Realnost društvenog inženjeringa

Godinama shvaćam da oglašavanje manipulira ponašanjem. Kao netko tko je proučavao mehaniku marketinga, smatrao sam se obrazovanim potrošačem, koji se može snalaziti u racionalnim tržišnim izborima. Ono što nisam shvatio jest kako je ta ista psihološka arhitektura oblikovala svaki aspekt našeg kulturnog krajolika. Ova je istraga započela kao znatiželja o vezama glazbene industrije s obavještajnim agencijama. Razvilo se u sveobuhvatno ispitivanje načina na koji strukture moći sustavno oblikuju javnu svijest.

Ono što sam otkrio pokazalo mi je da su čak i moje najciničnije pretpostavke o proizvedenoj kulturi jedva zagrebale površinu. Ovo otkriće je iz temelja promijenilo ne samo moj svjetonazor, već i moje odnose, s onima koji ne mogu ili ne žele ispitati te mehanizme kontrole. Ovo djelo ima za cilj učiniti vidljivim ono što mnogi slute, ali ne mogu u potpunosti artikulirati - pomoći drugima da vide te skrivene sustave utjecaja. Jer prepoznavanje manipulacije prvi je korak prema otporu.

Ovo istraživanje odvija se u tri dijela: Prvo, ispitat ćemo temeljne sustave kontrole uspostavljene početkom 20. stoljeća. Zatim ćemo istražiti kako su se ove metode razvile kroz popularnu kulturu i kontrakulturne pokrete. Konačno, vidjeti ćemo kako su te tehnike automatizirane i usavršene putem digitalnih sustava.

Uvod: Arhitektura upravljanja

Godine 2012. Facebook je proveo tajni eksperiment na 689.000 korisnika, manipulirajući njihovim feedovima vijesti, kako bi proučili kako promjene u sadržaju utječu na njihove emocije. Ovaj grubi test bio je samo tračak onoga što dolazi. Do 2024. godine, algoritmi se neće koristiti samo za jednostavno oblikovanje onoga što osjećamo, već za ono za što vjerujemo da je uopće moguće zamisliti.

Platforme društvenih medija sada mogu predvidjeti i modificirati ponašanje u stvarnom vremenu, dok usluge automatski i kontinuirano njeguju našu kulturnu potrošnju, a digitalni sustavi plaćanja prate svaku pojedinu transakciju. Ono što je počelo kao jednostavna emocionalna manipulacija postalo je sveobuhvatna kontrola svijesti.

Ova moć oblikovanja ljudske percepcije nije se pojavila preko noći. Mehanizmi kulturne kontrole, koje danas gledamo, izgrađeni su tijekom više od jednog stoljeća, razvijajući se od Edisonovih fizičkih monopola do današnjih nevidljivih digitalnih lanaca. Da bismo razumjeli kako smo došli do ove točke algoritamske kontrole svijesti (i još važnije, kako joj se oduprijeti), prvo moramo pratiti povijesne temelje ovih sustava i namjernu arhitekturu kontrole koja ih je oblikovala.

Psihološka manipulacija otkrivena Facebook eksperimentom može se činiti kao moderni fenomen, ali njezini korijeni sežu u najranije dane masovne komunikacije. Jedan od prvih arhitekata kulturne kontrole bio je Thomas Edison, čije je osnivanje 'Motion Picture Patents Company', 1908. godine, postavilo temelje za stoljeće sustavnog utjecaja.

Prvi dio: Postavljanje temelja

Kada je Thomas Edison 1908. godine osnovao tvrtku 'Motion Picture Patents Company', stvorio je više od monopola. Pokazao je kako pet ključnih mehanizama može sustavno kontrolirati informacije i oblikovati svijest: kontrola infrastrukture (oprema za proizvodnju filmova), kontrola distribucije (kina), pravni okvir (patenti), financijski pritisak (crna lista) i definicija legitimnosti ("autorizirani" nasuprot "neovlaštenom" sadržaju). Ti isti mehanizmi razvijali bi se i ponovno pojavljivali, kroz industrije i razdoblja, postajući sve sofisticiraniji alati za inženjering javne svijesti i kontrolu granica mogućeg mišljenja i izražavanja.

Uspon institucionalne kontrole

Dok je Edison uspostavljao kontrolu nad vizualnim medijima, širi sustav institucionalne moći brzo se oblikovao. Početkom 20. stoljeća svjedočiti će se neviđenoj konvergenciji koncentrirane kontrole u višestrukim domenama.

Kada je antimonopolska akcija razbila 'Edison Trust', 1915. godine, kontrola se jednostavno prebacila s Edisonovog patentnog monopola na malu skupinu studija. Dok je predstavljen kao stvaranje konkurencije, ovaj "raspad" je zapravo konsolidirao moć u oligarhiji studija, koji su mogli učinkovitije i subverzivnije koordinirati kontrolu sadržaja i slanje poruka; obrazac koji će se ponoviti u budućim antimonopolskim akcijama.

Dok se činilo kako raspad Trusta stvara konkurenciju, brzo su se pojavili novi oblici kontrole. Kodeks filmske produkcije (Haysov kodeks), uspostavljen 1934. godine, pokazao je kako moralna panika može opravdati sustavnu kontrolu sadržaja. Baš kao što je Edison kontrolirao distribuciju filmova, Haysov kodeks kontrolirao je što se može prikazati na ekranu, uspostavljajući predloške za narativnu manipulaciju, koja će se održati i u digitalnom dobu.

Edisonov predložak za kontrolu vizualnih medija uskoro će se replicirati u drugim domenama. Rockefeller je primijenio identičan obrazac u medicini: kontrola infrastrukture (medicinske škole), kontrola distribucije (bolnice i klinike), pravni okvir (licenciranje), financijski pritisak (strateško financiranje) i definicija legitimnosti ("znanstvena" protiv "alternativne" medicine). Ovdje se nije radilo samo o eliminaciji konkurencije – radilo se o kontroli onoga je legitimno znanje.

Ovo nije bila slučajnost. Rano 20. stoljeće svjedočilo je birokratskoj konvergenciji bez presedana, jer su nekada odvojena područja - medicina, mediji, obrazovanje, financije, zabava i znanstveno istraživanje - počela djelovati uz izvanrednu koordinaciju. Zidovi između javnih institucija, privatne industrije i vladinih agencija, postajali su sve propusniji. Glavne zaklade odigrale su presudnu ulogu u ovoj konvergenciji. Zaklade Rockefeller i Ford, iako su se predstavljale kao filantropske organizacije, učinkovito su oblikovale prioritete akademskog istraživanja i metodologije društvenih znanosti. Kroz strateško davanje bespovratnih sredstava i institucionalnu potporu, pomogli su uspostaviti i održati odobrene okvire za razumijevanje samog društva. Određivanjem, koja su istraživanja financirana i koje su ideje dobile institucionalnu potporu, te su zaklade postale moćni čuvari prihvatljivog znanja—proširujući Rockefellerov medicinski model na širu intelektualnu sferu.

Ovo administrativno usklađivanje bez presedana predstavljalo je više od koordinacije - ono je uspostavilo međusobno povezane sustave za kontrolu fizičke stvarnosti i javne svijesti. Od Edisonove kontrole vizualnih medija, preko Rockefellerove definicije medicinskog znanja, do monetarne kontrole Federalnih rezervi - svaki je dio pridonio sveobuhvatnoj arhitekturi društvene kontrole. Ono što je ovaj sustav učinilo tako suptilno prožimajućim bilo je njegovo majstorsko pakiranje: svaki napad na autonomiju je predstavljen kao napredak, svako ograničenje kao zaštita, svaki oblik kontrole kao pogodnost. Javnost, ne samo da je prihvatila, nego je željno prihvatila ove promjene i nikada nije prepoznala kako su njihovi izbori, uvjerenja i samo razumijevanje stvarnosti, bili pažljivo projektirani kroz institucije kojima su vjerovali.

Snaga ovog konvergiranog sustava prvi put je demonstrirana, u velikim razmjerima, u dubokom preoblikovanju američke globalne uloge. Narativ američkog 'izolacionizma' se pojavio kao jedan od najutjecajnijih oblikovatelja javne svijesti. Dok je Amerika dugo projicirala moć kroz bankarske mreže, korporativnu ekspanziju i diplomaciju topovnjača, ta je stvarnost postupno preoblikovana i lukavo reklamirana javnosti, koja ništa nije sumnjala. Uspostavljanjem priče o američkom povlačenju iz svjetskih poslova, zagovornici vojne intervencije mogli su se pozicionirati kao nevoljki modernizatori, koji vode neodlučnu naciju prema globalnoj odgovornosti. Istovremena akvizicija velikih novina od strane J. P. Morgana (kontrolira 25% američkih novina do 1917. godine), pomogla je uspostaviti ovaj narativni okvir. Nije se radilo samo o profitu – radilo se o uspostavljanju mašinerije za upravljanje javnom sviješću - u pripremi za nadolazeće sukobe koje je željela vladajuća klasa.

Do 1950-ih, operacija Ptica rugalica formalizirala je ovaj utjecaj, jer se CIA sustavno infiltrirala u glavne medijske organizacije. Program je pokazao koliko su temeljito obavještajne agencije razumjele potrebu oblikovanja javne percepcije kroz naizgled neovisne kanale. Nadovezujući se na metode, usavršene tijekom ratnih propagandnih napora, Mockingbirdove tehnike utjecati  će na sve: od izvještavanja o vijestima do zabavnih programa, uspostavljajući predloške za manipulaciju informacijama, koje se nastavljaju razvijati i danas.

Ono što je Operation Mockingbird postigla putem ljudskih urednika i podmetnutih priča, današnje platforme postižu automatski, putem algoritama za moderiranje sadržaja i sustava preporuka. I dalje postoje isti principi kontrole naracije, ali ljudske posrednike zamijenili su automatizirani sustavi, koji rade brzinom koja oduzima dah i to na globalnoj razini.

Ovu povezanost medija i obavještajne službe pokazao je William S. Paley, koji je transformirao CBS iz male radijske mreže u radiodifuzno carstvo. Tijekom Drugog svjetskog rata, Paley je služio kao nadzornik Ureda za ratne informacije (OWI) na Mediteranskom ratištu, prije nego što je postao šef radija u OWI-jevom Odjelu za psihološko ratovanje. Njegovo ratno iskustvo u psihološkim operacijama izravno je utjecalo na CBS-ovu poslijeratnu programsku strategiju, gdje je zabava počela služiti kao učinkovito sredstvo društvenog inženjeringa. Pod Paleyjevim vodstvom, CBS je postao poznat kao 'Tiffany Network', majstorski spajajući zabavu sa suptilnim tehnikama manipulacije, usavršenim tijekom njegove službe psihološkog ratovanja. Ovaj spoj zabave i društvene kontrole postati će predložak za moderne medijske operacije.

Ova mašinerija masovnog utjecaja prilagodila bi se tehnologijama, koje su nastajale tijekom vremena. Do 1950-ih, skandal oko plaćanja, otkrio je kako su diskografske kuće oblikovale javnu svijest kontroliranim izlaganjem. Predstavljena kao kontroverza o podmićivanju DJ-a, payrola je zapravo predstavljala evoluirani sustav za oblikovanje popularnog ukusa. Tvrtke koje su kontrolirale te kulturne kanale održavale su duboke institucionalne veze: npr. Paleyev CBS Records nastavio je svoje odnose s vojskom (putem vojnih ugovora), dok je uloga RCA-e u oblikovanju masovne kulture pratila njegovo osnivanje, još od 1919. godine - kao komunikacijski monopol koordiniran od strane mornarice. Stvorena da zadrži domaću kontrolu strateških komunikacija, RCA-ova ekspanzija na emitiranje, ploče i potrošačku elektroniku, očuvala je ove temeljne veze s vojnim i obavještajnim mrežama. Ove metode kulturne kontrole nisu se razvile izolirano - one su bile dio šireg sustava društvenog inženjeringa - koji se dramatično proširio tijekom razdoblja globalnih sukoba.

Dok povjesničari svjetske ratove obično tretiraju kao diskretne sukobe, bolje ih je shvatiti kao faze u kontinuiranom širenju mehanizama društvene kontrole. Infrastruktura i metode, razvijene između ovih sukoba, otkrivaju taj kontinuitet - ratovi su pružili opravdanje i poligon za testiranje sve sofisticiranijih sustava masovne psihološke manipulacije. Vojna postrojenja, kao što je Lookout Mountain Air Force Station u Laurel Canyonu, nisu bila samo baze – bila su središta za operacije psihološkog ratovanja, savršeno pozicionirana blizu srca industrije zabave. Sama planina Lookout proizvela je više od 19000 povjerljivih filmova, istovremeno održavajući veze na visokoj razini s holivudskom produkcijom

Do 1943. godine je ovaj sustav bio toliko dobro uspostavljen da je Ured za strateške usluge (OSS) eksplicitno opisao svoju strategiju u dokumentu, s kojeg je sada skinuta oznaka tajnosti. Njihova je procjena bila nedvosmislena: filmovi su predstavljali 'neusporedivi medij za podučavanje' i 'očiglednu snagu u formiranju stava', koji je mogao 'potaknuti ili spriječiti akciju'. U dokumentu se nadalje navodi kako SAD mora 'iskoristiti mogućnosti filma kao oružja psihološkog ratovanja.' Ovdje se nije radilo samo o kontroli informacija - radilo se o temeljitoj promjeni načina na koji ljudi shvaćaju i doživljavaju samu stvarnost.

Dok su Edison i Rockefeller uspostavljali sustave fizičke kontrole u Americi; industrija zabave već se integrirala u obavještajne operacije. Ovaj obrazac seže do najranijih dana industrije: priča se kako je Harry Houdini surađivao s britanskom obavještajnom službom tijekom Prvog svjetskog rata, koristeći svoje nastupe kao paravan za prikupljanje informacija u njemačkim enklavama. Od filmova Charlieja Chaplina, koji su analizirani u potrazi za propagandnim potencijalom, do poticaja Mary Pickford za ratne obveznice, postavljajući presedan za slanje poruka slavnih - Prvi svjetski rat označio je rođenje sustavne koordinacije između Hollywooda i obavještajnih agencija. Tijekom Drugog svjetskog rata te su veze formalizirane kroz OSS, evoluirajući u današnji 'Entertainment Liaison Office', preko kojeg agencije poput Ministarstva obrane aktivno oblikuju željene filmske narative s vojnom, ili potrebnom drugom, tematikom. 

Oblikovanje svijesti masa

Dok su američke industrije usavršavale kontrolu nad fizičkom infrastrukturom i zabavom, britanska obavještajna služba razvijala je nešto još temeljnije - metode za kontrolu same svijesti. Shvaćajući kako je teritorijalna kontrola privremena, ali moć oblikovanja uvjerenja, želja i svjetonazora može biti trajna, njihove će inovacije zauvijek transformirati društveni inženjering. Godine 1914. osnovali su ono što je započelo kao entitet, koji zvuči bezazleno, pod nazivom 'Kuća Wellington', a koji će evoluirati u sve smjelije birokratske iteracije: 'Odjel za informiranje' i konačno 'Ministarstvo informiranja', koje zvuči eksplicitno orwellovski. Kroz ovu su organizaciju sistematizirali masovnu psihološku manipulaciju, temeljenu na novim načelima: neizravan utjecaj, kroz glasove kojima se vjeruje, funkcionira bolje od izravne propagande; emocionalna rezonanca je važnija od činjenica; ljudi vjeruju međusobnom dijeljenju informacija umjesto autoriteta. Ti će psihološki principi stoljeće kasnije postati temeljni algoritmi platformi društvenih medija. Ovi uvidi nisu izblijedjeli s vremenom - oni su evoluirali. Kada Facebook provodi A/B testiranje emocionalne zaraze, ili algoritmi društvenih medija promoviraju dijeljenje između ravnopravnih korisnika preko institucionalnih izvora, oni primjenjuju Tavistockova psihološka načela u stvarnom vremenu.

Ovaj se princip razvio kroz liječenje vojnika šokiranih udarima granata na klinici Tavistock (kasnije Institut Tavistock), gdje su dr. John Rawlings Rees i njegovi kolege otkrili kako se psihološka trauma može iskoristiti za preoblikovanje, ne samo individualne svijesti, već i čitavih društvenih sustava. Kroz sustavno proučavanje traume i grupne psihologije, razvili su metode za oblikovanje, ne samo onoga što ljudi mogu vidjeti, već i kako će interpretirati samu stvarnost. Rad Instituta otkrio je kako se psihološka ranjivost može iskoristiti za preoblikovanje individualnog i grupnog ponašanja - uvide koji će se pokazati neprocjenjivima, kada se mehanizmi utjecaja razviju od otvorene cenzure, do suptilne manipulacije percepcijom.

Iako uglavnom nepoznat javnosti, Tavistock će postati jedna od najutjecajnijih organizacija u oblikovanju modernih metoda društvene kontrole. Dok većina ljudi danas poznaje Tavistock samo kroz nedavne kontroverze oko rodno afirmirane skrbi, utjecaj instituta proteže se generacijama unatrag, oblikujući kulturne narative i društvenu transformaciju od njegova početka. Njihov trenutni rad ne predstavlja anomaliju, već nastavak njihove dugogodišnje misije preoblikovanja ljudske svijesti.

Temeljnim radom bivšeg obavještajnog časnika MI6, Johna Colemana, na 'Tavistock Institute of Human Relations', pružio nam je pogled iznutra na operacije koje provode. Nedavno su i istraživači, poput Daniela Estulina, Courtenay Turner i Jaya Dyera,  dodatno ispitivali dubok utjecaj Instituta na javnost.

Najprofinjenije postignuće Instituta bilo je pretvaranje psiholoških teorija u praktične alate za kulturni inženjering, posebice kroz popularnu glazbu i kulturu mladih. Ugrađujući svoja načela u naizgled spontane kulturne trendove, stvorili su obrazac za društveno programiranje, koji je nevidljiv njegovim subjektima.

Ove metode bi se najprije testirale kroz glazbu. Program 'jazz diplomacije' State Departmenta iz 1950-ih i 60-ih godina otkrio je kako su centri moći razumjeli potencijal glazbe za kulturni dizajn. Dok su Louis Armstrong i Dizzy Gillespie bili na turnejama, kao 'ambasadori jazza', drugi snažan utjecaj oblikovao je jazz scenu iznutra. Barunica Pannonica de Koenigswarter (rođena u bankarskoj dinastiji Rothschild), postala je ključna pokroviteljica bebop umjetnika, poput Theloniousa Monka i Charlieja Parkera, koji će obojica umrijeti u svojim domovima, u razmaku od nekoliko godina. Iako je njezina strast prema jazzu možda bila iskrena, njezina duboka uključenost u scenu poklopila se s erom kada su američki State Department i CIA aktivno koristili jazz kao oruđe kulturne diplomacije. Ovo pokroviteljstvo, bilo namjerno ili ne, nagovijestilo je obrazac uključenosti europske bankarske aristokracije, u navodno revolucionarne glazbene pokrete.

2. dio: Oblikovanje kontrakulture

U prvom dijelu pratili smo razvoj struktura nadzora od Edisonovih fizičkih monopola preko Tavistockovih psiholoških operacija, svjedočeći kako su se korporativni i bankarski interesi i obavještajne agencije spojili kako bi oblikovali javnu svijest. Sada ćemo vidjeti kako su te metode dosegle novu sofisticiranost kroz popularnu kulturu, počevši od britanske invazije 1960-ih godina - koja je pokazala kako temeljito orkestrirani glazbeni pokreti mogu preoblikovati društvo.

Beatlesi i Rolling Stonesi nisu bili samo bendovi, jer kao što je istraživač, Mike Williams, opsežno dokumentirao u svojoj analizi britanske glazbene invazije, njihova pojava označila je početak sustavne i duboke kulturne transformacije. Williams primjećuje kako je čak i sam pojam 'britanska invazija' bio znakovit: vojna metafora, za ono što je tobože kulturni fenomen, možda je Tavistock izvodio svoju operaciju naočigled svih. Ono što se činilo kao razigrani marketinški jezik zapravo je opisivalo pažljivo orkestriranu infiltraciju u američku kulturu mladih. Kroz stotine sati pomno dokumentiranog istraživanja, Williams gradi nevjerojatan slučaj: Beatlesi su poslužili kao predvodnik šireg programa, koji je iskoristio albume poput Sgt. Pepper i Rolling Stonesa, Their Satanic Majesties Request, da se kultura mladih namjerno odvrati od tradicionalnih vrijednosti i obiteljskih struktura. Ono što se čini pitomim prema današnjim standardima predstavljalo je proračunati napad na društvene norme, započinjući kulturnu transformaciju, koja će se ubrzati tijekom sljedećih desetljeća.

Williamsovo istraživanje ide i dalje, predstavljajući uvjerljive dokaze kako su Beatlesi, u suštini, bili prvi moderni 'dječački bend' - njihov imidž je pomno osmišljen, a glazbu su uglavnom pisali i izvodili drugi. Ovo otkriće mijenja naše razumijevanje britanske invazije: ono što se činilo kao organski kulturni fenomen, zapravo je bila pomno orkestrirana operacija, s profesionalnim glazbenicima i tekstopiscima iza kulisa, dok su Beatlesi poslužili kao privlačni frontmeni golemog projekta društvenog inženjeringa.

Kao cjeloživotnom obožavatelju glazbe i pokloniku Beatlesa, suočavanje s ovim dokazima u početku mi se činilo kao svetogrđe. Ipak, uzorak postaje neporeciv, kada si ga dopustite vidjeti. Dok se rasprava nastavlja oko konkretnih detalja, poput navodne umiješanosti Theodora Adorna iz Frankfurtske škole u stvaranje pjesama Beatlesa - tvrdnja koja ima i strastvene zagovornike i kritičare - jasno je kako je operacija nosila sva obilježja Tavistockove metodologije društvenog inženjeringa.

Namjerno stvaranje dijalektike "dobri dečki/loši dečki" (Beatles/Rolling Stones), nudilo je kontrolirane izbore i omogućilo "objema stranama" neka unaprijede potpuno iste željene kulturne promjene. Andrew Loog Oldham majstorski je izradio imidž 'zločestog dečka' Stonesa, koristeći tehnike odnosa s javnošću koje podsjećaju na metode Edwarda Bernaysa ('oca odnosa s javnošću', koji je bio pionir masovne psihološke manipulacije) – stvarajući želju kroz psihološki uvid i proizvodeći kulturnu pobunu kao tržišnu robu. Kao što je sam Oldham priznao u svojoj autobiografiji, on nije samo prodavao glazbu, već 'pobunu, anarhiju i seksipil,  umotane u zgodan paket' - namjerno stvarajući mit, kako bi ljudi mogli povjerovati. Njegovo sofisticirano razumijevanje kulturnog brendiranja i masovne psihologije odražavalo je široke metode utjecaja, koje su preoblikovale medije i javno mnijenje, tijekom toga doba.

Iza buntovne osobe Micka Jaggera je ležalo obrazovanje na London School of Economics, što upućuje na insajdera, s dubljim razumijevanjem sustava moći u igri. Ovaj marljivi razvoj imidža se proširio se na najuži krug izvođača: posebice Jaggerovu djevojku, Marianne Faithfull, koja je i sama bila uspješna pjevačica; čiji je otac bio časnik MI6, koji je ispitivao Heinricha Himmlera i čiji je djed po majci imao korijene iz Habsburške dinastije. Financijama Stonesa upravljao je princ Rupert Loewenstein, bavarski aristokrat i privatni bankar, čija su plemićka loza i financijski krugovi bili u dodiru s dinastijom Rothschild: još jedan primjer osoba iz establišmenta, iza naizgled pokreta protiv establišmenta.

Čak se i sama izdavačka kuća uklapala u obrazac: EMI (Electric and Musical Industries), koji je potpisao i Beatlese i Rolling Stonese, počeo je kao tvrtka za vojnu elektroniku. Tijekom Drugog svjetskog rata, EMI-jevo istraživanje i razvoj, znatno su pridonijeli britanskom radarskom programu i drugim vojnim tehnologijama. Ovaj spoj vojno-industrijskih interesa s kulturnom produkcijom nije bio slučajnost - EMI-jeva tehnička stručnost u elektronici i komunikacijama pokazala bi se vrijednom i u ratovanju i masovnoj distribuciji kulturnih sadržaja.

Ovi pažljivo vođeni britanski eksperimenti u kulturnoj kontroli uskoro će pronaći svoj savršeni laboratorij u Americi, gdje je onda ova nevjerojatna konvergencija zauvijek preoblikovala kulturu mladih i obiteljsku zajednicu. Britanija je bila pionir u ovim metodama kulturnog orkestriranja kroz glazbu, ugrađujući obavještajne veze u britansku invaziju, ali Amerika će pročistiti i podići ove tehnike do neviđenih razina.

Laboratorij Laurel Canyon

U brdima iznad Hollywooda između 1965. i 1975. godina, je nastao, kako je novinar Dave McGowan prvi dokumentirao, izniman fenomen: pojava nove glazbene scene, sa središtem u Laurel Canyonu, gdje se nevjerojatna koncentracija vojnih i obavještajnih obiteljskih veza spojila, kako bi preoblikovala američku kulturu mladih. Ova konvergencija nije bila slučajna - kako su antiratni osjećaji jačali u akademskim krugovima, ova veza između vojske i obavještajnih službi, pomogla je preusmjeriti potencijalni otpor u kontrakulturu zasićenu drogom - koja je bila usmjerena na 'ispuštanje', a ne na organizirano protivljenje ratu.

Vojne/obavještajne veze unutar Laurel Canyona bile su zapanjujuće (neke od njih):

 - Otac Jima Morrisona zapovijedao je flotom tijekom incidenta u Tonkinškom zaljevu koji je pokrenuo Vijetnamski rat.

 - Otac Franka Zappe bio je stručnjak za kemijsko ratovanje u Edgewood Arsenalu, ključnoj istraživačkoj lokaciji za pokuse na ljudima.

 - David Crosby, potomak Van Cortlandtovih i Van Rensselaerovih (američke kraljevske obitelji), potjecao je iz loze političke moći,  koja je uključivala senatore, suce Vrhovnog suda i revolucionarne generale.

 - James Taylor, potomak doseljenika kolonije Massachusetts Bay, odrastao je u obitelji koju su oblikovali akademski krugovi i vojna služba, uključujući očevu ulogu u operaciji Deep Freeze na Antarktici.

 - Sharon Tate, kći vojnog obavještajnog časnika potpukovnika Paula Tatea, kretala se kroz te krugove prije svoje smrti.

 - Dennis Hopper, čiji je otac bio OSS, režirao je 'Easy Rider' s Peterom Fondom, pakirajući kontrakulturnu pobunu za mainstream potrošnju.

Transformacija je bila sustavna: od poslijeratnog optimizma i jedinstva koje je utjelovio JFK-ov 'New Frontier', do proračunate fragmentacije, koja je uslijedila nakon njegovog ubojstva. Ova masovna podijeljena javna trauma, savršeno prilagođena Tavistockovim metodama socijalnog inženjeringa kroz psihološki šok, označila je kraj istinskog optimizma. Boomeri, odrasli u neviđenom blagostanju i nadahnuti Kennedyjevom vizijom Nove granice, vidjeli su svoj potencijal za autentičnu društvenu i političku transformaciju, preusmjerenu u pažljivo osmišljene kulturne pokrete, koji će oblikovati buduće generacije. Ove sveprisutne veze između vojnih obavještajnih osoba i kontrakulturnih vođa, od Morrisonova oca admirala preko Zappinog roditelja stručnjaka za kemijsko ratovanje do Crosbyjeve političke dinastije, otkrivaju jasan obrazac: sustavno prihvaćanje kulture mladih od strane establišmenta.

Vrijeme nastanka Laurel Canyona, kao središta kontrakulture, poklopilo se s vrhunskim godinama rada CIA-inog programa kontrole uma MK-Ultra. Ovo nije bila slučajnost. Iste organizacije, koje su eksperimentirale s kontrolom svijesti kemijskim metodama, poput LSD-a, istovremeno su se uključivale u napore kulturnog programiranja. Konvergencija ovih strategija u Laurel Canyonu postavila je temelje za ono što će uskoro postati sveobuhvatna fuzija glazbe i psihodelika, što je proračunati napor da se osujeti organski nastali politički otpor, usmjeravanjem u pokret usredotočen na osobnu transcendenciju, a ne na učinkovitu kolektivnu akciju.

Programiranje revolucije

Nadovezujući se na psihološku i kulturnu osnovu, uspostavljenu u Laurel Canyonu, spoj glazbe i psihodelika označio je vrhunac manipulacije sviješću. Ova faza masovnog kulturnog programiranja strateški je preusmjerila istinski politički otpor u umjetno upravljane kulturne kanale, usmjeravajući neslaganje dalje od organiziranih pokreta u fragmentirano i drogama potaknuto povlačenje.

Čak su i Grateful Dead, suštinsko utjelovljenje kalifornijske kontrakulture, koja je njegovala odane sljedbenike koji su definirali generacijsku potragu za zajednicom i smislom, bili zamršeno povezani s mehanizmima društvene kontrole. Njihov menadžer, Alan Trist, nije bio samo sin osnivača Tavistocka, Erica Trista, već je također bio prisutan u ključnoj prometnoj nesreći u kojoj je poginuo Jerry Garciin prijatelj iz djetinjstva, Paul Speegle; tragedija koja je Garciu postavila na put osnivanja benda. Garciina vojna veza dodaje još jedan sloj intrige: nakon što je 1960. godine ukrao majčin auto, ponuđen mu je izbor između zatvora ili vojne službe. Unatoč tome što je opetovano odlazio na AWOL iz Fort Orda i Presidia San Francisca, Garcia je dobio samo opći otpust, neobično blag ishod koji postavlja pitanja o potencijalnim službenim vezama. U međuvremenu, tekstopisac benda, Robert Hunter, sudjelovao je u eksperimentima s LSD-om koje je financirala vlada, a koji su povezani sa širim psihodeličnim istraživanjem tog doba. Služeći kao kućni bend za Merry Pranksters povezane s CIA-om, Grateful Dead odigrali su ključnu ulogu u usmjeravanju antiratnih osjećaja prema psihodeličnom povlačenju, usklađujući kontrakulturu s programima koje sponzorira država na načine koji zahtijevaju dublje ispitivanje.

Ovo usklađivanje interesa kontrakulture i establišmenta pokazalo se iznimno učinkovitim. Kako su antiratni osjećaji jačali u akademskim krugovima - gdje je istinski otpor mogao ugroziti strukturnu moć - pojava hipi pokreta učinkovito je preusmjerila opoziciju u kontrakulturu mladih, zasićenu drogom i usmjerenu na bijeg od stvarnosti, a ne na organizirani otpor. Dok je ratni stroj eskalirao operacije u Vijetnamu, mladi su Amerikanci bili vođeni prema kulturnom raspadu: savršenoj formuli za neutraliziranje značajnih mirovnih pokreta. Isti vojno-obavještajni kompleks koji je pokrenuo rat, istodobno je oblikovao kulturu, koja bi spriječila učinkovit otpor prema njemu.

Uloga Timothyja Learyja u ovoj transformaciji bila je ključna. Prije nego što je postao najutjecajnijim glasom psihodeličnog pokreta, bio je kadet West Pointa, a kasnije će služiti kao doušnik FBI-a. Njegovo zagovaranje psihodelika pojavilo se zajedno s CIA-inim istraživanjem supstanci poput LSD-a, tijekom MK-Ultra ere. John Lennon je kasnije, razmišljao o ovom spoju s čistom ironijom: "Uvijek se moramo sjetiti zahvaliti CIA-i i vojsci za LSD. To je ono što ljudi zaboravljaju... Izmislili su LSD da kontroliraju ljude i ono što su učinili jest da su nam dali slobodu." Ovaj naizgled povratni učinak programa prikrio je dublji uspjeh - uklanjanje potencijalnog otpora promicanjem kemijskog odvajanja. Popularizirajući mantru: "okreni se, uključi se, odustani", Leary je unaprijedio ovu agendu. Ovo preusmjeravanje, ne samo da je fragmentiralo protivljenje mladih, već je oslabilo i njihove veze s tradicionalnim sustavima podrške, kao što su obitelji i zajednice, točno ona vrsta društvene atomizacije koja bi buduću kontrolu učinila lakšom.

Preklapanje između istraživanja LSD-a, koje je financirala vlada, i glazbene scene u nastajanju nije bilo slučajno. Dok je MK-Ultra istraživao kemijska sredstva kontrole svijesti, glazbena je industrija istovremeno usavršavala kulturne metode, s bendovima poput Grateful Dead, koji su premostili oba svijeta - kroz svoje veze s LSD eksperimentima koje podržava vlada i brzo rastućom kontrakulturom.

Preusmjeravanje otpora

Obrasci povezivanja državnog vodstva s glazbenim pokretima nisu bili ograničeni na psihodelično doba. Kako se popularna glazba razvija kroz nove žanrove i desetljeća, nastavljaju se isti temeljni odnosi između moći establišmenta i kulturnog utjecaja.

Na hardcore punk sceni, figure poput Iana MacKayea (Minor Threat, Fugazi), čiji je otac bio u tiskovnom korpusu Bijele kuće i nazočan ubojstvu JFK-a, ironično će postati jedna od najžešćih nezavisnih figura u glazbi, pionir DIY etike kroz svoju etiketu Dischord Records. Njegove veze s establišmentom sežu dalje: njegov djed Milton MacKaye bio je pisac časopisa i izvršni direktor Ureda za ratne informacije. Činilo se kako se njegov autonomni pristup odupire sustavu, ali njegove veze s establišmentom naglašavaju širi obrazac. Čak i u alternativnom rocku, otac Davea Grohla bio je specijalni pomoćnik senatora Roberta Tafta Jr.,  tijekom Reaganove administracije. Madonna, koja je postala najpoznatija pop zvijezda 1980-ih, bila je kći Tonyja Cicconea, inženjera koji je radio na vojnim projektima za Chrysler Defense i General Dynamics Land Systems.

To što su im roditelji bili uključeni u rad vlade, obrane ili obavještajne službe, ne znači automatski kako su ti umjetnici počinili zlo, međutim, ovi primjeri predstavljaju samo djelić dokumentiranih veza između osoba iz kontrakulture i struktura moći. Uzorak se proteže kroz desetljeća i žanrove, sa stotinama sličnih slučajeva koji ne upućuju na slučajnosti, već na sustavni dizajn: od jazz glazbenika koje podržavaju bankarske obitelji, do punk rockera s vezama u vladi, do mainstream pop zvijezda iz obitelji obrambene industrije. Ove prožimajuće veze postavljaju temeljna pitanja o odnosu između moći vladajuće klase i kulturnog utjecaja.

Možda niti jedna obitelj nije bolji primjer namjernog spajanja obavještajnih operacija i kulturne proizvodnje od Copelandovih. Miles Copeland Jr., koji je pomogao u osnivanju CIA-e i orkestrirao državne udare diljem Bliskog istoka, detaljno je opisao psihološke strategije iza ove integracije, u svojoj knjizi 'The Game of Nations'. U tom razotkrivajućem tekstu, Copeland je eksplicitno ocrtao metodologiju manipulacije, koja će oblikovati obavještajne operacije i popularnu kulturu: “U svijetu tajnih operacija ništa nije onakvim kakvim se čini. Ključ nije samo kontrolirati radnje, već kontrolirati percepciju radnji.”

Njegov sin, Miles Copeland III., postao je ključna osoba u glazbenoj industriji, upravljajući utjecajnim grupama, poput 'The Police' (s bratom Stewartom kao bubnjarom) i osnivanjem I.R.S. Records. Kroz I.R.S., Copeland će oblikovati pojavu mainstream alternativne glazbe, upravljajući izvođačima kao što su R.E.M., predvođen Michaelom Stipeom, još jednim vojnim dijetetom. Copelandovi predstavljaju ključni most između tajnih operacija i kulturne produkcije, pokazujući kako su se obavještajne metodologije razvile od izravne intervencije do suptilnog utjecaja kroz zabavu. Njihov uspjeh u spajanju privlačnosti kontrakulture s komercijalnom održivošću postao je predložak za buduće narativno oblikovanje.

Ovaj obrazac kulturnog inženjeringa slijedi povijesno dosljedna načela. Umjetnici i pokreti, koji se povezuju s obavještajnim ciljevima dobivaju ogromnu promociju, dok se pravi otpor suočava s potiskivanjem ili eliminacijom. Tragični završeci osoba, poput Phila Ochsa i Johna Lennona, obojica pod dokumentiranim nadzorom FBI-a zbog njihovih izravnih izazova državnoj vlasti, u kontrastu su s karijerama onih koji su pobunu predstavljali unutar konvencionalnijih granica.

Proizvodnja Roda/Spola

Iako se glazba pokazala savršenim laboratorijem za testiranje kontrole masovne svijesti, te će se metode uskoro proširiti daleko izvan zabave. Nigdje to nije bilo očitije nego u namjernom preoblikovanju rodnih uloga i obiteljskih struktura, s ciljem preoblikovanja intimnih aspekata ljudskog identiteta i odnosa.

Strateška kalibracija feminističkih narativa pojavila se kao posebno snažan primjer, s obavještajnim agencijama koje aktivno oblikuju rodnu politiku, kroz medije i organizirani aktivizam. Gloria Steinem, koja je priznala da je radila s organizacijama koje je financirala CIA, poput 'Independent Research Service', tijekom 1950-ih i 1960-ih, primjer je ovog presjeka. Njen 'Ms. Magazine', pokrenut 1972. godine, spojio je feminističke ideale s pažljivo prikazanim porukama, dok je Steinem kasnije priznala kako je sudjelovala u događajima koje je financirala CIA, s ciljem utjecaja na feminističke pokrete tijekom Hladnog rata.

Iskreno priznanje Nicholasa Rockefellera njegovom prijatelju Aaronu Russou naglasilo je kako je oslobođenje žena bilo strateški financirano za proširenje državne i korporativne kontrole: udvostručenje porezne osnovice kroz sudjelovanje radne snage, slabljenje obiteljskih veza kroz povećanje stope razvoda i povećanje državnog utjecaja na djecu putem državne skrbi za djecu.

Tijekom tog istog razdoblja, utjecajne serije poput 'That Girl' i 'The Mary Tyler Moore Show', pomogle su normalizirati te promjene, popularizirajući arhetip neovisne žene usmjerene na karijeru na načine koji su bili usklađeni sa sistemskim ciljevima.

Ova je transformacija bila sustavna. Ženski časopisi preusmjerili su se, s primarno domaćeg sadržaja, na poruke usmjerene sve više na karijeru. Dramatična evolucija 'Cosmopolitana', pod uredništvom Helen Gurley Brown 1960-ih, pokazala je primjer ove transformacije, normalizirajući - ne samo sudjelovanje žena u radnoj snazi, već i promičući seksualno oslobođenje izvan tradicionalnog braka - dvostruki program, koji je savršeno usklađen s korporativnim interesima: proširenju baze radne snage i potrošačke baze.

Ovo namjerno oblikovanje rodnih pokreta proteže se do sadašnjosti, a Institut Tavistock nastavlja oblikovati moderne narative. Od preusmjeravanja ženskih časopisa na poruke o karijeri u 1960-ima, do današnje neumoljive promocije evoluirajućih rodnih narativa, ti se pokreti dosljedno usklađuju s ciljevima vođenim dnevnim redom.

Komodificirajući otpor

Tehnike usavršene u Laurel Canyonu, za pretvaranje istinskog otpora u profitabilne kulturne proizvode, razvile bi se u sve složenije okvire kontrole. Od pionira festivalske kulture Grateful Dead, do modernih korporativnih glazbenih festivala poput Coachelle, autentični prostori kontrakulture sustavno bi se pretvarali u komercijalna poduzeća.

Do 1990-ih ove su metode evoluirale u sustavnu koopciju autentičnog otpora. Dok su Boomersi doživjeli pomak od optimizma do razočaranja, Generacija X suočila se s profinjenijim mehanizmom koji je samo otuđenje pretvorio u robu. Putanja Kurta Cobaina, od autentičnog glasa generacijskog nezadovoljstva do robe MTV-a, pokazala je kako je evoluirao aparat utjecaja - više ne samo preusmjeravajući otpor, već ga pretvarajući u profitabilne kulturne proizvode. Ova se komodifikacija proširila i izvan glazbe: brendovi poput 'Nikea' transformirali su uličnu kulturu protiv establišmenta u globalne marketinške kampanje, kroz ličnosti poput Michaela Jordana i Charlesa Barkleya. "Alternativna" kultura tog doba postala je tako temeljito komercijalizirana da su se trgovci u trgovačkim centrima pojavili samo kako bi prodavali unaprijed zapakirane "pobune" tinejdžerima iz predgrađa, pretvarajući protukulturne simbole u standardiziranu maloprodajnu ponudu.

Sveobuhvatna otmica underground glazbenih scena pokazuje koliko je temeljito struktura moći usavršila kulturnu manipulaciju. Baš kao što su obavještajne agencije preusmjerile kontrakulturu 60-ih, korporacije su razvile napredne metode za hvatanje i komodificiranje organskog disidentstva. 'Vans Warped Tour' transformirao je punk rock - nekada pravi izraz bunta mladih - u putujuću korporativnu marketinšku platformu, zajedno sa sponzoriranim pozornicama i brendiranom robom. Red Bullov program glazbene akademije otišao je dalje, stvarajući ono što se svodi na sustav ranog upozorenja za potencijalno remetilačka kulturna kretanja. Ranim identificiranjem novih underground žanrova i umjetnika, mogli su preusmjeriti autentični kulturni izričaj u komercijalne kanale, prije nego što je razvio istinski revolucionarni potencijal.

Čak su se i najžešće nezavisne scene pokazale ranjivima na ovaj sustav. Velike diskografske kuće stvorile su lažne indie otiske kako bi održale underground kredibilitet i istovremeno kontrolirale distribuciju. Duhanske su tvrtke posebno ciljale na underground klubove i rave, shvaćajući kako se supkulturni kredibilitet može pretvoriti u tržišni udio. Obrazac uspostavljen u Laurel Canyonu - pretvaranje autentičnog otpora u profitabilne proizvode - razvio se u znanost kulturnog zarobljavanja.

Baš kao što su vladine veze Grateful Deada pomogle uspostaviti predloške za kontrolirane kulturne prostore, moderni glazbeni festivali služe kao točke prikupljanja podataka i bihevioralni laboratoriji. Evolucija, od Acid Testova do algoritamski postavljenih festivala, pokazuje koliko se temeljito okvir utjecaja digitalizirao.

Stroj za slavne osobe

Pristup koji je usavršila Gloria Steinem - kanaliziranje autentičnih društvenih pokreta kroz pažljivo vođene glasnogovornike - razvio se u današnji pomno razrađen model aktivizma slavnih.

Ovo algoritamsko upravljanje proteže se izvan sadržaja, i na sam talentirani glas, pri čemu platforme sve više određuju - ne samo što će uspjeti, već i koji će glasovi postati istaknutiji. Strateško pozicioniranje slavnih aktivista pokazuje koliko su institucionalni interesi prodrli u zabavu. Angažman Georgea Clooneyja u Vijeću za vanjske odnose, nastavljaju višegeneracijsku obiteljsku povezanost s moći, koja je započela s novinarstvom njegova oca Nicka Clooneyja u doba Hladnog rata, primjer je kako se te veze između zabave i establišmenta često protežu kroz generacije. Evolucija Angeline Jolie, od holivudske buntovnice do posebne izaslanice UNHCR-a, primjer je kako se kontrakulturna privlačnost može preusmjeriti prema državnim ciljevima. Slično tome, zagovaranje okoliša Leonarda DiCaprija - promovirano putem platformi WEF-a, uz zadržavanje stila života i privatnog zrakoplova - pokazuje kako se čak i legitimna zabrinutost oblikuje tako da se uskladi s okvirima elite. Slično tome, obrazac kriznih intervencija visokog profila Seana Penna - od uragana Katrina do Haitija, venezuelanskog Huga Cháveza i nedavno Ukrajine - postavlja pitanja o selektivnom pristupu platformi. Dok se slavne osobe okrenute establišmentu beskrajno šire, oni koji propituju službene narative često se brzo nađu marginalizirani ili ušutkani.

Poput Steinemovog feminističkog organiziranja koje podržava CIA, moderni aktivizam slavnih često se nevjerojatno dobro slaže s ciljevima vladajuće klase. Put od figure kontrakulture do glasa establišmenta postao je obrazac koji se može ponavljati.

Marketing moderne kulture

Suvremeni ekvivalenti protukulturnog programiranja pokazuju kako ti sustavi ostaju vrlo učinkoviti. Od industrije zabave do luksuznih modnih kuća, današnji kulturni inženjeri stvaraju narative koji su u skladu s interesima elite, pod krinkom napretka.

Ovaj obrazac koordiniranog društvenog restrukturiranja proteže se na više industrija i platformi. Uloga modne industrije postala je eksplicitnom, kroz incidente poput Balenciagine kontroverzne kampanje 2022. godine, koja prikazuje djecu sa slikama ropstva. Dok se bijes javnosti usredotočio na neposrednu kontroverzu, incident je otkrio kako modne kuće sve više guraju narative o spolu, seksualnosti i društvenim normama.

Kao što su Stonesi i Beatlesi kanalizirali pobunu u prihvatljive oblike, današnji kulturni arhitekti stvaraju pažljivo kalibriran otpor. Teme otuđenja Billie Eilish pružaju Generaciji Z komercijalno održiv izlaz za nezadovoljstvo, dok je Lizzo izazov konvencionalnim standardima ljepote, u skladu s korporativnim interesima u promicanju farmaceutskih proizvoda, wellness proizvoda i robe široke potrošnje, koji su onda prilagođene raznolikoj publici. Čak i komercijalno najuspješniji umjetnici odražavaju veze s establišmentom: obiteljske veze Taylor Swift s bankarskim dinastijama, uključujući ulogu njezina djeda u Federalnim rezervama, pokazuju koliko su temeljito ukorijenjeni ti odnosi. Kao što je dokumentirao istraživač Mike Benz, NATO-ovi vlastiti materijali za obuku identificiraju Swift kao ključnu figuru za pojačavanje poruka, time birokratski utjecaj djeluje u digitalnom dobu.

Kada zdravlje postane ideologija

Promicanje nezdravih životnih stilova ima višestruku sustavnu svrhu. Stanovništvo usmjereno na 'tjelesnu pozitivnost', dok se istovremeno bori s pretilošću i kroničnim zdravstvenim problemima, postaje: 1. profitabilnije za farmaceutske tvrtke; 2. više ovisi o institucionalnim sustavima.

Ova se agenda očituje u tome kako se nezdravost slavi kao progresivna i inkluzivna. Korporativne kampanje i mediji prikazuju pretile tipove tijela i nezdrave stilove života kao osnažujuće, normalizirajuće ponašanje, koje će u većini slučajeva dovesti do lošeg dugoročnog zdravlja. Npr. 'Cosmopolitan' je objavio naslovnicu za veljaču 2021. godinu, na kojoj piše: "Ovo je zdravo!";  zajedno sa slikama nekonvencionalnih tipova tijela. Također, 'Nike' je predstavljao lutke većih konfekcijskih brojeva u svojim vodećim trgovinama, generirajući značajnu medijsku buku. Ti su napori slavljeni kao prekretnice inkluzivnosti, učvršćujući pokret 'body positivity' kao kulturni kamen temeljac.

U isto vrijeme, fitness i vježbanje sve se više smatraju simbolima ekstremizma. Članci i razmišljanja povezuju kulturu vježbanja i fizičko zdravlje s opasnim ideologijama, prikazujući osobnu disciplinu kao marker političke radikalizacije. Ovaj očito apsurdni narativ suptilno preoblikuje tjelovježbu, ne kao dobrobit i osobnu disciplinu, već kao simbole krajnje desnog ekstremizma.

Ova namjerna inverzija odražava Orwellovu distopiju: zdravlje postaje štetno, dok nezdravo postaje kreposno. Preoblikovanjem fizičkog blagostanja i samousavršavanja kao oblika devijantnosti, ove priče iskrivljuju društvene vrijednosti, usklađujući ih sa samozadovoljstvom kao moralnim idealom.

Sjeme ovog pomaka posijano je tijekom pandemije COVID-19, gdje su javnozdravstvene politike uglavnom zanemarivale temeljne wellness prakse. Umjesto promicanja sunca, tjelovježbe, pravilne prehrane ili mršavljenja; i unatoč tome što je pretilost najveći čimbenik rizika; službene poruke naglašavale su izolaciju, maskiranje i poštivanje pravila. U razdoblju nakon pandemije ove su se teme dalje razvijale, preoblikujući osobno zdravlje i disciplinu kao - ne samo nepotrebne - nego i kao politički opasne.

Liječenje zdravlja i kondicije otkriva proračunat plan: promicanje nezdravih životnih stilova, dok demoniziranje tjelesne discipline služi istom cilju - stvaranju ovisnije i kontroliranije populacije. Ovo nije kontradikcija, već konvergencija: oba pristupa guraju ljude od samopouzdanja prema institucionalnoj ovisnosti. Ovo nije nasumična kontradikcija, već proračunata prijevara: baš kao što je Tavistock naučio koristiti psihološku ranjivost da preoblikuje svijest, moderne organizacije koriste zdravstvene narative kako bi stvorile nove oblike društvene kontrole.

Ovo sustavno preoblikovanje svijesti o zdravlju paralelno je s još širom transformacijom: redefiniranjem građanstva i samog nacionalnog identiteta. Baš kao što je tjelesna spremnost preoblikovana kao ekstremizam, tradicionalni pojmovi patriotizma i nacionalnog ponosa pažljivo će se rekonstruirati kako bi služili strukturama moći. Industrija zabave, nakon što je usavršila tehnike za modificiranje zdravstvenih narativa, primijeniti će te iste metode kako bi preoblikovala javno razumijevanje lojalnosti i nacionalne svrhe.

Oblikovanje patriotizma

Od fitness industrije do Hollywooda, narativi su oblikovani kako bi se osigurala usklađenost sa idealima sustava, često ponavljajući taktike koje su prvo razvijene za preoblikovanje javnog raspoloženja tijekom izolacionističke ere. Baš kao što je kupovina novina od strane J. P. Morgana 1917. godine, pomogla uobličiti nevoljko ulazak Amerike u globalne sukobe kao moralni imperativ; televizijske serije, streaming emisije i filmovi, oblikuju javnu percepciju vojne akcije, veličajući njihovu nužnost i junaštvo.

Moderni blockbusteri, kao što je 'Top Gun: Maverick', pokazuju kako filmski studiji moraju predati scenarije Ministarstvu obrane na odobrenje, s promjenama koje zahtijeva vojska, kako bi se pristupilo osnovnoj opremi i lokacijama snimanja. Utjecaj Pentagona proteže se duboko i u Marvelov filmski svemir. 'Kapetan Marvel' zahtijevao je opsežne revizije scenarija kako bi osigurao vojnu potporu, transformirajući protagonista iz civilnog pilota u časnika zračnih snaga. Sličan vojni nadzor oblikovao je i 'Iron Mana', pri čemu je Pentagon zahtijevao odobrenje scenarija u zamjenu za pristup bazama i opremi. Ovo nisu samo poslovi o plasmanu proizvoda - oni predstavljaju sustavnu kontrolu naracije u srcu moderne zabave. Ostali filmovi, kao što su 'Zero Dark Thirty', ili 'Argo', producirani su u izravnoj suradnji s CIA-om, promičući narative usklađene s vojnim interesima.

NFL pruža još jedan upečatljiv primjer kako sportske lige funkcioniraju kao produžeci mreže zabave, koristeći emocionalne narative za oblikovanje javnog raspoloženja. Vojni preleti, odavanje počasti igračima vojnicima i reklame za Super Bowl, često se predstavljaju kao organske proslave nacionalnog ponosa. Međutim, ti trenuci često proizlaze iz plaćenih partnerstava s Ministarstvom obrane, zamagljujući granice između autentičnog domoljublja i orkestriranih poruka. Baš kao što blockbuster filmovi glamuriziraju vojnu akciju, sportske lige normaliziraju vezu između domoljublja i vojne službe, jačajući uređene narative pod krinkom zabave.

Iako je istina da istinski patriotizam i poštovanje prema pripadnicima vojske odražavaju autentične američke vrijednosti, pažljivo određivanje vojnih narativa industrije zabave služi dubljoj svrsi: normalizaciji stalnih stranih intervencija bez poticanja dubljeg razumijevanja ovih sukoba i njihovih strašnih posljedica. Pobrkavši potporu vojnicima s neupitnim prihvaćanjem vojne akcije, ovi kulturni proizvodi proizvode pristanak za angažmane koje većina građana niti razumije, niti o njima smisleno raspravlja. Transformacija složene geopolitičke stvarnosti u pojednostavljene narative heroja pomaže u osiguravanju javne usklađenosti,  bez većeg javnog razumijevanja.

Čak i naizgled kritički filmovi, poput filmova o Bourneu, ili 'Rata Charlieja Wilsona', spajaju činjenice i fikciju na načine koji suptilno veličaju obavještajni rad i intervencionističku politiku. Ovo narativno oblikovanje osigurava da skepticizam prema tim organizacijama ostane ograničen, jačajući osjećaj patriotizma, koji je opet povezan s državnim idealima i politikama.

Uz ove kinematografske primjere, industrija videoigara postala je također moćan alat za strategije utjecaja na ljudsko ponašanje. Franšize, kao što je 'Call of Duty' su ugradile promilitantne narative u svoju impresivnu igru, služeći kao napredni alati za novačenje za oružane snage.

Dok Hollywood i igrice regrutiraju publiku za ratnu mašineriju, suvremena je glazba pretvorena u oružje, na način sličan primjerima jazz diplomacije iz 1950-ih, "Britanskoj invaziji" i glazbenicima Laurel Canyona, o kojima smo prije govorili. Nigdje to nije tako upečatljivo kao u hip-hopu, gdje transformacija žanra iz protestne glazbe u 'gangsta rap', osvjetljava kako mešetari moći kooptiraju autentične glasove i kako bi se uskladili sa samim korporativnim i političkim interesima, koji aktivno rade na njihovom pokoravanju.

Cjevovod za zatvorski profit

Uspon hip-hopa u 1980-ima koincidirao je s epidemijom cracka, razornim poglavljem u američkoj povijesti, pogoršanim CIA-inom umiješanošću u kontra pobunjenike u Nikaragvi: veza koju je razotkrio novinar Gary Webb u svojoj revolucionarnoj istrazi. Ono što je počelo kao žanr koji dokumentira učinke sustavnog ugnjetavanja i pošasti droge u crnačkim zajednicama, ubrzo je postalo komodificirano. Sirovi narativi o preživljavanju i otporu su pretvoreni u glamurizirane prikaze kulture droge, koji su uredno usklađeni s interesima vođenim autoritetom i koji održavaju profitabilne cikluse zatvaranja i kontrole.

Stvarni program glazbene industrije postaje jasan, kroz figure poput hip-hop ikone Ice Cubea, koji je otkrio da su diskografske kuće i privatni zatvori namjerno uskladili svoje interese. "Čini se doista pomalo sumnjivim," primijetio je Cube, "da su zapisi koji izlaze stvarno usmjereni na to da poguraju ljude prema toj zatvorskoj industriji." Njegova tvrdnja kako "isti ljudi koji posjeduju disco kuće, posjeduju i zatvore" razotkrila je strateški razvoj sadržaja za hranjenje sustava zatvora.

Kao što je Cube objasnio: "mnogo drogiranih pjesama koje ljudi vole napravila je skupina ljudi koji govore reperima što da kažu", zamjenjujući organski umjetnički izraz pažljivo razvijenim narativima. Ovaj namjerni pomak usmjerio je bijes i nezadovoljstvo u samodestruktivna ponašanja, održavajući cikluse zatvaranja, koji su uredno usklađeni s korporativnim interesima. Zatvorsko-industrijski kompleks pokazao je kako sustavna kontrola može spojiti profitne motive s društvenim programiranjem. Ova fuzija nadzora, modifikacije ponašanja i ekonomske prisile, postala bi predložak za okvir digitalnog nadzora, gdje algoritmi prate ponašanje, oblikuju izbore i provode usklađenost putem ekonomskih kazni - samo na široj, globalnoj razini.

Ono što su diskografske kuće ručno postigle u hip-hopu: identificiranje, preusmjeravanje i komodificiranje autentičnog izričaja - postalo bi obrazac za digitalnu kontrolu. Baš kao što su rukovoditelji naučili transformirati uličnu kulturu u profitabilne proizvode, algoritmi će uskoro automatizirati ovaj proces na globalnoj razini. Transformacija od prosvjeda do profita nije ograničena samo na glazbu - postala je nacrt kako će se upravljati svim kulturnim otporima u digitalnom dobu.

3. dio: Doba algoritama

Nakon što smo istražili fizičke i psihološke mehanizme kontrole u prvom dijelu i njihovu primjenu kroz kulturni inženjering u drugom dijelu, sada se okrećemo njihovoj krajnjoj evoluciji: automatizaciji kontrole svijesti putem digitalnih sustava.

U svom istraživanju tehnološko-industrijskog kompleksa dokumentirao sam kako današnje digitalne divove nisu jednostavno kooptirale strukture moći, mnogi od njih su potencijalno dizajnirani od svog početka kao alati za masovni nadzor i društvenu kontrolu. Od Googleovih početaka, u projektu koji je financirala DARPA, CIA; do obiteljskih veza osnivača Amazona s ARPA-om; to nisu bili samo uspješni startupi, koji su se kasnije uskladili s vladinim interesima. 

Ono što je Tavistock otkrio kroz godine pažljivog proučavanja - emocionalna rezonanca nadjačava činjenice, utjecaj vršnjaka nadjačava autoritet, a neizravna manipulacija uspijeva tamo gdje izravna propaganda ne uspijeva - sada čini temeljnu logiku algoritama društvenih medija. Facebookova studija o manipulaciji emocijama i Netflixovo A/B testiranje minijatura (koje će se detaljno istražiti kasnije) primjer su digitalne automatizacije ovih stoljetnih uvida, jer AI sustavi izvode milijarde eksperimenata u stvarnom vremenu, kontinuirano usavršavajući umjetnost utjecaja u neviđenom opsegu.

Kao što je Laurel Canyon služio kao fizički prostor za upravljanje kulturom, današnje digitalne platforme funkcioniraju kao virtualni laboratoriji za kontrolu svijesti: dopiru dalje i rade s daleko većom preciznošću. Platforme društvenih medija skalirale su ove principe kroz pojačanje 'utjecaja' i metriku angažmana. Otkriće kako neizravni utjecaj nadmašuje izravnu propagandu sada oblikuje način na koji platforme suptilno prilagođavaju vidljivost sadržaja. Ono što je nekoć zahtijevalo godine pedantne psihološke studije sada se može testirati i optimizirati u stvarnom vremenu, s algoritmima koji koriste milijarde interakcija, kako bi usavršili svoje metode utjecaja.

Manipulacija glazbom odražava širu evoluciju kulturne kontrole: ono što je započelo s lokaliziranim programiranjem, poput eksperimenata Laurel Canyona u kontrakulturi, sada je prešlo u globalne, algoritamski vođene sustave. Ovi digitalni alati automatiziraju iste mehanizme, oblikujući svijest u dosad neviđenim razmjerima

Netflixov pristup usporedan je s Bernaysovim načelima manipulacije u digitalnom obliku; što možda i nije iznenađujuće, jer je  suosnivač Marc Bernays Randolph pranećak Edwarda Bernaysa i pranećak Sigmunda Freuda. Dok je Bernays koristio fokusne grupe za testiranje poruka, Netflix provodi masovno A/B testiranje sličica i naslova, prikazujući različite slike različitim korisnicima,  na temelju njihovih psiholoških profila. Njihov algoritam za preporuku ne predlaže samo sadržaj – on oblikuje obrasce gledanja kroz kontrolu vidljivosti i kontekst (slično kao što je Bernays orkestrirao opsežne promotivne kampanje, koje su oblikovale javnu percepciju, kroz više kanala). Baš kao što je Bernays shvatio kako stvoriti savršeno okruženje za prodaju proizvoda, poput promocije glazbenih proizvoda u trgovinama za prodaju istih, Netflix izrađuje personalizirana sučelja koja gledatelje usmjeravaju prema određenim izborima sadržaja. Njihov pristup produkciji izvornog sadržaja na sličan se način oslanja na analizu masovnih psiholoških podataka za izradu narativa za određene demografske segmente.

Podmuklije: Netflixova strategija sadržaja aktivno oblikuje društvenu svijest kroz selektivnu promociju i zakopavanje sadržaja. Dok filmovi koji podupiru narative establišmenta dobivaju istaknuto mjesto, dokumentarci koji preispituju službene priče se često nađu zakopani u najmanje vidljivim kategorijama platforme, ili su potpunosti isključeni iz algoritama za preporuke. Čak i uspješni filmovi, poput dokumentarca 'What Is a Woman?', suočio se sa sustavnim potiskivanjem na više platformi, demonstrirajući kako digitalni vratari mogu učinkovito izbrisati izazovne perspektive, zadržavajući istodobno iluziju otvorenog pristupa.

(Napomena: Tu sam cenzuru iskusio iz prve ruke. Imao sam sreću raditi kao producent dokumentarca 'Anecdotals', u režiji Jennifer Sharp. Film koji dokumentira ozljede od cjepiva protiv COVID-19, uključujući i njenu vlastitu. YouTube ga je uklonio prvoga dana, tvrdeći kako pojedinci ne mogu raspravljati o vlastitim iskustvima s cjepivom. Tek nakon intervencije senatora Rona Johnsona, film je ponovno prikazan. Ovo je rječit primjer kako cenzura platforme ušutkava osobne narative koji dovode u pitanje službena izvješća.)

Ovo čuvanje vrata proteže se diljem digitalnog krajolika. Kontroliraju koji će dokumentarci biti istaknuti, koji strani filmovi dopiru do američke publike (i obrnuto), koje će perspektive biti istaknute u njihovim izvornim programima - platforme poput Netflixa djeluju kao kulturni čuvari - baš kao što je Bernays upravljao javnom percepcijom za svoje korporativne klijente. Dok su se raniji sustavi oslanjali na ljudske vratare za oblikovanje kulture, platforme koriste analitiku podataka i algoritme preporuka za automatiziranje upravljanja sviješću. Strategija sadržaja platforme i sustavi promocije predstavljaju Bernaysove principe psihološke manipulacije,  koji danas djeluju u neviđenim razmjerima.

Reality TV: Inženjering sam po sebi 

Prije nego što su društveni mediji pretvorili milijarde ljudi u vlastite kreatore sadržaja, Reality TV je usavršio predložak za samokomodificiranje. Kardashianovi su primjer ove tranzicije: transformirajući se iz reality TV zvijezda u influencere digitalnog doba, pokazali su kako osobnu autentičnost pretvoriti u tržišni brend. Njihova emisija nije samo preoblikovala društvene norme oko bogatstva i potrošnje, nego je pružila majstorski tečaj napuštanja istinskog ljudskog iskustva za pomno konstruiranu izvedbu. Publika je naučila: biti ono što zaista jesi manje je vrijedno nego postati robna marka; autentični ljudski trenuci su manje važni od osmišljenog sadržaja; stvarni odnosi su sekundarni u odnosu na umreženi utjecaj.

Ova transformacija iz osobe u osobu dosegla je svoj vrhunac s društvenim medijima, gdje milijarde sada voljno sudjeluju u vlastitoj modifikaciji ponašanja. Korisnici uče potisnuti autentično izražavanje u korist algoritamskih nagrada, filtrirati istinsko iskustvo kroz leću potencijalnog sadržaja, vrednovati sebe ne internim mjerama, već metrikom lajkova i dijeljenja. Ono što je uvela Reality TV - dobrovoljno odricanje od privatnosti, zamjena autentičnog sebe tržišnom slikom, transformacija života u sadržaj - društveni mediji su demokratizirali na globalnoj razini. Sada svatko može postati svoj vlastiti reality show, mijenjajući autentičnost za angažman.

Instagram je utjelovljenje ove transformacije: obučava korisnike neka svoje živote promatraju kao sadržaj koji treba organizirati, svoja iskustva kao prilike za fotografiranje, svoja sjećanja kao priče koje treba podijeliti s javnošću. Ekonomija 'utjecaja' platforme pretvara autentične trenutke u marketinške prilike, učeći pritom korisnike neka modificiraju svoje stvarno ponašanje: kamo idu, što jedu, kako se oblače - kako bi stvorili vlastiti sadržaj, koji će onda algoritmi nagraditi. Ovo nije samo dijeljenje života na mreži, ovo je preoblikovanje samog života kako bi poslužilo digitalnom tržištu.

No, dok ovi sustavi postaju sve agresivniji, njihove granice postaju sve vidljivije. Isti alati koji omogućuju manipuliranje kulturnim strujama također otkrivaju i njegovu krhkost, jer publika počinje izazivati ​​manipulativne narative.

Pukotine u sustavu

Unatoč svojoj sofisticiranosti, sustav kontrole počinje pokazivati ​​pukotine. Javnost se sve više protivi očiglednim pokušajima kulturnog inženjeringa, o čemu svjedoče trenutna potrošačka i izborna odbijanja.

Nedavni pokušaji očitog kulturnog iskorištavanja, kao što su korporativne marketinške kampanje i narativi potaknuti slavnim osobama su počeli propadati, signalizirajući moguću prekretnicu u javnoj toleranciji prema manipulaciji. Kada su se 'Bud Light' i 'Target' (obje tvrtke s vlastitim dubokim vezama u establišmentu) suočile s velikom reakcijom potrošača 2023. godine, zbog svojih kampanja za slanje poruka na društvenim mrežama, brzina i razmjer odbijanja označili su značajnu promjenu u ponašanju potrošača. Velike investicijske tvrtke, poput BlackRocka, suočile su se s otporom bez presedana ESG inicijativama, bilježeći značajne odljeve, koji su ih natjerali da ponovno kalibriraju svoj pristup. Čak je i utjecaj slavnih izgubio moć oblikovanja javnog mnijenja, kada su se deseci slavnih osoba s A-liste ujedinili iza jednog kandidata na izborima 2024. godine - njihova koordinirana podrška, ne samo da nije uspjela utjecati na birače, već je možda imala i kontra rezultat, sugerirajući sve veći zamor javnosti proizvedenim konsenzusom.

Javnost sve više prepoznaje te obrasce manipulacije. Kada virusni video snimci razotkriju desetke voditelja vijesti koji čitaju identične scenarije o 'prijetnjama našoj demokraciji', fasada neovisnog novinarstva se raspada i otkriva kontinuirano djelovanje sustavne kontrole narativa. Autoritet naslijeđenih medija pada, uz česta izlaganja namještenih narativa i krivo predstavljenih izvora, koji otkrivaju postojanost centraliziranih sustava za slanje poruka.

Čak se i industrija provjere činjenica, osmišljena kako bi poduprla službene narative, suočava s rastućim skepticizmom, jer ljudi otkrivaju kako te 'neovisne' arbitre istine često financiraju same strukture moći za koje tvrde da ih nadziru. Navodni čuvari istine umjesto toga služe kao provoditelji prihvatljivog mišljenja, dok tragovi financija vode do organizacija koje bi trebali nadzirati.

Javno buđenje se proteže izvan korporativnih poruka, do šire spoznaje, kako su navodno organske društvene promjene često projektirane. Npr. dok je većina ljudi postala svjesna Instituta Tavistock tek kroz nedavne kontroverze o rodno afirmiranoj skrbi, njihova reakcija nagovještava dublju spoznaju: kulturne promjene, koje se dugo prihvaćaju kao prirodna evolucija, možda umjesto toga imaju institucionalne autore. Iako malo tko još razumije Tavistockovu povijesnu ulogu u oblikovanju kulture od vremena naših baka i djedova, sve veći broj ljudi postavlja pitanje: jesu li naizgled spontane društvene promjene zapravo bile namjerno dirigirane?

Ovo sve veće prepoznavanje namještenih narativa signalizira temeljni pomak: kako publika postaje svjesnija metoda manipulacije, učinkovitost ovih sustava kontrole počinje se smanjivati. Ipak, sustav je dizajniran da izazove intenzivne emocionalne reakcije (što nečuvenije to bolje) upravo kako bi spriječio kritičku analizu. Držeći javnost u stalnom stanju reakcionarnog bijesa, bilo da brani ili napada ličnosti poput Trumpa ili Muska, uspješno odvraća pažnju od ispitivanja temeljnih struktura moći unutar kojih te osobe djeluju. Pojačano emocionalno stanje služi kao savršen štit protiv racionalnog ispitivanja.

Prije detaljnog ispitivanja današnjih digitalnih kontrolnih mehanizama, evolucija od Edisonovih hardverskih monopola, preko Tavistockovih psiholoških operacija, do današnjih algoritamskih kontrolnih sustava - otkriva više od prirodnog povijesnog napredovanja - pokazuje kako je svaka faza namjerno nadograđena na prethodnu, kako bi se postigao isti cilj. Fizička kontrola distribucije medija evoluirala je u psihološku manipulaciju sadržajem, koja je sada automatizirana putem digitalnih sustava. Kako AI sustavi postaju sve sofisticiraniji, oni ne samo da automatiziraju ove kontrolne mehanizme; oni ih usavršavaju, prilagođavajući se u stvarnom vremenu kroz milijarde interakcija. Možemo vizualizirati kako su se različita područja moći - financije, mediji, inteligencija i kultura - spojila u integriranu mrežu društvene kontrole. Dok su ti sustavi u početku djelovali neovisno, sada funkcioniraju kao jedinstvena mreža, pri čemu svaka jača i pojačava druge. Ovaj okvir, usavršavan tijekom jednog stoljeća, doseže svoj krajnji izražaj u digitalnom dobu, gdje algoritmi automatiziraju ono što je nekad zahtijevalo razrađenu koordinaciju između puno ljudi. 

Digitalna završnica

Današnje digitalne platforme predstavljaju vrhunac metoda kontrole razvijenih tijekom prošlog stoljeća. Dok su njihovi istraživači nekoć morali ručno proučavati grupnu dinamiku i psihološke reakcije, sustavi umjetne inteligencije sada izvode milijarde eksperimenata u stvarnom vremenu, kontinuirano usavršavajući svoje tehnike utjecaja kroz masovnu analizu podataka i praćenje ponašanja. Ono što je Thomas Edison postigao fizičkom kontrolom filmova, moderne tehnološke tvrtke sada postižu pomoću algoritama i automatizirane moderacije sadržaja.

Konvergencija nadzora, algoritama i financijskih sustava ne predstavljaju samo evoluciju u tehnici, već i eskalaciju opsega. Ova se konvergencija pojavljuje prema dizajnu. Uzmite u obzir kako je Facebook pokrenut isti dan kada je DARPA zatvorila svoj 'LifeLog', njihov projekt za praćenje 'cijelog postojanja' osobe na internetu. Ili što velike tehnološke platforme sada zapošljavaju brojne bivše obavještajne operativce, u svojim timovima za 'povjerenje i sigurnost', koji određuju koji se sadržaj pojačava ili potiskuje.

Platforme društvenih medija prikupljaju detaljne podatke o ponašanju korisnika, koje algoritmi analiziraju kako bi predvidjeli i oblikovali radnje korisnika. Ovi se podaci sve više unose u financijske sustave putem kreditnog bodovanja, ciljanog oglašavanja i novih digitalnih valuta središnje banke (CBDC). Zajedno, oni stvaraju zatvorenu petlju u kojoj nadzor pročišćava cilj, oblikuje ekonomske poticaje i provodi usklađenost s dominantnim normama poretka na najdetaljnijoj razini.

Ova se evolucija očituje na konkretne načine:

  - Edisonov infrastrukturni monopol je postao vlasništvom digitalnih platformi; 

  - Tavistockove psihološke studije su postale su algoritmima društvenih medija; 

  - Medijska infiltracija, putem operacije Mockingbird, postala je automatizirano moderiranje medijskog sadržaja; 

  - Moralne kontrole Haysovog kodeksa postale su "smjernicama zajednice".

Točnije, Edisonov originalni nacrt kontrole razvio se u digitalni oblik:

  - Njegova kontrola proizvodne opreme je postala vlasništvom digitalnih platformi i infrastrukturom u oblaku; 

  - Kontrola distribucije "kazališnog materijala" je postala algoritamska vidljivost; 

  - Provedba patenata postala je Uvjeti pružanja usluge;

  - Financijska crna lista postala je demonetizacija; 

  - Definicija 'autoriziranog' sadržaja je postalo "standardom zajednice".

Edisonov patentni monopol omogućio mu je da diktira koji se filmovi mogu prikazivati ​​i gdje, baš kao što današnje tehnološke platforme koriste Uvjete pružanja usluge, prava IP-a i algoritamsku vidljivost, kako bi odredile koji će sadržaj doprijeti do publike. Tamo gdje je Edison mogao kinima jednostavno zabraniti pristup filmovima, moderne platforme mogu tiho smanjiti vidljivost putem "zabrane u sjeni" ili demonetizacije.

Ova evolucija, od ručnog do algoritamskog upravljanja, odražava stoljeće usavršavanja. Tamo gdje je Haysov kodeks izričito zabranio sadržaj, sustavi umjetne inteligencije sada mu suptilno minimiziraju sadržaj. Tamo gdje je operacija Mockingbird zahtijevala ljudske urednike, algoritmi za preporuke sada automatski oblikuju tijek informacija. Mehanizmi nisu nestali, oni su postali nevidljivi, automatizirani i daleko učinkovitiji.

Pandemija COVID-19 pokazala je koliko temeljito i brzo moderni sustavi kontrole mogu proizvesti konsenzus i osigurati usklađenost. Unutar nekoliko tjedana, utvrđena znanstvena načela o prirodnom imunitetu, prijenosu na otvorenom i usmjerenoj zaštiti, zamijenjena su novom ortodoksijom. Algoritmi društvenih medija bili su programirani za pojačavanje sadržaja temeljenog na strahu, dok su potiskivali alternativna gledišta. Novinske kuće su koordinirale razmjenu poruka kako bi održale kontrolu naracije, a financijski pritisci osiguravali su usklađenost institucija. Baš kao što je Rockefellerovo rano zauzimanje medicinskih ustanova (prije jednog stoljeća) oblikovalo granice prihvatljivog znanja, odgovor na pandemiju pokazao je koliko se temeljito ovaj sustav može aktivirati u krizi. Isti mehanizmi, koji su nekoć definirali 'znanstvenu' nasuprot 'alternativne' medicine, sada su određivali o kojim pristupima javnom zdravstvu se može raspravljati, a koji će se sustavno potiskivati.

Znanstvenici iz Velike Barringtonove deklaracije našli su se izbrisanima, ne samo kroz tipičnu cenzuru, već i kroz nevidljivu ruku algoritamskog potiskivanja. Njihovi stavovi su zakopani u rezultatima pretraživanja, njihove rasprave označene kao dezinformacije, njihova profesionalna reputacija dovedena u pitanje - koordiniranim medijskim kampanjama. Ova trifekta potiskivanja učinila je drugačije perspektive zapravo nevidljivima, pokazujući kako se moderne platforme mogu spojiti s državnom moći kako bi izbrisale opoziciju, a istovremeno zadržale iluziju neovisnog nadzora. Većina korisnika nikada ne shvati ono što ne vidi - najučinkovitija cenzura je nevidljiva svojim metama.

Akvizicija Twittera od strane Elona Muska ponudila je tračak svjetla (makar nakratko) i razotkrila prethodno skrivene prakse, poput "sjenčenja" i algoritamskog potiskivanja sadržaja kod objave Twitterovih datoteka. Ova su otkrića pokazala koliko su temeljito platforme integrirale utjecaj vlade u svoje politike moderiranja – bilo putem izravnog pritiska ili dobrovoljnog prihvaćanja – brišući neslaganja, pod krinkom održavanja 'standarda zajednice'. Ipak, čak je i Musk priznao ograničenja slobode izražavanja unutar ovog okvira, navodeći kako 'sloboda govora ne znači slobodu dosega.' Ovo priznanje naglašava trajnu stvarnost: čak i pod novim vodstvom, platforme ostaju vezane algoritmima i poticajima koji oblikuju vidljivost, utjecaj i ekonomsku održivost.

Možda je krajnji izraz ove evolucije predloženo uvođenje digitalnih valuta središnje banke (CBDC), koje pretvaraju mehanizme društvene kontrole u financijsku infrastrukturu. Spajanje ESG metrike s digitalnom valutom stvara granularnu kontrolu bez presedana: svaka kupnja, svaka transakcija, svaki ekonomski izbor, postaje predmetom automatiziranog bodovanja društvene usklađenosti. Ovaj spoj financijskog nadzora s kontrolom ponašanja predstavlja krajnji izraz kontrolnih sustava, koji su započeli s Edisonovim fizičkim monopolima. Ugrađivanjem nadzora u samu valutu, vlade i korporacije dobivaju mogućnost praćenja, ograničenja i manipuliranja transakcijama, na temelju usklađenosti sa službenim kriterijima: ograničenja upotrebe ugljika, do metrike raznolikosti i društvenih kreditnih rezultata. Ovi bi sustavi neslaganje mogli učiniti ne samo kažnjivim, već i ekonomski nemogućim - ograničavajući pristup osnovnim potrepštinama, poput hrane, stanovanja i prijevoza, za one koji se ne pridržavaju odobrenog ponašanja.

Ono što je započelo Tavistockovim pomnim proučavanjem masovne psihologije, testirano kroz Facebookove grube eksperimente s emocijama, te usavršeno kroz moderne algoritamske sustave - predstavlja više od stoljeća razvijanja društvene kontrole. Svaka se faza temeljila na prethodnoj: od fizičkih monopola, preko psihološke manipulacije, do digitalne automatizacije. Današnje platforme društvenih medija ne proučavaju samo ljudsko ponašanje – one ga oblikuju algoritamski, automatizirajući masovnu psihološku manipulaciju, kroz milijarde dnevnih interakcija.

Isključivanje iz Matrixa: Put natrag u stvarnost

Razumijevanje ovih sustava je prvi korak prema oslobođenju. Kako mašinerija kontrole doseže svoj vrhunac, tako raste i prilika za otpor. Kraj igre za centraliziranu moć predstavlja paradoks: isti sustavi dizajnirani da ograniče slobodu, također izlažu vlastite ranjivosti. Dok se evolucija, od Edisonovih fizičkih monopola do današnjih nevidljivih algoritamskih kontrola, može činiti neodoljivom - ona otkriva ključnu istinu: ti su mehanizmi konstruirani, a ono što je konstruirano može se rastaviti ili zaobići.

Već možemo vidjeti tračke otpora. Kao što sam primijetio u svom istraživanju podrijetla Big Tech-a, ljudi sve više zahtijevaju transparentnost i autentičnost, te kada jednom vide ove sustave kontrole, ne vrate se više. Javno protivljenje očitom ideološkom oblikovanju, od korporativnih kampanja za signaliziranje vrline do cenzure platforme, sugerira buđenje ljudi i znanje o ovim metodama kontrole. Javno odbacivanje korporativnih informativnih mreža u korist neovisnog novinarstva, masovni egzodus s manipulativnih platformi društvenih medija na decentralizirane alternative, te sve veći pokret prema izgradnji lokalne zajednice -  pokazuju kako svijest vodi akciji. Porast platformi posvećenih slobodi govora, čak i unutar centraliziranih sustava, pokazuje kako su alternative algoritamskoj manipulaciji moguće. Zalažući se za transparentnost, smanjujući oslanjanje na automatizirano moderiranje sadržaja i podržavajući otvorenu razmjenu ideja, ove platforme izazivaju status quo i suprotstavljaju se dominaciji centraliziranih narativa. Istinski decentralizirane mreže predstavljaju našu najbolju nadu za otpor: potpunom eliminacijom vratara nude najveći potencijal za suprotstavljanje hijerarhijskoj kontroli i osnaživanje autentičnog izražavanja.

Bitka za slobodu svijesti sada je naša najosnovnija borba. Bez toga, mi nismo autonomni glumci, već likovi koji igraju (NPC) u tuđoj igri, donoseći naizgled slobodne izbore unutar pažljivo konstruiranih parametara. Svaki put kada dovodimo u pitanje algoritamsku preporuku, ili tražimo neovisne glasove, probijamo kontrolnu matricu. Kada osobno gradimo lokalne zajednice i podržavamo decentralizirane platforme, stvaramo prostore izvan algoritamske manipulacije. Ovo nisu samo činovi otpora, to su koraci prema ponovnom preuzimanju naše autonomije kao svjesnih ljudskih aktera, a ne programiranih NPC-ova.

Izbor između autentične svijesti i programiranog ponašanja zahtijeva svakodnevno razlučivanje. Možemo pasivno konzumirati odabrani sadržaj ili aktivno tražiti različite perspektive. Možemo prihvatiti algoritamske prijedloge ili svjesno odabrati svoje izvore informacija. Možemo se izolirati u digitalnim mjehurićima ili izgraditi zajednice otpora u stvarnom svijetu.

Naše oslobođenje počinje s prepoznavanjem: ti sustavi kontrole, iako moćni, nisu neizbježni. Konstruirani su i mogu se rastaviti. Prihvaćanjem kreativnosti, poticanjem autentične povezanosti i vraćanjem našeg suvereniteta, ne opiremo se samo kontrolnoj matrici, nego vraćamo svoje temeljno pravo da sami krojimo svoju sudbinu. Budućnost pripada onima koji su dovoljno svjesni da uvide sustav, dovoljno hrabri da ga odbace i dovoljno kreativni da izgrade nešto bolje.

Hvala na čitanju. 

BY: Joshua Stylman; prosinac 2024.