Zašto je BDP većinom laž?
Bruto domaći proizvod ili BDP je navodno mjerilo ekonomske uspješnosti zemlje, koje navodno predstavlja ukupnu novčanu vrijednost svih gotovih dobara i usluga proizvedenih unutar granica zemlje u određenom vremenskom razdoblju, obično je izračunato na godišnjoj ili tromjesečnoj osnovi. BDP se naširoko — i pogrešno — koristi kao pokazatelj ekonomskog zdravlja zemlje i mjerilo njezina životnog standarda.
Obično se spominje pet vrsta BDP-a:
- Nominalni BDP: Ovo je ukupna vrijednost svih dobara i usluga proizvedenih u gospodarstvu, mjerena u tekućim cijenama, bez prilagodbe za inflaciju.
- Realni BDP: Mjeri vrijednost svih dobara i usluga proizvedenih u gospodarstvu, prilagođenu inflaciji. Realni BDP navodno daje točniji odraz veličine gospodarstva i njegovog rasta tijekom vremena.
- BDP po glavi stanovnika: ovo je BDP podijeljen s brojem stanovnika zemlje. Navodno daje prosječni ekonomski učinak po osobi i često se koristi kao pokazatelj životnog standarda. BDP po stanovniku može biti stvarni ili nominalni.
- BDP prilagođen paritetu kupovne moći: BDP prilagođen paritetu kupovne moći (PPP) jest mjera bruto domaćeg proizvoda (BDP) zemlje, koja je prilagođena tako da bi se uzele u obzir razlike u troškovima života i razinama cijena među zemljama. GDP prilagođen PPP-u također može biti stvarni ili nominalni.
- GDP po stanovniku prilagođen PPP-u: ovo je BDP po stanovniku prilagođen za paritet kupovne moći. Ovo također može biti stvarno ili nominalno.
Bez obzira na vrstu BDP-a koja se koristi, najčešća metoda koja se koristi za izračun BDP-a naziva se rashodovna metoda. Zbraja sve rashode u gospodarstvu u određenom razdoblju. Formula za BDP korištenjem rashodnog pristupa jest:
BDP=C+I+G+(X−M)
Gdje je:
C = Potrošnja: Ukupna potrošnja kućanstava na dobra i usluge.
I = Ulaganje: Potrošnja na poslovna ulaganja u opremu i strukture, stambenu izgradnju i promjene u poslovnim zalihama.
G = Državna potrošnja: Ukupni državni izdaci za dobra i usluge.
X = Izvoz: Vrijednost dobara i usluga proizvedenih u zemlji i prodanih u inozemstvu.
M = Uvoz: Vrijednost dobara i usluga proizvedenih u inozemstvu i kupljenih u zemlji. (X - M) predstavlja neto izvoz.
Imajte na umu kako se ekonomski transfer, npr. preraspodjela dohotka - ne računa u BDP. To vrijedi i za javne i za privatne transfere. Stoga, kada vam vlada pošalje ček socijalnog osiguranja u iznosu od npr. 2000 USD, ta uplata nije uključena u ukupni G (državna potrošnja). Kada potrošite tih 2000 USD na robu i usluge, to je uključeno u BDP pod C (Potrošnja). Isto tako, ako svom najboljem prijatelju poklonite 2000 dolara u gotovini za njegov rođendan, vi to ne računate kao C (Potrošnja). Tek kada vaš prijatelj potroši 2000 USD na robu i usluge, to se onda tek uključuje.
Ekonomski transferi se moraju isključiti iz BDP-a ili cijeli izračun postaje farsa dvostrukog i trostrukog računanja.
Zamislite da možete povećati BDP samo dijeljenjem gotovine između vas i vašeg prijatelja! To bi bilo smiješno. Čekaj malo....
Zašto je BDP bitan
Vlade i središnje banke koriste podatke o BDP-u za formuliranje fiskalne i monetarne politike. Npr. tijekom razdoblja niskog rasta BDP-a ili recesije, vlade mogu provoditi poticajne mjere za poticanje gospodarstva. Isto tako, ulagači koriste podatke o BDP-u za donošenje odluka o tome gdje ulagati. Rastući BDP često se smatra znakom zdrave ekonomije.
Neoliberalni ekonomisti vole trubiti o rastu BDP-a kao dokazu kako je njihova politika uspješna.
Donja tablica, iz baze podataka projekta Maddison (2020.), koju je predstavio Our World in Data, prikazuje stvarni BDP per capita (po kapitalu) prilagođen PPP-u od 1820. do 2018. godine:
Ekonomisti i stručnjaci također koriste BDP za usporedbu između ekonomskih učinaka različitih zemalja, vjerujući kako iz tih podataka mogu razumjeti relativne ekonomske snage i slabosti.
Npr. pri izbijanju rusko-ukrajinskog rata, stručnjaci su imali običaj izjaviti kako "Rusija ima BDP manji od Teksasa" - kako bi objasnili zašto bi za to njihovo malo gospodarstvo bilo nemoguće održati ratne napore.
BDP se čak koristi za usporedbu između različitih država u SAD-u, obično za promicanje progresivnog programa. Institut Brookings, npr. koristi BDP kako bi tvrdio da "okruzi u kojima se glasa za Bidena čine 70% američkog gospodarstva":
Ali, da li je sve to točno? Jesu li Plave županije doista odgovorne za 70% produktivnosti zemlje? Je li ruski BDP doista samo djelić američkog BDP-a? Mjeri li BDP zapravo ono što želi mjeriti?
Bruto domaća prijevara #1: Najamnina i imputirana najamnina
Kada kućanstva plaćaju najam stanodavcima za korištenje stambenog prostora, taj se izdatak smatra kupnjom stambenih usluga. Ove najamnine uključene su u komponentu potrošnje (C) BDP-a, jer navodno predstavljaju vrijednost stambenih usluga koje troše iznajmljivači.
Kako bi se osigurala dosljednost i usporedivost, BDP također uključuje imputiranu najamninu za stanove u vlasništvu vlasnika. Imputirana najamnina jest ekonomski koncept koji se koristi za procjenu vrijednosti stambenih usluga koje vlasnici kuća dobivaju živeći u svojim domovima. Predstavlja iznos najamnine koju bi vlasnici kuća morali platiti da iznajmljuju vlastite domove, a ne da ih posjeduju.
Npr. pretpostavimo vlasnika kuće koji posjeduje kuću procijenjenu na 400.000 dolara. Pretpostavimo nadalje: prosječna mjesečna najamnina za kuću, sličnu onoj koju posjeduje vlasnik kuće, iznosi 2000 USD. Pripisana najamnina za vlasnika kuće bila bi 2000 USD mjesečno, što bi iznosilo 24 000 USD godišnje. Stoga se 24 000 USD dodaje BDP-u - kao dio izdataka kućanstva za stambene usluge.
Glavni ekonomisti, naravno, tvrde kako stambene usluge, bilo da su unajmljene ili stanuju vlasnici, daju značajnu korisnost i vrijednost pojedincima, pa zato uključivanje najamnine i imputirane najamnine u BDP obuhvaća tu vrijednost, odražavajući potrošnju stambenih usluga.
Ali, ako je BDP namijenjen predstavljanju proizvodnje gospodarstva, uključujući punu vrijednost rente i imputirane rente, onda je to sve velika prijevara. Kao što je pokazao Henry George, zemlja se bitno razlikuje od kapitala i rada, jer nije proizvedena ljudskim naporom i njena je opskrba fiksna. Prema tome, dio rente koji proizlazi iz zemlje (vrijednost same zemlje), predstavlja nezarađeni prihod. Ne proizlazi iz bilo kakve produktivne aktivnosti, već iz inherentne vrijednosti lokacije, ali i zajednice oko nje.
Renta koja se plaća za zemlju jest ekonomski transfer, a ne odraz produktivne ekonomske aktivnosti. Prenosi se bogatstvo od zakupaca do vlasnika zemljišta - bez stvaranja novih dobara ili usluga. Ne treba ovo tretirati kao dobro ili uslugu, koju je "proizvela" ekonomija.
Ako teoretski Georgistov argument nije dovoljan kako bi vas uvjerio, evo onda nekoliko empirijskih primjera koji pokazuju da je uključivanje zemljišne rente u BDP pogrešno.
- Gustoća naseljenosti postaje ekonomsko dobro: Uz sve ostalo jednako, velika gustoća naseljenosti stvara veću konkurenciju za zemljište, što podiže cijenu zemljišta. Zamislite da novi ekološki propisi nalažu da se određena područja sela isprazne radi očuvanja prirode, a stanovnici tih područja presele u gradove. Migracija u gradove povećala bi vrijednost zemljišta u gradovima, podižući cijene stanarina i kuća u gradovima, povećavajući BDP. No, građanima se ništa nije popravilo – njima je još gore!
- Prazne kuće u vlasništvu stranaca podižu BDP: Zamislite da zbog recikliranja petrodolara stranci dođu u posjed velikih svota američkih dolara. Oni ponovno ulažu te dolare ulažući u nekretnine u SAD-u, kupujući nekretnine za odmor diljem atlantske i pacifičke obale. Naravno, poznato nam je kako briselska politika odavna provodi ovaj model (tako i naravno, hrvatska). Kupnja tih nekretnina samo je ekonomski prijenos s jednog vlasnika na drugog. Međutim, ove kuće za odmor stoje prazne 10 mjeseci u godini. Kupovinom ovih domova povećava se nestašica obalnih nekretnina za ljude koji ih stvarno trebaju ili žele živjeti uz obalu. I na ovaj način se povećava vrijednost zemljišta u tim regijama, a time i najamnina, kao i imputirana najamnina. Izračuni BDP-a uključuju najamninu i imputiranu najamninu u svoju računicu - pa onda pokazuju kako su se i BDP i životni standard po glavi stanovnika znatno poboljšali! Ali, naravno da nema nikakvog poboljšanja - dapače, stanovnicima je gore.
U kojoj mjeri uključivanje zemljišne rente iskrivljuje izračun BDP-a? U ogromnom iznosu. Renta i imputirana renta čine približno 12% BDP-a. A u cijelom Sjedinjenim Državama zemljišna renta čini otprilike 50% rente. Dakle, uključivanje vrijednosti zemljišta tako lažno diže BDP za 6%!
Ali, i ovo podcjenjuje pogubne učinke, jer je vrijednost zemljišta mnogo veća u velikim gradovima, nego bilo gdje drugdje. U gradu, poput New Yorka ili San Francisca, vrijednost zemljišta čini 60-70% ukupne vrijednosti nekretnine. Stoga, ako najam nekretnine iznosi 3000 USD mjesečno, otprilike 1800 do 2100 USD može se pripisati vrijednosti zemljišta!
Suprotno tome, u prigradskim regijama, ali i u većem dijelu SAD-a, vrijednost zemljišta čini otprilike 30-40% vrijednosti nekretnine. Za nekretninu s mjesečnom rentom od 2000 USD, oko 600 do 800 USD može biti komponenta vrijednosti zemljišta. U ruralnim sredinama, gdje je zemljište dostupno i manje vrijedno, zemljište čini samo 10-20% vrijednosti nekretnine. Za nekretninu s 1000 USD mjesečne najamnine, 100 do 200 USD može se pripisati vrijednosti zemljišta.
Uključivanje zemljišne rente u BDP stoga ima tri štetna učinka:
- Lažno napuhuje američki BDP za najmanje 6%.
- To stvara pogrešan dojam kako su urbana područja produktivnija od prigradskih i ruralnih područja, jer nude puno bolje "stambene usluge".
- Stvara lažni dojam kako je regija s visokom vrijednošću zemljišta vrlo produktivna, dok zapravo može patiti od loše reguliranih stambenih tržišta, lošeg zoniranja, stranog vlasništva i više.
Bruto domaća prijevara #2: Domaćinstvo
Glavni ekonomisti tvrde kako moraju pripisati vrijednost najamnine vlasnicima kuća kako bi održali dosljednost i usporedivost s vrijednošću najamnine za iznajmljivače. Međutim, ti isti ekonomisti uopće nisu voljni pripisati vrijednost vrtića, obrazovanja i kućanskih usluga koje domaćice pružaju svojim kućanstvima. No ti su isti troškovi uključeni ako ih pružaju stručnjaci izvan kuće.
Razmotrimo dva kućanstva.
Bill i Amy Goddard bračni su par s dvoje djece. Bill radi kao vatrogasac i zarađuje 80.000 dolara godišnje. Amy je majka koja ostaje kod kuće i brine za svoj dom i svoje dvoje djece.
Cameron Draper i Karen Whitfield-Draper bračni su par s dvoje djece. Cameron radi kao računovođa i zarađuje 80.000 dolara godišnje. Karen radi kao voditeljica ljudskih resursa i zarađuje 40.000 dolara godišnje. Cameron i Karen su previše zaokupljene karijerom da bi vodile kućanstvo ili odgajale djecu. Troše 40.000 dolara godišnje na usluge čuvanja djece.
40.000 dolara koje Whitfield-Drapers troše na usluge čuvanja djece uključeno je u BDP. U međuvremenu, briga o djeci Amy Goddard uopće nije uključena u BDP. Dakle, Goddardovi doprinose samo 80.000 dolara BDP-u, dok Whitfield-Drapers doprinose 120.000 dolara!
Ali, to nema nikakvog smisla. Briga o djeci koju pruža majka, a ne usluga čuvanja djece, dokazano je u prosjeku bolja za djecu, nego briga o djeci koju pruža usluga vrtića. Amy Goddard ne pruža samo ekonomsku uslugu, ona pruža bolju uslugu od one koju Karen Whitfield-Draper dobiva kada za to plati. Ali, BDP govori drugačije!
Postaje malo gore. Zamislite da Amy Goddard uvjeri Karen Whitfield-Draper kako će njena djeca imati bolje odgoj kroz njenu ljubav i brige o njima. Karen daje otkaz na poslu i postaje majkom koja ostaje kod kuće. Ovo uklanja 40.000 USD iz BDP-a, budući da svako kućanstvo sada doprinosi sa samo 80.000 USD - ukupnom BDP-u. Državna vlada je zgrožena, jer je BDP pao za 50% u kućanstvu Whitfield-Draper!
Stoga, mudro i progresivno vodstvo, donosi u svojoj državi zakon kojim postaje je protuzakonito pružanje usluga čuvanja djece u vašem domu. (Ako se to čini apsurdnim, uzmite u obzir da je školovanje vaše djece kod kuće bilo nezakonito dugi niz godina u SAD-u, te je i dalje nezakonito u većini Europe). Zbog ovog novog zakona, i Amy i Karen sada moraju potražiti posao.
Amy se zaposli kao dadilja u kućanstvu Whitfield-Draper, za što dobiva 40.000 dolara godišnje. U međuvremenu, Karen se zapošljava kao dadilja u kućanstvu Goddard, za koju isto prima 40.000 dolara godišnje. Doprinos BDP-u od svakog od ovih kućanstava - eksplodira na 120.000 dolara godišnje!
Ali, sve što se zaista dogodilo jest da sada Amy odgaja Cameroninu djecu, a Karen odgaja Amynu. Je li ikome bolje? Nikako, a pogotovo ne djeci. To nije ništa drugo nego ekonomski prijenos između dva kućanstva.
Za ovaj problem postoje dva rješenja. Jedan bi bio isključiti troškove skrbi i obrazovanja djece iz BDP-a. Drugi bi bio uključivanje imputirane vrijednosti brige o djeci i obrazovanja od strane domaćice u BDP. Ne očekujte da se primjeni ni jedno ni drugo.
Otprilike 60% kućanstava u SAD-u ima djecu u vrtiću, ali taj broj sada pada na 40% za kućanstva (koja zarađuju više od 150.000 USD godišnje). Sama ova činjenica trebala bi ušutkati kritičare koji tvrde kako je profesionalni vrtić "bolji". Što je kućanstvo bogatije, veća je vjerojatnost kako će u njemu biti domaćica koja će ostati kod kuće. Osim ukoliko bogatiji ljudi iznenada nisu odlučili osakatiti svoju djecu inferiornom skrbi, jer skrb o djeci kod kuće je jednostavno bolja. Dakle, vrijednost skrbi kod kuće je isključena iz BDP-a, što zapravo smanjuje razliku u BDP-u po glavi stanovnika - između najbogatijih kućanstava i nas ostalih!
Štoviše, budući da trenutni sustav daje pogrešan dojam kako su kućanstva s dvostrukim dohotkom produktivnija od tradicionalnih kućanstava s jednim dohotkom (koja sama pružaju usluge samodostatno), čini se kako su plavi urbani gradovi puno produktivniji od crvenih prigradskih i ruralnih područja. I to je sasvim zgodno za našu progresivnu elitu.
Ista je razlika vidljiva u odgoju kod kuće. (Primjećujete li obrazac?) Vrijednost obrazovnih usluga koje pruža školovanje kod kuće je također isključena iz BDP-a, dok vrijednost obrazovnih usluga koje pružaju državne ili privatne škole - nije. Sve u svemu, oko 6% američke djece roditelji danas školuju kod kuće. Ali, u ruralnim ili crvenim državama, kao što su Aljaska, Idaho ili Tennessee, čak se do 13% djece školuje kod kuće. Suprotno tome, u urbanim Plavim državama, kao što su Massachusetts ili New York, samo se oko 3% djece školuje kod kuće.
Kako školovanje kod kuće postaje sve popularnije, BDP opada i regija postaje službeno "siromašnija" - zbog nižeg BDP-a po glavi stanovnika. Budući da rashodi za osnovno obrazovanje čine približno 5% američkog BDP-a, to je velik učinak na ukupni BDP.
Štoviše, implikacije ove velike domaće prijevare su međunarodne. Progresivne organizacije, kao što su Ujedinjeni narodi, vole naglašavati kako, omogućavajući ženama neka postanu radna snaga na tržištu rada - one pomažu izvući svijet iz siromaštva. Pritom, naravno, imaju statistiku BDP-a koja to potvrđuje.
Ali, kako nikada nisu dodali vrijednost kućanskih usluga koje bi te žene pružile (kao domaćice), onda je sigurno dio navodnog povećanja BDP-a jednako iluzoran, kao i povećanje BDP-a kada je Amy Goddard morala prestati biti domaćicom. Opet vidimo kako se tradicionalni načini života u zemlji tumače na načine - koji ih prikazuju lošijima za životni standard. Dokazano BDP-om?
Bruto domaća prijevara #3: Financijske usluge
1947. godine su sektori poljoprivrede, energetike i proizvodnje u američkom gospodarstvu - činili približno 43% BDP-a SAD-a; dok je tada sektor financija, osiguranja i nekretnina (FIRE) činio 10% udjela u ukupnom BDP-u. Pogledajmo 2024. godinu: sektori poljoprivrede, energetike i proizvodnje čine približno 22% američkog BDP-a; dok sektor FIRE čini 21% ukupnog udjela. Amerika je nekoć proizvodila energiju, hranu i robu u vrijednosti četiri puta većoj od financijskih usluga, koje su povezane s tom proizvodnjom. Danas su ova dva sektora gotovo jednake veličine. Stopostotni rast relativne veličine FIRE sektora je prikrio smanjenje od 75% relativne veličine "teških" sektora gospodarstva.
Ali, treba li taj FIRE sektor uopće uključivati u BDP? Mainstream ekonomisti tako misle. Oni tvrde kako financijske institucije - poput banaka, investicijskih tvrtki i kreditnih sindikata - olakšavaju raspodjelu kapitala; kako financijski proizvodi (poput obveznica) pomažu u upravljanju i ublažavanju rizika (prestanite se smijati, preživjeli su neki iz 2008. godine); te kako osiguravajuća društva doprinose formiranju kapitala i smanjuju rizik.
Stoga se BDP-u dodaju: naknade za kamate, brokerske naknade, savjetodavne naknade, naknade za preuzimanje, naknade za usluge na financijskim računima i računima osiguranja. Ali, ovo je presmiješno! Da bismo razumjeli zašto, razmotrimo neke različite modele.
Prvo, pogledajmo brokerske usluge u dva gospodarstva. U prvoj ekonomiji: financijske usluge pruža legalno licencirani kartel brokera, koji naplaćuju proviziju od 1% vrijednosti transakcije na burzama i robnim burzama, kojima oni upravljaju. Za svakih 100 USD kupljenih ili prodanih na burzi - brokeri prikupe 1 USD.
U drugom gospodarstvu: financijske usluge pruža internetska brokerska platforma koja naplaćuje proviziju od 0,1% na vrijednost transakcije burzi dionica i roba kojima upravljaju. Za svakih 100 dolara kupljenih ili prodanih na burzi - platforma prikupi 0,10 dolara.
Pretpostavimo kako postoji 1 trilijun dolara u transakcijama u oba gospodarstva. U prvoj ekonomiji: brokeri skupljaju 10 milijardi dolara naknada. U drugom gospodarstvu: brokerska platforma prikuplja 1 milijardu dolara zbog naknade pružanja potpuno istih usluga. Ali, jedina razlika jest u tome što je brokerski kartel uspio izvući mnogo više novca, radeći istu stvar.
Ovo je ekonomski transfer, a ne proizvodna aktivnost.
Pogledajmo sada usluge osiguranja u istom gospodarstvu, ali pod dvije različite okolnosti. Pretpostavimo: u kolovozu 2024. godine su stanovnici Memphisa u Tennesseeju GEICO-u plaćali 200 milijuna dolara godišnje za osiguranje svojih domova. Zatim, u rujnu 2024. godine, seizmolozi koji rade za Saveznu upravu za hitne slučajeve otkrivaju kako je seizmička zona Novog Madrida (NMSZ) postala aktivnom - i time su postavili područje Memphisa u zonu ozbiljne opasnosti od potresa. GEICO odmah podiže premije osiguranja za kuće u Memphisu, Tennessee, s 200 milijuna dolara godišnje na 500 milijuna dolara godišnje - kako bi se uračunao povećani rizik. Vlasnici kuća u Memphisu tako GEICO-u prebacuju još 300 milijuna dolara. Ovo povećava BDP Memphisa, TN - za 300 milijuna dolara.
Plešu li stanovnici Memphisa na ulicama od sreće na ovoliko povećanje BDP-a? Zar je ekonomija Memphisa doista postala produktivnija? Stanovnici ne plešu, stanovnici plaču - jer, ne samo da su sada u opasnosti od potresa, već su osiromašeni plaćanjem uvećanih premija osiguranja, koje moraju platiti zbog novog rizika! Gospodarstvo Memphisa nije postalo produktivnije; nego su se resursi redistribuirali. Ovo je, opet, ekonomski transfer, koji se računa kao proizvodna aktivnost.
Što je s kamatama? Zamislimo: u kolovozu 2024. godine je kamatna stopa na 30-godišnje fiksne hipoteke iznosila 7,5%. Međutim, u rujnu 2024. godine su američke svemirske snage otkrile asteroid na putu prema Zemlji, koji prema njihovim izračunima ima visok postotak šanse da udari u kontinentalni dio Sjedinjenih Država - za 10 godina. Učinak će imati razoran učinak na vrijednost imovine i izglede za posao - postaje mnogo vjerojatnije kako će podignute hipoteke završiti ovrhom ili otpisom. Bankarstvo stoga podiže kamatnu stopu na 30-godišnje fiksne hipoteke na 15%. Ovo udvostručuje doprinos BDP-u od novih hipoteka! Ali, opet — da li je ikome zbog toga nešto bolje? Je li američko gospodarstvo produktivnije? Ne i ne! Sve što se dogodilo jest da je novac redistribuiran s jedne strane na drugu.
Baš kao kod troškova stanovanja i troškova skrbi o djeci, izračuni BDP-a primijenjeni na sektor FIRE su strukturirani tako da plava urbana područja izgledaju neproporcionalno produktivnija u odnosu na crvena i ruralna područja. Sve kamate, brokerske naknade, savjetodavne naknade, naknade za osiguranje i naknade za usluge - usisavaju bogatstvo iz produktivnih kućanstava i prenose ga u banke i osiguravajuća društva, koja su smještena u urbanim metropolama (poput New Yorka).
Bruto domaća prijevara je u konačnici samo prijevara
Poznato je kako je Benjamin Disraeli primijetio: "Postoje tri vrste laži: laži, proklete laži i statistika." Prema Disraelijevim standardima: BDP, kako se danas izračunava, obuhvaća sve tri vrste laži.
Kada bi BDP bio samo tehničko mjerenje, koje bi ekonomski stručnjaci oprezno koristili u svojim akademskim radovima; onda bi pogrešno izračunavanje i zlouporaba BDP-a bili bi iritantni, ali ne i katastrofalni. Nažalost, BDP je postao središnja mjera - kojom kreatori politike mjere ekonomsku snagu i prosperitet. To je dovelo do strašnih političkih pogrešaka.
Posljednjih 50 godina smo deindustrijalizirali svoje gospodarstvo, čime smo uništili njegovu stvarnu produktivnost - sve dok smo se zavaravali i vjerovali kako naše gospodarstvo postaje produktivnije, jer zbroj naših ekonomskih transfera na neproduktivnu zemljišnu rentu ili naknade za kamate stalno raste.
Uvjerili smo se kako zamjena kućanstva s jednim prihodom, uz njegovateljicu djece koja ostaje kod kuće - kontra kućanstva s dvostrukim prihodom - dovodi do velikog povećanja prosperiteta. Također smo bili uvjereni kako školovanje naše djece kod kuće šteti ekonomskom rastu, kako naplata visokih kamata predstavlja primanje vrijednije usluge, kako nas inflacija imovine u cijenama kuća (zbog stranog vlasništva) čini produktivnijom nacijom.
No, od početka rusko-ukrajinskog rata precijenili smo snagu američkih sankcija i podcijenili smo proizvodni kapacitet ruskog gospodarstva, jer su naši čelnici krivo upotrijebili BDP za procjenu borbene moći naše nacije i našeg protivnika.
Kada je predsjednik Joe Biden rekao: "Rusko gospodarstvo manje je od jedne dvadesetine američkog gospodarstva. Manje je od gospodarstva Italije, Francuske ili Ujedinjenog Kraljevstva", oslanjao se na BDP.
Kada je senator Lindsey Graham rekao: "Rusija je benzinska crpka koja se maskira u zemlju. Njezino je gospodarstvo manje od gospodarstva Teksasa", oslanjao se na BDP.
Jesu li oni lagali? Lažljivac zna kada iskrivljuje istinu, seronja često vjeruje u vlastita sranja. Predsjednik Biden i senator Graham nisu lagali kada su iznijeli ove tvrdnje - oni su vjerovali u ono što im je GDP govorio. Ali, BDP jest lažljivo sranje.
Razmotrite o napisanom nadalje na Drvetu Jada.
Hvala na čitanju.
(Napomena: Ovaj tekst, odnosno točnije: objašnjenje obračuna BDP-a sam tražila po hrvatskim ekonomskim portalima, nešto što bi bilo napisano na ovaj način, jednostavno i shvatljivo svima. Nisam pronašla. Također, niti ekonomski priručnici nisu moja zabava. Zato sam prevela tekst američkog pisca sa njegovog Substacka: Contemplations on the Tree of Woe (drvo jada). Čovjek nije ekonomist, nego je kreator nekoliko scenarija i modela video igara, ali i običnih, stolnih, gotovo zaboravljenih danas - društvenih igara. Činjenice napisane ovdje o računanju iznosa BDP-u su iste i ovdje u Hrvatskoj. Najdraže oružje hrvatskih političara je također potezanje iznosa BDP-a. No, koliko vidite: zaista je BDP veliko igralište za razne prevare. BDP nije pokazatelj boljeg života ljudi. BDP jest Bruto Domaća Prijevara. Zdravi i veseli bili. Pozdrav.)
Add comment
Comments