Natuknice o stvarnosti Nevillea Goddarda
Tijekom razmišljanja o implementaciji ID-ja i kako bi to moglo ići, primim e-poruku od svog poznanika, s fotografijom izmišljene sobe. Pomno sam je promatrala i primijetila kako je topla, primamljiva i ispunjena mnogim predmetima: čudnim i intrigantnim predmetima (smješten po kutovima), obiljem knjiga i biljkama (od poda do stropa). Zamislila sam sebe po tim udobnim kutovima, gdje sjedim i uživam na jastucima. To je dočaralo sliku, u mom vlastitom umu, kako bi moja omiljena soba izgledala. Poznanik mi je objasnio kako organizira i stvara vlastiti red i pokazao mi ono što ga je inspiriralo. Bio je to savršeni prijelaz prema osobnoj usredotočenosti, gdje ću povratiti snagu kroz ponovo organiziranje svojih uvjerenja i sređivanje istina putem vlastite mašte.
Vidite li ovo? Da li je stvarno?
Dok sam pomnije pregledavala fotografiju poslanu od prijatelja, pomislila sam kako bi mogla provesti sate (i dane, čak tjedne) u ovakvoj sobi, otkrivajući sva njena skrivena blaga. Zamišljala sam kako ću preurediti tu sobu, odnosno kako ću reorganizirati sobu i sav njen sadržaj. Zamišljala sam predmete koje bi mogla pronaći i kako bih ih mogla pretvoriti u vlastito sakriveno blago.
Vidite li ovo? Da li je stvarno?
Čak sam se nakratko prisjetila i zatvorske ćelije, na to kako bi mi se zatvor mogao i svidjeti ukoliko bi i dalje imala distrakcije, tu sposobnost da istražujem i stvaram vlastitu oazu, svoj vlastiti svijet. Ta pomisao o zatvoru potaknula me na razmišljanje o stvarnosti i svijetu u kojem živimo. Mnogi misle kako se nalazimo na Zatvorskom Planetu, ili u igrici virtualne stvarnosti (gdje ne možemo pobjeći) kako ovdje nismo vlastitim izborom, nego smo ovdje zarobljeni i iskorišteni proizvođači energije za drugo.
Onda, kada je moje dnevno sanjanje završilo i kada sam ponovo pogledala istu fotografiju (koju mi je prijatelj poslao) - shvatila sam kako je fotografija koju sam proučavala (i o kojoj sam sanjarila) - računalno generirana slika. Dakle, to nije bila fotografija stvarne sobe, već slika koju je stvorila "umjetna inteligencija (generirana podacima, i raznim informacijama).
Bila je to simulacija "ideje" o sobi i njezinom sadržaju....što me potaknulo na razmišljanje o slikama emitiranim putem Tel Lie Visiona, odnosno putem virtualne svjetske mreže. Sam nam je Shakespeare (iz prošlosti) poručio:
"Cijeli svijet je pozornica,
A svi muškarci i žene samo igrači;
Imaju svoje izlaze i svoje ulaze,
I jedan čovjek, u svoje vrijeme, igra mnoge uloge..."
Prema istraživanjima teoretičara simulacije, nalazimo sve više i više dokaza kako živimo u nekoj vrsti virtualne stvarnosti, koja funkcionira u skladu s našim razumijevanjem holograma. Drugim riječima, naša stvarnost su slojevi informacija i dok otkrivamo te slojeve, otvaramo i vrata percepcije (da tako kažem). Svaki sloj sadrži ono što je bilo prije, plus nove informacije koje otkrivamo ili stvaramo, i projiciramo u postojeći hologram.
O holografskom principu stvarnosti:
https://digitalcommons.ciis.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1031&context=cejournal
Čini se kako je naša stvarnost poput filma i često je nazivaju filozofi, ili veliki mislioci iz naše daleke prošlosti, kao i današnji fizičari - svijetom snova ili svijet Maya - gdje gledamo u iluziju, viziju, sliku koja nije fizička po svojoj pravoj prirodi.
Ljudska mašta ključna je za način na koji stvaramo svoju stvarnost i utječemo na nju. Ono što možemo zamisliti određuje kako ćemo doživjeti život i što će se stvoriti na filmskom platnu (koje nazivamo životom).
Na svim gornjim fotografijama pitam: "Vidite li ovo? Što Vidite? Da li je stvarno?"
Definirate li ono što vidite vlastitom percepcijom stvarnosti? Ili ste pod utjecajem onoga što vam drugi govore? Pitam se što biste vidjeli da stavim opisni naslov ispod svake fotografije.
Ovdje na scenu stupa mašta. Volim rastaviti riječ Imagine na dvije riječi (pomicanjem zadnjeg slova)....IMAGE IN.
Kada koristimo maštu, mi vizualiziramo, razvijamo sliku ili film u vlastitom umu. Svojim mislima stvaramo stvarnost unutar vlastitog uma. Često vidimo nešto što se pojavljuje izvan nas i dok se fokusiramo na sve to - stvaramo vlastiti dijalog, vlastitu priču, odnosno ono što vidimo definiramo kroz svoju osobnu perspektivu i percepciju. Naša uvjerenja o stvarnosti imaju veličanstven utjecaj na naše percepcije stvarnosti i onoga što smo sposobni zamisliti.
Kada zamišljamo, mi proizvodimo sliku koja ima potencijal biti svjedokom ili promatranim doživljajem u našoj stvarnosti. Predstavljamo/postavljamo ga u stvarnost/postojanje.
Neville Goddard bio je mistik koji je poučavao kako je mašta sve.
Citat ispod sažima kako stvarnost funkcionira prema Nevilleu Goddardu:
“Svijet koji se opisuje promatranjem jest manifestacija mentalne aktivnosti promatrača. Kad čovjek otkrije da je njegov svijet njegova vlastita mentalna aktivnost koja je postala vidljiva, da mu nitko ne može prići osim da ga on privuče, i da ne postoji nitko tko bi ga mijenjao osim njega samog, vlastitog imaginarnog ja, njegov prvi poticaj jest preoblikovati svijet prema slici svog ideala. Ali, njegov ideal nije tako lako utjeloviti. U onom trenutku kada se prestane prilagođavati vanjskoj disciplini, mora si nametnuti daleko rigorozniju disciplinu, samodisciplinu, o kojoj ovisi ostvarenje njegova ideala.”
― Neville Goddard, Probuđena mašta
Lijevo: prava fotografija Nevillea Goddarda; desno: računalno generirana slika
Ono što nam Neville pokušava reći jest kako smo mi odgovorni za svijet koji VIDIMO prema van. Moramo ispitati vlastita uvjerenja o ovoj stvarnosti, jer naša stvarnost odražava ono u što vjerujemo.
"Ne mogu se više opravdavati svaljivanjem krivnje na svijet vanjskih stvari - kako moje dobro i moje zlo ne ovise samo o meni samom - te, da o stanju iz kojeg gledam svijet, ovisi kako se stvari predstavljaju.
Neville Goddard nam govori kako je sve što vidimo u svijetu naš vlastiti um istisnuo:
“Cijeli golemi svijet nije ništa više od čovjekove zamisli izgurane.”
EIYPO> Svi ste vi izgurani.
EIYPO je ideja da je vaša cjelokupna vanjska stvarnost projekcija vašeg unutarnjeg svijeta mašte, pretpostavki i uvjerenja. Nema čvrstog objektivnog svemira izvan vaše percepcije. Sve što doživljavate počinje unutar vaše vlastite svijesti.
Što vidite? Da li je stvarno?
Osobno sam poricala ovakvo razmišljanje. Zapravo, odlučno se protivim takvoj vrsti učenja. Ne želim preuzeti odgovornost za horor predstavu koju gledam po svijetu. Ali, što više istražujem ovaj svijet, počinjem uviđati kako bi nešto od toga ipak moglo biti istina o našoj stvarnosti. Što ako je sve ono što vidim vani, u svijetu, samo STANJE UMA? Što ako je Ratno kazalište doista samo to, Kazalište, što ako smrt stvarno nije stvarna? Što ako je sve što se pojavljuje u našem vanjskom svijetu samo "Ono iz malog":
“'Od malo' simbolizira ideju da svaka stavka fizičkog svijeta ima na dnu, na vrlo dubokom dnu (u većini slučajeva) nematerijalni izvor i objašnjenje; da ono što nazivamo stvarnošću proizlazi (u posljednjoj analizi) iz postavljanjenih da-ne pitanja, kao i bilježenja odgovora izazvanih opremom; ukratko, da su sve fizičke stvari informacijsko-teorijskog porijekla i da je ovo participativni svemir.” (John Archibald Wheeler)
Što ako se doista nalazimo u simulaciji, ili virtualnoj stvarnosti, stvorenoj svojom voljom i vlastitim mislima, u kojoj istražujemo tko zapravo jesmo? Što ako igramo ulogu u velikoj predstavi? Što ako smo napisali vlastiti scenarij, što ako sve što doživimo šaljemo sami sebi neka nas podsjeća na našu snagu, a ne na našu slabost? Što ako je naša mašta ZAISTA ključ za stvaranje iskustva koje zapravo želimo - i da su za one koji pate, koji su bili povrijeđeni i traumatizirani - ta iskustva ono sredstvo koje bi nas uvijek trebalo probuditi? Patimo zato što ZABORAVLJAMO, ili zato što smo pod utjecajem nekakvih distrakcija: filmova, vizija, LAŽI, koje se pojavljuju pred nama (ovdje, u ovoj igrici). Možda smo sve ove izazove sami osmislili kako bi mogli iskoristiti svoju snagu, da ne dođemo u stanje patnje. Zaista ne znam sa sigurnošću. Moja je pozornost uvijek bila usmjerena na ono što se može učiniti kako bi se patnja zaustavila. Sve je to, na kraju, povezano s onim što vjerujemo o sebi.
Što vidite? Je li stvarno?
ŠTO VIDITE kada pogledate u sebe? Je li to ISTINA? Je li STVARNO? Sama riječ vjerovanje može biti LAŽ… onda sam budi laž…u svakom slučaju: Što vjeruješ o sebi? Što je istina o nama samima? KOJA JE NAŠA STVARNA IDENTIFIKACIJA?
Svijet slika sliku, a mi se lažemo. Ali, je li išta od toga istina? Rečeno nam je što je to što vidimo: da li je to STVARNO tako?
Neville Goddard nam govori kako promijeniti svoje iskustvo, kako STVARATI NOVO iskustvo:
“Preseljenje u drugo stanje, ili vilu, zahtijeva promjenu uvjerenja. Sve što ste ikada mogli poželjeti već je prisutno i samo čeka da se uskladi s vašim uvjerenjima. Ali, morate biti usklađeni, jer jedino je to nužan uvjet pod kojim se može aktivirati i objektivizirati. Usklađivanje s uvjerenjima jest traženje koje pronalazi, kucanje kojem se otvara, traženje koje prima. Uđite i zaposjednite zemlju.”
Ovaj svijet je mašta, tako da se u određenom smislu radi o tome da smo mi sami LAŽ (izmaštani)… ili smo glavni lik, igramo filmsku scenu ili scenarij, a sve se svodi na ono što VJERUJEMO (BE-LIE-VE).
“ Odlučna mašta, razmišljanje od kraja, početak je svih čuda.” (Neville Goddard)
Kako bi promijenili SCENU u životu, ili projicirate novi FILM na ekran života, PRVO MORATE ZAMISLITI priču , ili SLIKU u novoj sceni, morate napisati novi scenarij u svojoj mašti:
“Mašta nije potpuno nesputana i slobodna da se kreće po volji bez ikakvih pravila koja bi je sputavala. Zapravo je suprotno. Mašta putuje po navici. Mašta ima izbora, ali bira prema navici. Budna ili u snu, čovjekova je mašta prisiljena slijediti određene uzorke. Upravo taj otupljujući utjecaj navike čovjek mora promijeniti; ako to ne učini, njegovi će snovi izblijediti pod paralizom običaja.”
Želite li imati kontrolu nad sobom? Želite li biti pravi JA? Želite li imati potpunu moć nad svojom identifikacijom? Želite li imati stvarnu kontrolu nad svojim iskustvima u životu? ONDA JE MOŽDA STGLO VRIJEME DA SVOJU MAŠTU STAVITE NA KUŠNJU.
Germine, Mark: “Primjenjujući teoriju holografskog principa uma, subjekti mogu biti povezani sinkrono na način da dvije osobe razgovaraju putem mobitela, gdje se radio signali odašilju preko udaljenog satelita. Razlika je ovdje da radio signali putuju brzinom svjetlosti, pa stoga postoji neki minijaturni vremenski prekid između kraja slanja i primanja. Holografski princip podrazumijeva mnogo udaljeniji i trenutniji komunikacijski put, pri čemu je analog satelita holografska granica svemira, kao i mnogo bogatija komunikacija, koja potencijalno uključuje prijenos misli i osjećaja.”
Važna pitanja: “Igramo li scenarije? Jesmo li dobrovoljno odabrali svoj lik, svoju priču? imamo li zapravo slobodnu volju, je li sve određeno? Postoji li materijalni svijet?"
Odgovori?!
"Priroda Stvarnosti je holografska. Što potiče proces ... PROMATRANJA. Mi smo Promatrači, i u Promatranju dobrovoljno sudjelujemo.
Johna Wheeler kaže da smo u participativnom svemiru. David Bohm također aludira na ovo, impliciranim i ekspliciranim redoslijedom. Implikat je sam SAN, a eksplikat je naše sudjelovanje u izgradnji sna.
HOLOGRAFSKA PRIRODA je stvaranje slojeva stvarnosti kroz promatranje i sudjelovanje."
Onda dobro…Hologram implicira da je sve unaprijed određeno. Sve je ISTOVREMENO. Što znači da SMO IZIGRANI. Dakle, jedino što nam preostaje jest UŽIVANJE U VOŽNJI....Možda na nekoj 'razini' još može biti participativno:
“Princip kvantne valne funkcije, koji pokazuje da lokalne interakcije između kvanta mase mogu imati trenutačne i nelokalne učinke na valnu funkciju u cijelom svemiru. Nelokalnost jest kvantni fenomen trenutnog djelovanja na udaljenosti u prostor/vremenu.”
Da, vrijedi TRENUTNO djelovanje na daljinu!!! Koji podržava holografski sustav:
“…holografske granice mozga nam daju pogled na svijest koja nije samo pojavna, nego je i uzročna, u najdubljem smislu ove pojave. Proširivanjem ovih procesa; u skladu s hijerarhijom holografskih granica: do kolektivne svijesti, do planetarne svijesti i do Univerzalne svijesti - ponovo nas dovodi do vječne mudrosti velikih svjetskih religija, te nas usklađuje sa strujom misli koja je nastala davno, negdje unutar povijesti filozofije. Vraća dostojanstvo i važnost pojedincu kao svjesnom, iskusnom i voljnom entitetu, istovremeno otvarajući goleme vidike koje ova teorija obuhvaća, sve dok prodire od najtemeljnijih fenomena mozga do cjelokupnog Svemira.”
No, teorija Marka Germinea je izostavila je pogled na religiju iz Akasha zapisa. Akasha zapisi također drže budućnost!!! (U religiji teozofije i duhovnom pokretu zvanom antropozofija, teozofi vjeruju da su Akasha zapisi zbirka svih univerzalnih događaja, misli, riječi, emocija i namjera koje su se ikada dogodile u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti u u smislu svih entiteta i oblika života, ne samo ljudi.)
Jedini odgovor koji imam u ovom trenutku JEST: IGRAJ tu ulogu kao da si TI, jer to je ono za što je ovo iskustvo osmišljeno. Neka se OSJEĆAMO KAO DA je stvarno i da ga mi stvaramo kroz našu želju za iskustvom.
Također uvijek primjećujem kako se ČINI da ljudi, kao i događaji koje promatramo, manipuliraju našom percepcijom onoga što je STVARNO. Ovi ljudi i događaji UTJEČU NA NAS da odgovorimo. MI, ili ulazimo u njihovu priču ili je odbijamo, stvarajući dojam da mi vladamo svojim mislima, odnosno netko izvana želi kontrolu nad našim mislima. Ljudi i događaji koje promatramo odražavaju naše osjećaje/emocije i uvjerenja, i čini se da nas usmjeravaju u našim mislima i našim djelima.
Dakle, kako god vrtjeli, ne možete doći do dna, razmišljate li vi ili program razmišlja kroz vas. Bilo da je sve to program, ili ste to doista vi - ovo iskustvo jest osmišljeno za vas, da ga vidite kao da imate moć kreirati svoju stvarnost. Dakle, to je sve što stvarno možemo učiniti: igrati zajedno i biti kreatorima naše stvarnosti.
"Humm?
Budući da ostatak PRIRODE proizlazi iz SIGNALA, koji USMJERAJU KRETANJE, zašto bismo mi ljudi bili izvan tog UZORKA?
Sve stvari u prirodi su zajedno na jednom mjestu. Svaku stvar pokreće obrazac ili Put prirode. Signali daju smjer. Cjelina se dijeli na dijelove. Dijelovi se pomiču, ulaze i izlaze jedan iz drugoga.
Kao voda koja teče u rijekama i oceanima, pa se pretvara u paru i snijeg i led. Voda ulazi i izlazi iz stvorenja i biljaka. Svaki dio kruži, u krug. Stvari se rasklope, pa sklope. 🧬🌪️
Sve u SVEMIRU odgovara, jer svaki dio pripada u JEDNU cijelu kozmičku pjesmu i ples."
Hvala na čitanju.
(Toliko pitanja, tako malo odgovora.
Svakako mora biti da postoji unutarnja bit, i da se ta bit ovdje budi u različitim stupnjevima sa svime, od stijena preko drveća do ljudi. Koliko ta esencija zapravo stvara stvarnost? Pa, to ovisi o tome raspravljamo li o strukturi ili onome što je ispunjava, kao i o tome hoćemo li se usredotočiti na individualnu ili grupnu percepciju.
Ono što želim reći jest da mislim kako je točno kada zaključujete da ste jedinstvena osoba, s jedinstvenim percepcijama i iskustvima, u nekoj vrsti miljea, u kojem također sudjelujete u strukturi ljudskog bića.
Struktura nam je uvelike definirana, ali kada bolje razmislim, čini se da bi to bio uvjet za zajedničku stvarnost.
Moderna znanost, financirana od strane globalista, očito vjeruje da može promijeniti ovu strukturu kako njima odgovara; no čini se kako se oni samo poigravaju s onim što je ispunjava, a za ostalo se pretvaraju. Treba reći kako postoje sjećanja na one koji su mogli promijeniti strukturu, poput St. Germainea Alkemičara, ali ovakve osobe to rade stoga da donesu čudo, ili iscjeljenje, nikada zbog toga da pojačaju tiraniju.)
Add comment
Comments