pojmova života, zemlje i neba, u mnogim drevnim kulturama:

"Svako zeleno stablo simboliziralo bi život, a veliko stablo - ukorijenjeno u dubokom tlu i proteže se prema nebu - potencijalno čini kozmički simbol. U oba slučaja postaje "simbol središta"

Michael A. Fishbane, profesor emeritus židovskih studija na Divinity School Sveučilišta u Chicagu, opisuje Edenski vrt kao:

“….. os svijeta. Iz njega zrače prvobitni tokovi do četiri četvrtine... To je pupak ili omfalos, a drvo života stoji u središtu ovog središta."

Axis Mundi (Os svijeta)

Kabala vjeruje da Univerzalna svijest povezuje sve što postoji, a ova kozmička veza između neba i pakla, visokog i niskog, i različitih dimenzija jest Axis Mundi. Ova poveznica ili metafizička os je simbol koji se nalazi u svakoj religiji, na svakom mjestu, ili u svakoj mitologiji. Može se posebno predstaviti i u ljudskom obliku:

  - Seifirot, kabalizam

  - Čakra, hinduizam

  - Joga i Tai Chi

  - Vitruvijev čovjek

To je poput kralježnice, koja drži zajedno sva područja od najnižeg do najvišeg, s ljudskim svijetom u središtu. Axis Mundi se također naziva stablom života, središtem Zemlje, svjetskom osi, svjetskim stupom, i tako dalje.

William F. Romain napisao je u svojoj knjizi Šamani izgubljenog svijeta: Kognitivni pristup prapovijesnoj religiji:

“U kulturološkom smislu, Axis Mundi se izražava na mnogo različitih načina. U nekim se kulturama Axis Mundi simbolizira kao 'stablo svijeta' koje povezuje gornji i donji svijet. Druge kulture vizualiziraju Axis Mundi kao stup. Drugi ga pak opisuju kao kozmičku planinu. U mnogim slučajevima, Axis Mundi je simboliziran kao hramovi, gradovi i palače.”

Različite kulture predstavljaju Axis mundi različitim simbolima, kao što su: planina, drvo, vinova loza, stup dima ili vatre, ili čak i toranj, stubište, totemski stup, itd. U 3. dijelu ovog serijala su pokazani mnogi primjeri Axis Mundi koji se nalaze po cijelom svijetu, te koliko su oni važni aspekti mnogih različitih religija. Evo još tumačenja ovog mističnog simbola u raznim kulturama:

Kad se okrenemo mitologiji Grka, nalazimo kako podrijetlo svijeta počiva na Okeanosu, oceanu. Svijet je isprva bio otok okružen oceanom, kao velikim potokom:

"Bilo je to područje čuda svih vrsta; Okeanos je ondje živio sa svojom ženom Tethys: to su bili otoci Blaženih, vrtovi bogova, izvori nektara i ambrozije, na kojima su bogovi živjeli. Unutar ovog kruga voda je zemlja ležala raširena poput diska, s planinama koje su se uzdizale iz njega, a nebeski svod kao da počiva na njegovom vanjskom rubu posvuda unaokolo."

(Murrayev "Manual of Mythology," str. 23, 24, et seq.)

Na planinama su stanovali bogovi; imali su palače na raznim planinama, sa spremištima, štalama, itd:

"Za vrtove Hesperida, sa svojim zlatnim jabukama, vjerovalo se da postoje na nekom otoku u oceanu, ili, kako se ponekad mislilo, na otocima kraj sjeverne ili zapadne obale Afrike. Bili su daleko poznati u antici; jer tamo su tekli izvori nektara pored Zeusovog ležaja, i tamo je zemlja pokazala najrjeđe blagoslove bogova; to je bio još jedan Eden."

(Isto kao gore, str. 156.)

Herkul u vrtu Hesperida, Michele Rocca

Slobodni zidar 33. stupnja, Manly P. Hall, objašnjava važnost četiri svijeta i samog Drveta:

“Kabalisti su podijelili svemir u četiri svijeta, od kojih se svaki sastoji od deset sfera, raspoređenih u ono što se naziva “Sefirotsko drvo”. Ovo stablo sastoji se od deset krugova, koji predstavljaju brojeve od 1 do 10, međusobno povezanih s dvadeset i dva kanala — dvadeset i dva slova hebrejske abecede. Deset brojeva plus dvadeset i dva slova rezultiraju okultnim brojem 32, koji, prema Mišni, označava trideset i dva puta mudrosti.”

Masonski filozof 33. stupnja, Manly Palmer Hall, je napisao u Tajnim učenjima svih vremena kako je razlog zašto kabala koristi ovu simboliku drveta ili planine koja povezuje duhovno sa Zemljom, u tome što je to njihov ulaz u podzemni svijet:

"Ni jedno drvo, kaže se, ne može rasti do neba, ako mu korijeni ne sežu do pakla.”

(Carl Gustav Jung, Murray Stein (1999). “Jung o kršćanstvu”, str.82, Princeton University Press)

Filozofijski mentor Adolfa Hitlera, Friedrich Nietzsche, također opisuje važnost ronjenja u dubine pakla za postizanje uspjeha:

"Ali, s čovjekom je isto kao i s drvetom. Što više traži da se uzdigne u visinu i svjetlost, to se njegovi korijeni snažnije bore zemaljski, dolje, u tamu, dubinu - u zlo."

(Friedrich Nietzsche, Tako je govorio Zaratustra)

U slobodnom zidarstvu i kabali, način na koji inicirani mogu putovati između pakla i Zemlje jest kroz skriveni srednji stup, koji predstavlja ljudsku dušu. U 1. i 2. dijelu su "Dva stupa" bili središnja tema, zbog čega će na "Srednjem stupu" ovdje biti glavni fokus. Mnogi ljudi ne znaju za srednji stup, jer je to nevidljivi stup koji predstavlja Zemlju, Nebo i Pakao.

Ovaj stup ima vrlo posebno značenje u okultizmu. To je Srednji stup tzv. Tri stupa mudrosti - ilustriran u raznim dokumentima tajnih društava, te vidljiv na crkvenim i katedralnim vitrajima. Ova tri stupa sadrže snažne informacije o ljudskom stanju—autentične istine, koje otkrivaju naš duhovni i fizički sastav.

Srednji stup je poseban, jer je duhovni; dok su Dvostruki stupovi koji ga okružuju fizički. Srednji stup je dublji, mističniji i magičniji od vanjskih Dvostrukih stupova. Ta je važnost jasno izražena u masonskim crtežima.

Masonsko svjedočanstvo inicijacije. Obratite pažnju na tri stupa. Srednji stup, djelomično zaklonjen, poravnat je duž iste okomite osi kao i masonsko oko.

U većini masonske umjetnosti, Dva stupa - Jachina i Boaza - jedini su fizički prikazani stupovi, ali između njih su uvijek prikazi 'Svevidećeg oka' iznad i masonskog rituala ispod:

Primijetite na gornjoj slici: možemo vidjeti mjesec s lijeve strane, sunce s desne strane i tetragram u sredini - ovi simboli  predstavljaju pravo ime Boga. Sjećate se kako su u religiji Kajina Metatrona/Enoha Manjeg nazivali YHWH, što znači kako ga nazivaju svojim Adonajem ('moj gospodar')? Štuju li oni Henoha / manjeg YHWH-u kao paravan, dok potajno štuju Lucifera?

Prije nego što duboko zaronimo u ovu temu, napravit ćemo pregled njihove Kainove religije.

Kainova religija

Prema većini suvremenih opisa, Kolos je bio visok otprilike 70 lakata, ili 108 stopa – što je otprilike visina modernog Kipa slobode od stopala do krune – što ga je činilo najvišim kipom u starom svijetu. Kip Slobode temelji se na ženskoj božici slobode i predstavlja modernu interpretaciju Kolosa s Rodosa, koji je predstavljao muškog Heliosa. Znači li to da je Kip slobode muškarac,  žena, ili oboje? Taj kip predstavlja i Heliosa i Božansku Majku, što znači kako je Kip slobode - hermafrodit/transseksualac.

Lice Kipa slobode

Helios je bio lažni bog Sunca u starogrčkoj religiji. U 5. dijelu je prikazano kako je bog sunca prodro u svaku veću organizaciju, svake religije, koju danas poznajemo. Ovdje je skulptura Heliosa, koja nevjerojatno podsjeća na Kip slobode:

Arhitrav s skulpturiranom metopom koja prikazuje boga sunca Heliosa u kvadrigi; iz hrama Atene u Troji, oko 300.-280. pr. Kr.; Stari muzej, Berlin

Beth Alpha je židovska sinagoga iz šestog stoljeća, smještena u podnožju sjevernih padina planine Gilboa u blizini Beit She'ana, Izrael. Središnja ploča prikazuje židovsku adaptaciju grčko-rimskog zodijaka. Zodijak se sastoji od dva koncentrična kruga, s dvanaest znakova zodijaka koji se pojavljuju u vanjskom krugu; dok se Helios, grčko-rimski bog sunca, pojavljuje u unutarnjem krugu. Vanjski krug sastoji se od dvanaest ploča, od kojih svaka odgovara jednom od dvanaest mjeseci u godini, i sadrži odgovarajući grčko-rimski znak zodijaka. Ženska poprsja koja simboliziraju četiri godišnja doba pojavljuju se u četiri kuta,  neposredno izvan zodijaka.

Dvije su sinagoge iskopane u Hammat Tiberiasu - postao sjedištem Velikog vijeća, židovskog visokog vjerskog suda, od 193. godine do kasnog 4. stoljeća. Čuveni podni mozaik potječe iz kasnije faze sinagoge, iz 4. stoljeća, a sastoji se od tri ploče koje prikazuju: svetište Tore flankirano s dvije menore sa sedam krakova; zodijački kotač postavljen oko slike Heliosa; i skupinu grčkih natpisa flankiranih s dva lava.

Kip slobode predstavlja božicu slobode, koja se također može vidjeti u hramu Libertas, u starom Rimu. Zapamtite, Kult razuma, koji je bio skupina koja je pokrenula Francusku revoluciju, štovao je ovu božicu, koja je povezana sa slobodom i razumom.

Boginje poznate kao Inanna, Ishtar, Astarte, Atena, Minerva, Afrodita Libertas, itd....sve predstavljaju žensku babilonsku Božansku Majku Trojstva. U starom Rimu, prije Drugog punskog rata, 238. godine prije Krista - Tiberije Sempronije Grakho je  sagradio hram Libertas / Minerva na brdu Aventin, koje je jedno od sedam brda Rima.

Rimokatoličko svećenstvo i papa nose šešir s kupolom, koji se naziva Zucchetto. Zucchetto je nastao kao grčki pileus / pilos i grčka božica Libertas / Minerva. I vindicta i kapa smatrani su simbolima ovih boginja, koje su predstavljale slobodu. Rob je bio oslobođen u ceremoniji u kojoj bi pretor dotaknuo roba štapom zvanim vindicta, i proglasio ga slobodnim. Robova je glava bila obrijana i na nju je stavljen pileus.

Simbolizam kupole predstavlja štovanje sunca u religiji Kaina / Babilona, ​​zbog čega pojam izraz kipa doslovno znači "kupola", budući kako se kipa nosi na glavama Židova poput kupole.

Islamski vjernici nose isti šešir s kupolom, poznato kao Taqiyah, jer muslimani vjeruju kako je islamski prorok Muhamed držao glavu pokrivenom, što ga čini mustehabom.

Obratite pozornost na šešir i simbole kod kralja Asirije, oko 800. godine prije Krista (na donjoj slici gore desno) - tu je Ištarina zvijezda, kompas, mjesec s diskom, solarni kalendar i trostruka kruna. Kainov znak također se može vidjeti na prsima, te se  nosio kao ogrlica. Opsjednutost bogovima i božicama zviježđa vuče korijene iz Babilona.

Kip Shamshi-Adad V, kralja Asirije u Mezopotamiji (824. - 811. pr. Kr.)

Babilonski kalendar bio je lunisolarni kalendar, s godinama koje su se sastojale od 12 lunarnih mjeseci, od kojih je svaki počinjao kada je mladi mjesec prvi put viđen nisko na zapadnom horizontu pri zalasku sunca, plus interkalarni mjesec (umetnut prema potrebi dekretom). Židovi koriste Babilonski kalendar, koji nazivaju Hebrejski kalendar, od 6. stoljeća prije Krista.

Računajući od mladog mjeseca, Babilonci su slavili svaki sedmi dan kao "sveti dan", koji se nazivao i "zlim danom" (što znači "neprikladnim" za zabranjene aktivnosti). Tih dana službenicima su bile zabranjene razne aktivnosti; običnim ljudima "zaželjeti želju"; dok je 28. dan bio poznat kao "dan odmora". Na svakom od njih prinošene su ponude drugom bogu i božici, očito u sumrak, kako bi se izbjegle zabrane: Marduk i Ishtar 7., Ninlil i Nergal 14., Sin i Shamash 21., a Enki i Mah 28. dana. 

Opsjednutost Sabbathom može se vidjeti u judaizmu i Rimokatoličkoj crkvi. To je u subotu za judaizam i nedjelja za rimokatoličku crkvu. No, moramo zapamtiti što je Isus rekao o suboti:

"Isus im reče: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Dakle, Sin Čovječji gospodar je i subote.”

(Marko, 2:27-28)

Isus je znao kako je čovjek postao opsjednut određenim danima bogoslužja, te je svima rekao kako je napravio subotu za odmor, i da ne razmišljamo previše o određenim danima.

“Ili niste čitali u Zakonu kako subotom svećenici u hramu krše subotu i da su nevini? Ali, ja vam kažem da je ovdje nešto veće od Hrama.”

(Matej, 12:5-6)

Tijekom tjedna - prvi sat prvog dana u tjednu (nedjelja), počinje s utjecajima Sunca (dakle: nedjelja); prvi sat drugog dana u tjednu (ponedjeljak) počinje utjecajem Mjeseca (dakle: ponedjeljak); prvi sat trećeg dana u tjednu (utorak) s Marsom, a prvi sat četvrtog dana u tjednu (srijeda) s Merkurom; dok prvi sat petog dana u tjednu (četvrtak) s Jupiterom; i prvi sat šestog dana u tjednu (petak) s Venerom; i na kraju, prvi sat sedmog dana u tjednu (subota) sa Saturnom.

Poznati citat, koji naglašava važnost s kojom judaizam gleda na utjecaje horoskopa, nalazi se u "Idra Rabba" Zohara:

"Sve ovisi o mazalu (= astralnim utjecajima), čak i svitak Tore u Heikhalu."

Riječ 'Mazel Tov', koja je uobičajena slavljenička riječ tijekom židovskih slavlja, znači 'pozitivan astrološki znak'.

Ovo pokazuje koliko proučavanje Mazzarotha / Mazalota (zviježđa) ima utjecaja na cijelu religiju.