Jednostavnije: Sami sebe tjeraju na izumiranje
Ekološki apsolutisti vjeruju da dijete emitira 9441 tonu onoga što oni smatraju smrtonosnim ugljikom. Neki zeleni ideolozi tvrdili su da tome treba dodati brojku koja bi uzela u obzir i buduće unuke koji će emitirati ugljik.
Gradovi Ujedinjenog Kraljevstva s visokom razinom zelene politike, poput Bristola, Brightona i Cambridgea, zabilježili su značajan pad stope plodnosti, a neka područja imaju ukupnu stopu plodnosti ispod 1. To znači da ne zamjenjuju niti sebe, a kamoli svog partnera.
Eko-ratnici sami sebe tjeraju naizumiranje, piše Ross Clark....
Nije bilo tako davno kada je mondeno okupljalište mladih parova bio sastanak u National Childbirth Trust. Sjećam se, u prvim mjesecima 1995. godine, kako sam sjedila u prednjoj sobi naše instruktorice, dok je ona prolazila oko plastičnog modela ženske zdjelice i dok nas je ispitivala: "Pa, što mislite kako će beba izaći van?"
Premotamo tri desetljeća unaprijed i evo ga novi sastanak na kojem buduće majke iz srednje klase mogu provesti svoje večeri: pohađanje sesija projekta pod nazivom 'Majčinstvo u klimatskoj krizi', koji organizira Brigstow institut, Sveučilišta u Bristolu. Ne postoji bolji način za ovako što opisati, nego citirati recenziju akademika. Projekt je, pišu, osmišljen kako bi iskoristio "terapijski informirane participativne kazališne tehnike, zbog zajedničkog istraživanja zabrinutosti oko donošenja reproduktivnih odluka, u vrijeme klimatske krize koja se trenutno razvija". Postoje fotografije žena sklupčanih na podu, ili onih koje stoje širom raširenih podignutih ruku, kao u nekom klimaksu vjerske pobožnosti.
Izvješće o projektu otkriva kako su sesije dovele do toga da su mnogi parovi odlučili ne imati dijete zbog dobrobiti planeta. "Doživljavam tu duboku tugu i bijes, zato što nemam drugo dijete, usred ove klimatske krize", izjavila je jedna 37-godišnja polaznica, Rosanna, koja je dodala kako je provela sate pišući pismo naslovljeno 'drugom djetetu koje nikada neću roditi'. Ruby (31) je donijela odluku, rekavši: "Ne želim donositi novu djecu na svijet kakav je sada. Ne bi bilo u redu napraviti takav izbor."
Sesije, koje su započele 2022. godine, sigurno neće pomoći bristolskom padu nataliteta. Prije deset godina, grad je uživao u mini baby boomu. Sada ima jednu od najbrže padajućih stopa nataliteta u zemlji. Nije potrebno previše kako bi se shvatilo da će žene morati rađati u prosjeku najmanje dvoje djece, ako se stanovništvo ovog grada želi dugoročno održati. U naprednom industrijskom društvu, s niskom stopom smrtnosti dojenčadi, demografi su skloni iznositi pretpostavke kako je ukupna stopa plodnosti ("TFR", prosječan broj djece) od 2,1 - ono kada se okreće ploča.
Početkom 2010-ih godina se bristolski TFR kretao oko tadašnjeg nacionalnog prosjeka: 1,89. Do 2023. godine je pao na 1,14. Ali, stopa u Bristolu nije baš ona najniža. U Norwichu je 1,09; u Oxfordu 1,07. U Camdenu (gdje je Royal Free Hospital najavila zatvaranje svog rodilišta zbog nedostatka posla) iznosi 1,0. U nekoliko drugih okruga je TFR iznos pao ispod 1 – drugim riječima: majka čak niti ne zamjenjuje svoje mjesto u populaciji, a kamoli partnerovo. U Brightonu i Hoveu TFR iznosi 0,98. Cambridge, gdje su moja djeca rođena, nalazi se na dnu sa 0,91.
Postoji jedna stvar koja povezuje sva ova mjesta: ona su žarišta zelene politike. Istina je, Bristol, Brighton i ostali gradovi, drže visoke cijene nekretnina i ima puno profesionalnih žena koje daju prednost karijeri nad obitelji, ali to su također i mjesta gdje vlada eko-zelotizam. Ljudi u tim zelenim getima su vjerojatno vrlo osjetljivi na često citiranu brojku među ekološkim apsolutistima (koja se može pratiti do rada objavljenog u časopisu Global Environmental Change, 2009. godine), a ta brojka kaže: kako će žena koja ima jedno dijete biti odgovorna za, nevjerojatno preciznih, 9441 tona emisija ugljika, koje će proizvesti njeno dijete. To je 5,7 puta više od emisija koje ta majka proizvede tijekom svog života. Krivnja se, dakle, prenosi na slijedeće generacije.
Za one koji su opčinjeni zelenom dogmom su ovakvi izračuni pitanje egzistencije. Neki od njih su tvrdili kako bi ovu brojku trebalo izmijeniti, nadopuniti brojkama gdje bi se uzele u obzir kaskadne generacije djece i unučadi, koji budu emitiraju ugljik. Na ovu izjavu, kao da mu se upalila žarulja (zbog značaja izmišljenog), doktorant na LSE-u, Philippe van Basshuysen, došao je do kompromisa: Roditelji bi trebali biti odgovorni za emisije ugljika svoje djece samo do 18. godine!
Bez obzira na rizike za čovječanstvo od emisija ugljika, sigurno je kako odbijanje budućeg razmnožavanja ne pomaže ljudskoj rasi u preživljavanju. Postoje neki ekstremni rubovi zelenog pokreta, poput samozvanog Pokreta za dobrovoljno izumiranje ljudi, koji bi pozdravili potpunu zabranu rađanja kao veliki dobitak za planet. No, onda drugi, kao i umjereniji zeleni, koji smatraju kako bi se parovi trebali, recimo, ograničiti na jedno dijete (maoistički nauk), nešto i previđaju: možda će sami njihovi postupci smanjiti stopu reprodukcije eko fanatika, biti će ih manje sutra. Ovo bi mogla biti osveta prirode – darvinizam na djelu, u kojem ljudi s ludim idejama smanjuju svoj genski fond, prije nego što mogu učine previše štete. Možda bi trebali pozdraviti sastanke o kolektivnoj krivnji zelenih aktivista, čak ih učiniti obveznima. Na što manje djece mogu prenijeti svoj način razmišljanja, to bi bilo bolje za nas ostale?
BY: Ross Clark; 11.04.2025.
Objavili na: https://expose-news.com/2025/04/11/eco-zealots-are-driving-themselves-extinct/
Add comment
Comments