Priopćenje povodom početka izvanpravnog kaznenog procesa za raskol
(čl. 2 SST; kan. 1364 CIC)
Msgr. Carlo Maria Viganò
ATTENDITE A FALSIS PROPHETIS
Priopćenje povodom početka izvanpravnog kaznenog procesa za raskol
(čl. 2 SST; kan. 1364 CIC)
Dikasterij za nauk vjere obavijestio me je jednostavnom e-poštom o pokretanju izvanpravnog kaznenog postupka protiv mene, uz optužbu da sam počinio zločin raskola i tereti me da sam zanijekao legitimitet „pape Franje”, te da sam raskinuo zajedništvo “s Njim” i sam odbacio Drugi vatikanski sabor. Pozvan sam u Palaču svetog oficija 20. lipnja, osobno ili zastupan po kanonskom odvjetniku. Pretpostavljam kako je kazna već pripremljena, s obzirom da se radi o izvanparničnom postupku.
Optužbe protiv mene smatram časti. Smatram kako i sam tekst optužbe potvrđuje teze koje sam više puta branio u svojim raznim obraćanjima. Nije slučajnost kako se optužba protiv mene odnosi na dovođenje u pitanje legitimiteta Jorgea Maria Bergoglia i odbacivanje Drugog vatikanskog sabora: Sabor predstavlja ideološku, teološku, moralnu i liturgijsku ranu, u kojoj je Bergoglianska “sinodalna crkva” nužna metastaza.
Potrebno je da se episkopat, kler i narod Božji ozbiljno zapitaju je li dosljedno ispovijedanju katoličke vjere pasivno svjedočiti sustavnom uništavanju Crkve od strane njezinih poglavara, kao što drugi subverzivci uništavaju civilno društvo. Globalizam poziva na etničku zamjenu: Bergoglio promiče nekontrolirano useljavanje i poziva na integraciju kultura i religija. Globalizam podupire LGBTQ+ ideologiju: Bergoglio odobrava blagoslov istospolnih parova i nameće vjernicima prihvaćanje homoseksualizma, dok zataškava skandale svojih štićenika i promiče ih na najviše odgovorne položaje. Globalizam nameće zelenu agendu: Bergoglio štuje idola Pachamame, piše delirične enciklike o okolišu, podržava Agendu 2030 i napada one koji dovode u pitanje teoriju globalnog zatopljenja izazvanog čovjekom. On nadilazi svoju ulogu u stvarima koje se strogo odnose na znanost, ali uvijek i samo u jednom smjeru: smjeru koji je dijametralno suprotan onome što je Crkva oduvijek naučavala. Naložio je korištenje eksperimentalnih genskih seruma, koji su uzrokovali vrlo ozbiljna oštećenja, smrt i sterilitet, nazivajući ih "činom ljubavi", u zamjenu za financiranje od strane farmaceutskih kompanija i filantropskih zaklada. Njegovo potpuno svrstavanje uz religiju Davosa je skandalozno. Gdje god su vlade u službi Svjetskog ekonomskog foruma uvele ili proširile pobačaj, promicale poroke, legitimirale homoseksualne zajednice ili prijelaz spolova, poticale eutanaziju i tolerirale progon katolika, nijedna riječ nije potrošena u obranu vjere ili morala koji su ugroženi, ili kao podrška građanskim borbama tolikih katolika koje su Vatikan i biskupi napustili. Ni riječi o progonjenim katolicima u Kini, uz suučesništvo Svete Stolice, kojoj su milijarde Pekinga važnije od života i slobode tisuća Kineza koji su vjerni Rimskoj crkvi. U “sinodalnoj crkvi” kojom predsjeda Bergoglio, ne priznaje se nikakav raskol među njemačkim episkopatom, niti među vladino imenovanim biskupima koji su posvećeni u Kini bez mandata Rima. Zato što je njihovo djelovanje u skladu s rušenjem Crkve, pa ga stoga treba prikriti, minimizirati, tolerirati i konačno poticati. U ovih jedanaest godina “pontifikata” Katolička Crkva je ponižena i diskreditirana prije svega zbog skandala i korupcije čelnika Hijerarhije, koji su potpuno ignorirani čak i dok je najnemilosrdniji vatikanski autoritarizam bjesnio protiv vjernih svećenika i redovnika, male zajednice tradicionalnih časnih sestara, te zajednice vezane uz latinsku misu.
Ova jednostrana revnost podsjeća na Cromwellov fanatizam, tipičan za one koji prkose Providnosti, u pretpostavci kako znaju da su konačno na vrhu hijerarhijske piramide, slobodni da rade i poništavaju što žele, a da im u tome nitko ništa ne prigovara. Ovo djelo razaranja, ova spremnost da se odrekne spasenja duša u ime ljudskog mira koji niječe Boga nije Bergogliov izum, nego glavna (i nespomenuva) svrha onih koji su upotrijebili Koncil da proturječe katoličkom učiteljstvu i početi rušiti Crkvu iznutra, malim koracima, ali uvijek u jednom smjeru, uvijek uz popustljivu toleranciju, ili nedjelovanje – ako ne i izričito odobrenje – rimskih vlasti. Katolička crkva je polako ali sigurno preuzeta, a Bergoglio je dobio zadatak da od nje napravi filantropsku agenciju, “crkvu humanosti, uključivanja, okoliša” u službi Novog svjetskog poretka.
Ali, to nije Katolička crkva: to je njezina krivotvorina.
Ostavka Benedikta XVI. i imenovanje nasljednika od strane St. Gallenske mafije u skladu s diktatom Agende 2030, imalo je za cilj dopustiti – i uspjelo je dopustiti – da se globalni državni udar dogodi uz suučesništvo i autoritativnu potporu Rimske crkve. Bergoglio je za Crkvu ono što su drugi svjetski lideri za svoje nacije: izdajice, subverzivci i konačni likvidatori tradicionalnog društva koji su sigurni u nekažnjivost. Bergogliov nedostatak pristanka (vitium consensus) u prihvaćanju njegova izbora temelji se upravo na očitoj stranosti njegova djelovanja vlade i učiteljstva u odnosu na ono što svaki katolik, bilo koje dobi, očekuje od Kristova namjesnika i nasljednika Kneza apostola. Sve što Bergoglio čini predstavlja uvredu i provokaciju cijele Katoličke Crkve, njezinih svetaca svih vremena, mučenika ubijenih in odium Fidei, i Papa svih vremena do Drugog vatikanskog sabora.
Ovo je također i prvenstveno uvreda protiv Božanske Glave Crkve, Gospodina našega Isusa Krista, čiji sveti autoritet Bergoglio tvrdi kako provodi na štetu Mističnog Tijela, djelovanjem koje je previše sustavno i koherentno kako bi se moglo činiti plodom puke nesposobnosti. U radu Bergoglia i njegova kruga ostvaruje se Gospodinovo upozorenje: Čuvajte se lažnih proroka koji vam dolaze pod likom janjaca, a u srcu su vukovi grabljivi (Mt 7,15). Počašćen sam što nemam – i štoviše, ne želim – nikakvo crkveno zajedništvo s njima: njihov je lobi, koji prikriva svoje suučesništvo s gospodarima svijeta, kako bi prevario mnoge duše i spriječio svaki otpor protiv uspostave Kraljevstva antikrista.
Suočen s optužbama Dikasterija, tvrdim, kao nasljednik apostola, da sam u punom zajedništvu s Rimokatoličkom apostolskom Crkvom, s Učiteljstvom rimskih prvosvećenika i s neprekinutom doktrinarnom, moralnom i liturgijskom tradicijom koju su oni vjerno sačuvali.
Odbacujem neomodernističke pogreške, svojstvene Drugom vatikanskom saboru i takozvanom “postkoncilskom učiteljstvu”, posebice u pitanjima kolegijalnosti, ekumenizma, vjerske slobode, sekularnosti države i liturgije.
Odbijam, odbacujem i osuđujem skandale, pogreške i krivovjerja Jorgea Maria Bergoglia, koji očituje apsolutno tiransko upravljanje moći, i koje se provodi protiv svrhe koja ozakonjuje Autoritet u Crkvi: autoritet koji je zamjenički Kristov, i kao takav mora se samo Njemu pokoravati. Ovo odvajanje papinstva od njegova legitimirajućeg načela, a to je Krist Veliki svećenik, pretvara ministerij u samoreferentnu tiraniju.
Nijedan katolik dostojan tog imena ne može biti u zajedništvu s ovom “Bergoglianskom crkvom”, jer ona djeluje u jasnom diskontinuitetu i raskidu sa svim Papama u povijesti, i s Kristovom Crkvom.
Prije pedeset godina, u toj istoj palači Svetog oficija, nadbiskup Marcel Lefebvre bio je pozvan i optužen za raskol zbog odbijanja Vatikanskog sabora II. Njegova obrana je moja; njegove riječi su moje; a njegovi argumenti su moji – argumenti pred kojima ga rimske vlasti nisu mogle osuditi za krivovjerje, nego su morale čekati neka sam posveti biskupe kako bi imale izliku da ga proglase raskolnikom, te onda opozovu njegovu ekskomunikaciju - kada je već bio mrtav. Shema se ponavlja, čak i nakon što je pola stoljeća prošlo i pokazalo proročki izbor nadbiskupa Lefebvrea.
U ovim vremenima otpada, katolici će u pastirima, vjernima zadaći primljenoj od Gospodina, naći primjer i ohrabrenje neka ostanu u Kristovoj Istini.
Depositum custodi, prema apostolovoj pobudnici: kako se bliži vrijeme kada ću morati položiti račun Sinu Božjemu za sve svoje postupke, namjeravam ustrajati u bonum certamen, i ne posustati u svjedočenju vjere koja se zahtijeva se od svakoga tko je, kao biskup, obdaren puninom svećeništva i proglašen nasljednikom apostola.
Pozivam sve katolike neka mole da Gospodin pritekne u pomoć svojoj Crkvi i da ohrabri one koji su progonjeni zbog svoje vjere.
Carlo Maria Viganò, Archbishop
June 20, 2024
S.cti Silverii Papæ et Martyris
B.ti Dermitii O’Hurley, Episcopi et Martyris
Add comment
Comments