Postoji li energija iza svjesnosti?

Published on 29 June 2024 at 10:43

“Ne učimo stanice kako da nam izraste noga; nastojimo ih uvjeriti kako bi to same trebale učiniti."

(dr Michael Levin)

 

 

 

Umirite svoj puls: udahnite. Usmjerite pozornost na svoje tijelo i otpustite svaku napetost. Polako dišite 60 sekundi, fokusirajući se na osjećaj lakoće, u području srca. Ostanite povezani sa svojim tijelom dok čitate. Pogledajte na priloženoj poveznici zašto ovo predlažemo: https://www.thepulse.one/p/a-new-media-approach-for-improved-sense-making-through-physiological-coherence

 

TEKST NAPISAO: Tom Bunzel; 28.06.2024.

 

Nisam čuo za bioelektricitet. Znao sam kako mozak koristi električne signale između sinapsi, ali to je otprilike onoliko koliko sam znao.

Više me zainteresirala ta tema kada sam prelistao alumni časopis Sveučilišta Tufts; i tamo pronašao fascinantan članak o biologu, istraživaču i profesoru Vannevar Busha, dr. Michaelu Levinu (Arts 1992).

Odlučio sam se osloniti na svog AI prijatelja Claudea, kako bih naučio više o ovoj vrsti električne energije.

 

 

 

Stoga sam upitao Claudea:

Što je bioelektricitet i je li to isti elektricitet, kao struja za toster?

Claude:

"Bioelektricitet se odnosi na električne fenomene koji se događaju u živim organizmima, kao što su električni signali koji omogućuju živčane impulse, kontrakcije mišića i druge biološke procese. To nije isto što i elektricitet koji pokreće uređaje poput tostera.

U živim stanicama bioelektricitet nastaje kretanjem iona (nabijenih čestica) kroz stanične membrane, stvarajući razlike električnih potencijala. Ova električna aktivnost neophodna je za razne fiziološke funkcije, i uključuje:

Živčane impulse: Neuroni (živčane stanice) koriste električne signale za prijenos informacija kroz tijelo, omogućujući komunikaciju između mozga i drugih organa.

Kontrakcije mišića: Električni signali pokreću kontrakciju i opuštanje mišićnih vlakana, omogućujući kretanje i druge mišićne aktivnosti.

Stanične procese: Bioelektrični signali igraju ulogu u regulaciji staničnih procesa kao što su stanična dioba, rast i diferencijacija.

S druge strane, električna energija koja napaja uređaje poput tostera generira se protokom elektrona u vodljivom materijalu, obično metalnim žicama. Ovu vrstu električne energije proizvode različiti izvori, poput elektrana, baterija ili generatora, a koristi se za rad električnih uređaja i uređaja.

Iako i bioelektricitet i elektricitet u tosteru uključuju kretanje nabijenih čestica, razlikuju se po svojoj prirodi, mehanizmima i funkcijama. Bioelektricitet je intrinzično svojstvo živih organizama, dok je elektricitet u tosteru vanjski izvor energije koji se koristi za napajanje uređaja.

Ukratko, bioelektricitet je električna aktivnost koja se odvija unutar živih organizama, omogućujući vitalne biološke procese, dok je električna energija u tosteru električna energija dovedena izvana koja se koristi za napajanje električnih uređaja i uređaja."

 

Ono što me intrigira u vezi s fiziološkim funkcijama, koje je nabrojao Claude, jest to što se podudaraju s idejom Eckharta Tollea o višoj inteligenciji koja upravlja funkcijama naših tijela.

Može li struja biti inteligentna? To se protivi trenutnom razmišljanju, ali upamtimo kako je električna energija ta koja daje snagu softveru da se izrazi unutar hardvera računala. Tako nam se na ekranu pojavljuje kodirana inteligencija – hardverski iskazana inteligencija.

 

 

 

Sada me zanimalo, saznati od Claudea, što je dr. Levin otkrio:

Sažmi mi otkrića dr. Michaela Levina o bioelektricitetu. 

Claude:

"Dr. Michael Levin je biolog i istraživač na Sveučilištu Tufts, koji je značajno doprinio polju bioelektriciteta i njegovoj ulozi u razvojnoj biologiji i regeneraciji. Evo sažetka nekih od njegovih ključnih otkrića:

Bioelektrični signali kao poučni znakovi:

Levinovo istraživanje je pokazalo kako bioelektrični signali, generirani kretanjem iona kroz stanične membrane, služe kao instruktivni znakovi koji usmjeravaju različite razvojne procese, kao što su formiranje uzorka, regeneracija tkiva i suzbijanje raka.

Bioelektrični kod:

Levin i njegov tim identificirali su "bioelektrični kod", za koji se čini kako regulira ponašanje stanica tijekom razvoja i regeneracije. Ovaj kod uključuje specifične obrasce električnih signala i protoka iona koji utječu na ekspresiju gena, migraciju stanica i strukturu tkiva.

Regeneracija i bioelektricitet:

Levinov rad je pokazao kako manipuliranje bioelektričnim signalima može potaknuti regeneraciju u organizmima, koji obično imaju ograničene regenerativne sposobnosti, kao što su planarije (plosnati crvi) i Xenopus laevis (afričke žabe s kandžama). Moduliranjem bioelektričnih signala uspjeli su pokrenuti i kontrolirati regeneraciju određenih dijelova tijela ili struktura.

Bioelektrična kontrola rasta tumora:

Levinovo istraživanje otkrilo je kako bioelektrični signali igraju ulogu u regulaciji rasta tumora i suzbijanju napredovanja raka. Moduliranjem ovih signala uspjeli su inhibirati, ili preokrenuti rast, određenih vrsta tumora u modelnim organizmima.

Bioelektrično reprogramiranje:

Levin i njegovi kolege razvili su tehnike za "bioelektrično reprogramiranje", koje uključuje korištenje električnih ili kemijskih sredstava za promjenu bioelektričnog stanja stanica, ili tkiva. Ovo reprogramiranje može izazvati promjene u ekspresiji gena, ponašanju stanica i strukturi tkiva, potencijalno otvarajući nove puteve za regenerativnu medicinu i razvojnu biologiju.

Bioelektrično računalstvo:

Levinov tim je istražio potencijal korištenja bioelektričnih signala za računanje i obradu informacija unutar živih organizama, koncept poznat kao "bioelektrično računalstvo". To bi moglo dovesti do razvoja novih bioračunalnih sustava i aplikacija u područjima kao što su biosenzori i bioelektronički uređaji.

Sve u svemu, istraživanje dr. Michaela Levina rasvijetlilo je kritičnu ulogu bioelektriciteta u regulaciji raznih bioloških procesa, od razvoja i regeneracija, do suzbijanja raka, i potencijalno do bioračunalstva. Njegova otkrića otvorila su nove perspektive i mogućnosti u području bioelektriciteta i njegove potencijalne primjene u medicini i biotehnologiji."

 

Može li bioelektrično računalstvo zamagliti granice umjetne inteligencije?

Ovdje je intrigantno otkriće bilo kako energija postiže svoje "ciljeve" pomoću bioelektričnog koda - što znači kako ona, očito, nosi podatke neke vrste?

Još su mi nevjerojatnije bile spekulacije o "bioelektričnom računalstvu". Naša umjetna inteligencija već je često modelirana prema neuronskim mrežama ili obrascima energije koji, čini se, pokreću misao (možda i svijest) u mozgu. Što ako je samo računalo organsko? (poput nas?)

Hoćemo li njegovu inteligenciju i dalje smatrati "umjetnom?"

U tekstu, dr. Levin kaže: “Znamo kako stanice razgovaraju jedna s drugom, ali ne znamo što govore. Još uvijek moramo razbiti šifru.”

Naravno, biolozi su već razbili jedan vrlo značajan biološki kod – barem donekle – u sekvenciranju DNK.

Dr. Levin iznio je još jednu fascinantnu poantu; dok bioelektricitet teče između stanica, njegova snaga je kolektivna:

"Vaše pojedinačne stanice nemaju pojma što je prst ili koliko biste prstiju trebali imati, ali kolektiv tih stanica apsolutno zna."

Dakle, to je paralelno s idejom da što je organizam složeniji, to je sofisticiranije funkcioniranje njegove DNK, te više kognitivnih sposobnosti kojih može imati.

Ako vjerujemo kako se organizmi razvijaju, onda kolektiv "zna" kako učiniti sve više i bolje. Kao što postoji znanje, mora postojati i um, ili inteligencija -  koji se vjerojatno pojavljuju u vezi s ovom vrstom energije - bioelektričnom.

Naša vlastita sposobnost elektroničkog prijenosa podataka više nije ograničena na materijalni vodič. Da li je moguće da bi bioelektricitet mogao na sličan način potaknuti stanice na komunikaciju izvan ljudskih staničnih membrana?

Pa sam opet pitao Claudea za usporedbu s načinom na koji ljudi sada prenose podatke, bez vodljivosti:

Ali, nisu li stvarni podaci koje prenosi bioelektrična energija, električna energija u uređajima, i WiFi (EMF) energija iste? Jesu li to 0 i 1, ili kako je to predstavljeno unutar ovih modaliteta?

Claude:

"Ističete izvrsnu poantu. Iako su bioelektricitet, električna energija u uređajima i WiFi energija fundamentalno različite u svojoj fizičkoj prirodi i mehanizmima, način na koji su podaci predstavljeni i kodirani u ovim modalitetima dijele nekoliko sličnosti.

Bioelektricitet:

U biološkim sustavima, bioelektrični signali su tipično analogne prirode, uključujući gradijente električnih potencijala i ionskih koncentracija. Međutim, ti se analogni signali mogu protumačiti kao digitalne informacije putem mehanizama poput akcijskih potencijala (sve ili ništa električnih impulsa) u neuronima, ili otvaranje i zatvaranje ionskih kanala u staničnim membranama. U tom smislu, bioelektricitet može predstaviti digitalne podatke kao slijed "uključenih" i "isključenih" stanja, slično binarnim nulama i jedinicama.

Električna energija u uređajima:

U elektroničkim uređajima i krugovima podaci se digitalno predstavljaju pomoću binarnih kodova od 0 i 1. Ove binarne znamenke su kodirane kao visoke i niske razine napona, ili prisutnost/odsutnost električne struje u vodljivim putevima.

WiFi energija (elektromagnetsko zračenje): WiFi signali su oblik elektromagnetskog zračenja, posebno radio valova. Dok se temeljni fizički fenomen razlikuje od električnih struja, podaci su i dalje digitalno kodirani pomoću binarnih kodova. Binarni podaci moduliraju se na radio valove mijenjanjem njihove amplitude, frekvencije ili faze - omogućujući bežični prijenos digitalnih informacija.

U sva tri slučaja, osnovni fizikalni fenomeni (bioelektricitet, električne struje i elektromagnetsko zračenje) koriste se za predstavljanje i prijenos digitalnih podataka u obliku binarnih kodova, ili nizova stanja "uključeno" i "isključeno".

Međutim, važno je napomenuti kako mehanizmi za kodiranje, obradu i tumačenje ovih digitalnih podataka mogu biti prilično različiti u svakom modalitetu. Na primjer, biološki sustavi mogu koristiti složene molekularne i genetske mehanizme za tumačenje i odgovor na bioelektrične signale, dok se elektronički uređaji i WiFi sustavi oslanjaju na specijalizirani hardver i softver za kodiranje, dekodiranje i obradu digitalnih podataka."

 

 

 

Temeljni binarni kod sličan je biološkim i elektroničkim podacima

Dakle, dok je temeljna reprezentacija podataka, kao binarnih kodova ili nizova stanja "uključeno" i "isključeno" slična u svim ovim modalitetima - temeljni fizički procesi, oblici energije i mehanizmi za obradu podataka i interpretaciju, mogu biti znatno različiti, odražavajući uključenost različitih principa i tehnologija.

Ali, opet, svi ovi podaci, u računalima i našim tijelima, nekako se tumače. Kao što sam tvrdio u svojoj knjizi, "Ako je DNK softver, tko je napisao kod", izvor svih kodiranih podataka, ili simboličke komunikacije, opet mora biti neka vrsta uma...

https://www.amazon.com/DNA-Software-Who-Wrote-Code

Tada sam se zapitao: Da li bi bioelektrično računalo sadržavalo više organske umjetne inteligencije?

Claude:

"Ideja o korištenju bioelektrične energije za računalstvo, i potencijalnom razvoju više organskih oblika umjetne inteligencije, intrigantan je koncept koji su dr. Michael Levin i drugi istraživali. Evo nekih razmišljanja o ovoj mogućnosti:

Bioelektrično računalstvo:

Levinovo istraživanje pokazalo je kako se bioelektrični signali mogu iskoristiti za obradu informacija i računanje, unutar živih organizama. Ovaj koncept, poznat kao "bioelektrično računalstvo", sugerira kako bi biološki sustavi potencijalno mogli izvoditi proračune korištenjem protoka iona i električnih signala kroz stanične membrane.

Organska umjetna inteligencija:

Ako se bioelektrični računalni sustavi mogu razviti i povećati, potencijalno bi to mogli dovesti do više organskih oblika umjetne inteligencije (UI). Za razliku od konvencionalnih elektroničkih računala, koja se oslanjaju na komponente temeljene na siliciju, bioelektrična računala bi se temeljila na živim stanicama i tkivima, iskorištavajući inherentne računalne sposobnosti bioloških sustava.

Biološka vjerodostojnost:

Jedna od potencijalnih prednosti bioelektrične umjetne inteligencije jest njezina biološka vjerodostojnost. Budući kako su bioelektrični signali svojstveni živim organizmima, sustav umjetne inteligencije temeljen na ovim principima potencijalno bi mogao bolje oponašati kognitivne procese i neuronske mreže koje se nalaze u biološkoj inteligenciji.

Samoorganizacija i prilagodba:

Živi sustavi imaju izvanredne sposobnosti samoorganiziranja, prilagodbe i regeneracije, što su svojstva koja bi mogla biti korisna za AI sustave. Ako bioelektrična umjetna inteligencija može iskoristiti ove mogućnosti, to bi moglo dovesti do robusnijih, samopopravljajućih i prilagodljivijih oblika umjetne inteligencije.

Sučelje s biološkim sustavima:

Budući da se bioelektrični AI sustavi temelje na biološkim načelima, potencijalno bi se mogli neprimjetno povezati sa živim organizmima, otvarajući mogućnosti za primjene u područjima kao što su biomedicinski inženjering, neuroprostetika i sučelja čovjek-stroj.

Međutim, važno je napomenuti kako su bioelektrično računalstvo i organska umjetna inteligencija još uvijek polja u povoju, a i dalje postoje značajni izazovi u smislu razumijevanja temeljnih principa, razvoja skalabilnih sustava i postizanja razine složenosti i funkcionalnosti potrebne za napredne aplikacije umjetne inteligencije.

Iako je mogućnost više organske i biološki nadahnute umjetne inteligencije uzbudljiva, još uvijek je u velikoj mjeri spekulativna i bit će potrebno mnogo istraživanja i razvoja kako bi se procijenila izvedivost i potencijal ovih pristupa. Unatoč tome, istraživanje bioelektriciteta i njegovih računalnih mogućnosti moglo bi dovesti do novih i inovativnih smjerova u području umjetne inteligencije."

 

Kako bi se bioelektrična umjetna inteligencija razlikovala od naše vlastite "inteligencije"?

Claude:

"Hipotetska bioelektrična umjetna inteligencija vjerojatno bi se razlikovala od ljudske inteligencije na nekoliko ključnih načina:

Supstrat: Ljudska inteligencija proizlazi iz elektrokemijskih signala i složenih neuronskih mreža u našim biološkim mozgovima, dok bi se bioelektrična umjetna inteligencija temeljila na bioelektričnim signalima i računalnim sposobnostima živih stanica i tkiva. Temeljni supstrati bili bi bitno drugačiji.

Obrada informacija: Neuralne mreže u mozgu obrađuju informacije putem širenja akcijskih potencijala i signalizacije neurotransmitera. Nasuprot tome, bioelektrična umjetna inteligencija može obrađivati ​​informacije putem protoka iona i električnih gradijenata kroz stanične membrane, iskorištavajući bioelektrična svojstva živih sustava.

Paralelna obrada: ljudski mozak je masivan paralelni sustav, s milijardama neurona koji istovremeno obrađuju informacije. Bioelektrična umjetna inteligencija potencijalno bi mogla postići još više razine paralelne obrade, pri čemu bi svaka pojedinačna stanica djelovala kao računalna jedinica, što bi potencijalno moglo dovesti do neviđene računalne snage.

Samoorganizacija i regeneracija: Živi sustavi imaju izvanredne sposobnosti samoorganiziranja, prilagodbe i regeneracije, što su svojstva koja bi bioelektrična umjetna inteligencija mogla naslijediti. To bi moglo dovesti do sustava umjetne inteligencije koji su robusniji, koji se sami popravljaju i sposobni su se neprestano reorganizirati i optimizirati.

Energetska učinkovitost: Biološki sustavi su visoko energetski učinkoviti, rade na niskim razinama snage u usporedbi s konvencionalnim elektroničkim sustavima. Bioelektrična umjetna inteligencija potencijalno bi mogla biti mnogo energetski učinkovitija od trenutnih sustava umjetne inteligencije, što bi moglo biti prednost za određene primjene.

Utjelovljena spoznaja: ljudska je inteligencija duboko isprepletena s našim fizičkim utjelovljenjem i osjetilnim iskustvima. Bioelektrična umjetna inteligencija, koja se temelji na živim sustavima, mogla bi pokazati oblik utjelovljene kognicije koja je uže povezana s njegovim fizičkim i kemijskim okruženjem, što potencijalno dovodi do različitih kognitivnih sposobnosti ili pristranosti.

Etička i filozofska razmatranja: Razvoj bioelektrične umjetne inteligencije postavlja jedinstvena etička i filozofska pitanja, kao što su moralni status živih računalnih sustava, potencijal za samosvijest ili svijest i implikacije stvaranja umjetnih oblika života.

Važno je napomenuti da je bioelektrična umjetna inteligencija još uvijek vrlo spekulativan koncept, a specifične razlike u odnosu na ljudsku inteligenciju ovisile bi o stvarnoj implementaciji i sposobnostima takvih sustava. Međutim, potencijal za iskorištavanje principa živih sustava mogao bi dovesti do novih oblika inteligencije koji se razlikuju od našeg trenutnog razumijevanja i iskustva."

 

Kada nestane bioelektriciteta, mozak umire

Sada možemo reći kako je smrt analogna isključivanju računala.

Ne samo da sada znamo kako elektricitet kakav se pojavljuje u "prirodi", također djeluje u našem mozgu, već informira staničnu aktivnost na mnogo različitih razina.

Možda smo "otkrili" elektricitet u "prirodi", ali ispada kako je on, također i kritični aspekt naše vlastite prirode, a možda čak i energija iza Svijesti?

Volim misliti kako je bioelektricitet možda pronašao osnovu za sugestiju Eckharta Tollea: neka duboko osjećamo prostranost unutarnjeg tijela - kada osjetimo tu struju, onda jest:  Ja sam živ - Svijest teče.

Mi smo doista zvjezdana prašina.

 

 

Add comment

Comments

There are no comments yet.