Predložena opsada je zaista puno previše
U Gazi je trenutno više od 17000 djece bez ijednog živog roditelja
Mnogi od nas su to od početka govorili, kako se genocid u Gazi nije odnosio na spašavanje nikakvih talaca (koje Izrael i dalje nastavlja ubijati), niti uništenje nikakvog Hamasa (kojeg Izrael pomaže u naoružavanju i regrutiranju). Uvijek se radilo samo o etničkom čišćenju zemlje Gaze kako bi se uspostavio "Veliki Izrael". Vidjeli smo Izraelce kako govore o kupnji nekretnina u Gazi. Vidjeli smo izlete brodom duž obale Gaze, kako bi Izraelci mogli izbliza pogledati uništenje Gaze, kao da je to sportsko natjecanje. Vidjeli smo njihove planove da se Palestinci presele u sinajsku pustinju.
Moramo samo pogledati kako su Palestinci bili prisiljeni napustiti svoje domove, čak i svoje bolničke krevete, i hodati od "sigurne zone" do "sigurne zone", nadajući se kako neće podleći ozljedama i iscrpljenosti, ili biti pogođeni snajperom ili dronovima. Vidjeli smo kako Izrael tjera ljude neka napuste sjever Gaze, neka odu na jug i stisnu ih u maleni kutak Rafaha, dok su se smijali Bidenovim crvenim linijama. Rečeno nam je kako je ova okrutnost neophodna da bi se Hamas ukinuo kao borbena sila, i onda nam je rečeno kako je Hamas doista ukinut kao borbena sila.
Pa, sada Izrael želi reći svima koji su se vratili u sjevernu Gazu - do ruševina svojih domova u nadi da će spasiti neke od svojih stvari, potražiti svoje nestale, te započeti mučan proces ponovne izgradnje svojih života - kako oni ipak moraju ponovo napustiti sjevernu Gazu. To je zato što Izrael tepih bombardiranjem nije uspio iskorijeniti Hamas, te stoga želi nametnuti taktiku izgladnjivanjem, koja također neće uspjeti iskorijeniti Hamas.
U ovom trenutku, Izrael primjenjuje taktike izgladnjivanja i u južnoj Gazi. Dakle, što će se događati kada i ovaj barbarski plan propadne? Hoće li Izrael konačno reći kako nema izbora nego mora sve pobiti? Kada prestaje ovo ludilo?
Plan opsade iznijeli su umirovljeni izraelski ratni zločinci - mislim generali - i predali ga parlamentarnom odboru na odobrenje. Dvadeset i sedam članova Knesseta pisalo je vladi, pozivajući ih neka usvoje plan. Bizarno, oni tvrde kako će plan prisiliti Hamas da oslobodi taoce, dok će im to u stvarnosti biti smrtna kazna.
Govorimo o stotinama tisuća civila u sjevernoj Gazi, od kojih mnogi neće moći otići, ili će se bojati otići, ili možda čak neće dobiti upute da odu. A što će se dogoditi ako civili koji ne odu odu tražiti hranu? Hoće li ih Izrael pucati?
Obzirom na to da Izrael bombardira svaku označenu sigurnu zonu, Palestincima se sigurno može oprostiti što su ostali na mjestu, odnosno tamo gdje već jesu. No, kada tako odluče, onda će ih naši zapadni vođe okriviti za vlastitu glad. Centralistički izraelski političar, Meirav Cohen, rekao je o Palestincima: "Jedina prijetnja s kojom se suočavaju je pretilost." Ako vam nije jasno, takozvani umjerenjaci izgovaraju ovakve stvari u Izraelu. Nije da su umjerenjaci na Zapadu išta bolji. Samo čekamo da poznati engleski borac za palestinska prava, Sir Keir Starmer, ponovo potvrdi kako Izrael ima pravo uskratiti hranu, vodu i lijekove Palestincima. Onda se povuče iz javnosti na dva tjedna, pa kada se opet vrati, pretvara se kako on tako što nikada nije rekao.
Ne mogu vjerovati da se ovako što uoće mora napisati, ali Palestinci jesu ljudska bića i ne možete očekivati od njih neka hodaju s jednog kraja zemlji na drugi kraj, beskrajno i po cijeloj zemlji, pogotovo kada nemaju pristup osnovnim stvarima za život. Svaki put kada započnu ovaj nemilosrdni proces, svaki puta će mnogo više njih umrijeti....što i jest apsolutno namjera Izraela.
Na pitanje hoće li im se ikada dopustiti povratak, umirovljeni general-bojnik Gershon Hacohen, kaže: "Sve će ovisiti o tome što će se dogoditi u budućnosti." Izrael ne daje baš nikakve naznake da će tim ljudima ikada dopustiti povratak u sjevernu Gazu. Moja pretpostavka je kako će oni iskoristiti svoj neuspjeh u tome da iskorijene Hamas - kao stalni izgovor - da spriječe povratak civila.
Na početku ovog sukoba, Netanyahu je rekao svom ratnom kabinetu kako želi smanjiti palestinsko stanovništvo na najmanji mogući broj i to jest ono što on planira učiniti. Preživjeli će ostatak života provesti živeći po šatorima, a naši će se zapadni vođe pretvarati kako je to samo bila izraelska samoobrana.
Ono što me zaista pomalo plaši jest činjenica - što ako Netanyahu uspije izazvati regionalni sukob? Pretpostavljam kako će on onda imati svako opravdanje i izgovor za bombardiranje šatorskih gradova dok ne postanu samo puko sjećanje. Genocid će onda biti potpun. Bez obzira hoće li stvari na kraju otići tako daleko ili ne, imamo dovoljno dokaza kako postoji ozbiljan rizik da će se stvari odvijati na ovaj način. Ti dokazi pružaju dovoljno pravnog i moralnog opravdanja za djelovanje.
Američki ratni brodovi trenutno idu prema regiji kako bi zaštitili Izrael - koji je de facto započeo regionalni rat - zbog izraelskih terorističkih i raketnih napada na Libanon. SAD bi trebao u sebi pronaći makar zrnce pristojnosti i prestati se fokusirati na zemlje koje Izrael provocira, nego se treba početi fokusirati na sam Izrael. Bilo bi za početak u redu jasno i glasno reći da ako ovaj genocid ne prestane, nećemo imati drugog izbora nego vojno intervenirati, kako bismo zaštitili živote civila.
Činjenica kako SAD to nikada ne bi učinio, trebao bi biti dovoljni okidač da se jednom zauvijek potkopa njihov ratni stroj. Kako itko uopće može misliti da je bilo koji američki rat - rat za oslobođenje? Kako itko može pomisliti da ratne huškače uopće ne zanimaju civili u Ukrajini, ili demokracija u Venezueli, ili ljudska prava u Kini? Možemo vidjeti sasvim jasno kako carstvo uopće ne zanimaju ljudska prava, nekakva demokraciju i životi civila. Vrijeme je da sve svoje gađenje koje osjećate prema genocidu u Gazi primijenite na sve poltrone carstva, jer nigdje ne postoji trenutak koji pokazuje kako su oni dobri momci.
Ne mogu vidjeti da će se ovo ikada dogoditi, niti za milijun godina - pretpostavimo samo kako UN žele biti oni koje će slušati na svijetu, oni žele imati kredibilitet - onda oni moraju početi govoriti o intervenciji. Argument za vojno djelovanje u Gazi jest puno jači nego u bilo kojem vojnom sukobu zadnjih desetljeća. Ono što ljuti jest činjenica što ne trebamo poslati nijednu vojsku u Gazu kako bi se postigao mir. Kada bi UN odobrio korištenje vojne sile državama članicama, Izrael ne bi imao drugog izbora nego povući se. Ali opet, mogli bismo postići ovaj cilj zaustavljanjem slanja oružja Izraelu. No, naši čelnici ipak to neće učiniti.
Bidenova administracija priznala je kako je odustala od mogućnosti mirovnog sporazuma - koji nikada nije ni pokušala postići. Postupci SAD-a, uključujući njihovu zlouporabu veta, trebali bi biti dovoljni da izbace i njih i Izrael iz UN-a. Znamo kako je to nemoguća misija, jer Izrael i SAD jesu UN. Ali opet, ako SAD ne može i neće poduzeti niti najmanji napor kako bi zaustavili ovaj genocid, ostatak svijeta mora učiniti duplo više kako bi im se suprotstavili. Vrijeme je da se stvori novi svijet, u kojem SAD ne može tek tako tjerati svoju volju. Dopuštajući genocid i mirno promatrati masovno uništenje slabijih od sebe.
Add comment
Comments