Dvije bombardirane bolnice, dva ubijena novinara, linč Oskarom nagrađenog redatelja.....

Published on 25 March 2025 at 21:59

Svjedoci smo nevjerojatno zlog ponašanja

 

 

Izrael je bio u psihotičnom pohodu ubijanja u posljednja tri dana, tako da je teško znati odakle početi.
Počinjemo s bombardiranjem dviju bolnica? Ciljanim atentatom na dvojicu novinara? Linč Oscarom nagrađenog redatelja? Naknadnom otmicom i mučenjem tog istog redatelja od strane IDF-a? Bombardiranjem zgrade Crvenog križa? Možda bi trebali razgovarati i o američkom bombardiranju bolnice u Jemenu - u ime Izraela?

Oh, zaboravio sam spomenuti kako je Izrael ponovno bombardirao šatore. Te riječi su toliko užasne, a opet je tako lako preletjeti preko njih, jer se ovo događa prečesto. Bombardiranje šatora je normalizirano, baš kao što je normalizirano bombardiranje škola i bolnica, kamiona s hranom, novinara i humanitarnih radnika.

Naši suučesnički korporativni mediji ne mogu niti spomenuti imena dvojice novinara koje je Izrael upravo ubio, ali ja hoću...

 

Mohammed Mansour (lijevo) i Hossam Shabat (desno), ubili su ih Izraelci u razmaku od samo tri sata

 

Hossam Shabat bio je snažan, zgodan i suosjećajan mladić koji je imao istinsku vezu s djecom Palestine, što je prekrasno prikazano u ovom videu: https://x.com/GazaMartyrs/status/1904181359276343411

 

 

Bio je pravi uzor. Bio je hrabar koliko je to moguće za čovjeka, jer je prkosio najnaoružanijoj vojsci na planeti, a njegovo jedino oružje bila je kamera. Hossam se ponovno susreo s majkom prije 42 dana, nakon 492 dana razdvojenosti. Izrael ih je tada zauvijek razdvojio, jer je zabilježio što su učinili. Hossam je znao kako će zbog svog posla vjerojatno biti ubijen i svejedno je nastavio. Evo njegove posljednje poruke:

"Ako ovo čitate, to znači da su me izraelske okupacijske snage ubile - najvjerojatnije sam im na meti. Kada je sve počelo, imao sam samo 21 godinu - student sa snovima, kao i svi drugi. Posljednjih 18 mjeseci posvetio sam svaki trenutak svog života svom narodu. Dokumentirao sam užase u sjevernoj Gazi iz minute u minutu, odlučan pokazati svijetu istinu koju su pokušali zakopati. Spavao sam na školama, u školama, mogao biti u školama. Bila mi je najveća čast u životu braneći je i služeći njenom narodu: nemojte prestati govoriti o Gazi. Ne dopustite da se svijet ne nastavi boriti, nastavite pričati naše priče." (Posljednji put, Hossam Shabat, iz sjeverne Gaze)

O cionistima dovoljno govori to što su na društvenim mrežama ismijavali ovog hrabrog mladića nakon njegove smrti. Ako ste jedan od onih koji brane bombardiranje bolnica i slave ubojstva novinara, morate pogledati duboko u sebe i zapitati se što ste to postali.

 

 

Nismo sigurni koliko je novinara Izrael ubio, ali radi se o najmanje 170, ali se čini kako prava brojka vjerojatno 208, dok neke procjene govore da je i veća. Podrazumijeva se da slučajno ne ubijete 200 novinara; dok se u slučaju Hossama, IDF pretvara kako je suprotno. Oni tvrde kako je čovjek koji je proveo 18 mjeseci naoružan kamerom - na neki način - terorist.

 

 

IDF je stavio na metu Hossama i druge novinare u Gazi, stoga nemojte vjerovati kako je najveća stopa smrtnosti novinara u povijesti rata, išta drugo osim namjerna.

 

 

Zapitajte se: Kada je Izrael prihvatio da novinar u Gazi radi legitiman posao, a nije ga blatio kao terorista? Za Izrael je svaki novinar u Gazi terorist, jer je istina prijetnja Izraelu. Zbog toga se bojim za onih nekoliko novinara, koje Izrael još nije ubio.

Tri sata od ubojstva Hossama Shabata, Izrael je ubio novinara Mohammeda Mansoura, zajedno s njegovom suprugom. Volio bih odati počast dopisniku Al Jazeere na isti način kao i Hossamu, ali nažalost nisam uspio pronaći toliko informacija. Međutim, pronašao sam potresnu snimku Mohammedovog izbezumljenog oca kako se naginje nad tijelom svog sina, moleći ga neka se probudi i govori: "Volio bih da sam ja novinar umjesto tebe." Ovo je vrsta čovječanstva za koju nam govore kako ne postoji u Gazi.

 

 

Hossam i Mohammed bili su hrabri, tako puni integriteta, te im je izvještavanje o istini značilo više od njihovih života. Usporedite ove pale heroje s njihovim vršnjacima na Zapadu, koji su previše prestrašeni kako bi izrekli istinu.

Nedostatak solidarnosti, koji su naši takozvani novinari pokazali kod Hossama i Mohammeda, je bolestan. Ovi su ljudi bili ignorirani dok su riskirali svoje živote, a sada su ignorirani i u smrti. Kada se glasovi Palestinaca izbrišu, možete biti sigurni kako se događa genocid. 

Vrijedno je napomenuti kako su i Hossam i Mohammed nosili novinarske prsluke kada ih je Izrael ubio, a Izrael te prsluke jasno vidi kao mete. Dvije trećine novinara ubijenih u svijetu prošle godine je ubijeno u Gazi, ali Zapad smatra kako je ubijanje novinara loše samo kada to čini Rusija. Zanimljivo, ovu sam statistiku dobio od Fox Newsa, jer dok je većina medija ignorirala priču, Fox ju je zapravo pokrio. Nije iznenađujuće da cionisti pozivaju na otpuštanje novinara koji je istaknuo kako Izrael ubija novinare.

To objašnjava zašto CNN izvještava da je 50.000 Palestinaca ubijeno, ali ne ističe tko ih je ubio. To objašnjava zašto smo se morali osloniti na TMZ i Pop Crave neka nam govore o Hamdanu Ballalu, Oscarom nagrađenom suredatelju "No Other Land",  dokumentarca o genocidu u Gazi.

Ako ste propustili ovu priču, doseljenici su Hamdana pretukli napola do smrti, a zatim ga je IDF izvukao iz vozila hitne pomoći i uhitio. Njegovi odvjetnici kažu kako je cijelu noć bio zavezanih očiju i da su ga tukli u ćeliji. Hollywood uglavnom, šuti. Ovo vam pokazuje koliko su svi prestravljeni zbog cionista. Mark Ruffalo je bio jedan od rijetkih i dovoljno hrabar da progovori, tako da možete očekivati ​​kako će njegove ponude za posao presušiti.

 

 

Gotovo svi naši novinari i poznate osobe su ili cionisti, ili se užasavaju cionista, jer znaju da im se može prekinuti karijera, pa čak i život. Izrael kontrolira zapadnjački narativ prijetnjama i podmićivanjem, zbog čega su njihovi zločini normalizirani. Mediji nisu mogli smisliti način na koji bi normalizirali rušenje Bolnice tursko-palestinskog prijateljstva, pa su ignorirali priču. Ignoriranje rušenja bolnice tijekom genocida je propaganda. Neprijavljivanje ratnog zločina jest pokušaj da se ratni zločinci oslobode s udice.

Mediji su možda teško branili ovaj ratni zločin, ali cionisti na društvenim mrežama sigurno nisu. Proveli su dva dana govoreći mi da je bolnica baza Hamasa, a videi pokazuju da je to baza IDF-a. Kako raspravljati s ljudima čiji argumenti nisu u dodiru sa stvarnošću?

Izrael je toliko izvan kontrole da je bombardirao zgradu Crvenog križa u južnoj Gazi i izbacio je iz pogona, ali nekim čudom nitko nije ozlijeđen. Izrael kaže kako je slučajno bombardirao zgradu s masivnom zastavom Crvenog križa, baš kao što je slučajno bombardirao više od dvije stotine novinara, baš kao što je slučajno bombardirao radnike Svjetske centralne kuhinje. Ako toliko loše ciljate, nastavljate ubijati novinare i humanitarne radnike, onda vam se ne može vjerovati kada pritisnete okidač.

Izrael je sada rastrgan između pretvaranja da je užasan u gađanju, odnosno hvalisanja kako je stvarno dobar u tome. Tvrdi se kako su izveli precizni udar koji je ubio Hamasovog financijskog dužnosnika (birokrata), dok su minimalizirali štetu civilima. Nećete se iznenaditi kada čujete da je izgovor Izraela živo sranje.

 

 

Izrael je bombardirao bolnicu Nasser, dok su ljudi još bili unutra, te se hvali kako je dobar u bombardiranju bolnica. BBC je bombaški napad na bolnicu Nasser opisao kao: "Izrael ubio dužnosnika i pomoćnika Hamasa", kao da je to jebena priča o uspjehu. Kao da je u redu ubijati neborce u bolničkom krevetu. Kao da Ženevske konvencije nisu ništa.

Bombardiranje bolnice Nasser je ratni zločin s koje god strane gledali, ali “financijski dužnosnik Hamasa” vjerojatno nije bio glavna meta. Čini se vjerojatnijim kako je Izrael krenuo na tri američka liječnika, zbog bombardiranja kojih bi Izrael izgledao loše. Da su ti liječnici ubijeni, njihov vlastiti predsjednik bi ih, bez sumnje, osudio zato što su stali na put izraelskim bombama.

Dobio sam bezbrojne poruke mržnje posljednjih dana, jer sam rekao da je bombardiranje bolnica pogrešno. Obično bi ljudi koji govore takve stvari bili suosjećajni, čak i među pobornicima rata, jer ne bismo trebali odobravati ratne zločine, čak niti kada ih počini naša vlastita strana. U slučaju Izraela, nije nam dopušteno osuđivati ​​neporecive ratne zločine. Ne smijemo ih niti spomenuti, jer ako započnemo raspravu o izraelskim ratnim zločinima, ta će rasprava trajati i trajati i trajati. Samo pokušajte naglas pročitati popis mrtvih palestinskih beba, pa mi se javite za otprilike šest sati....

 

 

Blaćenje ljudi koji zauzmu razuman stav prema bombardiranju bolnica bitna je komponenta ovog genocida. To je razlog zašto su cionisti toliko zainteresirani da se smjernice IHRA-e svugdje provedu. Kao što ističe Francesca Albanese , jednostavno obavljanje svog posla izvjestiteljice UN-a krši smjernice IHRA-e, a ako bi one bile usvojene u zakonu, ona bi bila kriminalac.

Živimo u noćnoj mori, gdje naše vođe ubijaju u naše ime, gdje vas govorenje istine čini kriminalcem, gdje vam prigovaranje zločinima protiv čovječnosti može uništiti život, gdje vas traženje mira može deportirati, gdje vas čak i spominjanje riječi otpor može baciti u zatvor. Ovu noćnu moru možemo okončati samo tako da probudimo ljude.

 

Hvala na čitanju. 

BY: Ricky Hale; 25.03.2025. 

 

 

Add comment

Comments

There are no comments yet.