Svemir, simboli i sumnja

(Napomena autora: Ovaj se esej poziva na brojne videozapise i slike koji pružaju ključne potporne dokaze za razmatrana zapažanja. Vizualni materijali značajno osnažuju mnoge točke iznesene u tekstu.... Ja koja ovo prevodim i objavljujem ću se potruditi sve te slike i videoprikaze objaviti, ako nije moguće uobičajenim putem, onda ću sigurno staviti link. Dobro, ovaj Bowie je moja ideja. Uživajte.)

Od nacističkih znanstvenika do slijetanja na Mjesec i fiat valute – prodaje li nam NASA priču o svemiru ili nešto puno veće?

Nedavno sam naišao na provokativnu seriju Fadija Lame "Masovna psihologija u geopolitici". Posebno me zaintrigirala njegova analiza slijetanja na Mjesec 1969. godine, kao i povezanosti sa širim geopolitičkim promjenama.

https://fadilama.substack.com/p/mass-psychology-in-geopolitics-2

https://merylnass.substack.com/p/it-is-rare-that-i-read-something

Uvod Meryl Nass u Lamin rad istaknuo je nekoliko ključnih pitanja o slijetanju na Mjesec, koja su odjeknula mojim vlastitim istraživanjem. Shvatio sam kako je Fadi već komentirao moj Substack, uvijek s provokativnim pitanjima i idejama. To me potaknulo da ponovno pogledam priču koju sam podijelio na Instagramu prije otprilike godinu dana, te je spojim u opsežnije istraživanje NASA-e i njezinih aktivnosti.

https://www.instagram.com/stories/highlights/17978918882561898/

Sljedeći esej izvlačim iz tih Instagram bilješki, sada proširenih dodatnim kontekstom iz Laminog rada. Iako se Lamin esej slaže s većinom onoga što sam samostalno istraživao, ova zapažanja započela su internetskom raspravom na koju sam naišao u vezi s regresijom složenih sustava. Netko je postavio pitanje: "Može li NASA ponovno sigurno spustiti astronaute na Mjesec?" Njihova je hipoteza bila da možda NASA izbjegava pokušaj, jer bi potencijalni neuspjeh mogao otkriti koliko su znanost i vladine agencije nazadovale u pet desetljeća.

Ova perspektiva, iako potiče na razmišljanje, samo zagrebe površinu. Kada počnemo ispitivati ​​podrijetlo i osobitosti oko NASA-e, pojavljuje se drugačija slika - ona koja sugerira kako bi naše razumijevanje istraživanja svemira moglo biti izgrađeno na pažljivo konstruiranoj priči.

Naci-Disney podrijetlo

Malo tko bi mogao zamisliti kako je proslavljeni američki svemirski program utemeljen na nečemu što zvuči kao neočekivana glumačka postava u povijesnom trileru: bivši nacistički SS raketni inženjer, okultist koji je sebe nazivao Antikristom i omiljeni tvorac Mickeyja Mousea. No, upravo su to likovi isprepleteni u temeljima NASA-e. Werner von Braun, nacistički znanstvenik koji je došao u Sjedinjene Države preko operacije Spajalica, odmah nakon suđenja u Nürnbergu je odigrao ključnu ulogu u osnivanju NASA-e.

https://airandspace.si.edu/stories/editorial/project-paperclip-and-american-rocketry-after-world-war-ii

Što je još zanimljivije, von Braun je blisko surađivao s Waltom Disneyem, kako bi pomogao pridobiti javnu potporu novonastaloj svemirskoj agenciji, o čemu svjedoče njihove dokumentirane suradnje i zajednički televizijski nastupi.

NASA-u nije izgradio samo von Braun. Vodili su je i drugi nacistički SS časnici, poput Kurta Debusa, koji je nadgledao lansiranja raketa u svemirskom centru Kennedy, nakon što je prije koristio robovski rad u nacističkoj Njemačkoj. Ova koncentracija bivših nacističkih znanstvenika i dužnosnika, na najvišim razinama američkog svemirskog programa, postavlja ozbiljna pitanja o njegovim pravim ciljevima i odanosti.

Još jedna ključna figura u ovoj priči je Jack Parsons, utjecajni raketni znanstvenik, koji je uvelike utjecao na von Braunov rad. Parsons, koji je pomogao uspostaviti Laboratorij za mlazni pogon, također je bio poznat kao odani okultist i učenik Aleistera Crowleya. Mnogi vjeruju kako Marvelov lik, Tony Stark, crpi inspiraciju iz Parsonsovog ekscentričnog genija. Poput Crowleya, Parsons je bio usredotočen na uvođenje "Horusovog eona" ili "Doba vodenjaka", okultnih koncepata koji izgledaju neobično neumjesni u kontekstu vladinog svemirskog programa.

Parsons nije bio samo zainteresiran za okultno, on je bio duboko uronjen u to. Vodio je Agape Lodge, kalifornijski ogranak Crowleyjevog Ordo Templi Orientis (OTO), a Crowley ga je osobno imenovao za voditelja. Godine 1946. Parsons i L. Ron Hubbard (koji je kasnije utemeljio scijentologiju) proveli su niz rituala poznatih kao "The Babalon Working", koji su uključivali seksualnu magiju u pokušaju da se manifestira "Mjesečevo dijete": inkarnacija telemitske božice Babalon.

https://ixtheo.de/Record/1540646491

Parsons se čak proglasio Antikristom u svojim spisima: "Ja, Belarion Antikrist, 1949. godine, vladavine Crnog bratstva zvanog Kršćanstvo, izjavljujem svoju odanost Voljenom Ocu Luciferu." FBI je istraživao Parsonsa zbog ovih aktivnosti, što je naposljetku pridonijelo njegovom gubitku sigurnosne dozvole; istovremeno dok je razvijao tehnologiju koja će postati temelj za NASA-in svemirski program.

https://pasadenanow.com/main/exploring-the-occult-world-of-jack-parsons

Ovo neobično sjecište između nacističkih znanstvenika, Disneyjeva carstva zabave i okultnih praksi pri rođenju našeg svemirskog programa, postavljaju pitanja o NASA-inoj pravoj prirodi i svrsi.

Pitanje nebeskog svoda

Zanimljivo je da se na nadgrobnom spomeniku Wernera von Brauna nalazi navođenje na Psalam 19:1: "Nebesa slavu Božju objavljuju i djelo ruku njegovih otkriva nebeski svod."

Koncept nebeskog svoda - kozmičke barijere koja odvaja nebeske vode od Zemlje - pojavljuje se u brojnim drevnim kulturama.

Dok moderna znanost službeno odbacuje ovu ideju, određene glavne novinske kuće, poput Fox Newsa, izvijestile su o otkrićima "Zemljinog nevidljivog štita u stilu Zvjezdanih staza", a neke su znanstvene publikacije spominjale "zaštitne nevidljive barijere pronađene oko Zemlje", povlačeći usporedbe sa poljima sila iz znanstvene fantastike.

Reuters i drugi stručnjaci za provjeru činjenica odlučno su zanijekali postojanje bilo kakve kupole ili nebeskog svoda koji prekriva Zemlju. Tijekom posljednjih nekoliko godina razvio sam korisnu heuristiku: kada oni koji provjeravaju činjenice postanu posebno uporni oko nečega, to je obično signal da treba kopati još dublje. Iako ništa nije konačno, nije loše ponoviti kako ove operacije provjere činjenica obično provode iste strukture moći za koje fact-checkeri tvrde kako ih pomno nadziru. Takve stvari i njihovo odlučno poricanje čine stvari još zanimljivijima.

https://www.reuters.com/article/fact-check/the-earth-is-not-covered-by-a-dome-or-firmament-idUSL1N31W2RO/

Koncept Zemlje kao sfere ima drevno podrijetlo, još od grčkih filozofa iz 06. i 03. stoljeća prije Krista.

https://www.aps.org/apsnews/2006/06/eratosthenes-measures-earth

Pitagora i njegovi sljedbenici, koji su formirali tajno filozofsko bratstvo s mističnim učenjima, bili su među ranim zagovornicima Zemlje kao kugle. Iako Pitagora nije bio slobodni zidar (jer se slobodno zidarstvo pojavilo tisućljećima kasnije), moderne masonske tradicije izričito odaju počast njemu i drugim starogrčkim filozofima.

https://masonicworld.com/articles/Files/The-Pythagorean-Tradition-In-Freemasonry.htm

Slobodni zidari su kroz povijest bili ključni u širenju znanstvenog znanja, uključujući astronomske koncepte.

https://www.thesquaremagazine.com/mag/article/2025q1pythagoreanism-and-freemasonry/

Ovaj odnos između drevnih tajnih društava i suvremenog masonstva naveo je neke istraživače uočiti kontinuiranu liniju čuvanog znanja o kozmološkim istinama.

Odnos između NASA-e i Disneya proširio se dalje od samo pukog publiciteta. "Klub 33" Walta Disneya u Disneylandu je jedino mjesto u parku gdje se poslužuje alkohol; navodno je ugostio von Brauna i druge službenike NASA-e kao česte goste.

https://scottishrite.org/blog/about/media-publications/journal/article/current-interest-long-lost-now-found-discovery-at-magic-kingdom-park/

Ovaj ekskluzivni klub, sa svojim navodnim masonskim vezama, pružio je diskretno mjesto za sastajanje ovih ličnosti. Disneyev "Tomorrowland" je dizajniran u suradnji s NASA-om, možda je poslužio kao oblik prediktivnog programiranja za koncepte putovanja u svemir.

U posebno čudnoj koincidenciji, von Braun je 1949. godine napisao knjigu "Projekt Mars: tehnička priča o Marsu", koji je kolonizirao vođa po imenu "Elon".

Ovo je posebno neobično, obzirom na to da današnji istaknuti svemirski poduzetnik dijeli isto to ime i čini se kako daje prednost tehnokratskim pristupima; svrstavajući se uz svog djeda, ključnu figuru u stranci tehnokracije u Kanadi, prije gotovo jednog stoljeća. Njegovo zagovaranje poreza na ugljik i ideja o 'Marsovskoj tehnokraciji' nagovještavaju kontinuiranu ideološku nit, postavljajući pitanja o utjecaju tehnokratske filozofije na napore kolonizacije svemira.

U nekim se kulturama Mars nazivao 'Horus horizonta' ili 'Horus Crveni' time ga povezujući ga s egipatskim bogom neba i rata - dodajući još jedan sloj mitološkog značaja našoj priči o istraživanju svemira.

CGI 'slučajnost'

Vrijeme osnivanja NASA-e također podiže obrve. Agencija je osnovana 1958. godine - iste godine kada su se računalno generirane slike (CGI) prvi put pojavile na platnu u Hitchcockovoj "Vrtoglavici". Tada je Alfred Hitchcock angažirao pionira računalne animacije,  Johna Whitneya, neka stvori uvodnu sekvencu. Ova tehnološka paralela traje i danas, a NASA otvoreno priznaje kako su mnoge slike koje vidimo iz svemira stvorene, ili poboljšane, pomoću digitalnih alata.

Robert Simmon, poznat kao "gospodin Blue Marble", iz NASA-e, javno je na službenim stranicama NASA-e objasnio kako njegova uloga uključuje pretvaranje podataka u slike: "Pretvaram podatke u slike. Tražim nove, zanimljive događaje koje su vidjeli NASA-ini sateliti, ili koji su skriveni u najnovijim podacima." Ovo priznanje nije samo sugestivno: ovo je izravna potvrda kako ono što doživljavamo kao fotografije iz svemira su zapravo nastale vizualizacijom podataka. NASA je čak izjavila kako se oslanjaju na "inženjere i znanstvenike za proizvodnju podataka". To postavlja ozbiljna pitanja o autentičnosti onoga što vidimo iz NASA-e.

Zašto bi trebali "podatke pretvarati u slike", ako imaju stvarne fotografije?

Još jedan zanimljiv razvoj događaja je da je prošle godine NASA potpisala ugovor s Nikonom za razvoj kamere Lunar Artemis. Začudo, već sljedeći dan nakon što je ovo partnerstvo najavljeno, Nikon je ukinuo svoj jedini mega-zoom fotoaparat na tržištu, što je neke navelo da posumnjaju u vrijeme i svrhu ovog dogovora.

https://www.nasa.gov/humans-in-space/nasa-signs-agreement-with-nikon-to-develop-lunar-artemis-camera/

Pitanja o Challengeru

Možda najzbunjujući aspekt NASA-ine povijesti uključuje katastrofu Challengera i ono što se čini izuzetnom anomalijom. Ovo ne predstavljam kao zaključak, već kao istinsku zagonetku, koja zaslužuje ozbiljno razmatranje. Ono što slijedi jest dokaz koji me ostavio istinski zbunjenim, te u potrazi za objašnjenjima koja bi mogla pomiriti ova opažanja s konvencionalnim shvaćanjem.

Istraživači su dokumentirali izvanredan uzorak: čini se kako je nekoliko, od sedam astronauta koji su navodno umrli na Challengeru, imalo dvojnike slične dobi, s identičnim imenom - što je statistička nevjerojatnost, koja prkosi realnom objašnjenju. Zapovjednik Francis Richard Scobee čini se identičnim izvršnom direktoru Richardu Scobeeju iz Cows in Trees, Ltd. Stručnjakinja za misije, Judith Resnik, zapanjujuće sliči profesorici Judith Resnik s Pravnog fakulteta Yale. Iako je sličnost Sharon Christe McAuliffe s profesoricom prava iz Syracuse, Sharon A. McAuliffe, manje izražena od ostalih (zanimljivo, ona je bila civilna učiteljica, koju većina Amerikanaca pamti iz misije), sličnosti među preostalim članovima posade su zapanjujuće. Čini se da je specijalist misije Ronald McNair blizanac Carla McNaira (koji je identificiran kao "brat Ronalda McNaira"). Čak i stručnjak za nosivost, Ellison Onizuka, ima gotovo identičnog pandana u Claudeu Onizuki (također se tvrdi da mu je brat), a stručnjak za misiju Michael J. Smith ima dvojnika istog imena, koji radi kao profesor, i to godinama nakon katastrofe.

Dok ove tvrdnje ostaju nedokazane, izvanredne sličnosti između lica i imena između astronauta Challengera i njihovih navodnih dvojnika, dovode u pitanje osnovnu vjerojatnost. Čak i ako odbacimo sličnosti lica kao subjektivne, još uvijek se moramo suočiti s neobičnim statističkim pitanjem: Kolike su šanse da većina astronauta Challengera ima dvojnike s potpuno istim imenima, na utjecajnim položajima, koji su živi desetljećima kasnije? Da su to samo ljudi koji slučajno izgledaju kao astronauti Challengera, izgledi da će također dijeliti identična imena - bili bi beskrajno mali.

Ne iznosim ove dokaze da bih dokazao određenu teoriju. Umjesto toga, nudim ga kao iskreni intelektualni izazov: koje objašnjenje najbolje objašnjava ove nevjerojatne sličnosti, a da pritom ostaje dosljedno našem razumijevanju vjerojatnosti i ljudskog ponašanja? Čini se kako ova statistička nevjerojatnost zahtijeva neki oblik objašnjenja izvan puke slučajnosti.

Oni koji su skloni preispitivanju službenih narativa - kritičari bi ih mogli nazvati "teoretičarima zavjere", iako ja više volim "istraživačima stvarnosti" - mogli bi se zapitati: Da li je katastrofa Challengera mogla poslužiti da se putovanje u svemir javnosti učini pretjerano opasnim? Takav spektakl mogao bi zgodno objasniti zašto NASA nije mogla nastaviti s misijama na Mjesec, ili dopustiti civilno promatranje svemira, čime su zapravo zatvorili vrata javnosti nad njihovim aktivnostima.

Budući da sam osobno svjedočio eksploziji Challengera kao dječak na televiziji u školi, razmišljao sam o tome kako je ovaj događaj stvorio kolektivnu traumu za cijelu jednu generaciju školaraca. Kada se uzmu u obzir drugi traumatični nacionalni događaji, poput ubojstva JFK-a, 11. rujna i pandemije COVID-19 - pojavljuje se obrazac psiholoških utjecaja na cijelo društvo, koji preoblikuju javnu svijest i prioritete. U svakom slučaju, čini se kako kolektivna trauma omogućuje velike promjene u politici, strukturama moći i javnom prihvaćanju prethodno nezamislivih promjena. Sve to ukazuje na veću kontrolu i manju transparentnost.

Ove zapanjujuće sličnosti predstavljene su u uvjerljivom javnom svjedočenju na sudu okruga Brevard (dom Cape Canaveral), od strane Justina Harveya, koji je metodično iznio dokaze s nevjerojatnom jasnoćom i hrabrošću. Njegovo izlaganje bilo je toliko temeljito i dobro dokumentirano da je reakcija suda bila znakovita - brzo su ga prekinuli, tvrdeći kako nisu nadležni za to pitanje. Snažno potičem na gledanje cijelog šestominutnog svjedočenja, budući da ono predstavlja dokaze mnogo uvjerljivije, nego što ih ja mogu sažeti ovdje.

Brzo prešućivanje ove linije istraživanja dovoljno govori - ako me posljednjih nekoliko godina ičemu naučilo, to je da obratim veliku pozornost na ljude koji su cenzurirani. Za one koji su zainteresirani za dublje istraživanje ovog navoda, Harvey je detaljno razradio svoja otkrića tijekom pojavljivanja u podcastu Sama Tripolija, gdje predstavlja dodatne dokaze i povezuje ta zapažanja sa širim obrascima:

https://samtripoli.com/tfh-806-the-1986-space-shuttle-disaster-hoax-with-justin-harvey/

Kada je na Sveučilištu Yale suočena s pitanjem kako toliko liči na astronauticu Challengera i ima identično ime, Judith Resnik, profesorica koja nevjerojatno sliči istoimenoj astronautici Challengera se uspaničila i pobjegla od kamere. Ovakav odgovor na pitanje se čini mnogo znakovitijim od običnog poricanja, postavljajući dodatna pitanja o tome što se točno sakriva. 

Dodatna sumnja: Robert F. Overmyer, glavni istražitelj eksplozije Challengera, umro je u zrakoplovnoj nesreći 22. ožujka 1996. godine. To je 'slučajno' i datum koji je povezan s tajnovitim društvom Lubanja i kosti. Bila slučajnost ili ne, ovi obrasci ušutkavanja i neočekivanih smrti, potaknuli su daljnja nagađanja o tome što se doista dogodilo s Challengerom i njegovom posadom.

Osobitosti slijetanja na Mjesec

Slijetanje na Mjesec, NASA-ino vrhunsko postignuće, nosi svoje zanimljivosti. Buzz Aldrin, drugi čovjek na Mjesecu, ima neobičnu obiteljsku pozadinu: djevojačko prezime njegove majke bilo je (Marion) Moon, i ona si je tragično oduzela život godinu dana prije nego što je Buzz navodno hodao po površini Mjeseca. Njegov je otac bio izvršni direktor u Standard Oilu, Johna D. Rockefellera, koji je opet na nevjerojatan način prodao sve svoje dionice samo dva mjeseca prije sloma Wall Streeta, 1929. godine.

Što je još važnije, otac Buzza Aldrina, Edwin Eugene "Gene" Aldrin stariji, osnovao je inženjersku školu u McCook Fieldu, Ohio, koja je kasnije postala Tehnološkim institutom zračnih snaga (AFIT), u zračnoj bazi Wright-Patterson. Ovo stvara izravnu obiteljsku vezu s jednom od najtajnovitijih vojnih instalacija u Americi. Baza Wright-Patterson AFB je bila primarna lokacija za znanstvenike operacije Spajalica, Projekt Bluebird (prethodnik eksperimenata kontrole uma MK Ultra) i opsežnog istraživanja NLO-a (što mu je među istraživačima priskrbilo nadimak "pravo područje 51").

https://www.thecut.com/2019/07/area-51-is-cool-but-have-you-heard-of-wright-patterson.html

Baza je također ugostila Winfrieda Otta Schumanna, fizičara koji je otkrio Schumannovu rezonancu: Zemljinu elektromagnetsku frekvenciju, koja se često povezuje s proučavanjima svijesti i naprednom tehnologijom. U čudnom obratu, koji ilustrira bizarne istraživačke pravce baze, Laboratorij Wright (preteča Wright-Pattersonove istraživačke ustanove) je 1994. godine predložio kemijsko oružje, nazvano "gay bomb", od koje bi kod neprijateljskih trupa izazvala seksualnu privlačnost jednih prema drugima. Ova izravna veza između obitelji Buzza Aldrina i središta nacističke znanstvene integracije, kao i nekonvencionalnog istraživanja - dodaje još jednu dimenziju čudnoj NASA-inoj priči.

Aldrin je slobodni zidar škotskog obreda 33° i šriner (svećenik). Nosio je masonsku zastavu na Mjesec; Velika loža Teksasa uručila mu je službenu diplomu kojom ga proglašava "prvim masonom na Mjesecu" i također loža tvrdi kako ima masonsku teritorijalnu jurisdikciju na Mjesecu.

https://californiafreemason.org/2019/11/14/the-sun-the-moon-and-the-master

Ova masonska pripadnost nije jedinstvena samo za Aldrina - neproporcionalan broj ranih NASA-inih astronauta, posebno onih uključenih u programe Mercury, Gemini i Apollo - bili su masoni visokog ranga. John Glenn, Gordon Cooper, James Irwin, Thomas Stafford i mnogi drugi bili su potvrđeni slobodni zidari, često iz istaknutih loža.

https://scottishritenmj.org/blog/masonic-astronauts

Mnogi astronauti su fotografirani kako prave prepoznatljive masonske znakove rukama, a nekoliko ih je provodilo masonske rituale tijekom svemirskih misija. Astronaut i slobodni zidar 33°, Leroy Gordon Cooper, čak je nosio masonski stijeg u svemir,  tijekom misije Gemini 5. Navodno je prešao udaljenost od prijavljenih 3.300.000 milja; broj 33 se stalno pojavljuje u NASA-inoj numerologiji.

Zašto su tako mnogi astronauti, koji su navodno "bili u svemiru", slobodni zidari? Zašto su postavili masonsku zastavu na Mjesec?  Zašto Buzz Aldrin ima masonsku diplomu koja ga proglašava "Prvim masonom na Mjesecu"? Ovo nisu samo čudne slučajnosti, ovo sugerira namjerni obrazac koji povezuje istraživanje svemira s ovim tajnovitim društvom.

https://scottishrite.org/scottish-rite-myths-and-facts/featured-artifact-scottish-rite-flag-went-moon/

Ako je slijetanje na Mjesec bilo isključivo znanstveno postignuće za cijelo čovječanstvo, kao što je tvrdila NASA, zašto je obilježeno masonskim ritualima i simbolima, a ne isključivo znanstvenim, nacionalnim ili humanitarnim počastima? Istaknutost masonske simbolike sugerira kako je misija na Mjesec imala drugačiji značaj za masonske inicijate, nego za široku javnost. Ovo postavlja neugodno pitanje: je li program Apollo istovremeno služio dvjema različitim narativima: javnom znanstvenom i ezoteričnom, koji su razumjeli i znali samo oni unutar određenih krugova?

Buzz je dao nekoliko zbunjujućih izjava o slijetanju na Mjesec, koje postavljaju ozbiljna pitanja. U jednom intervjuu ga je jedno dijete pitalo zašto se ljudi nisu vratili na Mjesec, on je odgovorio: "Nismo išli tamo... Dogodilo se i nije se dogodilo."

U drugom intervjuu, na pitanje o najstrašnijem trenutku svog putovanja na Mjesec, Buzz je čudno odgovorio: "Nije se dogodilo. Moglo je biti strašno." Ovaj obrazac čudnih odgovora o misiji na Mjesec stalno se ponavlja u njegovim javnim nastupima.

Možda najnevjerojatnije priznanje dolazi od NASA-inog inženjera, koji je u jednom intervjuu izjavio: "Nekoć smo imali tehnologiju za odlazak na Mjesec, ali smo je uništili i bolan je proces ponovno je izgraditi."

Kada se to dogodilo da je čovječanstvo ikada 'zaboravilo' tehnologiju ovog opsega? Još uvijek, navodno, znamo graditi rimske akvadukte, gotičke katedrale i parne strojeve. Čak i za drevne tehnologije, poput grčke vatre ili čelika iz Damaska, iako ih je teško savršeno replicirati, postoji dovoljno zapisa i razumijemo njihova osnovna načela. Zamislite kada bi inženjeri danas tvrdili kako su 'izgubili' tehnologiju za izgradnju nebodera ili komercijalnih zrakoplova, pa onda moraju početi ispočetka. Ideja kako je NASA  nekako izgubila sredstva za ponovno stvaranje svog najvećeg trijumfa jest vjerojatno nevjerojatnije od samog propitivanja aspekata slijetanja na Mjesec. Niti jedna druga civilizacija nikada nije dosegla tehnološki vrhunac, samo kako bi nekoliko deseljeća kasnije, u potpunosti, izgubila to znanje - osim, očito, u ovom jednom slučaju.

Kada se pojavio u emisiji Conana O'Briena, Buzz je dao još jedan zanimljiv komentar, o ljudima koji gledaju "animaciju" slijetanja na Mjesec umjesto stvarne snimke. Njegovim riječima: "Gledali ste animaciju... povezali ste ono što ste vidjeli s..."

Kada sam prošle godine podijelio neuređeni isječak na društvenim medijima, brzo je označen i uklonjen kao 'dezinformacija',  unatoč tome što nije sadržavao nikakav moj komentar - samo Buzzove vlastite neizmijenjene riječi. Očigledno, dopustiti ljudima da čuju što je astronaut zapravo rekao, bez službeno odobrenog sloja tumačenja, predstavlja 'dezinformaciju'. Razmotrite implikacije: sirove izjave astronauta o slijetanju na Mjesec sada se smatraju preopasnima za javnu upotrebu. Ako se nema što sakrivati, zašto je potrebna toliko agresivna kontrola naracije? Ovo nije provjera činjenica: ovo je oblikovanje i praćenje misli.

Kada se suočio s novinarom koji je od njega tražio neka se zakune na Bibliju da je hodao po Mjesecu, Buzzova reakcija je bila izrazito obrambena. U drugom slučaju, kada je drugi novinar ustrajao sa sličnim pitanjima, Buzz je udario čovjeka u lice, što je vrlo ekstremna reakcija za nekoga tko je navodno siguran u svoja povijesna postignuća i ništa ne krije od javnosti.

Neil Armstrong, prvi čovjek na Mjesecu, pokazao je sličnu nelagodu, kada su ga ispitivali. U rijetkom intervjuu na pitanje o iskustvu stajanja na Mjesecu, Armstrong se čini vidljivo neugodnim, izbjegavao je kontakt očima i dajući nejasne i isprekidane odgovore, koji se čine čudno nepovezanima s onim što je trebalo biti kruna njegova života. Njegov govor tijela, tijekom javnih pojavljivanja, nakon slijetanja na Mjesec, u oštrom je kontrastu sa samouvjerenim i staloženim pilotom kakav je bio prije misije Apollo.

Filmska dimenzija

Odnos između NASA-e i Hollywooda zaslužuje posebnu pozornost. Od svog početka, NASA je blisko surađivala s industrijom zabave, ugrađujući se u javnu maštu kroz film, televiziju i tematske parkove. To daleko nadilazi tipične odnose s javnošću:  predstavlja sustavnu integraciju koncepata svemirskog prostora u medije zabave.

Astronauti Apolla 11 su dobili svoju zvijezdu, na Stazi slavnih u Hollywoodu, što je neobična čast za znanstvene istraživače...

Ovo postavlja ključno pitanje: oblikuje li NASA naša uvjerenja o svemiru, kroz pripovijedanje priča i slike, jednako kao i kroz znanost? To bi objasnilo stalne bliske odnose NASA-e s filmašima, te zašto zabava sa svemirskom tematikom dosljedno pojačava specifične narative o našim kozmičkim sposobnostima i ograničenjima.

Jedan od najčudnijih dokaza dolazi sa same press konferencije nakon slijetanja na Mjesec. Po povratku na Zemlju, astronauti Apolla 11 - Armstrong, Aldrin i Collins - sudjelovali su u nečemu što je trebalo biti trijumfalna proslava najvećeg istraživačkog postignuća čovječanstva. Ipak, njihovo ponašanje ondje govori drugu priču. Astronauti djeluju neobično tmurno, gotovo potišteno; ne pokazuju ništa od prirodnog ushićenja, koje bi se očekivalo od ljudi koji su upravo postigli nemoguće. Sjede ukočeno, na pitanja odgovaraju neodlučno i pažljivo odmjerenim riječima, često izbjegavajući kontakt očima.

Ovo ponašanje postaje još upečatljivije kada ih usporedimo s drugim povijesnim istraživačima. Razmotrite Sir Edmunda Hillaryja i Tenzinga Norgaya, nakon njihovog povijesnog uspona na Mount Everest. Unatoč fizičkoj iscrpljenosti, njihova lica zrače istinskim ponosom i radošću. Astronauti Apolla se ponašaju kao da su na sprovodu, a ne na proslavi; postavljajući bitno pitanje kakav to psihički teret mogu nositi u sebi. 

Neki teoretiziraju kako je Stanley Kubrick režirao snimku slijetanja na Mjesec. Njegov drugi film, "The Shining", sadrži brojne navodne reference na program Apollo, uključujući: dječaka koji nosi džemper Apolla 11, uzorke tepiha koji odgovaraju izgledu lansirne rampe Apolla, te blizance koji predstavljaju svemirski program Gemini.

Ova teorija o Kubrickovoj umiješanosti nije samo internetska špekulacija. U onome što se čini kao svjedočanstvo zviždača, insajder objašnjava s nevjerojatnom ležernošću: "Stanley i oni su napravili rezervni film o uspjehu našeg slijetanja na Mjesec i izvođenja svih ovih zabavnih stvari u slučaju da nismo uspjeli, u redu, da možemo dokazati da smo stigli tamo i uspjeli." Izvor dalje priznaje kako je "mnogo naših stvarnih slika slijetanja napravljeno u studiju" i da "imamo puno lažnih slika." Možda najrječitije, pozivaju se na dokumentarac "Soba 237" koji analizira Kubrickov film "Isijanje", kao njegovu kodiranu ispovijest o snimanju slijetanja na Mjesec, napominjući kako su "dokazi prilično nepobitni da je Kubrick bio umiješan."

Odnos između Kubricka i svemirskih slika je dublji od puke spekulacije. Njegovo remek-djelo iz 1968. godine, "2001: Odiseja u svemiru", koje se naširoko smatra najrealističnijim prikazom svemirskog putovanja u to vrijeme, razvijeno je uz opsežan doprinos stručnjaka iz zrakoplovstva i NASA-e. Samo godinu dana kasnije, 1969. godine, svijet je gledao slijetanje Apolla 11 na Mjesec, s vizualnim prikazima za koje su neki promatrači primijetili kako nevjerojatno podsjećaju na Kubrickove filmske tehnike. Ovo vrijeme je posebno zanimljivo, ukoliko se uzme u obzir da je posljednji Kubrickov film, "Eyes Wide Shut" (djelo koje razotkriva elitna tajna društva), objavljeno 16. srpnja 1999. godine, što iznosi točno 30 godina nakon što je lansiran Apollo 11. Kubrick je neočekivano umro prije prikazivanja ovog filma, što je potaknulo nagađanja o tome je li njegova smrt možda povezana s otkrivanjem previše o moćnim interesima, kroz njegovo simbolično pripovijedanje. 

Naime, 16. srpnja 1999. godine je bio dan kada je umro JFK Junior - još jedna čudna podudarnost koja povezuje istraživanje svemira, predsjedničku ostavštinu i neočekivane smrti.

Drugi filmovi su eksplicitno spominjali zavjere o slijetanju na Mjesec, kao što je film o Jamesu Bondu, "Dijamanti su vječni", koji prikazuje scenu u kojoj Bond trči kroz ono što se čini kao set za slijetanje na Mjesec.

U novije vrijeme, Hollywood je producirao filmove o stvaranju lažnih slijetanja na Mjesec, sugerirajući oblik "mekog razotkrivanja", onoga što se stvarno dogodilo. Film "Fly Me to the Moon", iz 2023. godine, sa Scarlett Johansson i Channingom Tatumom u glavnim ulogama, prikazuje NASA-ino angažiranje direktora marketinga neka organizira lažno slijetanje na Mjesec, kao rezervni plan. Ono što je nevjerojatno jest kako se ova 'izmišljena premisa' u potpunosti poklapa sa stvarnim svjedočenjem zviždača, od strane NASA-inih insajdera, koji su tvrdili da su dobili upute neka zaista naprave pričuvnu snimku: "u slučaju da ne uspijemo", ili "nikada ne odemo na Mjesec". Još jednom, Hollywood pakira istinu kao zabavu, dopuštajući javnosti neka probavi stvarne zavjere, pod utješnom oznakom fikcije.

Čini se kako čak i dječji lik Buzz Lightyear, iz "Priče o igračkama", sadrži skriveni komentar. Šala kako Buzz nije pravi svemirski rendžer, kako ne može letjeti i da nikada nije bio u svemiru - dobiva novo značenje kada se promatra kroz leću "otkrivanja metode" - koncepta koji sugerira kako se skrivene istine otkrivaju kroz zabavu. Slika samog Buzza Aldrina, koji drži igračku Buzz Lightyear, dodaje još jedan sloj ovom simboličnom otkrivanju.

I dalje postoje tehnička pitanja: Tko je snimio prve korake astronauta na Mjesecu izvan lunarnog modula? Kako se javorov list pojavio tako blizu Mjeseca? Kako je Richard Nixon mogao nazvati astronaute s fiksne telefonske linije 1969. godine, kada i danas gubimo mobilni signal u udaljenijim područjima?

Lingvističke zanimljivosti

Jezik ponekad nudi neočekivane uvide. Dok sam tražio etimologiju i značenja u jezicima, otkrio sam kako hebrejska riječ "nasa" (נָשָׂא, prema: Strongov hebrejski, 5377.) znači "prevariti" ili "navesti na krivi put". Potpuna definicija iz Strongovog Hebrejskog leksikona glasi: "primitivni korijen; odvesti na krivi put, tj. (mentalno) zavesti, ili (moralno) zavesti: prevariti, prevariti." Netko bi ovo mogao odbaciti kao slučajnost, ali je jezična paralela zapanjujuća.

Slično tome, moj prijatelj koji traži uzorke u riječima, istaknuo je kako 'NASA' sadrži ista slova kao i 'Sotona' minus 'T' - što je postalo tim intrigantnije, jer je NASA skovala izraz 'T-minus' za odbrojavanje. Očekivano, osobe koje provjeravaju činjenice požurile su razotkriti ovo opažanje, inzistirajući na tome da nema nikakve veze; odgovor koji, obzirom na moja ranija opažanja o pouzdanosti provjere činjenica, samo dodatno pobuđuje moju znatiželju. Iako ne tvrdim kako ova igra riječi išta definitivno dokazuje, ali s obzirom na okultne asocijacije koje su već uspostavljene s osnivačima NASA-e, ove jezične paralele poprimaju potencijalno značenje izvan puke slučajnosti: 

Osim riječi i simbola, trebali bismo ispitati stvarne vizualne dokaze, koje je NASA predstavila kroz svoju povijest. Razmotrite, npr. snimku navodno iz "svemira", emitiranu na večernjim vijestima 1966. godine. Prema današnjim standardima, gotovo je komično neuvjerljiva - više izgleda kao nešto što bi student filma mogao napraviti za B-film s budžetom od 50 dolara. Da je NASA ovu istu snimku predstavila danas, desetljećima kasnije, većina gledatelja bi joj se smijala kao očitoj krivotvorini. Primitivna kvaliteta i jasno inscenirana pojava postavljaju otrežnjujuće pitanje: ako to sada možemo lako prepoznati kao upitno, što to govori o snimci, koju smo tada bez pogovora prihvatili? I što bismo mi danas možda nekritički prihvaćali, a što će buduće generacije smatrati slično apsurdnim?

Iako vizualni dokazi postavljaju pitanja o tome što vidimo, vremenski raspored ovih svemirskih postignuća sugerira kako bismo također trebali razmotriti zašto ih baš tada vidimo; i kojem bi većim ciljevima mogli služiti.

Veza sa Fiat valutom

Vrijeme slijetanja na Mjesec poprima novo značenje kada se promatra kroz objektiv monetarne politike. Samo dvije godine nakon misije Apollo 11, 1971. godine, Sjedinjene su Države u potpunosti napustile zlatni standard, uvodeći eru čiste fiat valute. Kao što Lama ističe, ova tranzicija je zahtijevala psihološku operaciju bez presedana: "Ako Amerika može učiniti nemoguće, onda svi mogu prihvatiti novac podržan 'Punom vjerom i kreditom Amerike."

Pomnije ispitivanje ove vremenske trake otkriva strateški slijed događaja:

  - 1958.: NASA je osnovana iste godine kada se CGI prvi put pojavio u filmovima

  - 1961.: Predsjednik Kennedy objavljuje cilj dosezanja Mjeseca

  - 1968: Apollo 8 uspješno testira raketu Saturn V (za koju Lama primjećuje da je u biti bila ICBM sustav za isporuku nuklearnog tereta)

  - Srpanj 1969.: Slijetanje Apolla 11 na Mjesec stvara globalni psihološki utjecaj

  - Kolovoz 1971.: Predsjednik Nixon ukida konvertibilnost dolara u zlato.

Ova sekvenca sugerira pažljivo orkestriran prijelaz. Kao što Lama primjećuje: "nikada u ljudskoj povijesti novac nije imao intrinzičnu vrijednost, ili se nije mogao zamijeniti novcem intrinzične vrijednosti: bio je potreban podvig koji se dosada smatrao nemogućim u ljudskoj povijesti." Slijetanje na Mjesec dalo je taj psihološki temelj, čineći javnost prijemčivom za ekonomski sustav koji bi se inače činio nevjerojatnim.

Posljedice ovog pomaka bile su duboke: globalizacija, financijalizacija gospodarstva, inflacija, te ono što Lama opisuje kao "osiromašenje masa i beskrajni ratovi". Mogućnost tiskanja novca, bez ograničenja zlatne pozadine, omogućila je državnu potrošnju bez presedana, posebno na vojne operacije, što je dovelo do modernog geopolitičkog krajolika.

Psihološki učinak slijetanja na Mjesec možda je namjerno izračunat kako bi se uspostavila tehnološka nadmoć Amerike i, šire, opravdala vjera u njezin financijski sustav - čak i kada je taj sustav prošao kroz radikalnu transformaciju, koju bi inače javnost teško prihvatila.

Meryl Nass postavlja relevantna pitanja: Kako su službenici NASA-e mogli tvrditi da su izgubili planove kako doći do Mjeseca? Zašto je astronautima bilo tako vidno neugodno tijekom konferencije za novinare? Zašto se na fotografijama nisu vidjele zvijezde? Ova pitanja ukazuju na potencijalne nedosljednosti koje zaslužuju ozbiljno razmatranje.

(Napomena: u jednom od prethodnih tekstova ovdje: "Putnici", istaknuta je još jedna veza Apolla i američkog ratnog aparata: Vijetnamski rat)

Zaključak

Kao što je Shakespeare napisao: "Cijeli svijet je pozornica, a svi muškarci i žene samo igrači." Hoće li netko ta zapažanja promatrati kao uvjerljiv dokaz ili puku slučajnost, uvelike ovisi o njegovoj spremnosti da preispita ustaljene narative.

Beatlesi (izmišljeni vođa benda Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band, razigrano kimajući glavom samom Bardu) su možda to najbolje izrekli: 'Lako je živjeti zatvorenih očiju, pogrešno razumjeti sve što vidiš.' Istražujući ova pitanja, ne tražim konačne odgovore - samo pozivam druge neka preispitaju dostupne dokaze i donesu vlastite zaključke.