Eko-ratnik Mark Carney

Još u rujnu 2013. godine sam upozoravao kako je izvjesna jeziva figura, po imenu Mark Carney, raspoređena od strane najviših ešalona Financijske oligarhije, sa središtem u londonskom Cityju, neka nadgleda kontroliranu dezintegraciju svjetskog gospodarstva i tranziciju prema novom svjetskom poretku, koji je usmjeren na depopulaciju.

Danas je Mark Carney, miljenik središnjih bankara i samozvani 'eko-ratnik' bankarstva, imenovan predsjedateljem nove Radne skupine za gospodarski rast Kanade, gdje će blisko surađivati ​​s kolegicom s Oxforda, ideologinjom i ministricom financija Chrystiom Freeland, u nadgledanju tranzicije gospodarstva u zeleni, dekarbonizirani, pakleni krajolik.

Moja je namjera objasniti što to znači i opasnost od Carneyjeve pozicije kao zamjene za nadaleko omraženog Justina Trudeaua, u nadolazećim mjesecima. (Matthew Ehret; 09.11.2024.)

Eko-ratnik Carney ponovno preuzima kormilo

Kada je Mark Carney odstupio s položaja guvernera Banke Kanade 2013. godine, i postao prvi nebritanski guverner Banke Engleske (od 1694. godine, kada je osnovana ova privatna središnja banka), jasno nam je stavljeno do znanja kako je ovaj kanadski tehnokrat (obučen u Oxfordu) bio provjeren od strane nekih ljudi vrlo visokih ovlasti.

Nakon što je godinama trenirao kao investicijski bankar Goldman Sachsa, gdje su njegove aktivnosti pomogle potaknuti nekretninski balon, koji je 2008. godine umalo srušio svjetsko gospodarstvo - Carney je doveden za guvernera Banke Kanade,  kako bi preuzeo ulogu čistog, konzervativnog, kanadskog središnjeg bankara koji se kreće kroz kaos, koji je njegov bivši poslodavac pomogao stvoriti. Otprilike je, u to vrijeme, Carney postao članom 'Grupe 30 Zaklade Rockefeller', član odbora 'Zaklade Svjetskog ekonomskog foruma' i vodeći sudionik događanja u Bilderbergu i Davosu. Dok je još bio guvernerom Banke Kanade, Carneyju je 2011. godine, kolega iz Goldman Sachsa, Mario Draghi, predao ključeve Odbora za financijsku stabilnost (FSB) BIS-a, gdje je upravljao globalnom regulacijom derivata (odnosno: fitilj međunarodnog oružja masovnog financijskog uništenja, koji sada puca po šavovima).

Nakon što je sedam godina služio kao guverner Banke Engleske (2013. – ožujak 2020. godine), svjetski gospodarski sustav je rastegnut do krajnjih granica, a nadolazeći kolaps ubrzala je globalna pandemija.

10. kolovoza 2020. godine, Mark Carney (poznat i kao: eko-ratnik bankara) vratio se kući u Kanadu, kako bi organizirao radnu skupinu za ponovno pokretanje gospodarstva (pod nazivom "Kanadski plan za oporavak od pandemije") i koji je postavio pozornicu za one reforme Green New Deala koje su predstavljene tijekom Summita WEF-a, ekonomskog foruma "Great Reset",  14. srpnja 2020. godine. 

Velika prevara s resetiranjem

'The Great Reset Program' jest program koji je samo nešto više od paravana za globalnu depopulaciju i svjetsku vladu, koju vode isti piromani koji su i zapalili svjetsko gospodarstvo.

Pozivajući na novu hijerarhiju vrijednosti koje će oblikovati novi sustav, za koji Carney i Freeland (oboje tehnokrati, školovani na Oxfordu) vjeruju kako će uskoro postati dostupan, u intervjuu o gospodarstvu nakon Covida19, u travnju 2020. godine, Carney je izjavio kako je "...ovo veliki test, hoće li ova nova hijerarhija vrijednosti prevladati klimatske promjene."

Za svakoga koga muči nemoralna, monetaristička religija slobodnog tržišta, koja je harala svijetom u proteklih četrdeset godina postindustrijskog propadanja, rata i špekulacija - prijedlog da se promijeni naša "hijerarhija vrijednosti" može izgledati kao dašak svježeg zraka. Problem je u tome što će poriv zelene ekonomije: zelenih obveznica, zelenih mreža, poreza na ugljik, ograničenja trgovine i zelenog bankarstva, imati tendenciju uzrokovati ogromnu patnju čovječanstva kao cjeline i lišiti će nacionalne države proizvodnog industrijskog potencijala potrebnog da se odupru volji transnacionalne oligarhije.

Kao i sve druge nacije, kanadsko gospodarstvo iznimno se oslanja na fosilna goriva, a svaki pokušaj stvaranja zelenih infrastrukturnih mreža rezultirao je golemim porastom cijena energije za potrošače, nepouzdanom električnom energijom sklonom nestanku struje, te golemim subvencijama poreznih obveznika (kako bi zelene industrije bile financijski održive). Ovi problemi su zahtijevali pojavu radnih skupina za zeleno resetiranje, koje koriste pandemiju za provođenje promjena koje nikada ne bi bile demokratski prihvaćene u "normalnim" okolnostima.

Carney/Freeland Great Reset Task Force

U proteklih nekoliko godina, Carney i Freeland postavljali su temelje za novi sustav mjerenja "vrijednosti", s ciljem smanjenja nacionalnog suvereniteta i fizičkih sposobnosti nacija da se održe na životu, dok istovremeno (i prilično ironično) nanose ozbiljnu štetu okolišu.

Za početak, Carneyjeva radna skupina za financijske objave (povezana s klimom), uz partnera njujorškog milijardera Michaela Bloomberga - ima za cilj prisiliti sve tvrtke u svijetu neka objave sve aktivnosti koje, ili stvaraju ugljični dioksid ili remete navodna stanja prirodne ravnoteže - za koje ekolozi matematičkog tornja od bjelokosti pretpostavljaju kako upravljaju svim prirodnim stanjima.

Dana 26. veljače 2020. godine, Carney se pridružio Sir Davidu Attenboroughu, u pokretanju “COP26 Green Private Finance Initiative", kako bi se osiguralo da “svaka profesionalna financijska odluka uzima u obzir klimatske promjene. Pravi okvir za izvješćivanje, upravljanje rizikom i povrate ugradit će ta razmatranja i pomoći u financiranju cjelokupne gospodarske tranzicije. Kako bi se postigla neto nula, svaka tvrtka, banka, osiguravatelj i investitor morat će prilagoditi svoje poslovne modele svijetu s niskim ugljikom.”

Sir Attenborough je doživotni prijatelj princa Philipa i neo-malthusijanski guru, koji je pokušao poučiti svijet da sve naše nevolje, ne proizlaze iz sustava carstva (s kojim je njegova karijera vitalno vezana), već zbog prevelike populacije. Nedavni poziv vođama neka isprave ovaj problem, korištenjem naslovnice COVID19, jedno je od bezbrojnih svjedočanstava ove mizantropske filozofije.

Klimatski dogovor zelenih bankara, kojima je Carney bio pionir, osigurao bi da tvrtke koje se smatraju "prljavima" nikada više ne  prime zajam od banaka, a svako osiguranje koje bi morale platiti bi nosile nevjerojatno visoke premije, kao kaznu za njihove klimatske štetne postupke. Kao sjajan uzor za "dobro zeleno ponašanje", Carney je naveo svog bivšeg poslodavca Goldman Sachs, koji je već odbacio bilo kakvo buduće financiranje bušenja nafte, projekte termo ugljena, ili razvoj Arktika.

U svom radu "Pedeset nijansi zelene", Carney je izjavio kako sve prljave (smeđe) tvrtke s lošim klimatskim ocjenama, ili neće dobiti zajmove ili će dobiti zajmove s tako visokim kamatama, te će biti umjetno bankrotirane (oporezujući onečišćivače do smrti).

Kao što je Carney rekao u rujnu 2019. godine: “Tvrtke koje predvide ovakav razvoj događaja biti će bogato nagrađene. Oni koji ne budu to napravili, prestati će postojati."

To znači kako svaka tvrtka koja radi uz kinesku inicijativu 'Pojas i put' u Euroaziji, na Bliskom istoku i u Africi ne bi postojala u Carneyjevom svijetu, dok bi svaka zapadna tvrtka koja bi stvarno mogla pozitivno sudjelovati u multipolarnoj dinamici bila odrezana od svih zasluga i umrla. S ove točke gledišta, pregledajte sudbinu tvrtki poput SNC Lavalina (koja je pružila ključnu pomoć Qadafiju u izgradnji Velikog projekta za umjetnu vodu, koji je uništio NATO 2011. godine).

Nakon što tvrtke dokažu svoju 'zelenost', samo odobrenje bankovnih kredita neće biti dovoljno za obavljanje poslovanja. Ovdje Carney i njegovi kolege iz kanadske Infrastructure Investment Bank planiraju izdavati zelene obveznice, koje danas iznose samo 5% svih globalnih izdanja obveznica, ali za koje se Carney nada kako će uskoro dostići "3,5 trilijuna dolara ulaganja u energetski sektor [potrebna] svake godine, i to desetljećima", koja su potrebna za "održavanje zagrijavanja ispod 1,5 stupnjeva".

Preusmjeravanjem kanadskog ekonomskog sustava na ovaj novi sustav vrijednosti, Carney se nada kako će kanadski model biti internacionaliziran, tako da će klimatske promjene "utjecati na vrijednost gotovo svake financijske imovine".

Novi sustav ekonomske vrijednosti

Problem s Carneyjevom vizijom Velikog resetiranja jest u tome što "vrijednost" nije povezana s porastom životnog standarda, ljudskim kreativnim razumom ili nacionalnim proizvodnim radnim snagama, koji su karakterizirali kreativni rast ljudske civilizacije u proteklih nekoliko stoljeća, već na TOTALNO OBRNUTO.

Stavljanjem poante na smanjenje ljudske aktivnosti, smanjenje ugljičnog otiska, smanjenje tragova ljudske aktivnosti na zemlji; potencijal za održavanje života neće biti samo svjesno smanjen, nego će se i financijski poticati. Pod 'Green New Dealom': čovječanstvu će učinkovito biti nametnute energije i prakse koje će osigurati da nikada ne sudjelujemo u bilo kakvim projektima velikih razmjera, karakterističnim za Novi put svile, Polarni put svile, obranu od asteroida, itd. ; te nikada nećemo postati sposobni osloboditi se maltuzijanske klase nadnacionalnih bankara, koji upravljaju svjetskim poretkom postnacionalnih država, odgore prema dolje. 

Ako je svijet doista tako zatvoren, konačan i entropijski, kao što su mizantropski umovi tehnokrata školovanih na Oxfordu, poput Marka Carneya, Chrystie Freeland ili Davida Attenborougha, onda je njihova vrsta svjetskog poretka zaista pravi put.

Ako, s druge strane, slučajno živimo u otvorenom sustavu, kreativnom, antientropijskom svemiru i izražavamo mogućnost  karakterističnu za nadilaženje naših "ograničenja rasta", stvaranjem novih otkrića, i prevođenjem tih otkrića u novi znanstveni i tehnološki napredak - onda ne samo da bi Freeland, Carney i drugi zeleni New Dealers trebali biti uklonjeni sa svih položaja na visokim položajima - nego bi se nacije trebale dogovoriti oko nekog oblika dogovora, koji pridaje vrijednost na povećanju potencijala čovječanstva, a ne na ubijanju od naše vlastite vrste, između ostaloga i 'zelenim' krvoprolićem 21. stoljeća.

U međuvremenu je Carney i službeno postavljen za privremenog premijera Kanade, pa nije loše objasniti kako se odluka da se Justin Trudeau zamijeni puno opakijim tehnokratom može razumjeti samo kao: 1) prepoznavanje raspada sustava, koji je trenutno u igri; ali i 2) povijesne uloge Britanskog Carstva u korištenju Kanade kao oružja protiv Kanađana, ali i Amerikanaca,  unatrag više od dva stoljeća.

Kanada kao britansko oružje protiv Amerike

U 19. stoljeću Kanada je bila prepoznata kao glavni neprijatelj SAD-a, budući da je obavještajna služba Konfederacije uživala u  velikom pokroviteljstvu i potpori Britanskog Carstva, putem mreže obavještajnih baza u Montrealu i Torontu. Ove obavještajne mreže Konfederacije, ne samo da su koordinirale terorističke operacije protiv Unije, nego su dodatno platile i usmjerile Johna Wilkesa Bootha neka ubije Lincolna nakon završetka rata.

Te su činjenice detaljno opisane u briljantnoj knjizi Barryja Sheehyja iz 2017. godine: "Montreal: Grad tajni".

Kada je 'Okrugli stol' Cecila Rhodesa (utemeljen 1902. godine), postao pokretačkom snagom u oblikovanju Imperijalne Velike Strategije kako bi se ponovo zauzele izgubljene kolonije Amerike i uspostavila svjetska federacija pod vodstvom londonskog Cityja - Kanada je bila ta koja je proizvela stotine Rhodesovih stipendista, između 1907. i 1952. godine, koji su se zatim infiltrirali u Sjedinjene Države. 

Ovu je činjenicu razotkrio američki novinar Eugene Griffin, u članku 'Chicago Tribunea', iz 1951. godine, pod naslovom: “Kanada je dobar teren za Rhodesove štićenike”. Tekst je objavljen kao jedan od 16 eksplozivnih članaka, u razdoblju od 15. do 31. srpnja 1951. godine. Nekoliko navoda iz niza tekstova: 

“Učenjaci i drugi britanski obrazovani Kanađani su u jedinstvenoj poziciji da služe Britaniji, putem kanadskog utjecaja na Washington kao susjed Sjedinjenih Država. Kanada djeluje kao poveznica između Engleske i Sjedinjenih Država, pomažući u održavanju susjedne republike, u skladu s matičnom zemljom dominiona...

Kada je general MacArthur razljutio Britaniju i Kanadu svojim nastojanjima da dobije Korejski rat, kanadski ministar vanjskih poslova, školovan na Oxfordu, Lester B. Pearson, požalio se kako su američko-kanadski odnosi postali "teški i delikatni".

MacArthur je sljedeći dan dobio otkaz...

Osoblje Pearsonovog ureda za inozemne poslove je prepuno stipendista Rhodesa. 23 među 183 stožerna časnika, ili jedan od svakih osam, koji su se školovali na sveučilištu Oxford u Engleskoj, na stipendijama koje je stvorio Cecil Rhodes, graditelj carstva i dijamantni mogul, koji je želio da se Sjedinjene Države vrate u okrilje Britanije...

Ostali članovi kanadskog ureda za vanjske poslove također su se školovali u Engleskoj, iako ne kao stipendisti Rhodesa.

Pearson je otišao u Oxford (St. John's, 1922.) s Masseyevom stipendijom, koju mu je dao kanadski milijunaš...

Norman A. Robertson, znanstvenik s Rhodesa (Balliol, 1923.) koji se ponekad naziva najbriljantnijim članom britanskog obučenog unutarnjeg kruga u tzv. istočnom bloku vlade, sjedištu premijera i ministarstva vanjskih poslova, još je jedna važna osoba u odnosima Kanade s Britanijom i Sjedinjenim Državama. On je službenik Tajnog vijeća i tajnik kabineta, a bio je i državni podtajnik i visoki povjerenik u Britaniji."

Krivi Kanadu! (Crveni Ratni plan)

Kao što je informativni Lpac-ov dokumentarac, iz 2010. godine: “The Special Relationship is for Traitors” (video na YT nije dostupan za "ovo" područje) pokazao, tijekom ranog 20. stoljeća vodeće američke vojne osobe, poput brigadnog generala Billyja Mitchella, shvaćale su britansku ulogu u podržavanju Konfederacije i britanske manipulacije globalnim ratovima.

General Mitchell borio se zubima i noktima protiv "posebnih odnosa", te je naveo američku vojsku neka stvori "Crveni Ratni plan i Narančasti ratni plan", kako bi porazili Britaniju u kontekstu eventualnog rata između sila engleskog govornog područja.

Ovi planovi postali su službena američka vojna doktrina 1930. godine, a izrađeni su kao odgovor na anglo-kanadske planove za invaziju SAD-a, koji su bili izrađeni i poznati već deset godina ranije (poznati kao Obrambena shema 1).

Unatoč nazivu, čak i najvatreniji anti-američki povjesničari, priznaju kako su ovi planovi bili potpuno ofenzivne prirode, budući da tada nije postojao prethodni američki plan za invaziju na Kanadu.

Crveni ratni plan skinut je s dnevnog reda tek kada je Amerika odlučila kako je važnije ugušiti prijetnju londonskog fašističkog Frankensteina, nego se izravno sukobiti s Britanijom tijekom Drugog svjetskog rata.

Infiltracija Zelene agende u razmatranja vanjske i energetske politike SAD-a, također je u velikoj mjeri potaknuta utjecajem Mauricea Stronga iz Kanade.

Od 1963. do 1970. godine, Strong je nadgledao opsežnu reorganizaciju Liberalne stranke, čak se pohvalio svojoj biografkinji Elaine Dewar, u jednom intervjuu 1994. godine, kako je bio u izbornoj komisiji, koja je 1963. godine, dovela agenta Fabijanskog društva, Pierrea Trudeaua, u politiku.

Od 1965. do 1967. godine je Strong vodio kanadsko Ministarstvo vanjskih poslova, osnovao Kanadsku agenciju za međunarodni razvoj (CIDA), koja je transformirala filozofiju "međunarodne pomoći": iz pomoći siromašnim nacijama neka izgrade gospodarstva punog spektra, preraslo je u predatorsko kreditiranje, vezano uz grozne uvjete. Također je bio mentor mladom Klausu Schwabu, bio je suosnivačem Svjetskog ekonomskog foruma 1971. godine, predsjedao je prvim UN-ovim forumom o stanovništvu 1972. godine, bio je članom Upravnog odbora grupe Bilderberg, te je osmislio svjetonazore koji su postali poznati kao: 'Zeleni novi dogovor' i Agenda 21 (pokrenuta na "Summit RIO", u Brazilu 1992. godine, kojim je također predsjedao).

Danas se uspostavlja duhovni nasljednik Mauricea Stronga i Pokreta okruglog stola - kako bi preuzeo kontrolu nad Kanadom. Govorim, naravno, o Marku Carneyju.

Genocidni pedigre Marka Carneya

Peter Foster iz 'National Posta' elokventno je opisao Marka Carneyja, pišući:

“Od pojave pandemije COVID-a, Carney je bio ispred i u središtu promicanja političke agende poznate kao:  “Great Reset,” ili  “Green New Deal,” ili “Build Back Better.”

Svi se temelje na tvrdnji  kako COVID i poremećaj globalnog gospodarstva uzrokovan zbog loših politika zbog COVID-a, pruža priliku koja se pruža jednom u životu, i to ne samo za regulaciju klime, već i za oblikovanje pravednijeg, raznolikijeg, inkluzivnijeg, sigurnijeg i budnijeg svijeta.”

Marka Carneyja najbolje se može opisati kao jednog od najvažnijih insajdera i maskota oligarhije, koji je služio kao posebni izaslanik UN-a za klimatske akcije i financije, bivši investicijski bankar za Goldman Sachs, povjerenik Svjetskog ekonomskog foruma (zajedno s kolegicom pripravnicom s Oxforda, Chrystiom Freeland), bivši je guverner Banke Kanade, a zatim Banke Engleske i predsjednik BIS-ovog Odbora za financijsku stabilnost (2011.-2018.). Svugdje je nadgledao stvaranje derivativne tempirane bombe, koja je dizajnirana da sruši transatlantski financijski sustav, kod buduće kontrolirane detonacije.

Godine 2024. Carney je čak postao predsjednikom kraljice svih think tankova: 'Kraljevskog instituta za međunarodne poslove' (aka: Chatham House), čiji je američki ogranak osnovan 1921. godine, kao 'Vijeće za vanjske odnose' (CFR).

Ova međunarodna mreža think tankova 'Okruglog stola' koordinirala bi nekoliko generacija stipendista Oxforda i Rhodesa, te je slijedila put Cecila Rhodesa, kako bi ponovo stvorili "crkvu Britanskog Carstva" i ponovo preuzeli američke kolonije, koje su proglasile neovisnost od Imperije 1776. godine.

Zelene obveznice i oligarsi

Osim što je bio na čelu Banke Engleske, bivši čovjek Goldman Sachsa, Mark Carney, također je podržavao radnu skupinu Odbora za financijsku stabilnost, vezanu uz financijske objave povezane s klimom. Osnovano je 2015. godine i iskorištena kao smjernica za 'Bijelu knjigu' britanske vlade, iz srpnja 2019. godine: "Strategija zelenih financija: Transformacija financija za zeleniju budućnost“.

U 'Bijeloj knjizi' je predloženo "konsolidiranje položaja Ujedinjenog Kraljevstva kao globalnog središta zelenih financija i pozicioniranje Ujedinjenog Kraljevstva na čelu zelenih financijskih inovacija, te podataka i analitike... koje podržavaju institucije,  koje predstavljaju 118 trilijuna dolara imovine, na globalnoj razini".

Radna skupina, pod vodstvom Carneyja, također je 2016. godine iznjedrila Inicijativu za zeleno financiranje, koja je sada glavno sredstvo osmišljeno za preusmjeravanje međunarodnih tokova kapitala u zelene tehnologije.

Carneyjev bivši poslodavac u Goldman Sachsu je također stvorio "Zeleni indeks za 'vrlo ulaganje'", uključujući dva nova indeksa održivosti za promicanje velikih ulaganja u zelenu infrastrukturu, nazvana: CDP Environment EW i CDP Eurozone EW.

Akronim CDP potječe od 'Climate Disclosure Project': think tanka sa sjedištem u Londonu, koji je generirao program Goldman Sachsa. Marine Abiad iz Goldman Sachsa promovirala je CDP indeks, rekavši: "Uvjereni smo kako održive financije omogućuju financijskim tržištima da igraju važnu ulogu u gospodarstvu."

Bez sumnje igraju. 

Pod utjecajem Marka Carneyja i kralja Charlesa - Bank of England, uz neke od najprljavijih banaka u mreži Rothschild/City of London - promicale su "zelene financijske instrumente" - predvođene zelenim obveznicama za preusmjeravanje mirovinskih planova i uzajamnih fondova prema zelenim projektima, u koje nitko pri zdravoj pameti nikada ne bi svojevoljno uložio.

Indeks ekološkog, socijalnog upravljanja (ESGI), sada je uspostavljen u 51% njemačkih banaka, uključujući i derivatnu bankovnu  bombu, koja čeka da eksplodira, po imenu Deutschebank.

Vodeći bankari koji podržavaju ESGI, poput Marka Carneya i Banke Engleske, rekli su kako bi se više od 6,5 trilijuna eura moglo mobilizirati u okviru ovog novog indeksa (koji trenutno iznosi oko 160 milijardi dolara).

Stvaranje ovih "zelenih obveznica" ide ruku pod ruku s mehanizmima spašavanja, koji su sada implementirani diljem transatlantskih zemalja, kako bi se ukrali trilijuni dolara iz mirovinskih fondova, RRSP-ova i uzajamnih fondova; to će se dogoditi  slijedeći put kada bude potrebno spašavanje onih koji su "preveliki da bi propali", a koji trenutno leže na vrhu balona derivata od 1,2 trilijuna dolara, koji čekaju da se ispuhnu.

Za slučaj da ste mislili kako 'Pobunu protiv izumiranja', na neki način nisu dirnule ruke društvenih inženjera....vodeća figura, iza pokreta, po imenu Alex Evans, bio je bivši konzultant u 'Međunarodnoj jedinici za održivost', ondašnjeg princa Charlesa i koautor "Globalnih trendova 2025.: Transformirani svijet Nacionalnog obavještajnog vijeća SAD-a", koji je postao nacrt ekološke/vanjske politike za Obaminu administraciju 2008. godine. 

Trenutno Evans vodi 'Projekt kolektivne psihologije', "...gdje se psihologija susreće s politikom".

Među ostalim vodećim britanskim obavještajcima, koji su upravljali pokretom 'Extinction Rebellion', bili su Farhana Yamin i Sam Gaell iz Chatham Housea (kontrolna institucija iza CFR-a, sa sjedištem u New Yorku, koje isto nadzire Mark Carney).

Koliko to zapravo može biti pobuna - ukoliko je pobunu namjestio establišment?

Problem je uvijek bio u kontroli stanovništva

Oligarsi, koji vode "veliki zeleni dizajn", otkako je Sir Alexander King iz Rimskog kluba, započeo studiju "Ograničenja rasta", 1970. godine - znali su kako će zeleni izvori energije "niske gustoće toka energije" smanjiti globalnu populaciju, a to je upravo ono što su i htjeli. Sir King je toliko rekao 1990. godine, kada je napisao:

“U potrazi za novim neprijateljem, koji bi nas ujedinio, došli smo na ideju o zagađenju, prijetnju globalnim zatopljenjem, nestašicama vode, glad i slično… Sve ove opasnosti uzrokovane su ljudskom intervencijom, a samo promijenjenim stavovima i ponašanjem, mogu se prevladati. Dakle, pravi neprijatelj je samo čovječanstvo.”

Sir King je, naposljetku, samo slijedio vodstvo utemeljitelja UNESCO-a (i predsjednika 'Eugenike'), Sir Juliana Huxleya, koji je 1946. godine, napisao:

“Biti će potrebno političko ujedinjenje u neku vrstu svjetske vlade...lako je moguće kako će bilo kakva radikalna eugenička politika biti mnogo godina politički i psihološki nemoguća, za UNESCO će biti važno neka se pobrine da se eugenički problem ispita s najvećom pažnjom, te da javni um bude obaviješten o pitanjima koja su u igri, tako da mnogo toga što je sada nezamislivo može barem postati zamislivo.”

Tek nekoliko godina kasnije, Huxley će zajedno s princem Philipom Mountbattenom i princem Bernhardtom od Nizozemske,  osnovati 'Svjetski fond za zaštitu prirode'. Sva trojica su bili prisutni na Bernhardtovom osnivačkom sastanku skupine Bilderberg, kako bi se unaprijedilo ovo veliko pretvaranje društva u namjerno samoistrebljenje, 1954. godine; i dok Huxley nije bio prisutan, 1970. godine, druga dva oligarha su suosnivali '1001 Nature Trust', zajedno s 999 drugih bogatih mizantropa, kako bi financirali cvjetajući ekološki pokret.

Te su snage također stajale iza državnog udara u Americi, koji je na vlast doveo Trilateralnu komisiju pod Jimmyjem Carterom, te su pokrenuli "kontroliranu dezintegraciju američke ekonomije", od 1978. do 1982. godine. 

Ova skupina, koju je predvodio Zbigniew Brzezinski, ne samo da je igrala na kartu radikalnog islama protiv Sovjetskog Saveza, nego je također uspostavila program smanjenja stanovništva promicanjem zelenih izvora energije, i to mnogo prije nego što je postao popularan globalistički cilj.

Prije predsjedanja Summitom u Riju, 1992. godine, koji je inaugurirao pojam 'održivi razvoj' i Agendu 21, Maurice Strong (utemeljitelj '1001 Nature Trusta', Bilderbergera i potpredsjednik 'Svjetske zaklade za prirodu', pod princom Philipom) razmišljao je o kontroliranoj dezintegraciji društva, kada je rekao:

“Što ako bi mala skupina svjetskih vođa zaključila kako glavni rizik za Zemlju dolazi od postupaka bogatih zemalja? Ako svijet želi preživjeti, te bi bogate zemlje morale potpisati sporazum kojim se smanjuje njihov utjecaj na okoliš. Hoće li oni to učiniti? Zaključak grupe je 'ne'. Bogate zemlje to neće učiniti. Neće se promijeniti. Dakle, kako bi spasili planet, grupa odlučuje: Nije li jedina nada za planet propast industrijaliziranih civilizacija? Nije li naša odgovornost da to postignemo?"

Oligarsi koji godinama pokušavaju 'reformirati' čovječanstvo - uopće ne mare za okoliš.

Zabilježeno je da su princ Philip i Bernhard ubili više ugroženih vrsta na safariju, nego što je većina ljudi ubila komaraca. Oni jednostavno ne vole ljude. Osobito misleće ljude, jer misleći ljudi pitaju kako i zašto se proizvoljna pravila primjenjuju da bi se opravdali ratovi, siromaštvo i oligarhizam, koji uništava živote i sada i u budućnosti.

Inicijativa 'Pojas i put', kao i tendencija kvantitativnog i kvalitativnog rasta ljudske populacije, koju takvi veliki projekti podrazumijevaju - cilj je koji Green New Deal želi eliminirati.

Naslijeđe znanstvenog i tehnološkog napretka, koje je pokrenulo zapadnu civilizaciju iz mračnog doba u renesansu u 15. stoljeću je napadnuto, jer je to izgubljena etika za koju oligarhija ZNA kako se možda probudi i koja bi mogla dovesti Zapad u sklad s rusko-kineskim programom za rast i razvoj prema filozofiji "suradnje u kojoj svi dobivaju", na Zemlji i u svemiru.

Učinci ideja renesanse poklopili su se s najvećom stopom otkrića univerzalnih načela, jer je čovječanstvo nastojalo upoznati um Boga - proučavajući knjigu prirode, sa srcem ljubavi i stavom poniznosti, prikazanim u liku Leonarda Da Vincija. Eksplozija novih tehnologija nije samo revolucionirala astronomiju, medicinu i inženjerstvo, već je rodila moderno industrijsko gospodarstvo, što se poklopilo s najvećim porastom stanovništva u povijesti.

Ovaj eksponencijalni porast maltuzijanci su stoljećima koristili kao dokaz da je čovječanstvo "samo još jedna kancerogena izraslina izrasla na čistoći majke Gaje".

Dakle, ako se ne slažete s filozofijom "ljudi=rak" i želite nešto malo optimističnije u svom životu, podignite glas protiv nametanja glupih pravila tehnokratske oligarhije, ma gdje na svijetu bili. Nametanje neizabranih političara ili prodavatelja globalizma, sigurno će u jednom momentu dosegnuti onu kritičnu točku kada se cijela shema ruši. Carney i njegovi pajdaši su zlo. 

Hvala na čitanju, i pozdrav uz fotku proljetnog livadskog cvijeća: