Novi Svjetski Poredak je spreman za konačni potpis ovog vikenda

Dogovori su već sklopljeni, a rasprave su samo za pokazivanje. Stigao je Novi svjetski poredak; finalizirano je. Evo kako će to izgledati.

Sloboda je opet otkazana. Ujedinjeni narodi, u svojoj neprekidnoj potrazi za orkestriranjem globalnog upravljanja, otkriti će nam na  svom godišnjem sastanku, 22. i 23. rujna 2024.  godine, u New Yorku - ono što su drsko nazvali "Svijet budućnosti"?!

Vizija? Svijet okovan digitalnim lancima, gdje se svaki aspekt života nadzire, upravlja i manipulira mrežom jedinica i nula. Ovaj veličanstveni dizajn za globalnu digitalizaciju, osmišljen u sjenovitim hodnicima, gdje su vlade svijeta marionete lutkarima Velike tehnologije i Velikih financija. Nema slobodu, samo se radi o novom obliku ropstva.

Ovaj takozvani "paket digitalnog porobljavanja" nameće nam se uz pompu i ceremoniju krunidbe, ali bez ikakvog pristanka onih kojima se upravlja. Ovdje stojimo, na rubu digitalnog ponora, gdje su naši 'predstavnici' navodno već prodali našu budućnost, čineći nadolazeću raspravu u UN-u tek kazališnom predstavom, ismijavanjem demokracije.

Ironija je svobuhvatna; u svijetu u kojem se "demokracija" i "transparentnost" ponavljaju kao svetinje, ovaj ključni pomak prema digitalnoj distopiji događa se iza tako debelog vela, te samo slijepi ili sukrivci mogu tvrditi kako ne vide kroz njega. Ovo nije samo korak, već skok u 4. industrijsku revoluciju, kako je najavio Svjetski ekonomski forum, gdje se ljudska autonomija mijenja za iluziju učinkovitosti i sigurnosti.

Razmislite o ovome: niti u jednom trenutku globalno građanstvo, vi i ja, nismo konzultirali. Bez referenduma, bez javnih rasprava, samo tajni dogovori zapečaćeni u kuloarima gdje je stvarna moć. Ovo je novi svjetski poredak, odjeven u ruho napretka, gdje je sloboda redefinirana kao usklađenost s digitalnim nadzorom. Što je s opozicijom? Nailazi na šutnju, ignoriranje, ili ismijavanje, koje je rezervirano za 'neinformirane' ili 'teoretičare zavjere'.

Odvažnost ovog poteza UN-a, uz bok gospodarskim i tehnološkim divovima, nije samo dokaz njihove ambicije, već i optužba za nepoštivanje istinskog ljudskog djelovanja. Ovu digitalnu ludačku košulju predstavljaju kao neizbježnu, kao da bi se budućnost čovječanstva prirodno trebala okrenuti ka katalogiziranju, praćenju i trgovanju na digitalnim tržištima. Ali, budimo jasni, ovaj put ne vodi u utopiju, već u svijet u kojem je svaki klik, svaki pokret, svaka transakcija točka podataka u tuđoj knjizi, gdje je sloboda zastarjeli pojam, neobičan i zastario.

Ovo ne dolazi tek tako. Ovdje, umotan u retoriku napretka, čeka da bude razmotan u New Yorku, ne uz prasak, već uz cviljenje pasivnog prihvaćanja. UN-ova Agenda 2030. ubrzala je svoju vremensku crtu, ne iz altruistične hitnosti, već kao proračunati pomak prema Orwellovoj budućnosti, prije nego što još više ljudi probudi i shvate obim zločina koje su počinile nad njima njihove vlade, uz UN-ovu naklonost. Svjedoci smo suptilne smrti gotovine, ne samo u tehnološki potkovanim hodnicima Europe, ili užurbanim američkim ulicama, nego čak i u živahnom kaosu indijskih tržišta, a sve se izvršava bez pristanka javnosti.

Ovo nije puko napredovanje; to je digitalni udar. Svaka transakcija, svaki zdravstveni karton, svaki zalogaj koji pojedemo i svaka emisija koju pretirano gledamo spremni su za praćenje, katalogiziranje i kontrolu. Digitalni sustav, maskiran kao pogodnost, pretvara se u nevidljivog čuvara našeg svakodnevnog života. Ključ ovog zatvora? Neupadljivi QR kod, sada rutinski poput jutarnje kave, a ipak trojanski konj našeg doba. Predstavljen kao alat za učinkovitost, QR kod je evoluirao u digitalnu uzicu. Razmislite o tome: pristup jednostavnom izborniku sada potencijalno uključuje predaju vaših podataka. Tko vlada ovim carstvom QR kodova?

IT divovi, novi gospodari s tržišnom procjenom koja zasjenjuje BDP mnogih nacija, pretvorili su ono što je bilo alat za praćenje dijelova automobila u mehanizam za praćenje ljudskih života.

Ovaj trojanski konj na steroidima, sa svojim kapacitetom za beskonačne podatke, ne prati vas samo; moglo bi vas razumjeti bolje od vaših najbližih pouzdanika. Izmišljen je za svakodnevni zadatak označavanja dijelova, oteli su ga zapadni tehnokrati kako bi označili i kontrolirali nas - dijelove njihovog velikog stroja. Ne radi se samo o digitalizaciji; radi se o dominaciji, gdje je svatko od nas sveden na podatkovnu točku u golemom, hladnom prostranstvu digitalnih knjiga.

Ovdje leži veliko kazalište digitalnog despotizma, gdje takozvani "digitalni dogovor" nije pregovaranje nego diktat, koji bi se trebao odvijati daleko od znatiželjnih očiju javnosti, tijekom Generalne skupštine UN-a. Ove tajne sjednice, maskirane kao puke revizije na nekoj opskurnoj web stranici UN-a, nisu ništa drugo nego zavjera protiv autonomije nacija i pojedinaca.

Zamislite svijet u kojem neznanje nije samo blaženstvo nego i kultivirana politika. Mase, blaženo nesvjesne, lelujaju na rubu digitalnog ponora - uglavnom zato što su odlučile ne ulaziti u mutne vode donošenja međunarodne politike. Kada bi samo stanovništvo bilo manje ravnodušno, možda bismo mogli spriječiti ovu prijeteću digitalnu tiraniju.

Sastav tih zakulisnih poslova? Mutna mješavina korporativnih divova, gospodara IT-a i onoga što se smatra civilnim društvom, a svi plešu na melodiju koju sviraju Svjetski ekonomski forum i Rimski klub. Ovi entiteti, smješteni u varljivom miru Švicarske — zemlje koja je toliko 'neutralna' da postaje savršena jazbina za organizacije čije su vizije za čovječanstvo sve samo ne dobronamjerne. Njihov cilj? Oštro smanjenje ljudske slobode, umotano u krinku globalnog upravljanja.

Ovaj digitalni kompakt je gvozdena zamka. Nema mjesta za neslaganje, nema mjesta za osobni suverenitet. Koncept "isključivanja" je stran ovom sporazumu, kao što je ljubaznost stran morskom psu. Svaki pojedinac, bez obzira na želju ili potrebu, treba biti strpan u ovaj digitalni ograđeni prostor. "Pridruži se ili trpi", kažu, ne ostavljajući nikakav pravi izbor.

Što se tiče vlada, njihov se suverenitet jednako gazi. Oni nisu sudionici nego marionete, upućene neka se povinuju ili neka se suoče s nedefiniranim, ali sigurno strašnim posljedicama. Ovdje je pojam nacionalnog izbora smiješan, baš kao i pomisao da lav odluči postati vegetarijanac. Sama ideja o izuzecima u ovom velikom planu "potpune digitalizacije" je anatema za arhitekte ovog novog svjetskog poretka. Iznimke bi razmotale svoju pomno satkanu tapiseriju kontrole. Kako bi globalistička vizija uspjela, svaka nit mora izdržati, svaki pojedinac mora biti uračunat i nikome se ne smije dopustiti da izađe iz ovog digitalnog gulaga. Zašto? Jer kontrola, jednom kada se razrijedi, postaje beskorisna poput sita u kišnoj oluji.

Ovdje leži veliki manifest digitalnog spasa, koji se prodaje pod krinkom univerzalnog blagostanja, ali ispod njegove površine vreba smioni nacrt za kontrolu. Teren? Utopija u kojoj digitalne tehnologije brišu ljudske bolesti—rat, zagađenje, bolesti. Ali, nemojmo biti naivni; ovo je baršunasta rukavica koja skriva željeznu šaku Jednog svjetskog poretka, gdje je svaki bajt i bit lančana karika u novom globalnom upravljanju. Ovaj takozvani 'kompakt' ne samo da sugerira, on diktira svijet u kojem svi moraju marširati uz ritam digitalizacije. Drskost da se tvrdi kako svaka duša bez iznimke mora biti digitalizirana, kao da su ljudi puke podatkovne točke u njihovom velikom dizajnu. Ovdje se javlja cinizam: trebamo li vjerovati da će uniformnost u digitalnom pristupu magično izbrisati sukobe? Ili, vjerojatnije je kako će homogenost poslužiti boljem nadzoru, upravljanju i manipuliranju masama?

UN, zamišljen kao svjetionik međunarodnog dijaloga, sada se čini kao ništa više od marionete na koncu, koju vuku ljudi iz  Svjetskog ekonomskog foruma. Njihov sporazum iz lipnja 2019. godine nije samo partnerstvo; to je predaja, ilegalna aneksija suvereniteta pod zastavom suradnje. Što je s zakonitošću, u svijetu u kojem pravila donose oni s najdubljim džepom? Ovdje je zakonitost podložna, kao i digitalne valute koje nam žele nametnuti. Uđite u Big Tech i Big Finance, nove gospodare u ovoj distopijskoj priči. Oni ne samo da podržavaju ovaj pothvat; spremni su ga posjedovati. Proračun UN-a, nekoć zajednički napor nacija, sada je postao igračka tehnoloških titana i financijskih divova. "Tko plaća taj odlučuje", kažu oni, i doista, oni će odlučivati ​​o sudbini nacija, svodeći zemlje na puke korisnike u njihovom globalnom operativnom sustavu.

Ovo nastojanje prema jedinstvenom digitalnom identitetu za sve ne odnosi se na uključivanje; radi se o isključivanju—oni koji se opiru ovom digitalnom zagrljaju naći će se kao izopćenici u svijetu koji navodno slavi različitost. WHO, sa svojim potencijalom za tiraniju temeljenu na zdravlju, nazire se poput reinkarnacije Gestapoa, spreman nametnuti pridržavanje pod izgovorom javnog zdravlja. 

Ovaj kompakt, ovaj neumorni poriv prema 'potpunoj digitalizaciji', nije zora nove ere mira i prosperiteta. To je uspostava digitalnog despotizma, gdje iznimke - oni hrabri ili dovoljno glupi da se izdvoje - nisu samo smetnje, već ih se ocrnjuje kao neprijatelje napretka. Ironija? U borbi za individualnost, ove iznimke mogu biti samo posljednji bastioni prave ljudske slobode.

Zamislite buduća okupljanja Ujedinjenih naroda, ne kao forume globalne diplomacije, već kao obične korporativne skupštine dioničara - ili još bolje, kao "sastanke dionika" u stilu WEF-a. Ovdje je dnevni red unaprijed postavljen, ishodi unaprijed određeni, bez prostora za odstupanje ili za crtanje kursa koji bi mogao dati prednost ljudskom dostojanstvu u odnosu na digitalnu učinkovitost. Na čelu sjedi Digital Management, entitet koji je toliko svemoćan da se sam pojam otpora čini čudnim. Čovječanstvo, sada transmutirano u transhumanost, slijedi šutnjom koja dovoljno govori o njihovoj podjarmljenosti.

Za one rijetke koji imaju vid i glas? Sustav ima rješenje: digitalno brisanje. Čisti, bezglasan nestanak, lišen zbrke tradicionalnog ubojstva. U ovom hrabrom novom svijetu, "President Digital" stoji besprijekorno; na kraju krajeva, u poretku temeljenom na pravilima, nema zločina ako nema tijela - samo praznina gdje je nekoć bio glas. Zavirujući u ešalone savjetodavnih uloga UN-a, ne treba se iznenaditi što ćete pronaći titane Velike tehnologije. Ove korporacije, nova proročanstva naše digitalne sudbine, ne samo da savjetuju; oni diktiraju scenarij, vođeni nevidljivim rukama velikih financija, čija se imena ne usudimo preglasno šaptati.

Ali, ovdje leži srž - imamo li mi, kolektiv čovječanstva, izlaz iz ove digitalne omče koja nam se steže oko vrata? Doista, postoji put, ali on zahtijeva buđenje iz našeg induciranog sna. Zahtijeva prepoznavanje šahovske partije koja se igra s našim životima, razumijevanje uloga i odbacivanje izolacije koju nameće sustav koji zagovara individualizam samo da podijeli i osvoji. 

Naš spas leži u jedinstvu, u pokliču "Zajedno možemo", nadilazeći digitalni jaz kako bismo povratili našu zajedničku ljudskost. U svijetu u kojem se vaga pravde prevrće novcem, u kojem ubojice nose krune, a istinoljubivi se žrtvuju na lomači konformizma, strah prigušuje usta masama. Upravo u ovom svijetu, zaogrnutom tišinom i sjenama, postaje imperativ probuditi uspavanog zmaja neslaganja.

Hvala na čitanju. 

Slijedeće "meme" uopće to nisu - oni su postali neizbježna svakodnevnica.