Ili kako je košnica ubila Ameriku?
Samo nekoliko uvodnih riječi - fascinirali su me ovi prosvjedi američkih studenata, koji su baš sve samo ne ono što su MSM o tome pisali - pro-palestinski prosvjedi. Krasan socijalni eksperiment. Nadam se kako će ovaj fenomen malo pobliže pogledati i napisati pokoju pravu riječ i oni koji se nazivaju sociolozima, antropolozima, filozofima ili sociolozima. Dakle, gornja slika pokazuje ono o čemu piše prethodni tekst - feminističke aktivistice, zato valjda što to tako "treba", mole na koljenima - iza svojih muških kolega?! No, postoji par minuta videa koji je meni ono - uaau....i za koji mislim kako jest prava slika onoga što se trenutno događa u Americi, ali i po svim bijelačkim zemljama - u manjem ili većem opsegu. Rasisti?! Bijeli kolonizatori?! Jel'?
Dakle, prosvjedi i mnoštvo video uradaka nastalih tijekom tih prosvjeda su - očekivano - izazvali lavinu dobrih, i ne tako dobrih, osvrta. Mislim kako je ovaj tekst dolje jedan dobar osvrt - napisan nakon ovih prosvjeda. Jedna dobra reakcija.
No, evo, prije teksta - fotke i linkovi na video u trajanju od nekoliko minuta:
She’s ba-a-ack! 20-25K years old and taking over again
Da, imam teoriju.
Ovdje ću ju predstaviti u pregledu, opširnije i na drugom mjestu, kao satiričnu fantaziju, a ne kao akademsku disertaciju. To ne znači kako je netočna. To znači kako biram medij pristupačniji od znanstvene recenzirane publikacije, čiji je pretplatnici niti ne čitaju. Također je i realističnije od sastavljanja fusnota iz izvora koje sam pročitao i proučio pobliže, ali ih fizički više ne posjedujem, i stoga ih neću citirati. Nitko od njih ionako nije shvatio ono što sam ja shvatio.
Već sam rekao kako je pisanje svojevrsna fikcija, što je također istina. I to baš onima kojima je najteže učiti i razumjeti, a to su, ironično, znanstvenici i akademici. Zašto nikada ne možete vjerovati onome što govore. Najbolji način za čitanje fikcije jest, kao što svi znaju, dati piscu svoju voljnu suspenziju nevjerice. Ne treba puno tražiti.
Razumijevanje moje teorije neće ništa promijeniti. Ono što je u tijeku već je dobilo dugu bitku u tajnosti. Neću zagovarati otpor, oružani ili niti bilo koji drugi način, samo ću potaknuti svoju malu skupinu čitatelja neka potraže sva sredstva i mjesta za bijeg, koja su još uvijek dostupna.
Prije nego što prijeđem na bit, dopustite mi da vam postavim nekoliko pitanja:
1) Zašto doživljavamo istovremeni ponovni porast antisemitizma i službeno sponzoriranog progonakršćana, samo zbog toga što su kršćani?
2) Zašto vidimo porast prakticiranja sotonizma i obrane njegovih praktičara od strane konsenzusnog ateističkog tiska, koji tvrdi kako u tome ne vidi ništa loše?
3) Zašto su Židovi tako snažno uključeni u pružanje potpora strategijama demokrata, kada je stranka za čiju su promociju učinili toliko postala aktivno antisemitska?
4) Zašto se baza crnih birača odjednom dijeli u smislu stranačke pripadnosti, pri čemu crne žene ostaju vjerne demokratima, dok crni muškarci napuštaju demokrate radi kontroverznog republikanca koji je više puta osuđivan kao rasist?
5) Zašto se Overtonov prozor kreće tako nevjerojatnom brzinom u smislu onoga što čini prihvatljivo seksualno ponašanje, od diskretnog konsenzusa "ne pitaj, ne govori" u vezi sa svakim oblikom seksualnog čina i sklonosti, do visoko javnog promoviranja ponašanja, koja su prije bila doslovno neizreciva?
6) Zašto smo tako neočekivano opsjednuti zamagljivanjem podjele između muškog i ženskog pretvarajući se kao da su savitljivi, reverzibilni i djeljivi sa 'n' jednako autentičnih spolova?
7) Zašto kvocijent inteligencije pada ubrzanom brzinom iz generacije u generaciju, budući da se maturanti Z-Gen-a sada mjere prosječnom inteligencijom, na razini s ostatkom populacije - koja također postaje gluplja?
8) Zašto toliko žena kojima nedostaje stvarna intelektualna i akademska snaga zauzima moćne rukovodeće položaje u administraciji, Kongresu, akademiji, korporativnom upravljanju resursima, kršćanstvu,ili iza kulisa utječe na kritična pitanja vezana uz kulturu i državu?
9) Zašto sve institucije i profesije vidljivo podbacuju u pogledu svoje vjerodostojnosti, kompetentnosti i dokazive uspješnosti u smislu vlastitih etičkih standarda?
10) Zašto nas tehnologija tjera prema ovlaštenoj dominaciji takozvanih sustava umjetne inteligencije, koji će se administrativno smatrati poželjnijima od individualne slobode, inovacije i donošenja odluka?
11) Zašto Sjedinjene Američke Države vrtoglavo padaju alarmantnom brzinom u smislu svoje ekonomske uspješnosti, osobnog zdravlja, obitelji s dva roditelja, obrazovne sposobnosti, razine nasilnog kriminala, ovisnosti o drogama, kontrole granica i miroljubivog vođenja vanjske politike?
Na svako pitanje postoje jedinstveni odgovori, ali dubinski odgovor na sva je isti. Ovi negativni razvoji nisu slučajni, niti čak istinski politički, osim po svojim učincima. Sve su u procesu trajanja, jer promjene koje se izvode idu u korist povratka na matrijarhalna pravila, ponovo nakon 4-5000 godina patrijarhata. Važno je odmah napomenuti kako matrijarhalna vladavina nije feminizam. Njegova svrha nije poboljšati položaj žena, već izravnati populaciju i eliminirati koncepte vremena i individualnosti, koji ih čine nepredvidljivima. Feminizam je jednostavno koristan alat za razgradnju patrijarhata.
Bitka na ledu je rekurzivan fenomen. Ovaj put led pobjeđuje.
Uobičajeno je pogrešno shvaćanje antropologa kako nikada nije postojalo istinsko matrijarhalno društvo. Ovo je apsolutno netočno. Uzrok zablude jest u tome da su matrijarhalna društva ahistorična; odnosno ne zapisuju, niti na bilo koji način bilježe, povijest vlastitog života. Ona zahtijevaju hijerarhiju i određenu implicitnu organizaciju, ali nemaju potrebu za ostatkom onoga što smatramo osnovnim atributima civilizacije: moralom, pisanom komunikacijom, zakonima, obrazovanjem, poviješću, ili čak sviješću kako je mi smatramo. Zahtijevaju poslušnost u svakodnevnom ponašanju članova društva, koji u biti svake godine žive iste godine, po strogom mjesečevom rasporedu. Stoga ona također imaju bogove, koje obožavaju, umiljavaju im se i žrtvuju im darove, kako bi osigurali zaštitu od hirova prirode koji bi mogli pogoditi, ili okončati njihove živote.
Najbolji usporedivi model u prirodnom svijetu jest pčelinja košnica. Kraljica, radnici i zaštitnici, koji rade automatski, kako bi izvršili rutine, koje ne zahtijevaju razmišljanje, jer se nikada ne mijenjaju.
Nije baš slučajnost da Willendorfska Venera jako nalikuje, pa, pčeli. Obožavana je zbog svoje plodnosti, koja je ženu učinila superiornim spolom u eonima prije nego što je itko na svjesnoj razini shvatio odakle dolaze bebe.
Iako nemamo pisanu povijest drevnih matrijarhalnih društava, imamo zapise o usponu patrijarhata, koji možemo identificirati na vremenskoj crti, jer je to mjesto gdje je povijest započela, a pitanje koji su se bogovi štovali i ritualno umirivali postalo je uzrok ratova, osvajanja i dubokih kulturnih promjena, koje prate ponavljane invazije, i druge susrete s "drugima".
Prva spisateljica za koju znam da je identificirala kako je ova vrsta ratovanja - izričiti sukob između matrijarhata i patrijarhata, bila je Camille Paglia u svojoj znamenitoj knjizi "Seksualne osobe". Ona rado preoblikuje Herkulove radove kao literarno kamufliranu kampanju uništenja, vođenu protiv svećenica i kultura u kojima su oni i njihovi bogovi uspjeli zadržati sve isto praktički zauvijek. Povukla je i svijetlu granicu između spolova. Žene su sinonim za Podzemni svijet, muškarci za - u nedostatku boljeg izraza - Gornji svijet, život se sastoji od promjene, kreativnosti, natjecanja, misli, zadovoljstva gdje ga nađete i povijesti, uključujući i vaše mjesto u njoj.
Ne vjerujem kako je Paglia identificirala ono što bi moglo biti najraniji izum patrijarhata, organizirani sport. Ovo bi mogao biti čak i najvažniji pojedinačni izum u povijesti, u svakom slučaju odmah uz kotač i pi. Sport je taj koji je u ljudsko ponašanje uveo vrijednost poštenja, pravila, dužnosti pojedinačnih natjecatelja prema timu ili zajednici, i apsolutnu nužnost vođenja evidencije. Je li itko ikada razmatrao mogućnost kako su prvi financijski zapisi zapisani tek nakon što su rezultati u kutiji ušli u uobičajenu upotrebu na igralištu? Ili da je lopta jednako važna kao i kotač?
Prvi dokumentirani zakoni pripisuju se Hamurabiju (oko 1800. pr. Kr.), ali pravi proboj koji je kasnije promijenio svijet za sve, bilo je stvaranje Deset zapovijedi, koje je Mojsije dao Židovima. Pravo podrijetlo Zapovijedi nije toliko važno za naše svrhe u ovoj raspravi koliko ono za što su bile vrlo specifično dizajnirane. Zapravo, Mojsijev zakon identificirao je temeljna pravila za uspostavljanje i održavanje civilizirane zajednice, s apsolutnim minimumom prilika za kaos, nasilje i neslogu u svakodnevnom životu. To je djelo vrlo velikog genija, božanski nadahnuto ili ne (kako vam se više sviđa jednokratno). Prve četiri, koje obožavatelji Letećeg špageti čudovišta jako kritiziraju, nezamjenjive su za 'upisivanje u kamen' autoriteta samih Zapovijedi, a ne za pogrešive, smrtne vođe odgovorne za njihovo podučavanje i provođenje. Nema isprike za ubojstva vaših vođa kao sredstva poništavanja Zakona. Toliko važno da jedan dan u tjednu trebate izdvojiti kako bi se toga prisjetili, te da se držite osobnog računa (br. 4). Zakon ostaje.
Preostalih šest zapovijedi lijepo su osmišljene kako bi smanjile ljudske nemire. Poštivanje roditelja ključno je za odgoj djece, koja također poznaju i poštuju Zakon, za koju je roditeljski autoritet najvidljiviji simbol za svako dijete u zajednici. Kritičari religije naširoko ismijavaju šesti zbog trenutnog reduktivnog prijevoda "Ne ubij". Očita pojava ratova, nakon Mojsijeva vremena, za njih je dokaz samopravednog licemjerja, Ahilova peta čitavog skupa. Osim što se formulacija u Bibliji kralja Jamesa čini dosljednijom obiteljskoj orijentaciji ostalih: "Ne ubij." Braniti domovinu je jedno; zadaviti ljubavnika svoje žene nešto je sasvim drugo. Što nas vodi do broja 7, onog o preljubu i nečinjenju toga. Ovdje se ne radi o oholom podilaženju ukočenim konformistima. Radi se o potrebi da očevi znaju tko je otac djece za koju su odgovorni. Nakon što je uspostavljena veza između seksa i trudnoće, otvorila su se vrata ljubomori, posesivnosti i bijesu zbog izdaje zavjeta. Bračna vjernost je zdravorazumsko mirotvorno ponašanje. Drži obitelji na okupu. Teško da je riječ o ekstremnoj vjerskoj ekscentričnosti. Brojevi 8, 9 i 10 imaju istu osnovnu svrhu. Krađa, laganje o drugima i opsesivna želja za onim što vam ne pripada, uzroci su trvenja među ljudima koji žive u istoj zajednici.
Dakle, zašto je vlada Oklahome zadovoljna sama sa sobom zato što je zabranila Deset zapovijedi na državnim zgradama, a Iowa(?) se slaže s progonom vandalizma nad kipom Sotone kao 'zločina iz mržnje'?
Radi se o cijepanju i judaizma i kršćanstva u korijenu. Deset zapovijedi prethodi Starom zavjetu Biblije, o kojem ovisi sve što slijedi u zapadnom svijetu. Stari zavjet govori priču u kojoj je grijehe svijeta donijela Eva, završila je istočnim grijehom koji su nosili svi Židovi, sve dok Isus nije dao dar oprosta svima koji su ga slijedili u Novom zavjetu. Oprost i kćerima Evinim, ali ne potpuna ravnopravnost; Kršćanska doktrina izričito je stavila muža na čelo bračne zajednice i njezinog potomstva, jer je muškarac bio taj koji je djelovao unutar i izvan doma, i snosio je odgovornost da ih zaštiti od zla.
U smislu provedbe, moderna je civilizacija više nego poništila ovo ograničenje ženama u braku. Više se ne zavjetuju na poslušnost; doista, njihovi zavjeti mogu biti što god žele, toliko se crkva pogoršala u smislu svog autoriteta.
Zašto bi onda, čak i u današnje vrijeme, sotonističke idole (njihovu vlastitu marku Zlatno tele) država više štitila od glavnog simbola judeo-kršćanske tradicije?
Zašto? Jer Eva nije sama u ovoj tradiciji; ima suputnika, sjenu koja je prati, po imenu Lilith. Koji nikada nije prestao biti simbol pobune protiv seksualne Božje nepravde. A ona je umjetnički, a često i tematski povezana sa samim vragom, tim nužnim protivnikom ljubomornog, nadmoćnog božanstva.
Nije skromna pčela nego krilati lik s rogovima božanskog rasta
Ipak, Lilith je samo jedna prekretnica u tradiciji koja joj je prethodila u božicama Sumera i Egipta, i oponaša ili odjekuje u grčkoj mitologiji, gdje se krila i rogovi mogu naći u većem ili manjem stupnju na prikazima Meduze, Harpije, sirene i nekim dvosmislenim drugima, poput Demetre. Grci su imali svoju sasvim drugačiju verziju priče o Evi, u kojoj je Had (Bog podzemlja i književni 2. rođak Sotone) oteo Prozerpinu uz pomoć njezine vlastite majke, koja ju je zaštitila darom zaborava i kasnije osigurala povratak na zemlju za otkupninu koja se sastoji od godišnjih doba, jeseni i zime, sada odraza hladnih i neplodnih kostiju Podzemlja. Prozerpinina/Perzefonina sudbina nije bila inicirana grijehom, već ju je uzrokovalo jedenje komadića voća, nara, koji ju je uspavao (zvuči poznato?). Njezina kasnija sloboda bila je samo djelomična. Tijekom jeseni i zime vratila se u Had, vječnu plaću za izdaju vlastite majke. Žene koje su ipak krive za Evino prokletstvo.
Demetra, božica godišnjih doba, poljoprivrede i žitarica
Kršćanska je tradicija Lilith odgovorila postupnim obogotvorenjem Djevice Marije u katoličkoj vjeri, jer je Lilith zavodljivo živjela u narativima i poeziji književnih tvorevina, primjerice kao Morgan La Fay u Kristovoj priči o kralju Arthuru. Tu je ona, i uvijek je bila, strašni i neshvatljivi matrijarhat u čekanju, uvijek naoružan čarolijama i drugim neodgonetljivim jezicima čarobnjaštva, uvijek u namjeri dovesti do propasti čovječanstva.
Riječ o zavjeri u kontekstu Prozerpinine trajne poluzarobljenosti u Podzemlju, koje je u antičkom kontekstu carstvo nesvjesnog. Zašto muškarci svih razdoblja stalno misle kako nešto neodređeno nedostaje onome što je nekada bio ljepši spol. Njihov mentalitet je drugačiji, veći dio je skriven čak i od njih samih. Zavjera koju opisujem je vrsta košnice, ne metaforički, nego doslovno, u kojoj je nesvjesno sudjelovala većina žena pod kontrolom Kraljice — i njezinog Covena (COVID netko?) — tko zna što treba učiniti, ali ne govori To glasno znači kako su žene na djelu također alati, stvari, robovi pukog mesa, fizičkih apetita koji se mogu potrošiti bez osjećaja krivnje za ponovno uspostavljanje davno izgubljenog matrijarhata, neprekidno slijedeći dosadan život košnice, godinu po godinu.
Sva gornja čudna pitanja imaju specifične odgovore koji imaju smisla, i u smislu košnice. Bog i religija - kršćanstvo i judaizam, posebno, - moraju biti ubijeni. Moralni sustavi koji zahtijevaju razmišljanje, prosuđivanje, introspekciju i nadu su neprijatelji košnice. Zašto ponovna pojava krvlju natopljenih poganskih simbola i idola usmjerenih na prirodu? Likovi koji stoje na oltarima, gdje se prinose potrebne žrtve. Zašto škole namjerno krivo odgajaju učenike, koji su sada previše glupi da bi znali mnogo o bilo čemu, osim najvažnije o razlikama između njih i generacija prije njih? Zašto su crne žene masovno ubačene u matrijarhalnu košnicu? Muškarci, kao očevi i moralni uzori, zamijenjeni su mitom o superjunakinji crnoj majci, koja sama podiže djecu rođenu bez ikakvih razloga. Koji onda bježe u ranu nasilnu smrt, ili u zatvor. Ovo odražava isti opći proces koji se dogodio otkako su židovske žene izmislile moderni feminizam i povele pobunu protiv 'opresivnog' patrijarhata koji je cijenio žene i majčinstvo, iznad fizičke sigurnosti muškaraca, i podnio goleme žrtve kako bi svoje žene poštedio boli. Što je bila podloga koja nam je dala paralizirajući novi feminizam nedovoljno kvalificiranih amoralnih žena zaduženih za institucije, profesije i takozvane reforme socijalne pravde? Jednostavno je. Kršćanski i židovski patrijarhati odbijali su postaviti žene na upravljanje vitalnim odlukama. Zašto je feminizam započeo sa Židovima? Jer, pored svog plagiranog imitatora islama, judaizam je bio najrestriktivnija religija na zapadu, što se tiče ženskih moralnih i društvenih sloboda. Njihova vjera nije imala nježnu ruku kršćanstva. koje je zahtijevalo od muškaraca neka igraju istu ulogu muževa i očeva, koju je Krist igrao za Crkvu i njezine župljane.
Napušteni od svojih majki, sestara, žena i kćeri, židovski muškarci postupno su napuštali svoju vjeru, postajući ateisti - jednako amoralni kao i njihove žene, te laki prevaranti za površno odobravanje vlada i profesija. Zašto židovski političari sada mogu počiniti užasne zločine protiv vlastitih Deset zapovijedi, u svrhu uništenja pukog političkog neprijatelja, u ime organizacije koja tolerira islamsku opsjednutost brisanjem cijele rase Židova? Zato što će to, također, dobro poslužiti novom matrijarhatu.
Ono što je sada najpoželjnije i najnužnije jest kraj misli, kraj rasprave, kraj svake vrste morala. Ljudi moraju biti dovoljno zaglupljeni i pod sedativima neka rade sve što im se kaže, poslušno i bez prigovora. Neće više biti prigovaranja, kada više ne bude Židova. Neće više biti nuklearnih obitelji, kada više ne bude kršćana. Međutim, bit će neselektivnog seksa, svatko sa svakim koga želi, što neće predstavljati problem, jer ništa nije u redu, ili se ne može riješiti brzom smrću člana košnice koji ne radi. Zašto su nežidovski kršćani već istrošena, iskvarena sila, njihova plitka pretvaranja vjere su davno napuštena u korist nihilističkih ciljeva poput slave i moći? Kršćanski muškarci sada su slabići, ništa više muškarci nego muževne žene koje ih zamjenjuju, a njihovi umovi su otišli. Bitka je bila vrlo skoro gotova, i prije nego što je prepoznata kao borba - oko života i smrti duše.
Za ponovno ukorijenjivanje matrijarhata potreban je još samo jedan uvjet postojanja. Strah. Bolesti, smrt, neizvjesnost, protjerivanje blagostanja i strani ratovi povećavaju razinu straha, a time i razinu poslušnosti. Svega toga sada imamo u izobilju.
Tko će onda biti glavni? Kraljica. Odaberite ime koje god želite. Lucifer. Lilit. Meduza. Je je. Elon. Aleksandrija. Ili lokalna vještica iz klana koji upravlja vašom inače nemoćnom 'zajednicom'.
Upravo sam pogledao film pod nazivom Gospodari Salema, navodno sotonistički, ali u stvarnosti trijumf drevnih vještica koje su nekoć pogubljene i sada vraćene u život od strane nesvjesnih potomaka kojima je zapovijedala subliminalna glazba. Misija? Rodi Demonsko Dijete koje će pobiti milijune žrtvenih ovaca. Evo trailera…
Zapravo ne znam jesam li gledao turobno krvavi horor film, ili povijesnu rekonstrukciju. Vi odlučite sami.
Nema država, nema rasa, nema spolova, nema kalendara, nema pojedinaca, nema misli. Samo Mjesečeve mijene, a
Kraljica i njezine zaštitne medonoše, jedinice za proizvodnju i skotnost....u košnici su svi poput svih.
Da budemo pošteni, Podzemlje nas već dugo pošteno upozorava. Zapravo, svemir nam uvijek šalje signale, slušali mi ili ne.
Da, to je samo film s kokicama. Je li i to nametljiva podsvjesna parabola? Gleda li itko ponovno Queen Mad Maxa?
Ili, jednostavno, sve ovo možete smatrati malo drugačijom inkarnacijom babilonske pčele.
Da, to je ulaznica.
Samo još jedno zujanje pčele.
U REDU. JEDNAKOST! Kako to funkcionira?
P.S. Po (ne)popularnom zahtjevu… iz: Glazba za kampanju 2024. godine:
BY: afterpunk19.blogspot.com; 01.02.2024.
Add comment
Comments