Bye-bye, Miss American Pie......

Film Cloverfield iz 2008. godine, jedan je od desetak filmova koji prikazuju na ovaj ili onaj način uništen Kip slobode. Ova reklamna slika za film, također, prikazuje vrlo zanimljivu numerologiju 88 u službenom datumu objavljivanja 18.01.2008. godine. 

Dugogodišnji čitatelji znaju kako uvijek pokušavam vidjeti i prevesti simbolizam, koji se namjerno i ritualno prenosi putem zabavnih slika u glavnim medijima. Imam naviku zainteresirati se, posebice, za slike, za koje osjećam kako smo njima bombardirani iznova i iznova, neprekidno. Slike poput ove gotovo su postale ikonične, baš poput same statue, otkako je prvi put prikazana kao ruševina u filmu Planeta majmuna iz 1968. godine.

Ovaj tekst će pružiti vrlo jasno razumijevanje, koje većini sada nedostaje, o tome kako i zašto smo tu gdje smo se sada našli. To je zamršena priča koja počinje u davna vremena i uskoro će završiti ako je ništa ne zaustavi. Započnimo, dakle, putovanje………..

Prva stvar koju ovdje treba reći jest kako je "Kip slobode" oduvijek predstavljao tajanstveno vjerovanje da postoji "Kraljica svemira", ili božica "Univerzalna majka". Dokazi o konceptu ove božice zapravo su pankulturni i pojavljuju se u mitologijama bezbrojnih kultura diljem svijeta.

Jedna od najstarijih verzija ove božice, i rani predložak za kasnije verzije, bila je konačno obogotvorena kraljica Semiramus, ili Shammuramat iz Asirije devetog stoljeća prije Krista. Vladala je Asirijom pet godina nakon smrti svog supruga Shamshi-Adada V. Tijekom stoljeća jedna je neobična legenda postala božica. Semiramus i mnogi drugi kasniji bogovi i božice, povezani sa Suncem i Mjesecom, počeli su se prikazivati na određeni, vrlo različit način tijekom stoljeća.

Ove slike prikazuju razne izvedbe krune sa zrakama, koja je s vremenom postala tako prevladavajuća u drevnom svijetu. Kip krajnje lijevo rimski je prikaz božice Hekate, poznate kao "Hecate Chiaramont". Smatra se kako je to kopija grčkog izvornika i prikazuje uobičajeni prikaz ovog božanstva s tri lica.

Slika gore desno također prikazuje ovaj trostruki aspekt zajedno s uobičajenim bakljama, koje su uvijek povezane s ovom božicom. One su zapravo odlomljene sa slike lijevo. Hekata je bila božica granica, prijelaza, raskršća, magije, nekromantije, duhova i mladog mjeseca. Danas je moderni pagani u potpunosti prihvaćaju kao svoju božicu čarobnjaštva, što se jasno vidi nakon nekoliko web pretraživanja.

Ostale slike ovdje prikazuju grčkog boga sunca Apolona i perzijskog boga sunca Mitru.

Gravura izvornog izgleda legendarnog Kolosa s Rodosa. Ovaj brončani kip grčkog boga Heliosa podignut je 280. godine prije Krista, kako bi proslavio vojnu pobjedu. Godine 226. pr. Kr., nakon što je stajao manje od 60 godina, potpuno ga je uništio snažan potres. Slomljeni dijelovi ostali su vidljivi na tom mjestu još 800 godina, dok ih arapski trgovci konačno nisu prodali kao staro željezo.

Helios je bio izvorni i manje poznati bog sunca antičke Grčke, a kasnije ga je u popularnosti potisnuo Apolon koji je izvorno bio bog svjetla i glazbe, ali ne i posebno Sunca. Tijekom stoljeća Apolon je postao primarni bog Sunca i s vremenom, u kasno rimsko doba, Rimljani su sve bogove Sunca starog svijeta priznali kao jedno božanstvo.

Kasni Rimljani priznavali su ovog Boga kao Sol Invictus: “Boga nepobijeđenog sunca”.

Rana Katolička crkva pobrinula se za to da ove slike sunčeve zrake, koje su bile tako sveprisutne u poganstvu, glatko prijeđu u “kršćansku” ikonografiju i simboliku. Katolici Mariju nazivaju “kraljicom neba”. Ono što zapravo gledamo ovdje je još uvijek "Kraljica svemira", što je rečeno za tolike poganske božice, u vrlo prozirnom "Marijinom" potezu. Zašto je ikoga ovo ikada prevarilo? I zašto se to događa još uvijek?

Ova slika zapravo sadrži sve što svatko treba znati u vezi s prevrtljivim podmetanjima kojima se Katolička crkva bavi već tisućljeće i pol. Ovdje na ovoj slici vidimo i Univerzalnu Majku, i njezino dijete Sol Invictus, kako blistaju u zrakama Sunca.

Još uvijek se često sjetim vrlo znakovite krilatice Patricka Jordana "Ista svinja, drugačiji ruž". To je naslov jedne od njegovih knjiga. Ovo savršeno opisuje situaciju koju imamo s ovom "Kraljicom svemira", jer se prenosila iz kulture u kulturu tijekom stoljeća, u široj Mezopotamiji, Mediteranu i regijama izvan nje. U kasnijim vremenima, njeni različiti aspekti su odvojeni, kao što je slučaj sa grčkim i rimskim božicama poput Atene, Afrodite, Dijane i mnogih drugih.

To je naslijeđe velike većine kultura u toj regiji, koje potječu iz semitskih korijena drevnog Sumera, a posebno je to naslijeđe kasnijih pomorskih Semita, Feničana.

Ova ikonografija majke i djeteta, povezana s konceptom Kraljice svemira ili Univerzalne majke, naravno, odavno nadilazi kršćanstvo.

Ova kasna egipatska bronca Izide i Harpokrata/Harpa-krutija, ili "Horusa djeteta", tipična je za bezbrojne takve ikonografije iz pretkršćanske antike. Izida i Harpokrat zapravo su postali popularni bogovi preko bare, u Grčkoj i Rimu, tijekom tog razdoblja.

Ovaj rimski prikaz Izide i Harpokrata nalazi se u Vatikanskom muzeju i gotovo bi mogao proći kao još jedna slika Marije i malog Isusa, ako ne znate bolje.

Ovaj grčki friz prikazuje Izidu, Harpokrata i Boga oca Serapisa. Usko povezani Dioniz stoji u pozadini. Obitelj Ptolomej iz Egipta stvorila je Harpokrata i Serapisa kao verzije Horusa i Ozirisa, koje bi njihovi kripto-fenički rođaci, s druge strane bare, mogli smatrati ukusnima. To je označilo uglavnom uspješan pokušaj ponovnog duhovnog ujedinjenja sa svojim elitnim rođacima u Grčkoj i Rimu.

Ovakve statue nipošto nisu bile ograničene samo na ikonografiju koja se posebno odnosi na Izidu. Iznad je grčki prikaz božice Eirene i djeteta Ploutosa iz 4. stoljeća prije Krista. Eirene je bila lice "Božice mira", onoga što je u stvarnosti bila Univerzalna božica, koja se prenosila iz davnina. Još jedna nijansa ruža....

Još jedna neodređena rimska božica i dijete u Vatikanskom muzeju……..

Ove vrste prikaza postale su toliko popularne u Rimu do prvog stoljeća nove ere, kada je treći car Kaligula ubijen 41. godine nove ere i Tiberije Klaudije preuzeo njegovo mjesto, njegova supruga Valeria Messaline bila je ovjekovječena u ovom doista izvrsnom portretnom kipu, koji je je postao jedan od najomiljenijih umjetničkih stilova onih dana.

Slijedi kratak popis verzija "Kraljice svemira", koje su se štovale diljem šire Mezopotamije i Sredozemlja tijekom drevnih vremena:

Ishtar……………………………. Eirene

Inanna…………………………… Atena

Izida………………………………..Minerva

Ašera……………………………… Afrodita

Aštarta………………………….....Venera

Astarta………………………………Artemida

Attart…………………………………Selene

Maut…………………………………. Diana

Semiramus………………………… Fortuna

Beltis…………………………………. Gaea

Juno…………………………………… Vesta

Hera……………………………………Kibela

Hestija…………………………………Hekata

......Demetra

Prvih deset imena na ovom popisu su starije verzije ove božice, koje su štovali proto-semitski narodi počevši od Sumera, a kasnije je utvrđeno kako su prenesene na asirsku, babilonsku i egipatsku civilizaciju, kao i na Kanaance, Feničane i mnoge druge.

Imena niže na popisu su verzije, ili aspekti, ove Univerzalne Majke/Kraljice koja je usvojena u kripto-feničkoj Grčkoj i kasnije u Rimu.

Štovanje “Kraljice neba” imalo je veliku ulogu u spisima usamljenog proroka Jeremije, dok je pisao o prijestupima protiv Boga koje je počinio izraelski narod, u godinama koje su dovele do prorečenog babilonskog izgnanstva. Nitko ne zna kojim su je od ovih imena služili u ona vremena, ali to nije ni važno. Bio je to neprekinuti lanac koji je započeo s izvornom, sumerskom, Anunnaki božicom - Innanom - oko 3000. pr. Krista.

Arheološki primjeri povezanosti šestokrake zvijezde sa štovanjem ove božice i Moleka/Baala, obiluju po zemljama Mezopotamije. Ova rezbarija na arheološkom nalazištu Baalbek, sjeveroistočno od Bejruta, samo je jedan od mnogih pronađenih primjera. Alternativno je poznata kao Zvijezda Molech, ili Zvijezda Ishtar.

Manje od 100 milja južno od Baalbeka, ova je šestokraka zvijezda iskopana u Jeruzalemu. Sam judaizam nikada nije koristio, niti je ikada bio povezan s ovom zvijezdom, sve dok je Rothschildi nisu odabrali u 18. stoljeću neka predstavlja židovski narod. Ovo što gledate jest relikt razdoblja kada je Izrael usvojio i druge bogove, i određenu Božicu semitske antike.

Postoje čak i stvarni dokazi kako je koncept ove "Univerzalne majke", ili "Kraljice neba", davno prenesen na civilizacije čak u Indiju, Kinu, a možda čak i u Ameriku, putem feničkih putovanja i trgovine.

Neka od najpopularnijih obožavanja, kao i slika u hinduističkoj religiji, vrte se oko drevne legende o bebi Krišni i njegovoj majci Devaki. Simbolizam Dvostrukog orla, koji je nekada bio ekskluzivan za drevni Sumer, s vremenom je u velikoj mjeri apsorbiran u religijsku umjetnost indijskog potkontinenta. To je baš kao što je bilo i u elitnoj heraldici moderne Europe. Vjerujem kako gornja ikonografija nije odstupala od uobičajene prakse.

Vjerojatno najpopularnija božica drevne Kine, prikazana u porculanu u slici gore, bila je poznata kao Shing Moo. Referenca na nju se prvi put pojavila u kineskoj umjetnosti i književnosti oko 15. stoljeća prije Krista i bila je poznata naizmjenično kao "Kraljica neba", "Kraljica Majka Zapada", i "Majka Zapada". Vrlo često je prikazivana s djetetom i neobično se povezivala s breskvama.

Postoji teorija kako je Shing Moo napravila skok iz Mezopotamije u Kinu, putem trgovine s Egiptom. Ime Shing Moo zvuči vrlo (i znakovito) slično izvornoj egipatskoj božici majci, Mut/Maut i Mu, spomenutoj na gornjem popisu. Dodajte tome stvarnu referencu kako je došla sa zapada i sve se čini prilično očiglednim.

Također je sasvim moguće kako je nordijska božica majka, Jord, još jedno proširenje ove tradicije.

*****************

Gdje god su se stvarni ili duhovni potomci izvornih sumerskih Semita preselili, neka verzija ili verzije Kraljice Svemira, uvijek su dolazile s njima. Čak ni Hebreji, sa svojom navodnom privrženošću jednom Bogu, na kraju nisu mogli izbjeći ovo.

Kada su elitne obitelji Rima, koje su zapravo bile feničke, osvojile ono što je sada Velika Britanija, Božica je postala poznata pod imenom Britanija. Nije prošlo dugo, pa se Britanija počela personificirati kao stvarna Božica, i u Rimu, i u samoj Britaniji.

Ovaj spomen-kip iz viktorijanskog doba, tipičan je za slikovitost i simboliku koja utjelovljuje ikonografiju Britanije. Sve se ovo gledajući unatrag više čini kao marketinška strategija za kolonizatorske napore Rima na Britanskom otočju nego bilo što drugo. Ima li boljeg prodajnog prijedloga od nove: Taylor je stvorio Boginju koja izgleda kao da blagoslivlja i štiti vaše aktivnosti.

Postavlja se pitanje: koliko je takozvanih "božanstava" antike zamislila vladajuća elita u ovom dvorcu?

Prema Wicked-pedos: “Prvi britanski novčići iskovani su oko 100. godine nove ere. Postala je personificirana kao božica, naoružana trozupcem i štitom i s korintskom kacigom.”

Bila je to božica koja je oblikovana kao stvarna duhovna personifikacija i čuvarica novokoloniziranog mjesta. Kada su Europljani počeli dolaziti u Novi svijet u 15. stoljeću, sa sobom su donijeli ovaj duhovni koncept i tradiciju "žigosanja", iako se tvrdilo kako su svi novi kolonizatori "kršćani".

Ova suvremena brončana skulptura nalazi se u San Antoniju, u Teksasu, te prikazuje Guadalupanu ili "Djevicu od Guadalupe". Legenda kaže kako su dva meksička seljaka imala niz vizija 1531. godine, u kojima se pojavila navodno ukazanje Marije, koja se naizmjenično nazivala "Marijom, Majkom Božjom", "Caricom Amerike" i "Zaštitnicom Latinske Amerike".

Bronca prikazuje ono što je postalo klasični prikaz ove vizije s Guadalupanom, potpuno okruženom sunčevim zrakama, odjevenom u zvjezdani plašt. Ponekad se dodaju biljke kaktusa i ruže, u znak sjećanja na priču kako je tijekom jednog od tih pojavljivanja zapravo preobrazila kaktus opuncije u ruže.

Neki misle kako je ova vjerojatna konfabulacija bila način da Katolička crkva preoblikuje astečku božicu Tonantzin, na način, koji bi i Crkvi i domorodačkom stanovništvu, mogli biti ugodni i prihvatljivi. Katolici su, naravno, do tada, bili u ovoj igri već dosta dugo i nastaviti će igrati tu igru sve do danas. Čak je i sama Tonantzin imala neke zapanjujuće sličnosti s božanstvima majkama starog svijeta. Možda nasljeđe neke davne, zaboravljene veze s feničkim trgovcima?

***************

Ovo nas sada dovodi do zatvaranja punog kruga, i vraća se na početak ovog teksta. Sa izlizane lukavštine - ostvarene s Britanijom, Guadalupanom, te bez sumnje bezbrojnim drugim takozvanim bogovima, božicama i bogolikim entitetima, skinuta je prašina i korištena je zadnji puta od strane ljudi koji su osnovali ovu naciju. U torbici za šminku bila je još posljednja nijansa ruža.

U to vrijeme, doba otvorenog prakticiranja poganstva već je davno bilo zaboravljeno. Tijekom prošlog tisućljeća, bilo je poslano neka, umjesto toga, metastazira i gnoji se u zamračenim prostorima za sastanke elite, dok su planirali i smišljali završne radnje prastarog scenarija za koji su vjerovali kako će kulminirati potpunom dominacijom i kontrolom, ne samo nad čovječanstvom, nego i nad svim Božjim stvorenjima. Ovo je oduvijek bilo krajnje odredište ovih obitelji grabežljivaca, i seže tisućama godina u povijest. 

Taj se san stoljećima u tajnosti prenosio kroz institucije, poput kabalističkog Chabada i Bin Beritha. Također je prenesena u kripto-feničanske institucije, kao što su slobodno zidarstvo, Malteški vitezovi i Kolumbo i, naravno, sama Katolička crkva.

Kasnije, u kasnom 19. stoljeću, kada su se poganstvo, misticizam i pravo luciferijanstvo počeli ne samo tolerirati, nego i slaviti od strane rastućih segmenata javnosti, ti praktičari su izašli iz mraka u obliku teozofije, Theleme i drugih okultnih sustava vjerovanja. Ovo je bila nova era, u kojoj su čak i otvoreno prakticirajući sotonisti poput Aleistera Crowleya, mogli javno zagovarati te planove.

Postoji nepobitna i izravna veza između gore navedenih filozofija i povezanih institucija, poput Lucis Trusta, i stvarnog osnivanja Ujedinjenih naroda.

Tipična snimka zaslona s web stranice Lucis Trust. Lucis Trust, koji je osnovala teozofkinja Alice Bailey 1920-ih, postao je "duhovni temelj" Ujedinjenih naroda nakon osnutka 1940-ih. Do danas je navedena kao službena podorganizacija UN-a. Bailey je ranije objavio seriju ezoteričnih knjiga pod imenom “Lucifer Publishing”.

Utemeljitelji SAD-a znali su kako ritualni rad Univerzalne božice neće biti dovršen sve dok se konačno ne ispune dani da ona rodi novu eru u personifikaciji Sol Invictusa. Znali su kako je to uvijek bila prava svrha osnivanja ove nacije. Baš kao u slučaju Britanije i Britanskog carstva, sudbine ovog naroda i njegove personificirane "Božice" trebale su biti ritualno nerazdvojne.

Ono što želim reći jest da kakva god je eventualna, ritualna sudbina određena ovoj božici, ona je učinjena neodvojivom od personificirane nacije. ONI nam to pokazuju jako dugo i na različite načine koje ću dokumentirati kasnije u ovom tekstu.

Elita je stoljećima razrađivala raspored za ovo ritualno rađanje i povezano je s približno 26 000-godišnjom procesijom ekvinocija kroz svih 12 znakova zodijaka. Igrali su krajnju, dugu igru.

Doba Riba trenutno je u svojim posljednjim smrtonosnim bacanjima, jer nas Zemljino kolebanje sada usklađuje sa znakom Vodenjaka. "Ovo je svitanje Doba Vodenjaka", a elita je uvijek vjerovala kako će ovo biti Novo doba poganstva, Lucifera i njegove stvarne personifikacije u Solu Invictusu. Zbog toga pjesma Aquarius završava ponavljanom mantrom “Let the sunshine, let the sunshine in, the sunshine in”.

Kao takav, svijet je sada sasvim očito, i prikladno ritualno pokoren sa što je više mogućih laži, besmislenih smrti i neobuzdanog zla svake vrste. A ONI su tek na početku.

Nije slučajnost kako je jedan od najstarijih simbola kršćanstva bio simbol ribe, za koji se govorilo kako slavi treće pojavljivanje uskrslog Krista svojim učenicima, kao i čudo sa 153 ribe u Ivanu 21. Ali, ima li tu još nešto?

U gornja dva dijagrama vidimo kako je simbol ribe jasno izveden iz matematičkih omjera Vesice-Riba, te njegove vječne i nepromjenjive veze s brojem 153.

Vesica-Pisces je matematički dijagram, i stvarni antropomorfni, poganski simbol plodnosti, koji je davno prethodio kršćanstvu. Smatralo se kako geometrija predstavlja vanjske dijelove ženskog reproduktivnog sustava.

U Ivanu 21 skupina učenika uključujući Petra, Tomu i druge, otišla je u noćni ribolov na Tiberijadskom moru, ali nisu ništa ulovili.

Ivan 21,4-6:

4 Kad je već svanulo, Isus je stajao na obali, ali učenici nisu znali da je to Isus.

5 Tada im Isus reče: "Djeco, imate li što za jelo?" Odgovoriše mu: Ne.

6 I reče im: Bacite mrežu s desne strane lađe i naći ćete. Bacili su stoga, ali sada nisu mogli izvući zbog mnoštva riba.

Učenici zatim brzo prepoznaju kako se ponovno pojavljuje uskrsli Isus.

Ivan 21,8-11:

8 I drugi učenici doploviše u lađici; (jer ne bijahu daleko od kopna, ali otprilike dvije stotine lakata,) vukući mrežu s ribama.

9 Čim su izašli na kopno, ugledaju ondje vatru od ugljena. i na njemu položenu ribu i kruh.

10 Kaže im Isus: "Donesite ribu koju ste sada ulovili!"

11 Šimun i Petar uzađoše i izvukoše na kopno mrežu punu velikih riba, stotinu pedeset i tri; i usprkos tome što ih bijaše toliko, mreža se ipak ne pokida.

Poganski oblik ove simbologije tisućljećima je predstavljao plodnost Univerzalne Majke, stvarni seksualni čin u kojem je začet Sol Invictus i posljednji, ritualni trud. To je razlog zašto smo završili s ovim tajanstvenim aranžmanima postavljenim na Mallu, Washington DC, tijekom kasnog 18. i ranog 19. stoljeća:

"Washingtonski spomenik" zapravo je dizajniran da prikazuje uspravni falus Ozirisa, ili zapravo bilo kojeg od Očeva Bogova iz antike. Stvarno, izaberite; jedva da je važno koji.

Postavljen je unutar Vesica Pisces kako bi ritualno predstavljao stvarni seksualni čin s Univerzalnom majkom, koji rezultira trudnoćom, rođenjem, personifikacijom Sol Invictusa, i sustava koji on treba utjeloviti.

Jezivi Feničanin, John Podesta i TE njegove ruke doista su eksplozija iz prošlosti; na ovoj fotografiji koja je postala viralna krajem 2016. godine, tijekom pomno planirane i orkestrirane Pizzagate-bruke, koja se vodila do dana izbora 8.11. Ako postoje čitatelji koji nikada nisu razumjeli značenje ove fotografije, ja ću im to objasniti.

Ako su ti ljudi "kuhali", ili pripremali duh, bio je to duh Horusa/Sol Invictusa, ili onoga što je poznatije kao Anti-Krist. Cijeli ovaj postav simbolizira priču iz egipatske mitologije. Na Podestinoj lijevoj ruci je prikaz Vesice Riba u obliku stvarne ribe i predstavlja božicu Izidu. S desne strane imamo Ozirisa i njegov 14-ti “dio”.

U mitu je Ozirisa ubio, i na kraju sasjekao na komade, njegov glavni rival Seth. Isis otkriva njegovo tijelo isprano Nilom u lijesu, i oživljava ga dovoljno dugo da sa njim začne boga sunca Horusa. Kad Seth sazna za ovo, sjecka Ozirisovo tijelo na točno 14 dijelova i rasipa ih gore-dolje po Nilu.

Izida tada započinje potragu za pronalaženjem svih dijelova za pokop, ali pronalazi samo 13. Ozirisovih dijelova. 14. dio, Ozirisov falus, nikada nije pronađen. Oziris nikada više ne oživi, ali postaje Gospodarem podzemlja. Ono što vidimo na ovoj fotografiji Podeste jest uvjerenje kako je samoozljeđivanje oblik žrtvovanja, koji će pomoći da se duh koji oni "kuhaju", dovede do stvarne manifestacije na Zemlji.

Cijeli Mall u Washington DC-ju zapravo je građen desetljećima kako bi obilježio različite elemente ove priče, te služio i kao ritualni prikaz stvarnog spolnog odnosa koji će proizvesti utjelovljenje Horusa, i kao ritualno mjesto za više od 200-godišnje razdoblje trudnoće. Ritualna Izidina maternica nazire se u pozadini iza Ozirisova falusa. Nil svjetluca u prvom planu.

Za one koji misle kako jednostavno nisam u pravu kada je u pitanju "District of Columbia", ono što kažem: evo gotovo identičnog aranžmana u Vatikanu. Kupola Bazilike Svetog Petra u ovom slučaju služi kao Izidina maternica. Katolička crkva je čak donijela pravi egipatski obelisk neka se postavi tamo kao Ozirisov odsječeni dio!

Postoji razlog zašto su se stotine ovih svjetiljki počele postavljati u Westminsteru, u blizini Buckinghamske palače, nedugo nakon krunidbe kraljice Elizabete, 50-ih godina prošlog stoljeća. Službena priča jest kako su ovi isprepleteni C - nekakve oznake za gradsko vijeće……….. Uh, točno……..

Slika na suprotnim stranama je stilizirano slovo W, u nizu vitičastih Q petlji, koje izgledaju kao da tvore 3 šestice………

****************

Ovu knjigu je 2015. godine, objavio par sa History Channel/Ancient Aliens serija. Zapravo je puna dobrih informacija, ako dobro razumijete što su namjerno izostavili, te možete uočiti pokušaje namjernog obmanjivanja čitatelja. Pogađaju mnoge fascinantne detalje u arhitekturi i rasporedu DC-a, ali sve to predstavljaju kao benigno, a kreatore toga kao američke tajne dobročinitelje.

Svatko tko je prvi pročitao ovo djelo vjerojatno neće biti zaveden onim što govore, ili onime što su namjerno izostavili. Uskoro ću se osvrnuti na neke fascinantne točke iz ove knjige.

Povezivanje Sjedinjenih Država s novom personificiranom božicom moralo se, zbog nužde, odvijati polako i potajno. Odabrano je ime koje je već bilo u uporabi od 1500-ih, za označavanje novokoloniziranih zemalja Amerike. Ime Columbia je, naravno, izvedeno iz imena Kristofora Kolumba. Kada potajno stvarate novu personifikaciju Božice, za većinom kršćansku populaciju, najbolje je koristiti ono što oni znaju!

Kada su osnivači odredili novostvoreni grad Capitol, kao District of Columbia, to javnost ne bi vidjela kao da ima ikakve veze s bilo kojom božicom, već kao proširenje prošlog značenja te riječi. Isto je i s rijekom Columbia. Konotacije Božice tada su ostavljene neka se uvlače vrlo polako, tijekom mnogih desetljeća. Ovo je sve bilo pomno isplanirano.

Ideja da Amerika ima žensku personifikaciju nalik božici, bila je dobro pripremljena sredinom 1700-ih godina, što potvrđuje ovaj porculan iz 1760. godine, koji se zapravo naziva Personifikacija Amerike. Bio je to dio seta od 4 dijela, koji je prikazivao preostala tri kontinenta.

U to vrijeme, svi takvi prikazi koje sam otkrio, izgledaju kao da se sastoje od visoko romantiziranih indijanskih žena. To se s vremenom promijenilo, vezano uz ukuse javnosti, ali i s rastućom stvarnom mržnjom prema Indijancima, od strane istih kolonista koji su bili angažirani u krađi njihove zemlje i sredstava za život.

1863. godine, na vrhuncu građanskog rata, ova skulptura Thomasa Crawforda, općenito nazvana Kip slobode (za razliku od kasnijeg Kipa slobode), prvi je put nekako podignuta na mjesto na vrhu Kapitola. Ovaj dobar izgled dugujemo renoviranju kupole prije nekoliko godina, koje je zahtijevalo njeno rušenje tijekom izgradnje.

Ovaj kip zadržava neke od indijanskih elemenata, ali se počinje kombinirati s domoljubnim i europskim, ratnim elementima. Za cijeli svijet ovo se čini kao Athena za Ameriku. Imajte na umu kako se ove slike u onom trenutku još uvijek ne povezuju otvoreno s imenom Columbia.

Vatikanski umjetnik, Constantino Brumidi, bio je angažiran tijekom građanskog rata neka naslika veliki broj slika i fresaka, unutar kompleksa zgrada Kapitola. Godine 1865. dovršena je gornja freska, na stropu kupole, pod nazivom Apoteoza Georgea Washingtona. Sve što stvarno trebate pogledati jest ova jedna slika, kako biste u potpunosti razumjeli i duhovni kompas i stvarno obiteljsko nasljeđe elite, feničkih-amerikanaca, koji su je naručili.

Na ovoj slici George Washington, odjeven u fenički purpur, pretvara se u pravog Boga. Unutarnji krug stropa prikazuje Washingtona koji sjedi na oblaku, s nečim što se tvrdi kako je personifikacija slobode s njegove lijeve strane, i Viktorijom -  rimskom božicom pobjede s njegove desne strane. Iznad i oko njega je 13 djevojaka, za koje se kaže kako predstavljaju izvorne američke kolonije.

U kotaču oko vanjskog ruba nalazi se šest različitih vinjeta, koje prikazuju različite poganske bogove, i odgovarajući aspekt američke civilizacije. Rečeno nam je kako je Sloboda/Columbia na dnu, odmah ispod Washingtona, te predstavlja rat. U vrijeme kada je ovo naslikano, ova bi se slika mogla nazvati samo personifikacijom, ili možda, božicom slobode.

Ostalih šest poganskih vinjeta su, u smjeru kazaljke na satu, od Slobode: Minerva/Znanosti; Neptuna/Pomorstva;  Merkura/Trgovina; Vulkana/Inženjeringa (industrija); Cerera/Poljoprivreda. Imajte na umu kako su to sve rimski bogovi, osim Slobode. Kršćanski bog se ne može naći ni na ovom stropu, niti bilo gdje drugdje u zgradi Kapitola.

Važan zaključak ovdje jest kako je god zvali u to vrijeme, personifikacija Slobode s mačem i štitom, uzdignuta na isti status kao klasični, rimski bogovi na slici. Columbia je stigla.

Ovo je litografija iz doba Građanskog rata, autora Curriera i Ivesa, koja je koristila sliku nalik personifikaciji slobode za ilustraciju Zvjezdanog transparenta. Otprilike u isto vrijeme, tiskane slike poput ove počele su se množiti. Sav indijanski romantizam, koji se prije mogao vidjeti na takvim slikama, tada je poprilično izblijedio. To je bio početak trenda čestog, stvarnog uvlačenja božice Columbije/Slobode, u zastavu.

Ova slika naivnog, narodnog stila, iz 1872. godine, koju je izradio umjetnik John Gast, nazvana je American Progress. Sadrži ono što bi se jedino moglo nazvati božicom koja zapinje telegrafsku žicu, dok doseljenici napreduju, bivoli trče, a Indijanci ispred njih vjerojatno znaju kako su im dani života kao slobodnih ljudi na ovoj zemlji odbrojani.

Do kasnog 19. stoljeća, Amerikanci su u potpunosti prigrlili svoju Božicu, i znali su je pod imenom Columbia. Ovdje vidimo njene slike ogrnute zastavom, koje su uvelike definirale Columbiju desetljećima, čak i nakon što je 1886. godine postavljen Kip slobode.

Plakat za novačenje vojske iz Prvog svjetskog rata. Univerzalna božica, pod maskom Kolumbije, u to je vrijeme postigla status ikone u Americi. Takve su slike oduvijek bile moćan simbol i oruđe koje je elita koristila tisućljećima unatrag.

Ova fotografija iz 1886. godine, prikazuje tek dovršeni Kip slobode, u procesu pakiranja u sanduke u Francuskoj, za isporuku na konačno odredište. Mislilo se kako su Amerikanci sada spremni prihvatiti odraslu, vrlo staru, izvornu verziju personifikacije, kojoj su odavali počast već dulje od stoljeća. Uz to je, naravno, dolazila i sva prošla ritualna prtljaga, povezana s drugim verzijama ove Božice.

Još od Kolosa s Rodosa, prije više od 2000 godina, nije čak niti pokušana izgradnja brončane statue ove veličine. Biti spakiran i ponovo postavljen, zajedno s ovim "darom", bile su sve najmračnije nade i snovi drevnog kulta Univerzalne Majke/Sol Invictus. Kip slobode trebao je djelovati kao masivni, ritualno potreban talisman, kroz koji će Božica i njezini elitni štovatelji usmjeriti svoj posljednji pokušaj prema završetku ciklusa. Na taj je način ovaj kip postao stvarni, duhovni trojanski konj.

Iz mog istraživanja, način na koji su ONI vjerovali kako ovo radi jest to da je kip postao poput duhovne solarne ploče. Kako je postajao sve više ikoničan u umovima Amerikanaca, osobito u stvarnoj povezanosti sa zemljama i narodima SAD-a, te su misli i emocionalna energija zatim uhvaćene, te zatim okrenute i usmjerene u smjeru koji su željeli njegovi tvorci.

Ovo je bila verzija logotipa Columbia Pictures, koja se koristila tijekom kasnije ere nijemog filma, 1920-ih godina. Ovdje vidimo ogrnutu zastavu, domoljubne slike iz prethodnog stoljeća, u kombinaciji s tisućljećima starim slikama preobraženima u Kipu slobode. Na ovoj slici ikonične svjetlosne zrake ovog utjelovljenja Božice emitiraju se iz baklje, a ne u kruni poput aureole. 

Veoma trudna Beyonce ritualno utjelovljuje Univerzalnu božicu Majku, na svom pojavljivanju na dodjeli Grammyja 2017. godine. Ova izvedba se dogodila 12.2.2017. godine, i bila je točno 6 godina, 11 mjeseci, 30 dana (jedan dan manje od 7 godina), od datuma za koji vjerujem kako je vrlo mogući nadolazeći ritualni prag - 11. veljače 2024. godine.

Rekao sam na početku ovog teksta kako nam je više puta pokazano kako sve ovo zapravo završava, i to je istina. Ti su slučajevi namjerno stavljeni pred nas, ali većina nema oči da ih vidi onakvima kakvi jesu. Ovo je oduvijek ono što ONI rade.

Pokazalo nam se kako, kada Božica završi svoj zadatak i donese Sol Invictusa na svijet, njeno vrijeme je završeno. Ovaj bi se koncept čak mogao proširiti i na ideju kako je cijelo doba Riba sa svojim Vesica Pisces, ženskim reproduktivnim simbolizmom, vrlo slično ovoj Božici. Njegovo vrijeme je također kratko, i kada je njegov kozmički zadatak rađanja Novog Doba na zalasku,  njegov ciklus je također završen. Ne može se vratiti 24 000 godina.

Mogu dobro zamisliti kako je ovo pravi način razmišljanja ljudi koji su tisućljećima sve ovo smišljali.

Navodno je 31.08.1997. godine, ispod ovog nadvožnjaka u Parizu ugašen život princeze Diane. U slučaju da ste propustili, njezino ime možete pronaći na kratkom popisu božica, gore na stranici. Ovo nije slučajnost.

Diana je bila rimski ekvivalent grčke božice Artemide. U obje ove kulture, ova je božica bila glavno božanstvo plodnosti, sela, lovaca i mjeseca. Mnogi istraživači smatraju kako je ona najbliži ekvivalent, u ovim kasnim mediteranskim kulturama, mnogo starijoj ideji Univerzalne majke.

Mnogi od mojih starijih čitatelja dobro znaju kako sam dugo vjerovao da je princeza Diana rodila, još u 80-ima, osobu koja će na kraju postati živo utjelovljenje Sol Invictusa. Ovaj je tekst već predugačak, pa neću ulaziti u bilo što od toga ovdje, osim što ću napomenuti kako je ovo, vrlo vjerojatno, razlog za Westminsterske rasvjetne stupove, koje sam pokazao gore.

U nedavnoj anketi, gotovo 50% britanske javnosti potvrdilo je svoje uvjerenje kako su princ Charles, i/ili drugi blisko povezani sa kraljevskom obitelji, vrlo vjerojatno imali prste u svemu što se dogodilo ispod tog nadvožnjaka 1997. godine. Zapanjujuće veliki dio britanskog stanovništva vjeruje kako je njihov sadašnji kralj - ubojica.

U rano jutro, 01. veljače 2003. godine, brzo se proširila vijest kako se čini da se Space Shuttle Columbia počeo raspadati pri ulasku u atmosferu, iznad zapadnog dijela SAD-a, te da ga putanja šalje izravno iznad središnjeg Teksasa. Bio sam jedan od tisuća ljudi koji su izašli van kako bi svjedočili ovoj sceni koja se odvija na nebu sjeverno od mjesta gdje živim.

Ovo je bila 113. misija shuttlea i…….88. od navodne smrtonosne katastrofe Challengera 1986. godine. Apsolutno je dokazano na moje zadovoljstvo kako nijedan od astronauta, koji su navodno poginuli u događaju 1986. godine, uopće nije bio u letjelici kada je ona eksplodirala. Svi su pronađeni još uvijek živi, a neki od njih su živi još i danas, pod istim imenima. Događaj je bio insceniran, a smrti su bile prevara.

Ova me činjenica, naravno, čini prilično skeptičnim i glede Columbije. Sada znam da što god se gore toga dana dogodilo, dogodilo se tijekom poganskog novogodišnjeg festivala, poznatog kao Imbolc. Ovo je vrijeme ponovnog rođenja i obnove u poganskom ritualnom kalendaru, te je doista jedan od najvažnijih poganskih praznika u godini. Wiccani kažu kako je to vrijeme "kada se veliki Bog Sunca vraća". Hmmm……………..

Riječi Imbolc i umbilical zapravo dijele isti korijen riječi, u starom galskom jeziku Irske. Jezične veze, u vezi s trudnoćom, su u nazivu. Ovo je tek prvi, od još najmanje 2 primjera, gdje su se Imbolc i Columbia susreli u velikim, namještenim događajima vijesti o katastrofama, tijekom godina.

Dana 04. veljače 2018. godine, tijekom Imbolca, putnički vlak Silver Star broj 91, vozio je iz NYC-a za Miami. Taj vlak se sudario s vlakom koji je bio parkiran na "Columbia Subdivision", u vlasništvu željeznice CSX, južno od Columbia SC. Putnički vlak je vukla lokomotiva 47, koja se može vidjeti gore. Rečeno je kako 116 osoba, od ukupno 147 ukrcanih, ozlijeđeno.

Ovo je bio događaj o kojem smo ja i nekoliko drugih na YT-u 2018. godine, napravili video zapise. Očigledna numerologija i simbolika korištena u ovom događaju bili su za mene zapravo šokantni, što je u to vrijeme postalo vrlo teško ignorirati. Vlak se sudario usred noći, i jedan od vrlo simboličnih citata, koji se stalno ponavljao u medijima, bio je izjava tipa koji je rekao: "svi su spavali, mi nismo znali što nas je snašlo". Poruka primljena.

U to sam vrijeme bio potpuno svjestan kako su posebno rituali sudara vlakova "stvar", jer izraz TRAIN CRASH iznosi broj 666, u engleskoj/sumerskoj gematriji.

Sumnjam kako je ovo slika koju treba puno predstavljati. Događaj iskakanja vlaka iz tračnica u Istočnoj Palestini, u okrugu COLUMBIANA, Ohio, vjerojatno je urezan u mozak svakog čitatelja ovdje. Vlak je izletio s tračnica 03. veljače, kada su započele fešte u Imbolu, a vatra je zapaljena 06.veljače, na sam datum Imbolca 2023. godine.

Ono što smo imali u 2023. godini su dva masovna događaja, na temu požara, koji su se održali prvo za pogansku novu godinu u okrugu Columbiana, a zatim za egipatsku novu godinu u Lahaini. Što će donijeti kineska Nova godina i hebrejski mjesec adar?

Čin ritualnog spaljivanja na ovaj način ilustrira kabalistički princip poznat kao "Kreativna destrukcija". Vjeruje se kako je ovo jedan od najboljih načina žetve emocionalne energije za stvaranje nove misaone forme, ili egregora. Morate gorjeti za Phoenix, kako bi Phoenix mogao ponovo ustati. 

Ranije u ovom tekstu upoznao sam čitatelje s knjigom iz 2015. godine. “Američka nacija božice, obitelji Venere i osnivanje Sjedinjenih Država.” Ova knjiga glasno trubi o mnogim stvarima koje govorim godinama, ali pokušava pretvoriti te informacije u nešto vrlo pozitivno i, iskreno, gotovo pršti od svih tema koje smatram odvratnim.

Oni odmah u potpunosti priznaju kako, ne samo da je sve ovo bila zavjera temeljena na tajanstvenim sustavima vjerovanja određenih obiteljskih grupa koji sežu tisućljećima unatrag, već i da su Slobodno zidarstvo zajedno s drugim "društvima s tajnama" (njihovo spinovanje) bili pješaci koji su stoljećima ostvarivali ciljeve ovih ljudi.

Činjenica jest kako je sve ovo postignuto u potpunoj tajnosti, u zemlji za koju su nam uvijek govorili kako bi trebala biti slobodna zemlja, s vladom koja služi narodu....ta činjenica nimalo ne smeta autorima. Sve je to učinjeno kako bi zemlja bila slobodnija i prosperitetnija za sve koje vidite………

Zapravo snažno preporučujem svojim čitateljima neka nabave ovu knjigu i pročitaju je. Znam kako nitko od vas neće biti prevaren manipulativnim spinom, koji se stavlja na ovaj materijal, i on jest uistinu prozor u ono što je doista bilo na umu osnivača. To nije ono što su vas učili u školi.

Nekoliko zabavnih činjenica iz ove knjige:

 - “Venerine obitelji” osnovale su organizaciju Grange. Njihovi članovi su bile mnoge kršćani, američki farmeri i njihove obitelji, širom zemlje, koji su izvodili masonske rituale koji su slavili Božicu, ali su lagali članovima o tome kakvi su rituali zapravo bili. Ovo je bila dobra stvar vidite.......

 - Distrikt Columbia je namjerno smješten u "sendvič" između Virginije i Marylanda, jer su te države već prije bile tajno nazvane u čast Božice.

 - Veliki dio izgleda DC-a tajno je izračunat u Megalitskim dvorištima. Ovo je drevni mjerni sustav koji se povijesno prati sve do Sumera, ali se pojavio i na drevnim nalazištima na Britanskom otočju. “Venerine obitelji” dugo su čuvale tajne ovog sustava s namjerom da ga jednog dana iskoriste u novoj zemlji, posvećenoj Božici.

 - Megalitsko dvorište je dugo 2.722 stope, i izvorno je izračunato vrlo složenim manevrom pomoću njihala, balvana i kretanja Venere u određeno doba godine. To je jamčilo kako se može pouzdano rekreirati tijekom stoljeća, bez ikakvih mjernih uređaja.

 - Čini se kako je središte velikog jajolikog područja iza Bijele kuće, poznato kao Elipsa, bilo žarišna točka iz koje je polagana sva ostala "sveta geometrija" DC-a. Odavde se mogu povući simetrične linije i kutovi u svim smjerovima, koji povezuju orijentire i raskrižja s ovim područjem, s točno 366 megalitskih jardi.

 - Megalitsko dvorište, nastavilo se koristiti od strane Venerinih obitelji i u 20. stoljeću, jer se Pentagon nalazi unutar kruga koji je točno 5 x 366 MY poprečno! Mnogo je toga dodatno još ovjašnjeno, pa pročitajte knjigu.

 - Autori daju primamljive dokaze kako je tajna komora izgrađena ispod središta jajolike elipse, i potpuno je skrivena.

 - Postoje astronomska poravnanja, koja postavljaju sjenu vrha Washingtonovog spomenika (Ozirisov falus) točno na središte donjeg dijela vrata Kapitola (Izidina utroba), 17. rujna u 18:45. Ovaj dan je "Dan ustava", i sasvim se "slučajno" poklapa sa starim poganskim festivalom božice plodnosti Demetre, u staroj Grčkoj.

 - Konačno, postoji još jedno poravnanje sjene Washington Monumenta, koje postavlja vrh Ozirisovog dijela koji dodiruje središnju granicu elipse/jajeta tijekom Zimskog solsticija. To jest tradicionalno vrijeme za rođenje Sol Invictus. 

Sada se nadam kako čitatelji u potpunosti razumiju što je doista bilo na umu vođa koji su tada stvorili ovu državu. Ništa se, nažalost, nije promijenilo.

Ova iskopana drevna freska prikazuje žrtvovanje ptica božici Izidi u starom Rimu. Sva su božanstva ovog vremena zahtijevala krvnu žrtvu ove ili one vrste, a dokazi bi sugerirali kako se malo toga promijenilo u vezi s tim kultovima, osim sve većeg ludila i zlobe.

Nakon što sam napisao ovaj dugi post, ne preostaje mi puno toga više za reći - osim da prihvatite, odnosno, trebalo bi biti očito, kako smo i ja i vi i svi koje poznajete - sada žrtva. Cijela zemlja, koja je davno bila ritualno vezana za ovo božanstvo, sada stoji u redu do žrtvenog oltara, ali uglavnom potpuno nesvjesna. Cijeli svijet postaje sve više takav. Nema potrebe govoriti o tome što se dogodilo u posljednje četiri godine, ili prije toga?

I sada mi se čini kako nas žele baš sve pobiti. Sada se čini kako to i jest najvjerojatniji rezultat ludila prskanja vrlo otrovnih metala i drugih kemikalija po nebu, posljednjih 25 godina. U njihovim umovima, mora li sve što je životno otići samo zato kako  bi se ova naopaka, planirana, sintetička stvarnost ostvarila?

Ovo je kult smrti, čije su zlo i čisto ludilo gotovo neopisivi, i stvari će u budućnosti postati mnogo gore. Volio bih misliti kako će se ljudi nekako probuditi iz sna, ali koliko je to sada vjerojatno?

Sada smo svi u Božjim rukama. Neka nam iskaže milost.

Zadnje što ovdje želim učiniti jest skrenuti pozornost čitatelja na pjesmu koja je postala inspiracija za sve ovo. U nastavku postavljam poveznicu na službeni spot Dona McLeana, na njegov hit American Pie iz 1971. godine. U ovoj pjesmi ima više nego što su ljudi ikada shvatili. Ne razlikuje se mnogo u tom pogledu od tajanstvenih, povijesnih zbivanja u DC-u, koje nitko nije primijetio donedavno. Sva je zabava desetljećima ispunjena “Otkrivanjem metode”.

Volio bih da svi STVARNO obratite pozornost na tekstove, posebno na prve 4 minute, nakon kojih pjesma poprimi vrlo apokaliptični zaokret. Postoje li tajna značenja i poruke sadržane u ovoj kultnoj pjesmi od 8 minuta? Vjerujem kako postoje. Volio bih da nam čitatelji koji žele sudjelovati svima kažu što misle u komentarima.