PROGON KRŠĆANA - 7. DIO

U 6. dijelu smo slijedili proročanstvo u Knjizi Davidovoj i Otkrivenjima u Bibliji, koja su dala naznake koji entiteti predstavljaju Zvijeri. Zaključili smo kako je papinstvo prva zvijer, a Sjedinjene Države predstavljaju drugu zvijer. Papinstvo također predstavlja lončarsku glinu koja drži zajedno slomljene komade željeza u proročanstvu po Danielu. Da se kršćanstvo nikada nije formiralo, stari Rim bi već bio osvojio svijet i ljudi ove Zemlje obožavali bi jednog vođu kao svog Boga. Bio bi to svijet apsolutne poganske kontrole i svaki bi građanin bio rob.

Budući da kršćanstvo postoji i procvjetalo je unutar starog Rima, ta su dva entiteta zauvijek isprepletena.

Opsjednutost Rima autoritetom, i strah od gubitka moći, natjerali su ih da stvore Rimokatoličku crkvu i Vulgatu - latinsku Bibliju stvorenu 382. godine.

U isto vrijeme, također, vidimo kako se formiraju mnoge velike kršćanske sekte koje je Katolička crkva nazvala hereticima. Zanimljivo je kako ove antikatoličke/heretičke skupine predstavljaju vrlo rane faze Druge Zvijeri, u objavama.

Sjetite se Sjedinjenih Država - moderna zapadnjačka kultura započela je s mnogim nacijama, koje su se proglasile neovisnima. Ove prve nacije proglasile su svoju neovisnost od Rimokatoličke crkve i stvorile držabe gdje je naglašena odvojenost Crkve od države. Slobodni zidari, rozenkrojceri, vitezovi templari , itd...bili su tajna društva koja se mogu pronaći unutar protestanata, reformacije i ovih “heretički” etiketiranih kršćanskih skupina.

Dakle, sada treba postaviti pitanje. Rade li ove dvije grupe od početka zajedno?

Ključno je koga je sve Rimokatolička crkva nazvala hereticima.

Zašto islam nikada nije označen kao hereza, već samo određene sekte kršćanstva? To je zato što je rimokatolicizam tako uspostavio vlast i nastavio progon kršćana. Samo im je trebao krivovjerni vođa neka zavede veliku skupinu kršćana na krivi put. Ovi krivovjerni vođe su najvjerojatnije bili gnostici/inicijati/infiltratori, koji su napravili dovoljno buke, da Papa može nazvati neku  grupu ljudi - hereticima.

Još jedna prednost ove strategije jest kako pokreće nove podzemne pokrete, i time još i više dijeli kršćansku bazu. Mnoge od ovih starih hereza danas predstavljaju različite denominacije. Također, stvara se zabuna oko toga koja denominacija predstavlja pravu crkvu. Mnogi kršćani znaju kako se prava crkva nalazi u učenjima Isusa Krista u Bibliji, pa je cilj kabale bio učiniti ljude nesvjesnima ove činjenice.

Sljedbenici rimskog poganstva i misterijske babilonske religije bili su dio željeznog rimskog carstva koje se pomiješalo s lončarskom glinom, rimokatoličkom crkvom. Ova dva entiteta neprestano se pokušavaju uključiti u ponovno stvaranje željeznih nogu Drevnog Rimskog Carstva. Počelo je s gnosticima, koji su pokušavali diskreditirati učenje Isusa Krista, namjernim stvaranjem 'heretičkih' kršćanskih skupina. Znali su kako rimska vlast još uvijek postoji unutar Rimokatoličke crkve, te je to tada  bio jedini način da se pokuša uništiti kršćanstvo.

Većina popularnih gnostičkih sekti bila je snažno inspirirana Zoroastrizmom, koji je bio poganska religija Perzijskog Carstva. Zapamtite kako su babilonski Židovi stvorili Talmud i svoju židovsku religiju unutar Perzijskog Carstva, što znači kako su bili pod jakim utjecajem zoroastrizma/babilona/gnostičkih/poganskih ideja. Podrijetlo gnosticizma pokazuje snažan židovski utjecaj, posebno iz literature Hekhalota:

 - Počevši od 100. pr. Kr., posebno tamo od 01. do 130. godine, rani rabinski Merkabah (Tannaim) misticizam, koji se kratko spominje u egzoteričnoj rabinskoj literaturi, kao što je uspon na Pardes; također je vezan uz ranokršćanski misticizam.

https://en.wikipedia.org/wiki/Tannaim

 - od 01. do 200. godine, a nastavlja se sve do 1000. godine, merkabah mistični uspon prerasta u ezoterični merkabah - Hekhalot literatura: https://en.wikipedia.org/wiki/Hekhalot_literature

Najraniji rabinski komentari merkabe usredotočili su se na proročanske vizije Boga na nebesima i božansku pratnju anđela, vojske i nebeskih stvorenja koja okružuju Boga. Najraniji dokazi sugeriraju kako homiletika merkabe nije dovela do očekivanih uspjeha i uspona—kao što jedan rabinski mudrac kaže: "Mnogi su tumačili merkabu, a da je nikada nisu vidjeli."

Zoroartizam

Jedno spominjanje merkabe u Talmudu, bilježi važnost problema prijelaza: 

"Veliki problem—izvještaj o merkavi; mali problem—rasprave Abayea i Rave [poznatih talmudskih mudraca]."

Mudraci rabin Yochanan Ben Zakkai (80. n. e.) i kasnije, rabin Akiva (135. n. e.) bili su duboko uključeni u egzegezu merkabe. Rabin Akiva, i njegov suvremenik rabin Ishmael ben Elisha, najčešći su protagonisti kasnije literature o usponu na merkabu.

Rasprave o merkabama bile su ograničene samo na najvrjednije mudrace, a sačuvane su opominjujuće legende o opasnostima pretjeranog nagađanja o merkabama.

Gnoticizam / Merkabah jest oblik židovskog misticizma, prije Kabale, koji uči o mogućnosti uzvišenog putovanja do Boga, te o sposobnosti čovjeka da spusti božanske moći na zemlju; čini se kako je to bio ezoterični pokret koji je izrastao iz svećeničkog misticizma i koji je već vidljiv u Svicima s Mrtvog mora i nekim drugim apokaliptičnim spisima.

https://en.wikipedia.org/wiki/Jewish_philosophy

Gershom Scholem, povjesničar židovske filozofije, tvrdio je kako se nekoliko ključnih gnostičkih ideja ponovno pojavljuje u srednjovjekovnoj kabali, gdje se koriste za reinterpretaciju ranijih židovskih izvora. U tim slučajevima, prema Scholemu, tekstovi kao što je Zohar, prilagođavaju gnostičke propise za tumačenje Tore, a ne koriste jezik gnosticizma. Scholem je nadalje pretpostavio kako je izvorno postojao "židovski gnosticizam", koji je utjecao na rano podrijetlo kršćanskog gnosticizma.

Rimokatolički heretici

Godine 90. naše ere, babilonski Židovi bili su gnostici, jer je bio dio religije Misterijskog Babilona. Kako se kršćanstvo razvijalo i postajalo sve popularnije, tako je rastao i gnosticizam, s proto-ortodoksnim kršćanskim i gnostičkim kršćanskim skupinama,  koje su često postojale na istim mjestima. Gnostičko vjerovanje bilo je rašireno unutar kršćanstva, sve dok proto-ortodoksne kršćanske zajednice nisu protjerale gnostičke skupine, u drugom i trećem stoljeću. Gnostici su postali prva skupina koja je proglašena heretičkom.

Valentin, kršćanski svetac (Valentinovo), dobio je grčko obrazovanje u Aleksandriji. Aleksandrija je bila od središnje važnosti za rođenje gnosticizma. Kršćanska eklezija (kongregacija, crkva) bila je židovsko-kršćanskog podrijetla, ali je također privlačila i grčke članove, a bili su dostupni i razni pravci mišljenja, kao što su "judajski apokalipticizam, spekulacije o božanskoj mudrosti, grčka filozofija i helenističke misterijske religije".

https://en.wikipedia.org/wiki/Greco-Roman_mysteries

Gnostički valentijanci

Vremenska crta kršćanskih heretičkih sekti:

- Valentinijanizam - 150. godine nove ere, Valentinus je utemeljio ovaj pokret, koji je pokušao ispreplesti gnostičke elemente, poput Pleorme, Bythosa, Eona, Sofije i Demijurga s Isusovim učenjima.

 - Adopcionizam - Teodot iz Bizanta (190. g. po Kr.), valentijanski gnostik, bio je najistaknutiji predstavnik adopcionizma.

 - Maniheizam - Osnivač, Mani (216. - 274. po Kr.), namjeravao je "kombinirati", uspjeti i nadmašiti učenja kršćanstva, zoroastrizma, budizma, marcionizma, helenističkog i rabinskog judaizma, gnostičkih pokreta, starogrčke religije, babilonske i druge mezopotamske religije, kao i misterijske kultove.

 - Arabici - Na koncilu 250. godine, Arapi su pomireni s Crkvom, uz uvjerljivo Origenovo posredovanje. Kao mladića, Origena je udomila bogata gnostička žena, koja je također bila zaštitnica vrlo utjecajnog gnostičkog teologa iz Antiohije, koji je često držao predavanja u njezinoj kući.

 - Arijanizam - Prvi ekumenski koncil u Niceji 325. godine, koji je sazvao car Konstantin da osigura jedinstvo crkve, proglasio je arijanstvo herezom. Utemeljitelj arijanizma, Arije, bio je pod utjecajem spisa gnostika Origena.

 - Doketizam - Ova je sekta odbačena na Prvom saboru u Nikeji 325. godine, i Katolička ju crkva smatra heretičkom. Gnostički tekstovi, kao što su Temeljna poslanica i Gnostička Petrova Apokalipsa se smatraju tekstovima doketizma.

 - Koliridizam - 376. godine nove ere, ova kršćanska skupina štovala je Mariju kao božicu, što je predstavljalo isprepletanje gnostičkog štovanja poganske božanske Majke (Izida, Ištar, Astarta itd.) sa kršćanstvom.

 - Paulicijanizam - Adopcionistička skupina koja je cvjetala između 650. i 872. godine, u Armeniji i istočnim zemljama Bizantskog Carstva, bila je optužena od strane ortodoksnih srednjovjekovnih kršćanskih izvora kako je gnostička i kvazi manihejska. 

 - Bogumili - Pojavili su se u Bugarskoj između 927. i 970. godine, te se proširili Europom. Bila je to neka vrsta sinteze armenskog pavlijanizma i pokreta za reformu bugarske pravoslavne crkve.

 - Katarizam - kršćanski dualistički, ili gnostički pokret, između 1100. - 1300. godine, koji je cvjetao u južnoj Europi, osobito u sjevernoj Italiji i južnoj Francuskoj. Sljedbenici su opisivani kao katari, a sebe su nazivali dobrim kršćanima. Pokret je bio pod velikim utjecajem bogumila Prvog bugarskog carstva; možda je nastao u Bizantskom carstvu, točnije preko pristaša pavlijanskog pokreta.

 - Braća slobodnog duha - u Niskim zemljama Europe: Njemačkoj, Francuskoj, Češkoj i sjevernoj Italiji, između 1200. - 1400. godine. U svom djelu iz 1434. godine, Formicarius, Nider je spojio krivovjerje slobodnog duha s vještičarenjem, u svojoj osudi lažnih učenja. Formicarius je također postao uzorom za Malleus maleficarum, kasnije djelo Heinricha Kramera iz 1486. godine. 

Obzirom na to da su se neki od najranijih datiranih kabalističkih tekstova pojavili u srednjovjekovnoj Provansi, u isto vrijeme kada su tamo bili aktivni katarski pokreti, Scholem i drugi znanstvenici su sredinom 20. stoljeća tvrdili kako je postojao uzajamni utjecaj između tih dviju skupina. Prema Danu Josephu - ova njihova tvrdnja nije potkrijepljena nikakvim postojećim tekstovima.

Katari

Isusovi sljedbenici su se proširili cijelim svijetom. Ali, globalno tijelo koje je brojalo više od 2 milijarde kršćana, podijeljeno je u tisuće denominacija. Pentekostni, prezbiterijanski, luteranski, baptistički, apostolski, metodistički — popis se nastavlja. Procjene pokazuju kako postoji više od 200 kršćanskih denominacija u SAD-u; i nevjerojatnih 45 000 u svijetu, prema Centru za proučavanje globalnog kršćanstva.

Uspon čistog kršćanstva

Valdežani su, po koncilima i papinskim dekretima, bili povezani s katarima. No, od njih su se radikalno razlikovali: Valdenzi nikada nisu prihvaćali gnostička gledišta, nisu u potpunosti odbacivali sakramente, nisu vjerovali u misticizam.

Valdežani su bili najčišća skupina kršćanstva u srednjem vijeku, jer su predstavljali istinsku biblijsku vrijednost o kojoj se pisalo u Novom zavjetu. Valdenžani su držali i propovijedali brojne doktrine koje su čitali iz Biblije.

To uključuje:

 - Pomirbena smrt i opravdavajuća Kristova pravednost

 - Božanstvo

 - Pad čovjeka

 - Utjelovljenje Sina

 - Poricanje čistilišta kao "izuma Antikrista"

 - Vrijednost dobrovoljnog siromaštva

 - Možda i univerzalno svećenstvo vjernika, jer su prema de Bourbonu tvrdili kako su svi dobri ljudi svećenici.

Usprotivili su se i Rimokatoličkoj crkvi, koja je u feudalnom sustavu, kontrolirala cijelu tadašnju Europu. Vjerovali su da:

 - Papa je glava svih zabluda

 - Monasi su farizeji

 - Kršćani bi se trebali pokoravati Bogu umjesto prelatima

 - Nitko nije iznad drugoga u crkvi

 - Nitko ne smije klečati pred svećenikom

 - Desetinu ne treba davati

 - Biskupi ne bi trebali imati kraljevska prava

 - Osuđuju katoličke sakramente

 - Crkva je pogriješila zabranivši vjenčanje klera

Peter Waldo (1140. – 1205.) bio je vođa valdenžana. Waldo je putovao Lombardijom proseći i propovijedajući o vrijednostima  siromaštva. Regija Lombardija, u to je vrijeme, bila žarištem vjerskih reformskih pokreta, od kojih će Katolička crkva mnoge kasnije proglasiti herezama.

Dok je Waldo okupljao sljedbenike, a oni određivali vlastite doktrine, dijelili su mnoge značajke s drugim reformatorskim pokretima - do te mjere da povjesničarima postaje teško odrediti podrijetlo mnogih religijskih ideja, koje su kružile između njih.  Za razliku od vođa ovih drugih skupina, Waldo se nikada nije pridružio svećeništvu Katoličke crkve, ni bilo kojem od njezinih vjerskih redova.

Dok su se skupine poput valdenžana uzdizale diljem Europe i poučavale temelje Biblije, templari su ubijali sve koji nisu bili rimokatolici. Ključan trenutak u povijesti bio je kada su templari osuđeni na lomaču i spaljeni, jer su prakticirali crnu magiju, oko 1300. godine.

U srednjovjekovnoj Europi se latinski pravni izraz maleficium primjenjivao za oblike čarobnjaštva, ili prakticiranjem nekih oblika magije koja se provodila s namjerom nanošenja štete drugima. Početkom 14. stoljeća, maleficij jest bio jedna od osnovnih optužbi protiv vitezova templara. Maleficij je definiran kao "prakticiranje zlonamjerne magije, proizašlo iz bacanja ždrijeba, kao sredstva proricanja budućnosti, u drevnom mediteranskom svijetu", ili kao "čin čarobnjaštva izveden s namjerom nanošenja štete ili ozljede; štete koja je donijela rezultat".

Budući da se Čisto kršćanstvo počelo dizati iz pepela, a rimokatolički križarski ratovi nisu uspjeli izgraditi Solomonov hram, događa se slijedeće: Carstvo slomljenih komada željeza / poganski Rim / babilonski Židovi / tajna društva i lončarska glina / rimokatolička crkva  - su trebali DRASTIČAN plan za promjenu čovječanstvo zauvijek, i u njihovu korist. Trebali su crnu smrt i inkviziciju.

Crna smrt

Crna smrt je bila grozna epidemija bubonske kuge, koja se pojavila u zapadnoj Euroaziji i sjevernoj Africi tijekom 1346. do 1353. godina. To je najfatalnija epidemija zabilježena u ljudskoj povijesti. Uzrokovala je smrt (podaci variraju) od 75 do 200 milijuna ljudi. Vrhunac je imala u Europi od 1347. do 1351. godine.

Područje (označeno tamnije žuto na karti iznad) jest mjesto kojim su vladali Hazari, između 650. - 850. godine. Sarai je bilo ime grada, koji je uzastopno nekoliko puta služio kao glavni grad Zlatne Horde (tursko-mongolskog kraljevstva koje je vladalo velikim dijelom sjeverozapadne Azije i istočne Europe u 13. i 14. stoljeću). Slučajno je Saraj bio i glavni grad Hazara, koji su bili poznati kao židovska država (zbog trgovine). Slučajno odatle potječe i crna smrt.

1300-te godine, kada je Mongolsko Carstvo došlo na vlast, često se naziva i dobom Mongola. Mongolske vojske proširile su se prema zapadu, pod zapovjedništvom Batu-kana. Njihova zapadna osvajanja obuhvatila su gotovo cijelu Rusiju. Bugarska, Mađarska i Poljska uspjele su ostati suverene države. Mongolski zapisi pokazuju kako je Batu Khan planirao potpuno osvajanje preostalih europskih zemalja: krenuo je zimskim napadom na Austriju, Italiju i Njemačku. No, onda je zaustavljen, kada je pozvan natrag u Mongoliju, zbog smrti Velikog Khana Ögedeija.

Khan koji je bio na vlasti kada je započela Crna smrt bio je Djanibek Khan. Godine 1345. Khan je bio na opsadi Kaffe; njegova je vojska katapultirala kužne leševe preko zidina, u Kaffu, u pokušaju kako bi oslabio branitelje. Ovo je poznati događaj koji je započeo 'širenje' crne smrti Europom. Prema jednoj teoriji o kineskom podrijetlu, Crna smrt je putovala Putem svile, s mongolskom vojskom i trgovcima. Također je, po drugoj teoriji, mogla stići zaraženim brodom.

Put svile dobio je ime po trgovini, između Kine i Carigrada, jajima svilene bube. Sredinom 6. stoljeća, dva su redovnika poslana od  bizantskog cara Justinijana I., nabavila i prokrijumčarila žive svilene bube u Bizantsko Carstvo, što je dovelo do uspostave autohtone bizantske industrije svile - koja je dugo držala monopol na proizvodnju svile, u cijeloj Europi . Kakva je slučajnost kako je otrov korišten, prakticiranjem crne magije u ovom vremenskom razdoblju (poznat kao Gu/Ku), stvoren upravo od 'zlatne svilene bube'.

Jincan 金蠶  - "zlatna svilena buba/gusjenica" - jest Gu-sinonim, prvi put zabilježen u dinastiji Tang:

“Kod Miaoa su petog od petog mjeseca otrovne životinje stavljane u lonac i puštane su neka proždiru jedna drugu, a zvale su se 'zlatne svilene bube'. Što je više ljudi ubijao Ku, to je vlasnik kusa postajao bogatiji. U naše vrijeme uobičajeni izraz za Ku je 'zlatna svilena buba'. Ove životinje mogu proizvoditi zlato. Za svilenu bubu je bilo karakteristično kako su je ljudi i dalje hranili u loncima; kako su za to morali žrtvovati ljude, jer je životinja održavala čistoću u kući i radila za svog gospodara kao kolačić. No, životinica je nanosila štetu svom gospodaru, ukoliko joj nije osigurao odgovarajuće žrtve."

Otprilike u to isto vrijeme, Kabala i crna magija su cvjetale u židovskim zajednicama diljem Europe. Dakle, da li su Mongoli i babilonski Židovi mogli raditi zajedno, kako bi poubijali milijune kršćana, trovanjem bunara? Rekao bih kako je to logičnije objašnjenje kuge, koja je tada izbrisala 60% europskog stanovništva.

Progon Židova tijekom Crne smrti sastojao se od niza nasilnih masovnih napada i pokolja. Židovske su zajednice često okrivljavane za izbijanje crne smrti u Europi. Od 1348. do 1351. godine je počinjeno niz nasilnih napada u Toulonu, Barceloni, Erfurtu, Baselu, Frankfurtu, Strasbourgu i drugdje. Veliko nasilje je dovelo do velike migracije Židova u jagelonsku Poljsku, kao i u Veliku Kneževinu Litvu.

Bilo je mnogo napada na židovske zajednice. U masakru u Strasbourgu, u veljači 1349. godine, ubijeno je oko 2000 Židova. U kolovozu 1349. godine su uništene židovske zajednice u Mainzu i Kölnu. Do 1351. godine je uništeno 60 većih i 150 manjih židovskih zajednica. Tijekom tog razdoblja mnogi su se Židovi preselili u Poljsku, gdje su bili srdačno dočekani, od kralja Kazimira Velikog.

Jedini logičan odgovor zašto bi ljudi koji su preživjeli Crnu smrt počeli kriviti i ubijati Židove diljem Europe jest zato što su im  Židovi/Mongoli - potrovali bunare.

Papa Klement VI. pokušao je zaštititi židovske zajednice izdavanjem dviju papinskih bula 1348. godine: 06. srpnja i 26. rujna. U tim je bulama naveo kako je one koji su za kugu okrivili Židove - "zaveo taj lažov, Đavao".

U nastavku je naglasio kako:

"Ne može biti istina da su Židovi, takvim gnusnim zločinom, uzrok ili povod kuge, jer je kroz mnoge dijelove svijeta ista kuga, po skrivenoj Božjoj presudi, zahvatila i muči i same Židove i mnoge druge rase, koje nikada nisu živjele uz njih."

Pozvao je svećenstvo neka poduzme mjere za zaštitu Židova, te im je ponudio im papinsku zaštitu u gradu Avignonu. Klementu su pomogla istraživanja njegova osobnog liječnika Guya de Chauliaca, koji je na temelju vlastitog liječenja zaraženih, ustvrdio kako Židovi nisu krivi za kugu.

Dakle, kao što je dosad u ovom serijalu naznačeno; pri progonu kršćana, i planu za njihovo uništenje, do sada imamo:

1. Zvijer i Rimokatoličku crkvu (koja pomaže Zvijeri), zatim: 2. Pogansko / Babilonsko / Crnomagijsko / Židovsko / Tajno društvo.

Razaranje u Firenci izazvano Crnom kugom rezultiralo je pomakom u svjetonazoru ljudi u Italiji, tijekom 14.-og stoljeća, te je  dovelo do renesanse. Italiju je posebno teško pogodila epidemija kuge, spekuliralo se kako je, posljedično, upoznavanje sa smrti natjeralo mislioce neka se više bave svojim životima na Zemlji, a ne duhovnošću i zagrobnim životom. Također se tvrdilo kako je crna smrt potaknula novi val pobožnosti, koja se očitovala u sponzoriranju vjerskih umjetničkih djela.

Obitelj Medici

Prije pojave crne kuge, organizacijom rada i posjeda, u Europi, upravljala je Katolička crkva. Europski se kontinent smatrao feudalističkim društvom, sastavljenim od feuda i gradova-država. Epidemija kuge je potpuno restrukturirala i religiju i političke snage; preživjeli su se počeli okretati drugim oblicima duhovnosti; te se dinamika moći feuda i gradova-država - raspala.

Demografski pad je imao ogromne ekonomske posljedice: cijene hrane su pale; vrijednost zemljišta je isto pala za 30-40%, u većini dijelova Europe, između 1350. i 1400. godine. Zemljoposjednici su se suočili s velikim gubitkom, ali za obične muškarce i žene to je bio neočekivani prihod. Oni koji su preživjeli crnu kugu otkrili su, ne samo kako su cijene hrane niže nego i kako ima zemlje za poljoprivredu više. Mnogi od njih su naslijedili imovinu svojih umrlih rođaka, čime je uspostavljen feudalizam.

Katolička inkvizicija

Inkvizicija je tijekom  600 godina intenzivnog djelovanja - forsirala preobraćenje svijeta na katolicizam. Odmah nakon što su templari pobijeni zbog navodnog potajnog štovanja Bafometa - Rimokatolička crkva i babilonski Židovi htjeli su se osvetiti dobrim kršćanima Europe, zbog prisila na prihvaćanja templarskih pravila "čvrste ruke". Kršćanski kraljevi Europe pozivali su pape neka se sudi templarima, i jedno vrijeme to papinstvo nije željelo učiniti. Ali, budući kako je papinstvo, navodno, predstavljalo i kršćanstvo; oni su bili prisiljeni slijediti kršćanske vrijednosti i iskorijeniti otvoreno štovanje poganskih idola.

Događaji koji su uslijedili nakon pogubljenja templara su bili neki od najgorih i najsmrtonisnijih događaja u ljudskoj povijesti. Crna kuga i inkvizicija bili su nevjerojatno slični progonima kršćana, koji su se događali u ranim danima Rimokatoličke crkve. Rimokatolička crkva prisilila je seljake neka ih uzdržavaju kroz plaćanja poreza; nije imala previše vremena (zbog sakupljanja novca) kako bi se pobrinuli o spašavanju svojih duša.

Političke granice Europe u 13. stoljeću bile su šarenilo vojvodstava, kneževina i feuda - i svi odreda su bili odani Rimu. Ambiciozni svećenici otkrili su kako mogu izgraditi unosne karijere i proslaviti svoje ime uključivanjem u Inkviziciju.

U srednjovjekovnoj Europi prisega na vjernost bila je temeljni element feudalnog sustava u Svetom Rimskom Carstvu. Prisegu su polagale dvije osobe, feudalni podanik ili liegeman (vazal) sa jedne strane; i njegov feudalni nadređeni (liege lord), sa druge strane. Prisega na vjernost obično se provodila kao dio tradicionalne ceremonije, u kojoj je lojalista ili vazal svom gospodaru davao zakletvu na lojalnost, kao i prihvaćanje posljedica povreda tog danog povjerenja.

Feudalni sustav

Zauzvrat je vlastelin obećao kako će štititi i biti vjeran svom podaniku. Taj je odnos činio temelj zemljišnog posjeda, poznatog kao feudalni posjed - pri čemu je seisin dodijeljen zakupcu (vazalu) bio toliko sličan stvarnom posjedu da se to smatralo zasebnim posjedom opisanim kao korisna domena (dominium utile - doslovno prevedeno kao "stvarno vlasništvo"); dok se imanje veleposjednika nazivalo eminentnom domenom ili superiornošću (dominium directum, dosl. "izravno vlasništvo").

U Španjolskoj 1478. godine - zemlji u kojoj žive kršćani, muslimani i Židovi - mladi kralj i kraljica opredijeljeni za besmrtnost, proglašavaju se katoličkim monarsima, te pokreću inkviziciju. Židovi koji su se obratili na kršćanstvo optuženi su za tajno sabotiranje kršćanske vjere. Tisuće stradaju u ritualima nazvanima 'Čin vjere'. Ovo je početak Španjolskog Carstva, kao i dugog mračnog razdoblja viteštva, koje će trajati stoljećima.

Valdežani će kasnije u svojoj povijesti usvojiti brojne doktrine reformiranih crkava, zahvaljujući francuskom reformatoru Guaillaumeu Farelu, koji je valdežanskim vođama predstavio teologiju reformacije. Službeno su prihvatili reformiranu teologiju na konferenciji u Cianforanu, 1532. godine. Kao rezultat konferencije, valdenžani su službeno izmijenili neke od svojih prijašnjih stajališta, poput odbijanja svjetovnih sudova.

U siječnju 1655. godine je vojvoda od Savoje naredio Valdenžanima neka prihvate vjerovanje u Rimokatoličku crkvu. Valdežani su to odbili. 24. travnja 1655. godine, vojvoda je naredio njihovo uništenje. Vojvodske snage nisu samo poklale stanovnike. Bilo je to mučenje. Poznato je kako je tada pokrenuta, ničim izazvana, ogromna kampanja pljačke, silovanja, mučenja i ubojstava.

Prema jednom izvješću Petera Liegéa (vrlo neugodan plastični opis dijela događanja):

“Mala su djeca bila otrgnuta iz ruku svojih majki, držana sa svojim sitnim stopalima, a glavama su im udarali o stijene; ili su držani između dva vojnika i njihove drhtave udove bi rastrgala vojnička sila. Njihova osakaćena tijela su zatim bacana na ceste, ili polja, neka ih zvijeri prožderu. Bolesnici i starci su živi spaljivani u svojim nastambama. Nekima su odsječene šake, ruke i noge, a na odsječene dijelove primijenjena vatra kako bi se zaustavilo krvarenje, i kako bi se produžila njihova patnja. Neki su živi oguljeni, neki živi pečeni, nekima izvađena utroba; ili vezani za drveće u vlastitim voćnjacima, i njihova srca su izrezana. Neki su bili užasno osakaćeni, a drugima bi ti kanibali skuhali mozgove, koji bi poslije pojeli. Neki su bili pričvršćeni u brazde vlastitih polja i zaorani u tlo, kao što ljudi u njega zaoru gnojivo. Drugi su živi zakopani. Očevi su tjerani marširati u smrt, s glavama svojih sinova obješenim oko vrata. Roditelji su bili prisiljeni gledati dok su njihova djeca prvo bila mučena [silovana], zatim masakrirana, prije nego što im je i samima bilo dopušteno neka umru.”

Hvala na čitanju. 

Posljednji, 8. nastavak ovog serijala o progonu kršćana, jest ovdje objavljen prije svih ostalih - jer, je povijesni slijed išao dalje prema stvaranju - cionizma. Dakle, zadnjem nastavaku ovog serijala, ili prvom (kako želite), vodi vas donja poveznica: 

https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/duhovnost/1741142_podrijetlo-cionizma

Također, ovdje su priložene poveznice na sve dijelove serijala, od prvog do šestog nastavka:

https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/duhovnost/1747922_progon-krscana-1-dio

https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/duhovnost/1748336_progon-krscana-2-dio

https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/duhovnost/1753594_progon-krscana-3-dio

https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/duhovnost/1753778_progon-krscana-4-dio

https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/duhovnost/1755937_progon-krscana-5-dio

https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/duhovnost/1793901_progon-krscana-6-dio