BILJKE OSJEĆAJU

Postoje provokativni dokazi kako biljke imaju neki oblik osjećaja. Ovo otkriće dovodi u pitanje duboko ukorijenjene pretpostavke,  kako u biologiji, tako i u drugim znanstvenim područjima, kojima danas dominira materijalistička i reduktivno mehanistička paradigma. Svojstva i potencijalni kvantno-fizički procesi, uključeni u biljnu osjetljivost, također imaju duboke i široke implikacije za razumijevanje raskrižja kvantne fizike, teorije informacija, parapsihologije i računalnih sustava za obradu informacija, kao što je mrežna umjetna inteligencija.

U prvom odjeljku raspravljam o tome kako biljke reagiraju na glazbu: ne kao ljudski sluh, već putem vibracijske rezonancije. Čini se kako klasična i jazz glazba potiče rast i vitalnost biljaka; dok oštriji zvukovi, poput heavy metala, izazivaju stres, pa čak i smrt biljke. Takve interakcije sugeriraju dinamičan, osjetljiv odnos, između biljaka i njihovog okoliša, odnos koji ukazuje na neku vrstu svijesti,  koja nadilazi mehanička objašnjenja. Naposljetku, postaje jasnije kako se implikacije ovih otkrića protežu daleko izvan laboratorija. Istraživanja učinaka zvučnih valova na biljke otkrila su duboke korisnosti u poljoprivredi. Iskorištavanjem specifičnih akustičnih frekvencija, možemo povećati stope klijanja, prinose usjeva i otpornost na štetočine, a sve to istovremeno smanjujući ovisnost o štetnim kemikalijama. Čak i ako su stanična rezonancija, hormonska regulacija i poboljšana apsorpcija hranjivih tvari, prilično dobro shvaćeni mehanizmi koji leže u pozadini ovih učinaka, postoje drugi empirijski dokazi o osjećaju biljaka, koji zahtijevaju nemehanistički pristup.

Ovi dokazi prikazani su u drugom odjeljku, gdje raspravljam o radu Clevea Backstera, poligrafa i CIA-inog stručnjaka za ispitivanje, čiji su eksperimenti otkrili kako biljke: ne samo da reagiraju na zvuk, već pokazuju i neki oblik ekstrasenzorne percepcije (ESP). Backsterovi eksperimenti pokazali su da biljke reagiraju na ljudske namjere, stvaraju emocionalne veze sa svojim skrbnicima, te daju prioritet značajnim podražajima u svojoj okolini. Ovi fenomeni prkose konvencionalnom shvaćanju percepcije, koja je povezana s mozgom i živčanim sustavom. Umjesto toga, oni predlažu način svijesti koji djeluje kroz relacijski značaj, ali i kontekstualno prilagođavanje.

U trećem i posljednjem dijelu raspravljam o zadivljujućem otkriću kvantne koherencije u fotosintezi biljaka. Ovo je proces u kojem biljke postižu gotovo savršenu energetsku učinkovitost - stabiliziranjem kvantnih stanja na sobnoj temperaturi. Ovaj kvantni fenomen, ne samo da redefinira naše razumijevanje života, već nas također poziva da preispitamo prirodu percepcije, osjećaja i obrade informacija. To čak ima implikacije na razvoj umjetne inteligencije, posebno kada uzmemo u obzir potencijalno sjecište kvantne fizike i ESP istraživanja.

Biljke imaju glazbene preference

Jedan od najboljih dokaza o osjećaju biljaka jest njihova očigledna sklonost "slušanju" nekih vrsta glazbe, umjesto drugih. Biljke koje su izložene klasičnoj glazbi rastu prema zvučniku iz kojeg ona izvire, dok se one koje su izložene rocku ili heavy metalu se odmiču od zvučnika, te na kraju uvenu i uginu. Studije su otkrile kako klasična i jazz glazba potiču rast biljaka; dok oštri glazbeni žanrovi, poput heavy metala, izazivaju stres prekomjernom stimulacijom biljnih stanica. Npr. čini se da ruže pristaju na rafinirane melodije violinske glazbe. Čini se da biljke mogu razaznati kvalitetu i intenzitet zvučnih vibracija. Budući da su biljke bez ušiju ili živčanog sustava, one očito ne "čuju" glazbu na isti način kao mi ljudi. Međutim, vibracije zvučnih valova stimuliraju njihove stanice i potiču kretanje hranjivih tvari kroz njihovo tijelo. Čini se kako ova dinamična interakcija potiče rast biljaka i jača njihov imunološki sustav. Činjenica da sama rezonancija zvuka može materijalno utjecati na život biljke prkosi redukcionističkom pristupu biologiji.

https://pistilsnursery.com/blogs/journal/music-and-plant-growth-heres-what-the-science-says

Istraživanje ovog fenomena postalo je svjetsko. Devendra Vanol, s Instituta za integrirano proučavanje i istraživanje biotehnologije i srodnih znanosti, u Indiji, pokazao je da biljke mogu razlikovati različite zvukove, uključujući žanrove glazbe, prirodne zvukove, pa čak i urbanu buku. Kao što ćemo vidjeti, kada se promatra u kontekstu drugih biljnih sposobnosti, ova osjetljivost na zvuk sugerira da biljke imaju svijest o svom okolišu i neku vrstu osjećaja, koji dovodi u pitanje dosad dominantnu materijalističku paradigmu, u znanosti. Reda Hassanien s Kineskog poljoprivrednog sveučilišta, otkrio je kako zvučni valovi - ne samo da povećavaju prinose usjeva poput rajčica, špinata i riže - nego, također i smanjuju štetnike i bolesti. Zdravi tretmani mogli bi nam pružiti ekološki prihvatljivu alternativu kemijskim gnojivima i pesticidima, jačanjem imunološkog sustava biljaka. Glazba, umjesto kemikalija, mogla bi održati, pa čak i povećati, poljoprivrednu produktivnost.

https://www.researchgate.net/publication/260167970_Advances_in_Effects_of_Sound_Waves_on_Plants

Razne studije su pokazale da biljke rezonantno reagiraju na svoje akustično okruženje na dinamičan način. Na frekvencijama unutar ljudskog čujnog raspona, zvučni valovi prodiru u stanične strukture biljaka, potičući fiziološke i biokemijske procese, koji onda poboljšavaju rast, otpornost i produktivnost. Biljke koje su izložene određenim zvučnim frekvencijama pokazuju ubrzani rast, povećane prinose i poboljšane imunološke reakcije; sve od klijanja do zrelosti. Štoviše, istraživači su identificirali optimalne uvjete za ovaj učinak. Zvučni valovi na 1 kHz i 100 decibela (dB) potiču staničnu diobu, povećavaju fluidnost staničnih stijenki i pojačavaju aktivnost kritičnih enzima.

Kada se koriste kao alat u poljoprivredi - zvučni valovi mogu utjecati na gotovo sve faze i aspekte razvoja biljaka: od rasta, do imuniteta i prinosa. Izloženost zvuku ubrzava klijanje i poboljšava zdravlje sadnica. Npr. sjeme riže optimalno reagira na zvučne valove na 0,4 kHz; pokazujući pojačanu aktivnost korijena, visinu stabljike i propusnost membrane. Studije koje koriste tehnologiju akustične frekvencije biljaka (PAFT) pokazale su značajno povećanje prinosa u usjevima, kao što su: rajčice, krastavci i riža. Npr. prinosi rajčice porasli su za najmanje 13,2%; špinat je zabilježio povećanje od 22,7%, pod tretmanom zvučnim valovima. Osim količine se poboljšala i kvaliteta proizvoda, mjerena atributima kao što su: sadržaj šećera i razina vitamina. Zvučni valovi jačaju imunitet biljaka, smanjuju prevalenciju štetnika i bolesti. Eksperimenti u staklenicima zabilježili su smanjenje štetočina, poput lisnih uši i grinja, kao i bolesti poput sive plijesni i rižine plamenjače. Zvučni valovi povećavaju fotosintetsku učinkovitost biljaka,  povećanjem sadržaja klorofila i olakšavanjem prijenosa energije unutar stanica. Metaboličke aktivnosti enzima, šećera i proteina, također doživljavaju značajan poticaj, što dovodi do zdravijih i snažnijih biljaka.

Postoje neki prepoznatljivi mehanizmi za utjecaj zvučnih valova na biljke kroz njihove učinke na stanične strukture i procese, iako, kao što ćemo uskoro vidjeti, oni vjerojatno neće biti objašnjeni na sveobuhvatan i reduktivan način, a stvarno razumijevanje tih učinaka zahtijevati će prepoznavanje neke vrste osjećaja u biljkama, koje zahtijeva odustajanje od reduktivno mehaničkog pristupa u proučavanju biljaka. Ipak, stanična rezonancija, hormonska regulacija i pojačana apsorpcija su uključeni u reakciju biljaka na zvučne valove. Baš kao što glazbeni instrumenti vibriraju u skladu s određenim frekvencijama, biljne stanice rezoniraju s određenim zvučnim valovima. Ova rezonancija stimulira kretanje unutar protoplazme, ubrzava stanični ciklus, potiče diobu i produljenje. Zvučni valovi utječu na razine ključnih biljnih hormona. Npr. indol-3-octena kiselina (IAA), koja potiče produljenje stanica, povećava se pod zvučnom stimulacijom; dok se abscizinska kiselina (ABA), hormon stresa, smanjuje. Ovaj hormonski pomak potiče rast i smanjuje reakcije na stres. Otvaranjem stomata, zvučni valovi poboljšavaju sposobnost biljke da apsorbira hranjive tvari, vodu, pa čak i herbicide. Kao što je već spomenuto: ovo je učinak koji bi smanjio potrebu za kemijskim gnojivima i pesticidima; nudi nam ekološki održivu i ekološki prihvatljivu alternativu poljoprivredi koja se temelji na kemikalijama.

U konačnici, način na koji zvučni valovi stupaju u interakciju s biljkama na molekularnoj i energetskoj razini, sugerira kako biljke imaju bioenergetski sustav meridijana sličan onom kod životinja. Zvučni valovi mijenjaju sekundarnu strukturu staničnih proteina, povećavaju fluidnost membrane, kao i učinkovitost fotosintetskih i metaboličkih procesa. Postoje dobri empirijski dokazi i za nemehaničke bioenergetske aspekte biljnog osjećaja, ali i za kvantne procese uključene u fotosintezu, koji mogu biti relevantni za razmjenu informacija i biokomunikaciju između biljaka i drugih organizama, u njihovom osjetilnom okolišu. Kao što ćemo vidjeti, postoje istraživanja koja nas tjeraju da preispitamo prirodu percepcije i djelovanja, obzirom na osjećaje različitih oblika života.

“Primarna percepcija” ili ESP kod biljaka

Jedan od najvećih stručnjaka za poligraf 20. stoljeća, Cleve Backster, proizveo je rigorozne i ponovljive znanstvene dokaze što se tiče osjećaja biljaka, na razinama usporedivima s ljudskom ekstrasenzornom percepcijom (ESP). Backster je bio bivši CIA-in stručnjak za ispitivanje, pa je u svoje proučavanje biljaka donio desetljeća iskustva u otkrivanju fizioloških reakcija i emocionalnih stanja kod ljudi. Njegovo ovladavanje poligrafom (uređajem koji mjeri promjene u električnom otporu, krvnom tlaku i pulsu) izbrušeno je godinama primjene ove tehnologije na ljudskim subjektima, u uvjetima ekstremnog psihološkog pritiska. Ta je stručnost Backsteru pružila alate i način razmišljanja koji je potreban za otkrivanje suptilnih, neverbalnih oblika komunikacije. Backsterova karijera u obavještajnim službama i provođenju zakona usadila mu je i duboki skepticizam prema površinskom izgledu, kao i nemilosrdnu znatiželju o mehanizmima koji su u pozadini: osobinama koje bi mu dobro poslužile u njegovom pohodu na komunikaciju biljaka i njegovom otkriću da oblici života koji nemaju živčani sustav (a kamoli mozak) ipak posjeduju oštre osjećaje.

Backsterov pohod na biljnu komunikaciju započeo je slučajno, 1966. godine, kada je spojio poligraf na biljku dracenu u svom uredu. U to je vrijeme samo namjeravao promatrati promjene u električnom otporu biljke, dok ova upija vodu. Ovaj prvi "eksperiment" nije bio motiviran ničim drugim do praznom znatiželjom. Backster nije pokušavao potvrditi bilo kakvu formalnu hipotezu. Ali,  došao je do jednog vraškog otkrića. Umjesto da proizvede predvidljivu reakciju na hidrataciju, poligrafska olovka pokazala je dramatičan skok, što je obrazac koji je Backster prepoznao iz svog rada s ljudskim subjektima - kao pokazatelj emocionalnog stresa ili uzbuđenja. Linija ispitivanja, potaknuta ovim neočekivanim rezultatom, nastaviti će prožimati ostatak Backsterove karijere. S ciljem testiranja granica osjetljivosti biljke, Backster je odlučio mentalno prijetiti biljci. Stojeći petnaest metara od dracene, živo je zamišljao kako spaljuje jedan od njezinih listova. Poligrafska olovka odmah je zabilježila još jedan oštar šiljak, kao da je biljka psihički reagirala na njegovu neizrečenu namjeru. Ovo je bio prvi pokazatelj kako bi biljke mogle posjedovati oblik percepcije, koji dijele i ljudi i životinje, ali koji nadilazi kapacitete fizičkih osjetila - naime, izvanosjetilnu percepciju (ESP).

Ono što je Backstera učinilo jedinstveno kvalificiranim za poduzimanje ovog istraživanja nije bila samo njegova tehnička stručnost, već i njegov disciplinirani pristup eksperimentalnom radnom dizajnu. Backsterove metode bile su rigorozne i sustavne. Pobrinuo se da njegovi poligrafski uređaji budu pravilno kalibrirani, te da se pokusi provode u uvjetima dizajniranim za uklanjanje smetnji. Npr. kada je istraživao reakcije biljaka na uništavanje morskih račića, automatizirao je proces, kako bi osigurao da ljudska prisutnost ne može utjecati na rezultate. Posljedično, ljudski ESP bi se mogao eliminirati kao odgovoran za tragove i šiljke, na poligrafu koji je povezan s biljkama. Kao stručnjak za poligraf, Backster je bio vješt u identificiranju i kontroli varijabli, kako bi izolirao uzroke fizioloških reakcija. Ova se preciznost pokazala neprocjenjivom, jer je svoje eksperimente proširio izvan biljaka i uključio je i bakterije, kulture jogurta, pa čak i ljudske stanice.

Backsterovi eksperimenti otkrili su nekoliko ključnih fenomena, koji temeljito dovode u pitanje redukcionistički pogled na život, kao i mehanički model osjećaja. Prvo: čini se kako biljke ne reagiraju samo na fizičke prijetnje, već i na namjeru, koja stoji iza tih prijetnji. Npr. kada se Backster pretvarao da će ozlijediti biljku, recimo, izvlačenjem upaljača, samo s hinjenom namjerom da spali list svojim plamenom, nije bilo mjerljivog odgovora biljke. Tek kada je Backster doista namjeravao nauditi (stvarnim mentalnim fokusom i emocionalnim uvjerenjem), poligraf je registrirao značajne reakcije biljke s kojom je bio povezan. Drugo: biljke pokazuju oblik selektivne pažnje, reagiraju na događaje od vitalnog značaja, dok ignoriraju irelevantne podražaje. Npr. biljka bi intenzivno reagirala na smrt račića u drugoj prostoriji unutar laboratorija, koja je bila njezin teritorij, ali ako bi se dogodila prometna nesreća na ulici ispred prozora (prostorno čak i bliže od račića), uključujući mjesto i ljude koji se biljke ne tiču, nikakav odgovor ne bi bio registriran. To ukazuje kako se osjećaj biljke temelji na načinu usklađivanja, koji daje prednost relacijskom značaju, ili kontekstu smislene svijesti; umjesto osjetilne percepcije, temeljene na prostornoj blizini. Treće: Backster je otkrio kako biljke stvaraju specifične privrženosti prema svojim skrbnicima. Ovo je još jedan aspekt "teritorijalnosti" biljaka. Biljka bi reagirala na emocije i radnje svog skrbnika, čak i kada bi bila razdvojena velikim udaljenostima (npr. ako bi se skrbnik nalazio u autobusu, miljama daleko od laboratorija), dok bi ostajala ravnodušna na emocionalna stanja daleko proksimalnijih stranaca (npr. poput osobe koju su opljačkali na ulici, ispod prozora laboratorija). Takvi nalazi sugeriraju oblik sjećanja i relacijske rezonancije, koji nadilazi ograničenja kartezijanskog poimanja prostora i vremena.

Biljke su također bile usklađene s drugim organizmima na svom teritoriju, osim ljudi. Backsterove biljke odgovorile su na uništavanje bakterija i kultura jogurta, istim intenzitetom poligrafskih očitanja, kao što bi pokazale odgovor na prijetnje protiv sebe. Backster je pretpostavio kako su biljke povezane s drugim živim organizmima nevidljivim poljem komunikacije, koje djeluje neovisno o fizičkoj blizini i elektromagnetskim signalima. Nazvao je ovaj fenomen "primarnom percepcijom", te je sugerirao kako predstavlja osnovni aspekt života koji prethodi evoluciji živčanog sustava, mozga i osjetilnih organa.

Prema materijalističkom znanstvenom okviru: percepcija i pamćenje su funkcije složenih živčanih sustava, ograničene na mozak i ovise o fizičkoj blizini. Međutim, Backsterova otkrića sugeriraju kako percepcija, pa čak i neka razina osjećaja, mogu biti svojstvo svih oblika života. Backsterov rad također dovodi u pitanje kantovsko poimanje prostora kao homogene, apstraktne pozadine za događaje. Relacijska topologija, uočena u biljkama, sugerira da živimo u svijetu u kojem je prostor primarno kvalitativni, a ne kvantitativni, te je definiran značajem veza i ne samo pukim fizičkim udaljenostima. To je u skladu s kritikom Henrija Bergsona statičnih prostornih koncepata, uz njegov naglasak na trajanje i proživljeno iskustvo.

Backsterovo istraživanje poziva na promjenu paradigme. Redukcionističke metode moderne biologije, koje tretiraju život kao niz kemijskih reakcija, nisu primjerene za objašnjenje fenomena koje je on promatrao. Parapsiholozi su dugo gledali u kvantnu teoriju kao pomoć u objašnjenju "psi" ili psihičkog funkcioniranja kod ljudi. Ali, novi pogled na biološke procese, koji bi se temeljio na određenim aspektima kvantne fizike, mogao bi otvoriti put za suptilnije razumijevanje biljnog osjećaja i onoga što je Backster nazvao "primarnom percepcijom".

Fotosinteza u biljaka kao kvantni fizički proces

Nove studije fotosinteze u biljkama su otkrile nevjerojatno raskrižje između biologije i kvantne fizike. Očigledno, kroz proces fotosinteze, biljke postižu podvige kvantne koherencije i energetske učinkovitosti, na načine za koje se do sada vjerovalo da su nemogući i koji dovode u pitanje ono što su bile temeljne pretpostavke o životu, materiji i prirodnim zakonima.

Koncept Bose-Einsteinovog kondenzata je u središtu ovog revolucionarnog otkrića. Bose-Einsteinov kondenzat je stanje materije u kojem se čestice, poznate kao bozoni, spajaju u jedno kvantno stanje i učinkovito djeluju kao jedinstveni entitet. U kontroliranim laboratorijskim uvjetima, ovaj se fenomen događa na temperaturama blizu apsolutne nule, gdje je materija lišena gotovo sve toplinske energije. No, ispada kako se unutar živih tkiva biljaka i na sobnoj temperaturi događa naizgled nemoguće, naime kvantno stanje (analogno Bose-Einsteinovom kondenzatu) koje omogućuje prijenos energije bez gubitaka. Kada su znanstvenici sa Sveučilišta u Chicagu modelirali molekularni rad zelenih sumpornih bakterija, otkrili su ono što je desetljećima izmicalo fizici. Otkrili su kako ekscitoni (parovi čestica-rupa), generirani apsorpcijom svjetlosti, formiraju kondenzate koji omogućuju savršen protok energije. Bili su iznenađeni kada su otkrili da se takvo ponašanje, koje je prije bilo opaženo samo hladnom preciznošću laboratorijskih eksperimenata - događa spontano u kaotičnim i toplim uvjetima biljnog života.

https://bigthink.com/hard-science/plants-quantum-mechanics/

Kako bismo bolje razumjeli što se ovdje događa, razmotrimo proces fotosinteze na molekularnoj razini. Biljke apsorbiraju sunčevu svjetlost putem pigmenata klorofila, koji su ugrađeni u njihovo lišće. Kada svjetlost stupa u interakciju s molekulom klorofila, ona pobuđuje elektron, stvarajući prazno mjesto (ili "rupu"), tamo gdje je elektron nekoć boravio. Elektron i njegova odgovarajuća šupljina djeluju zajedno kao jedna kvantna čestica - bozonski entitet koji se naziva eksciton. Ovi ekscitoni igraju ključnu ulogu u fotosintezi, prenoseći energiju do reakcijskog centra biljke, sa zapanjujućom preciznošću. Tamo se energija pretvara u kemijske veze unutar šećera. U ovom procesu: biljka prevladava inherentnu neučinkovitost prijenosa energije iskorištavanjem kvantne koherencije. Ekscitoni, koji djeluju kao Bose-Einsteinov kondenzat, pokazuju superfluidnost (stanje karakterizirano nultim otporom i trenjem) i dopuštaju energiji neka se neprimjetno kreće između kromofora. Ova kvantna koherencija osigurava da biljke postižu gotovo savršenu energetsku učinkovitost, iskorištavaju sunčevu svjetlost na način koji nadilazi mogućnosti bilo kojeg sustava, koje je projektirao čovjek.

Najzačudniji aspekt ovog istraživanja jest otkriće ekscitonskih kondenzata u biljkama na sobnoj temperaturi. U laboratorijskim postavkama, ekscitonski kondenzati su bili postignuti samo na temperaturama ispod 100 Kelvina (-173 stupnja Celzijusa). Činjenica da biljke održavaju takva stanja unutar neurednih i promjenjivih uvjeta života na Zemlji, naglašava evolucijsku sofisticiranost fotosinteze. Istraživanja sugeriraju kako se ovo može dogoditi jer su biljke razvile sredstva za stabilizaciju kvantnih stanja na uobičajenim temperaturama. Međudjelovanje između molekularnih struktura i čimbenika okoliša, unutar biljne stanice, stvara delikatan, ali robustan sustav, u kojem se ekscitonski kondenzati mogu formirati i postojati.

Ovo otkriće otvara primamljiva pitanja o neiskorištenom potencijalu kvantnih fenomena na sobnoj temperaturi i njihovoj primjeni u znanosti i tehnologiji. Implikacije ovog otkrića sežu daleko izvan biologije. Kada bismo mogli replicirati kvantne procese na sobnoj temperaturi, koje su opažene u biljkama, mogli bi revolucionirati energetske sustave i stvoriti tehnologije s neviđenim učinkom.  Bose-Einsteinovi kondenzati na sobnoj temperaturi bi mogli utrti put otkrićima u prijenosu energije, senzorima za kvantno računalstvo, te biomimikriji u inženjerstvu. Oponašanje superfluidnog protoka energije u biljkama, moglo bi poboljšati solarne ćelije i energetske mreže. Koherencija ekscitonskih kondenzata obećava precizne senzore i razvoj kvantnih tehnologija. Proučavanjem strukturnih i molekularnih strategija, koje biljke koriste za stabilizaciju kvantnih stanja, mogli bi otključati nove pristupe inženjerstvu i dizajnu.