Korijeni modernih eko-terorista

Čudne se stvari događaju....

Svakih nekoliko dana postalo je uobičajeno čuti priče o izlijetanju vlakova s ​​otrovnim otpadom iz tračnica u ruralnim područjima SAD-a, zapaljenju farmi na kojima se proizvodi hrana, ili o pogonima za preradu hrane izgore u plamenu.

U međuvremenu, propaganda koja opravdava oduzimanje imovine u ime većeg dobra, napreduje unutar Agencije za zaštitu okoliša SAD-a i UN-ove Agende 2030, dok premalo ljudi obraća pozornost. Otvoreni maltuzijanci, poput Marka Carneyja ili suosnivača Great Reseta - kralja Charlesa III., promiču ideju kako su primarni problem čovječanstva klimatske promjene i prenapučenost, s kojima se očito može uhvatiti u koštac samo radikalnim smanjenjem potrošnje energije, proizvodnje hrane i nacionalnog suvereniteta.

Umjesto pronalaženja masovnog pokreta otpora ovom napadu na čovječanstvo, svjedočimo širenju novih pseudo-duhovnih doktrina, kao što je 'Teorija upravljanja terorom' - koju promovira evolucijski psihijatar Sheldon Solomon, i koji je prikazan u nedavnom filmu Michaela Moorea: "Planet of the Humans". U ovom utjecajnom dokumentarcu Solomon kaže:

“Ako želimo napredovati, što god ta riječ značila, ili čak ustrajati na ovom obliku života, morati ćemo radikalno preispitati svoju osnovnu koncepciju o tome tko smo i što smo i što je to što cijenimo. Jer ljudi... i s lijeve i s desne strane, koji misle da ćemo sami moći otkriti više nafte, ili solarnih ploča u budućnosti, gdje će život izgledati otprilike kao sada, samo čišći i bolji. Mislim da je to samo iskreno zabluda… Jedino rješenje u principu, kako je rekao Albert Camus ‘Postoji samo jedna sloboda – pomiriti se sa smrću’, a nakon toga sve je moguće. Smatram da je to sasvim inspirativno.”

Prema Solomonovom svjetonazoru, uzroci svih katastrofa s kojima se čovječanstvo suočava su, u konačnici, potaknuti našim vjerskim i drugim moralnim konstruktima, koji su jednostavno izmišljeni kako bi se izbjegla činjenica naših krajnje besmislenih života i neizbježne smrti. Rješenje je onda zamijeniti ova destruktivna zastarjela vjerovanja relevantnijom novom znanstvenom religijom - koja se temelji na entuzijastičnom prihvaćanju smrti.

Ali, kako doći do ove utopijske obećane zemlje?

Slučaj novog filma "Kako dići u zrak cjevovod" je samo jedan od mnogih popularnih alata za masovno zapošljavanje, koji se koriste za preusmjeravanje prigušenog bijesa otuđene mladeži, koja sjedi u raspadajućem sustavu.

U slučaju klase eko-aktivista koji sanjaju o dizanju u zrak cjevovoda, ili eko-terorista koji se maskiraju u 'tehnokratske birokrate' i koji lutaju po Davosu i Baselu promičući globalni rast - vrijedno je napomenuti kako je konzistentan korpus pseudointelektualnih knjiga i recenziranih socioloških eseja preduvjet za ovaj neprirodni zamah rušenja civilizacijskih temelja, bilo iz smjera "odozdo prema gore" ili "odozgo prema dolje".

Sam film "Kako raznijeti cjevovod" je proizvodom “sociološke” knjige, koju je 2021. godine objavio švedski profesor eko-terorizma,  Andreas Malm, sa Sveučilišta Lund. On je napravio karijeru unaprjeđujući tezu kako je jedini spas ljudskog društva uništenje prljave energetske infrastrukture koja podržava moderni život.

U članku iz 2021. godine, u The London Guardian, Malm govori:

“Mogli bismo uništiti strojeve koji uništavaju ovaj planet. Ako je netko postavio tempiranu bombu u vaš dom, imate pravo demontirati je... Ovo je moralni slučaj koji, rekao bih, opravdava uništavanje imovine fosilnih goriva. To je potpuno odvojeno od nanošenja ozljeda ljudskim tijelima, za što nema moralnog opravdanja... Dani nježnog prosvjeda možda su davno prošli”.

Naomi Klein je postala poznata po svojoj knjizi 'Doktrina šoka' iz 2007. godine, gdje je ukazala na podrijetlo MMF-ove šok-politike, koja je stvarana u utrobi CIA MK Ultra, i gdje su žrtve sustavno razbijane elektrošokovima i drugim oblicima psihološkog ratovanja. Ona je ironična obožavateljica Malma i nazvala ga je "jednim od najoriginalnijih mislilaca na temu" klimatskih promjena. 

Kanadski klimatski guru, David Suzuki, također je ponovio Malmovu tezu na događaju 'Extinction Rebellion', u studenom 2021. godine, rekavši:

“Mi smo u dubokom, dubokom doo-doo. Ovo je ono do čega [smo] došli, sljedeća faza nakon ovoga, biti će dignuti u zrak cjevovode, ako naši vođe ne obrate pozornost na ono što se događa."

U ovom tekstu ću prvenstveno napraviti nekoliko koraka unatrag, te se prisjetiti nekoliko intelektualnih zvijezda, koje su uzdignute do nebeskih visina, zbog svojih objava rata civilizaciji. Istovremeno, pratim njihov utjecaj na lika, imena Theodor Kaczynski, kao i CIA-in projekt MK Ultra koji je proveo najveći eksperiment na ljudskom zamorcu u ljudskoj povijesti i koji je službeno funkcionirao između 1953.-1974. godine. Završiti ću kontrastom ovog bolesnog mizantropskog samoozljeđivanja sa zdravijom paradigmom tehnologije, znanosti i vlada.

Slučaj Davida Skribine, zagovornika eko-terorizma

Kroz svoja djela, David Skribina je unaprijedio tezu pretpostavljajući kako bezumne evolucijske sile oblikuju razvoj tehnologije kao sile prirode, koja u konačnici koristi ljude za svoje ciljeve, ali s krajnjim ciljem porobljavanja i potom zamjene samog čovječanstva.

U nedavnom intervjuu na tu temu, Skribina je iznio ovaj koncept, eksplicitno rekavši:

“Tehnologija napreduje s ogromnom, autonomnom snagom. Ljudi su nositelji ove moći, ali ne možemo je zapravo usmjeravati i sigurno je ne možemo zaustaviti. Zapravo, funkcionira kao zakon prirode. Napreduje evolucijskom snagom i zato idemo prema katastrofi... Tehnologija je poput vala koji se kreće Zemljom i svemirom. Dugo smo bili na vrhuncu tog vala. Sada smo na donjoj strani. Tehnologija ubrzano ide prema istinskoj autonomiji. Naša prilika da je usporimo ili preusmjerimo brzo nestaje. Ako tehnologija postigne istinsku autonomiju - možemo uzeti Kurzweilov datum singularnosti 2045. kao grubi vodič - onda je za nas igra gotova. Vjerojatno ćemo, ili postati više ili manje, porobljeni ili ćemo biti zbrisani. A onda će tehnologija nastaviti svojim veselim putem bez nas.”

Relevantnost Unabomberovog rata protiv tehnologije

Naravno, ovo je prilično zastrašujući koncept tehnologije.

Gotovo svaki zapadni promatrač će prepoznati ovu distopičnu tezu, koja je posuđena iz znanstveno-fantastičnih filmova "2001: Odiseja u svemiru", "Terminator", "Matrix".... Također možete primijetiti kako istu ovu teoriju o demonskoj sili tehnologije dijele i  transhumanisti poput Elona Muska, Klausa Schwaba ili Yuvala Hararija (koji se od Skribine razlikuju samo po pitanju “rješenja” ove činjenice. Gdje jedna strana želi ratovati s tehnološkom civilizacijom, druga strana vjeruje kako se ljudi moraju stopiti s tehnologijom kako bi “ostali relevantnima”).

Nakon čitanja nekih anti-tehnoloških rasprava dr. Skribine, kao i drugih kritičara industrijske civilizacije, iznenađuje kako se jedno  posebno ime pojavljuje, kao neka vrsta modernog proroka i velikog filozofa pod imenom: Ted Kaczynski (aka: Unabomber). Unatoč činjenici što Kaczynski sjedi u supermax zatvoru, zbog svoje strasti za slanjem razrađenih bombi ciljanim 'agentima industrijskog napretka' tijekom 25 godina, gdje je ubio troje i ranio desetke ljudi...slučajno je Kaczynski održavao nadljudsku mrežu dopisivanja s doslovno tisućama aktivista-intelektualaca diljem zapada, sve od svog uhićenja 1996. godine.

Sam Skribina intenzivno se dopisivao s Kaczynskim od 2003. godine, te je više od desetljeća unosio Kaczynskijeve teorije tehnologije u svoju učionicu i napisao nastavak Kaczynskijeve knjige "Tehnološko ropstvo", 2010. godine. Skribina je 2016. godine opisao Kaczynskog kao “proroka i potencijalno neku vrstu spasitelja čovječanstva i planeta”.

Razlog za rebrendiranje Kaczynskog iz terorista u prosvijećenog intelektualca imao je mnogo veze s Unabomberovim manifestom,  od 35 000 riječi, "Industrijsko društvo i njegova budućnost", koji je objavljen u The Washington Postu i The New York Timesu, 1995. godine (očigledni uvjet za njegovo obećanje kako će prestati ubijati ljude). Unatoč činjenici da se neki rukovoditelji The Washington Posta nisu osjećali dobro zbog te objave, šef FBI-a je izravno intervenirao kako bi osigurao objavljivanje manifesta.

Skribina je prorokovu strategiju opisao na sljedeći način:

“Kaczynski je ubio kako bi stekao ozloglašenost potrebnu da bi manifest došao u javnost. I uspjelo je. Kada je objavljen, Washington Post je tog dana prodao oko 1,2 milijuna primjeraka - što je još uvijek rekord. Osmislio je plan, proveo ga i time naveo milijune ljudi neka razmišljaju o problemu tehnologije na način na koji nikada prije nisu."

Manifest je odmah gurnuo bivšeg MK Ultra zamorca prema sobi 'intelektualno slavnih', jer je postao eko-anarhistički narodni heroj,  na kojeg se više nije gledalo kao na duboko bolesnog mizantropa, već radije kao na proroka, koji je ispred njegova vremena.

Ted Kaczynski je izgradio svoju veliku teoriju na jednostavnom aksiomu, koji je u biti izjednačavao "tehnologiju" sa "zlim rakom". Ovaj je aksiom opravdan sljedećim empirijskim opažanjem: Ljudska civilizacija, kao i s njom povezana povećanja razine stanovništva, ne bi se mogla dogoditi u proteklih nekoliko tisuća godina bez tehnološkog napretka (tj.: otkrivenih i primijenjenih tehnika dizajniranih neka učine život ljudima boljim).

Dobro. Hajde, idemo to prihvatiti bez prigovora. Dakle, nema problema.

Nažalost, Kaczynski je tada a priori i bez trunke dokaza, pretpostavio kako se CIJELI tehnološki napredak događa samo, i isključivo,  na štetu: 1) slobode ljudi; i 2) uništavanja prirode. Kada bismo ovaj proces prikazali na grafikonu, izgledao bi otprilike ovako:

Samo da bude potpuno jasno: Kaczynski i njegovi učenici nisu nigdje vidjeli zlouporabu tehnologije putem osobnih ludosti,  korupcije, ili nečijih zlih planova. Pristaše ove formule također vjeruju u nedokazano iskonsko postojanje divljeg predindustrijskog čovjeka, slijedeći razmišljanje Rousseauove doktrine o plemenitom divljaku. Unatoč brojnim dokazima o međuplemenskim ratovima, kanibalizmu, pa čak i propadanju okoliša, izazvanom u predindustrijskim civilizacijama, ovi teoretičari radije oblikuju svoje antropološke svjetonazore na filmovima kao što je "Avatar".

Svaki dokaz kako su tehnologija, industrijski rast i energija dobivena iz ugljikovodika doveli do poboljšanja kvalitete života se potpuno zanemaruje. Slično tome, jednako se zanemaruju svi dokazi koji pokazuju kako se povećana industrijska aktivnost poklopila sa povećanjem zdravih ekosustava.

Uronjen u svoju raspravu, Kaczynksi izričito navodi kako čovječanstvom i našim tehnološkim kreacijama, zapravo ne upravljaju ideje ili slobodna volja, već misteriozne bezumne sile animirane čistim hladnim utilitarizmom, lišene kauzalnih namjera ili ideja. Kaczynski navodi:

“Sustav ne postoji i ne može postojati da bi zadovoljio ljudske potrebe. Umjesto toga, ljudsko ponašanje je ono koje se mora modificirati kako bi odgovaralo potrebama sustava. Kriva je tehnologija, jer sustav nije vođen ideologijom, nego tehničkom nužnošću.”

U pismu iz 1998. godine, svom dopisnom prijatelju, Derricku Jensonu (za kojeg ćemo uskoro saznati da igra važnu ulogu u našoj priči), Kaczynski je napisao:

“Slažem se s vama kako je civilizacija prokletstvo i treba je eliminirati - ako je moguće. Ali za razliku od vas, nisam uvjeren da će civilizacija propasti u relativno bliskoj budućnosti. Čak i samo uklanjanje tehno-industrijskog sustava vrlo je problematično i moramo se maksimalno potruditi da to i ostvarimo. Zato se nikako ne slažem s vašom izjavom da je 'naš primarni zadatak' pobrinuti se da civilizacija propadne 'uz minimalnu cijenu ljudskog...života'. Mislim da je pred nama očajnička borba, a ako budemo izvlačili svoje udarce, sigurno ćemo izgubiti.”

U istom pismu Jensenu, Kaczynski je eksplicitno izrazio svoje maltuzijanske sklonosti, napisavši:

“Ako se ikada želimo riješiti sustava, morati ćemo prihvatiti posljedice. Ljudska rasa će morati proći kroz vatru. Kada neka vrsta postane previše brojna, obično dođe do točke u kojoj doživi iznenadni kolaps populacije, zbog gladovanja, epidemije ili bilo čega drugoga. Ljudska bi rasa trebala biti podvrgnuta istom zakonu.”

Budući da je Kaczynski sljedbenik Thomasa Malthusa, pogledajmo kako je 'veliki ekonomist' gledao na upravljanje beskorisnom klasom društva. U svom "Eseju o stanovništvu" iz 1799. godine, Malthus je napisao:

“Trebali bismo olakšati, umjesto da glupo i uzalud pokušavamo ometati, djelovanje prirode u stvaranju ove smrtnosti; i ako se plašimo prečeste posjete užasnog oblika gladi, trebali bismo marljivo poticati druge oblike uništenja, na koje prisiljavamo prirodu. U našim gradovima trebamo suziti ulice, nagurati više ljudi u kuće i zagovarati povratak kuge.”

Kako su oligarsi iz Davosa i Kaczynski istog mišljenja?

Ne treba se iznenaditi otkrićem da su primjedbe o prenapučenosti, koje je iznio Kaczynski, slične riječima bivšeg predsjednika Svjetske zaklade za prirodu (WWF), Philipa Mountbattena, koji je 1981. izjavio u intervjuu za časopis 'People':

“Rast ljudske populacije vjerojatno je najozbiljnija dugoročna prijetnja opstanku. Čeka nas velika katastrofa ako se ne obuzda – ne samo za svijet prirode, već i za svijet ljudi. Što je više ljudi, više resursa će potrošiti, više zagađenja će stvoriti, više će se boriti. Nemamo izbora. Ako se ne kontrolira dobrovoljno, biti će kontrolirano nedovoljno.”

Suosnivač Davosa i maltuzijanski visoki svećenik Velikog resetiranja, Maurice Strong

U isto je to vrijeme princ Philip blisko surađivao s potpredsjednikom WWF-a i suosnivačem WEF-a, po imenu Maurice Strong, koji je ponovio ovu bolesnu viziju, dok je razgovarao o "romanu koji bi želio napisati", ovako razmišljajući 1990. godine:

“Što ako bi mala skupina svjetskih vođa zaključila da glavni rizik za Zemlju dolazi od postupaka bogatih zemalja? A ako svijet želi preživjeti, te bi bogate zemlje morale potpisati sporazume kojim se onda smanjuje njihov utjecaj na okoliš. Hoće li oni to učiniti? Zaključak grupe je 'ne'. Bogate zemlje to neće učiniti. Neće se promijeniti. Dakle, kako bi spasili planet, grupa odlučuje: Nije li jedina nada za planet propast industrijaliziranih civilizacija? Nije li naša odgovornost da to postignemo?"

Dennis Meadows, član Svjetskog ekonomskog foruma i suarhitekt zloglasnog izvješća Rimskog kluba "Granice rasta" iz 1972. godine (koje je također sponzorirao Maurice Strong), u nedavnom intervjuu, u veljači 2022. godine, iznio je detalje zbog kojih se ledi krv u žilama, zbog svoje nade u "čisto" ubijanje globalne populacije do održivih razina:

“Nadam se da će se to dogoditi u civiliziranom pristupu. Mislim na nejavni pristup. Miroljubiv pristup, međutim, mir ne podrazumijeva da svi izgledaju radosni. Ali, to svakako implicira da je ulica riješena drugačijim sredstvima, a ne nasiljem, što ja impliciram. Dakle, sada ima 7 milijardi ljudi, no mi ćemo imati 1 milijardu ljudi. Sada se moramo vratiti dolje. Nadam se da će se to odvijati polako i ravnomjerno.”

Pretpostavljam kako Meadowsova želja za "sporim i ujednačenim" ubijanjem sve ovo čini da zvuči malo 'etičnije', od nestrpljivijih eko-terorističkih puteva koje je odabrao Kaczynski, ali s racionalno objektivnog stajališta, razlika u mišljenjima između njih dvojice jest čisto kozmetička. Jedna milijarda je magični broj, na koji Meadows i drugi računalno modelirani oligarsi skaču, a koji bi vjerojatno jamčio ograničenu količinu slobode ljudskim kravama, koje pasu u ovom takozvanom "zelenom" Vrlom novom svijetu.

No, što je radio Unabomberov dopisni prijatelj Derrick Jensen, u godinama nakon njegova dopisivanja s Unabomberom?

'Deep Green Resistance' Derricka Jensena

Postavši sam guru ekološkog pokreta, koji je objavio 50 knjiga promičući eko-aktivizam, Jensen je od 2011. godine i suosnivačem eko-anarhijskog pokreta sa sjedištem u Kaliforniji, s dubokim prodorom u Kanadu, pod nazivom 'Deep Green Resistance'. 

Zagovarajući također potpuno uništenje glavne infrastrukture diljem svijeta, u pokušaju da spasi prirodu od čovječanstva, Jensenov pokret otpora inspiriran Unabomberom je opisao svoje tehnike postavljanja 'iznadzemnih' i 'ispodzemnih' zajednica, u odjeljku pod nazivom “Odlučan ekološki rat”:

“Gornji prizemnici radili bi na izgradnji održivih i pravednih zajednica gdje god bili, i koristili bi izravnu i neizravnu akciju kako bi pokušali obuzdati najgore ekscese onih na vlasti, smanjiti izgaranje fosilnih goriva, boriti se za društvenu i ekološku pravdu. U međuvremenu, podzemni bi se angažirali u ograničenim napadima na infrastrukturu, posebice energetsku infrastrukturu, kako bi pokušali smanjiti potrošnju fosilnih goriva i cjelokupnu industrijsku aktivnost. Sveukupni cilj ovog plana bio bi korištenje selektivnih napada, kako bi se ubrzao kolaps na namjeran način.”

Web stranica 'Deep Green Resistance' ocrtava peterostruku strategiju za njihovo podzemlje i nadzemlje: 

"Strategija A: Uključiti se u izravne militantne akcije protiv industrijske infrastrukture, posebno energetske infrastrukture.
Strategija B: Pomozite i sudjelujte u tekućim borbama za društvenu i ekološku pravdu; promičući jednakost i potkopavajući  izrabljivanje od strane onih na vlasti.
Strategija C: Obraniti zemlju i spriječiti širenje industrijske sječe, rudarstva, gradnje i tako dalje, tako da ostane više netaknute zemlje i vrsta, jednom kada ljudska civilizacija propadne.
Strategija D: Izgradite i mobilizirajte organizacije otpora, koje će podržati gore navedene aktivnosti, uključujući decentraliziranu obuku, regrutiranje, logističku potporu, i tako dalje.
Strategija E: Ponovno izgraditi održivu osnovu za preživljavanje ljudskih društava (uključujući višegodišnje polikulture za hranu) i lokalne, demokratske zajednice koje podržavaju ljudska prava."

U videu, napravljenom zbog regrutacije novih članova, iz 2011. godine, razni poklonici i svećenici kulta 'Deep Green', uključujući i samog Jensena, iznose svoje razloge za rat protiv moderne civilizacije:

Jedan od kultnih poklonika istaknutih na videozapisima regrutiranja DGR-a iskreno objašnjava kako dobivaju smjernice od ljudi uključenih u vojsku:

"Razlog zašto znamo da ova strategija može funkcionirati jest taj što razgovaramo s ljudima koji su bili uključeni u vojsku... i oni nam govore kako je praćenje kritičnih čvorova infrastrukture klasična tehnika koja je korištena stotinama, ili čak tisućama puta, kroz povijest za pobjedu u sukobima velikih razmjera, a posebno u asimetričnim sukobima."

Pitaju li se ikada ovi eko-teroristi zašto im američka vojska pomaže pri obuci za eko-terorizam? Ili možda sami sebi govore isto što si govore ukrajinski 'nacisti', ili teroristi ISIS-a, koji također primaju američku vojnu podršku i obuku kod svojih svetih ratova. Sumnjaju li ovi eko-teroristi kako bi 'slučajno' mogli biti pijuni na geopolitičkoj šahovskoj ploči, ili zapravo razmišljaju: 'uzeti ćemo što možemo dobiti od njih, ali još uvijek mi imamo kontrolu'?

'Deep Green Resistance' također ima na svojoj web stranici i mjesto servisa vijesti sa osebujnim odjeljkom, pod nazivom 'Kalendar podzemnih akcija', koji izričito prikazuje popis od preko stotinu slučajeva uspješnih eko-terorističkih akcija protiv raznih željezničkih i energetskih infrastrukturnih sustava, diljem Amerike i Europe. U uvodnim riječima ovog web servisa stoji:

“The Underground Action Calendar postoji kako bi publicirao i normalizirao korištenje militantnih i podzemnih taktika u borbi za pravdu i održivost. U nastavku uključujemo široku paletu akcija, iz borbi diljem svijeta, posebno onih u kojima militanti ciljaju infrastrukturu, jer vjerujemo da je takva vrsta akcije neophodna za demontiranje civilizacije.”

Mali uzorak uspješnih sabotažnih operacija prikazan je u nastavku:

https://dgrnewsservice.org/underground-action-calendar/

Cjelokupni popis aktivnosti imate na linku navedenom gore

Iznad i ispod Zemlje

Tijekom protekle dvije godine se diljem Sjeverne Amerike i Europe dogodio niz eksplozija u postrojenjima za preradu hrane, žitnicama, kemijskim tvornicama i puno iskakanja vlakova iz tračnica.

Jesu li ta razaranja uzrokovana “podzemnim” kampanjama eko-terora?

Zasigurno su 'iznadzemni', poput Marka Carneya i drugih stvorenja iz Davosa, učinili nemali udio štete sustavima potpore čovječanstvu, prisiljavajući putem klimatskih sporazuma središnjih banaka neka se uguši prljava energija ugljikovodika, proglase moratoriji na nuklearnu energiju diljem Europe, te nadgledaju kolaps agroindustrijskih farmi, koristeći drakonske kvote gnojiva.

Gavin Newsom iz Kalifornije nedavno je pokazao kako može zaplesati zajedno s najboljim eko-teroristima, potrošivši više od 500 milijuna dolara novca poreznih obveznika kako bi uništio četiri hidroelektrane u pokušaju da smanji broj stanovnika Kalifornije, oslobodi pustinje, te rijekama vrati njihova neotuđiva prava. Ako usput bude eliminirano nekoliko tisuća farmera, onda se to može samo pretpostaviti kao blagoslov pod maskom.

Diljem SAD-a, više od 1951 brana je srušena u prošlom desetljeću, uključujući 57 samo u 2021. godini. Dok mnogi promatrači zagovaraju ovakvu obnovu prirode - uništavanje života uzrokovano smanjenjem proizvodnje hrane i pristupačne električne energije je razarajuće. Čini se kako samo jedenje kukaca nema ograničenja u proizvodnji, jer je kanadska vlada ponosno predstavila najveću svjetsku farmu cvrčaka, dok je u isto vrijeme objavila rat konvencionalnom uzgoju - uz prijetnju smanjenjem proizvodnje hrane od 30% do 2030. godine. 

U SAD-u, Bidenov Zakon o infrastrukturi, iz 2023. godine, prelijeva više novca u "prikladne" zelene izvore energije, koji su toliko  niske kvalitete, što će dovesti do propasti svih sredstva za proizvodnju čovječanstva, što će opet rezultirati smrću milijuna ljudi diljem svijeta - nakon sabotaže američke vlade na plinovodu Sjeverni tok 2. Čime je osakaćena Njemačka i cijela Europa. 

Čudan slučaj pobune protiv izumiranja

U tandemu s 'Deep Green Resistance', pojavljuje se još jedna grupa koja je izrasla iz cinične septičke jame obespravljenih energijom, uz pokroviteljstva milijardera iz Engleske. Grupa se zove 'Extinction Rebellion'.

Suosnivač 'Extinction Rebelliona' Roger Hallam

Iako na površini zagovaraju nenasilje, dublji ideološki motivi jasno se vide kroz stvarne riječi suosnivača 'Extinction Rebelliona',  Rogera Hallama, koji je rekao slijedeće na sastanku 'Amnesty Internationala', 04. veljače 2019. godine:

“Prisiliti ćemo vlade neka djeluju. A ako ne, mi ćemo ih srušiti i stvoriti demokraciju koja odgovara svrsi. I da, neki mogu umrijeti u tom procesu.”

Kada su članovi počeli ispitivati ​​kako se prihodi 'Extinction Rebelliona', dobiveni od milijardera (koji dominiraju kapitalističkim sustavom koji oni toliko preziru) povezuju s njihovim modusom operandi, Hallam je utješio svoju vojsku eko-ratnika objašnjavajući kako i oligarsi gaje iste osjećaje, te kako također pate od grozne klimatske depresije:

“Imamo posla s ljudima koji noću plaču, baš kao i mi. Ne želimo da počine samoubojstvo. Ne! Želimo da nas nazovu i da nam predaju taj milijun funti."

U studiji EIR iz 2019. godine, koju je proveo Dean Andromedas, napravljen je poduži pregled izvora financiranja za 'Extinction Rebellion'. Andromedas piše:

“Prema dokumentima Extinction Rebellion do kojih je došao Breitbart News, megašpekulant i financijer toliko mnogo loših organizacija (NVO), George Soros, bio je na vrhu XR-ove liste eko-zabrinutih donatora, iako je iznos koji je dao bio zacrnjen u relevantnom dokumentu. Ostala europska sredstva došla su iz 'Zaklade Dječjeg investicijskog fonda', koja je dala ne manje od 121.140 funti (oko 155.000 USD). Ovo je temelj ozloglašenog, plaćeničkog hedge fonda sa sjedištem u Londonu, "The Children’s Investment Fund Management", kojeg je osnovao i vodi Sir Chris Hohn. Izvršna direktorica ove zaklade, koja ima zakladu od preko 2 milijarde funti, jest Kate Hampton, koja također služi kao potpredsjednica ključne 'Europske klimatske zaklade' i članica je odbora 'Carbon Disclosure Project (CDP)'."

Još jedna suosnivačica Extinction Rebelliona jest i Gail Bradbrooke, koja je prije radila za 'King Charles' Business', u 'Community/Responsible Business Network', koja je danas sastavni dio Svjetskog ekonomskog foruma.

Još jedan pokrovitelj 'Extinction Rebelliona' jest i nasljednik Lord Anthony St. John, trgovački bankar i direktor više rudarskih kompanija diljem Južne Afrike. Ne samo da je Lord St. John potpredsjednikom 'Svestranačke parlamentarne južnoafričke skupine' u Domu lordova, već je i vodeći pokrovitelj 'Televizije za okoliš'. Ovaj projekt su osmislili: Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) i Svjetska zaklada za prirodu u Velikoj Britaniji,  1984. godine. UNEP je kreirao i organizirao Maurice Strong, suosnivač Davosa, koji je također bio i potpredsjednikom WWF-a. Od 2011. godine je predsjednik Svjetske zaklade za prirodu - nitko drugi nego, onda bivši princ, a sada kralj Charles.

St John je također u savjetodavnom odboru “Successful Green” - zajedno s Peterom Merianom (direktorom Baselske burze) i Marcelom Cavalhom de Andradeom, predsjednikom Earth Council Alliance (ECA), koja je kreacija Mauricea Stronga 1992. godine. 

Naravno, 'Extinction Rebellion' propovijeda miran nenasilni otpor sustavu, baš kao i 'Deep Green Resistance' - no, to ih nije spriječilo pozivaju na ispuštanje dronova po aerodromu Heathrow, kako bi ometali kontrolore zračnog prometa, i time doveli u opasnost tisuće života putnika. Podatak govori kako je u SAD-u samo tijekom siječnja 2025. godine bilo 87 nesreća zrakoplova, neke sa smrtnim posljedicama, neke su na sreću prošle bez žrtava. Svi zrakoplovi su uzletjeli iz zračnih luka u SAD-u. 

To je nešto što bi Teda Kaczynskog učinilo ponosnim, jer su njegovi prvi pokušaji u borbi protiv terorizma, uključivali i bombu koja nije eksplodirala na putničkom zrakoplovu, 1979. godine.

To ih također nije spriječilo da uključe neto nultu razinu, o kojoj se ne može pregovarati od strane svih vlada, do 2025. godine (tj. eliminaciju svih emisija ugljičnog dioksida od 85% unutar ove godine). Ovaj iracionalni cilj zapravo se smatra zahtjevom - koji bi, ako bi bio zadovoljen - rezultirao masovnom smrću ljudi diljem svijeta, najviše od gladi izazvane neimaštinom. No, to se njih ne tiče...

MK Ultra i Svjetska vlada

U izdanju časopisa 'The Atlantic', iz lipnja 2000. godine, Alston Chase je napisao o iskustvu Kaczynskog kao dijelu grupe od 22 žrtve, koji su odabrani zbog njihove visoke inteligencije, u MK Ultra eksperimentu:

“Od jeseni 1959. do proljeća 1962. godine su psiholozi s Harvarda, predvođeni Henryjem A. Murrayem, proveli uznemirujući, i ono što bi se sada smatralo etički neobranjivim eksperimentom, na dvadeset i dvoje studenata. Kako bi sačuvali anonimnost ovih studentskih zamoraca, eksperimentatori su pojedince nazivali samo kodnim imenima. Jedan od tih studenata, kojeg su prozvali "Zakonitim", bio je i Theodore John Kaczynski, koji će jednog dana biti poznat kao Unabomber, i koji će kasnije poslati poštom ili dostaviti šesnaest paketa bombi znanstvenicima, akademicima i drugima tijekom sedamnaest godina, ubivši troje ljudi i ranivši dvadeset troje."

Alston je također primijetio u istom tekstu da je Henry A. Murray, predsjedavajući Odsjeka za društvene odnose na Harvardu, i sam bio fanatičnim poklonikom svjetske vlade i da je koristio "znanost" kako bi transformirao samu prirodu čovječanstva, dok je radio za OSS, CIA-u i Rockefeller Foundation. Pišući svom kolegi globalistu, Lewisu Mumfordu, Murray je izjavio:

"Vrsta ponašanja, koju zahtijeva sadašnja prijetnja, uključuje transformacije osobnosti kakve se nikada nisu brzo dogodile u ljudskoj povijesti; jedna od transformacija jest transformacija nacionalnog čovjeka u svjetskog čovjeka.”

Jedna važna informacija, koja je izostavljena tijekom recenzije teksta za 'Atlantic, bila je da Murray nije bio samo opsjednut reprogramiranjem čovječanstva, već je bio blizak suradnik sa samim izvođačima MK Ultra pokusa, Margaret Mead i Gregoryjem Batesonom, koji su vodili i projekt "reprogramiranja ljudi", upotrebom LSD-a i psilocibina.

Izdanje londonskog 'The Guardiana', od 22. lipnja 2000. godine, čak je zabilježilo:

“Do kasnih 50-ih... Murray se prilično zainteresirao za halucinogene tvari, uključujući LSD i psilocibin. Ubrzo nakon što su Murrayjevi eksperimenti na Kaczynskom i njegovim kolegama bili u tijeku, 1960. godine, Timothy Leary vratio se na Harvard i, uz Murrayjev blagoslov, započeo svoje eksperimente s psilocibinom."

Ovdje je autor mislio na Murrayjevu potporu Learyjevom 'Harvard Psilocibin Projektu', koji je trajao od 1960. do 1962. godine (što nije slučajno da je isto razdoblje kada je i Kaczynski prolazio kroz svoju transformaciju potpomognutu lijekovima),  eksperimentirajući na velikim skupinama studentskih zamoraca, a nadzirao ga je izravno Sidney Gottlieb iz MK Ultra.

Kako je mali matematički stručnjak postao CIA-in zamorac, a zatim eko-terorist

“U svojoj autobiografiji, Leary, koji će ostatak života posvetiti promoviranju halucinogenih droga, opisao je Murraya kao 'čarobnjaka za procjenu osobnosti', koji je, kao glavni psiholog OSS-a, pratio vojne eksperimente ispiranja mozga i ispitivanja natrijevog amitala. Murray je izrazio veliko zanimanje za naš projekt istraživanja lijekova i ponudio svoju podršku.”

U prezentaciji iz 1991. godine, pod naslovom "Od psihodelika do kibernetike", Leary je opisao svoje zapošljavanje u harvardskom programu transformacije ljudske prirode riječima:

“Godine 1960. pozvan sam da dođem na Sveučilište Harvard i oni su mi dali licencu. Zamolili su me da dođem na Harvard kako bih razvio nove načine promjene ponašanja. Ha-ha! Nisam znao, a sigurno nisu znali ni oni, da je taj poziv da se realizira prilika da doista donese promjene za ljudsku psihologiju.”

Aldous Huxley, s kojim je profesor s Harvarda godinama surađivao, regrutirao je Timothyja Learyja za preuređenje čovječanstva pod okrilje nove poganske religije, koja se temelji na drogama. Opisujući svoju interakciju s Huxleyem, dok su njih dvojica planirali ovu konačnu revoluciju, Leary je 1983. godine napisao:

“Suočili smo se s judeo-kršćanskom predanošću jednom Bogu, jednoj religiji, jednoj stvarnosti, koja je proklinjala Europu stoljećima i Ameriku od naših dana osnutka. Droge koje otvaraju um višestrukim stvarnostima neizbježno dovode do politeističkog pogleda na svemir. Osjećali smo da je došlo vrijeme za novu humanističku religiju utemeljenu na inteligenciji, dobrodušnom pluralizmu i znanstvenom poganstvu.”

Da bi ovo novo znanstveno poganstvo ispralo zagađenje 2000 godina judeo-kršćanske civilizacije, neke stvari moraju izgorjeti...

Kibernetika i "znanost o eugenici"

Vrijedno je imati na umu kako su svi ovi programi društvenog inženjeringa, zbog ponovnog prepisanjivanje ljudske prirode i induciranje globalnog ponovnog postavljanja civilizacije, vođeni ideološkim temeljima kibernetike (znanosti o kontroli) koju su razvili pomoćnici lorda Bertranda Russella, predvođeni Russellovim učenikom Norbertom Wienerom. Timothy Leary i Bateson su i sami bili poklonici kibernetike.

U knjizi Gregoryja Batesona: "Cybernetics and the Social/Behavioral Sciences", dr. Lawrence S. Bale raspravlja o Batesonovoj vodećoj ulozi na Macyjevim konferencijama o kibernetici nakon Drugog svjetskog rata, te zapaža njegovu vodeću ulogu u oblikovanju i ulijevanju ovog novog sustava kontrole u antropologiju:

“Gregory Bateson prihvatio je koncepte i rječnik kibernetike, jer je ovo interdisciplinarno područje nudilo strožu formulaciju teorijskih problema s kojima se njegov rad već bavio. Zapravo, Batesonova biografija nudi dovoljno dokaza da mnogo prije nego što se prvi put susreo s kibernetičkom teorijom, sistemski pristup biologiji i bihevioralnim znanostima za njega nisu bili strani koncept.”

Kibernetika je bila ta koja je postala odabranim kanalom za "reformu" eugenike nakon 1945. godine; uz isto pokvareno vino, koje je Hitler učinio neukusnim, ali je sad prepakirano u nove vinske mješine. Pod tom novom "znanošću", sustavi upravljanja koji su prije bili povezani s rastom ljudske kreativnosti i obranom slobode, postali su instrumentima kontrole.

Nakon Drugog svjetskog rata, kibernetičari su zahtijevali neka se čovječanstvo oblikuje po uzoru na binarni računalni sustav s petljama povratnih informacija, kojima upravlja jedan središnji centar zapovijedanja. To bi bio zbroj dijelova, bez ičega metafizičkog u sebi, kao što su "duše", "dostojanstvo", "Bog" ili "pravda", koji bi imali bilo kakvu dopuštenu ulogu unutar procesa zatvorenog sustava. Oni su tretirani kao "neznanstvene" apstrakcije i ništa više.

Također treba napomenuti da je ovaj sustav bio pokretačka snaga za višeglavu monstruoznost, koju je Sir Julian Huxley, 1954. godine, nazvao "Transhumanizam" i koji je također poslužio svojim nasljednim gospodarima. On je bio kum modernog pokreta za očuvanje prirode (koji je 1947. osnovao Međunarodnu uniju za očuvanje prirode i Svjetsku zakladu za prirodu 1961. godine). Činjenicu da je Huxley bio i vršiteljem dužnosti predsjednika Britanskog eugeničkog društva, tijekom ovog vremena, također ne treba zanemariti.

Središnja zapovjedna struktura, koju je omogućila kibernetika, našla je svoj najraniji izraz u "Svjetskom mozgu", o čemu 1938. godine  fantazira H.G. Wells iz Fabijanskog društva. U svojim "Anticipacijama" iz 1901. godine, Wells je već izdiktirao svoju veliku viziju čovječanstva, opisujući ovu svjetsku vladu vođenu eugenikom kao "novu republiku":

"Nova etika smatrati će život privilegijom i odgovornošću, a ne nekom vrstom noćnog utočišta za niske duhove iz praznine; alternativa ispravnom ponašanju između potpunog, lijepog i učinkovitog življenja biti će smrt. Za mnoštvo prezira vrijednih i blesavih stvorenja, vođenih strahom, bespomoćnih i beskorisnih, nesretnih ili mrskih sretnih usred bijednog beščašća, slabašnih, ružnih, neučinkovitih, rođenih iz neobuzdanih požuda, koji se povećavaju i množe kroz čistu inkontinenciju i glupost, ljudi Nove Republike će imati malo sažaljenja i manje dobrohotnosti.”

U "Vrlom novom svijetu", Aldousa Huxleya, to je bio nadljudski kontrolni sustav iznad svih alfa, beta i delta iz epruvete,  predstavljenih likom Mustapha Monda.

Opisujući obračun između Shakespeareovog autsajdera 'rođenog u maternici', po imenu John Savage, i Aldousovog lika Mustapha Monda, nalazimo srž oligarhijskog programa postavljenu u svom najtransparentnijem izrazu (naravno, sigurno skrivenom iza furnira "fikcije"):

“‘Nova teorija biologije’ bio je naslov rada koji je Mustapha Mond upravo završio s čitanjem. Sjedio je neko vrijeme, meditativno se mršteći, zatim je uzeo pero i napisao preko naslovne stranice: 'Autorov matematički tretman pojma svrhe je nov i vrlo genijalan, ali heretičan i, što se tiče sadašnjeg društvenog poretka, opasan i potencijalno subverzivan. Neće se objaviti.’ … Šteta, pomislio je dok se potpisivao imenom. Bio je to majstorski uradak. Ali, kada ste počeli priznavati objašnjenja u smislu svrhe - pa, niste znali kakav bi rezultat mogao biti. Bila je to vrsta ideje koja bi lako mogla dekondicirati nemirnije umove među višim kastama – natjerati ih neka izgube vjeru u sreću kao Suvereno dobro, i umjesto toga počnu vjerovati da je cilj negdje onkraj, negdje izvan sadašnje ljudske sfere, da svrha života nije održavanje blagostanja [kao niži oblici sreće i udobnosti], nego neko pojačanje i pročišćavanje svijesti, neko proširenje znanja. Što je, razmišljao je Kontrolor, vrlo vjerojatno točno. Ali nije, u sadašnjim okolnostima, prihvatljivo.”

Ovdje leži problem za one “znanstvenike menadžere”, koji žele kontrolirati društvo prema “znanstvenim principima”, a ovdje također leži srž problema koju jadni Ted Kaczynski i njegova armada ideoloških eko-anarhističkih klonova raširenih po transatlantskom svijetu ne mogu shvatiti. 'IDEJA' znanosti i tehnologije, kojoj su posvećeni ovi oligarhistički "znanstveni društveni inženjeri" jest  himera. To je ideja koja postoji samo unutar perverznih apstrakcija kule od bjelokosti, koje nemaju nikakvog utjecaja na prirodu tih sustava, kojima oni žele upravljati poput bogova.

Trajni problem otkrića za oligarhe

Otkrića, smišljena u umu Marie Curie, Dimitrija Mendeleeva, Benjamina Franklina ili Maxa Plancka, imaju jedinstveni učinak stvaranja novih sfera potencijala za kretanje, otkrivanje i rast na kvalitativne načine koji bi bili nemogući prije nego što su njihova otkrića napravljena. Npr. prije otkrića elektriciteta, granice rasta čovječanstva i povezane "nosivosti" bile su vrlo različite od onih koje je otkriće stvorilo nakon 19. stoljeća. Nakon što je otkriće napravljeno i priopćeno drugima, nova moć usmjeravanja ove sile prema korisnim ciljevima je postala moguća i tada su se mogli stvarati novi izumi.

Uskoro su se poruke, za koje su prije bili potrebni mjeseci da se prenesu preko oceana, sada dogodile u nekoliko sekundi; proizvodnja korisnih dobara počela se odvijati na načine, na koje nitko tko je živio prije 19. stoljeća, nije mogao ni sanjati. Više ljudi moglo bi se održati na višim životnim standardima i tamo gdje je očekivani životni vijek bio ispod 40 godina, npr. u SAD-u prije 1850. godine je naglo poraslo na prosječnih 79 godina do 2019. godine. 

Suprotno uvriježenom mišljenju, geometrijski rast ljudske populacije od zlatne renesanse nije dokaz kako je čovječanstvo rak, već prije znak da su neka otkrića pomogla rastu čovječanstva

Za razliku od teoretičara Kaczynskog i njegovih pristalica, ova tendencija nije imala “vlastiti život” kao neka demonska sila, već se odvijala kroz intenzivnu moralnu borbu oko ideja, kao i slobodnih izbora pojedinaca da žive, pa čak i umru, za svoja načela.

Ako bi imperijalna gospodarska klasna elita željela dominirati sustavom, pod unipolarnom svjetskom vladom, kao što je to željelo Britansko Carstvo, tada bi primjena tehnologije bila prožeta svim perverznim namjerama da se uništi, odnosno porobi u cilju dobrobiti nekolicine.

Kroz 19. i rano 20. stoljeće, ovaj podmukli sustav je bolje shvaćen kao 'Britanski sustav' društvenog poretka, koji su definirale ličnosti poput Jeremyja Benthama (čiji je "Hedonistički račun" činio okosnicu današnjih biheviorističkih ekonomista) i Thomasa Malthusa (čiji je "zakon prenaseljenosti" formirao osnovu "tužne znanosti" utilitarističkog kulta transhumanizma). Britanski liberalizam Adama Smitha, Davida Ricarda i Johna Stuarta Milla - promovirao je ideju kako je "vrijednost" ukorijenjena u hedonističkim impulsima da se "kupi jeftino, proda skupo" i izbjegavanju boli, kako bi se maksimizirao užitak. Zamišljeno je da nevidljive ruke oblikuju hedonističke impulse tržišta, a od nacionalnih vlada se očekivalo da se kastriraju ukidanjem svojih prava na korištenje nacionalnog bankarstva, protekcionizma ili regulacije privatnog kapitala u općem blagostanju.

Iza teorija kula od bjelokosti, koje su napredovale i predavale se po globalnim sveučilištima, primjena ovog sustava u stvarnom svijetu vidi sustavno uništenje nacija svugdje gdje je bio primijenjen, kao i svjetsku mrežu ovisnosti, pod kontrolom City of London i British East India Company.

Pod britanskom slobodnom trgovinom i Malthusovim zakonima o stanovništvu je indijski tekstil sustavno uništavan, a "kineski zmaj" je pokoren programom masovne konzumacije opijuma koji će zaprljati 19. stoljeće. Brutaliziranjem uništenja ove dvije mete, londonski City je brzo preuzeo kontrolu nad svjetskim proizvođačima tekstila, što je stvorilo primarno izvozno tržište za pamuk s plantaža južnih robova i započela je nova skupina ovisnosti: ovisnost o lakom novcu koji se dobiva jeftinom robovskom radnom snagom s američkih plantaža. Ova protoglobalizacija uspostavila je globalni zatvoreni sustav kontrole nad svim nacijama - kroz uzgoj gotovine, slobodnu trgovinu, špekulacije i droge.

Do 1840. godine je više od 20% britanskog stanovništva bilo zaposleno u tekstilnim industrijama, pod užasnim neljudskim uvjetima koje je Charles Dickens opisao u svojoj "Priči o dva grada" i drugim spisima. U međuvremenu, Britanija je kupovala 80% pamuka,  proizvedenog u južnim robovlasničkim državama SAD-a, potičući ovisnost o robovskom radu - što opet nije ni na koji način drugačije od sustava ovisnosti koji danas nadziru Svjetska banka i MMF, u ovim našim danima globalizacije.

Kao kontra tom grabežljivom sustavu, u ona je vremena stajao ekonomski savjetnik Abrahama Lincolna, Henry C. Carey, koji je  ocrtao drugačiji koncept svjetskih sustava, onaj koji prepoznaje vrijednost koja se nalazi u moći stvaranja svakog pojedinog građanina i svake pojedine nacionalne države.

“Dva su sustava pred svijetom; jedan gleda na povećanje udjela osoba i kapitala angažiranih u trgovini i prijevozu, i prema tome na smanjenje udjela angažiranih u proizvodnji roba s kojima se trguje, s nužno smanjenim povratom na rad svih; dok drugi teži povećanju udjela uključenih u rad proizvodnje, a smanjenju udjela uključenih u trgovinu i prijevoz, s povećanim povratom za sve, dajući radniku dobre plaće, a vlasniku kapitala dobre profite. Jedan gleda na povećanje potrebe za trgovinom; drugi na povećanje moći za njegovo održavanje. Jedan gleda na potkopavanje Hindusa i spuštanje ostatka svijeta na njegovu razinu; drugi za podizanje standarda čovjeka u cijelom svijetu na našu razinu. Jedan gleda prema univerzalnom ratu; drugi prema univerzalnom miru... Jedan je engleski sustav; drugi možemo s ponosom nazvati američkim sustavom, jer je on jedini ikada osmišljen čija je tendencija bila uzdizanje uz izjednačavanje položaja čovjeka u cijelom svijetu.”

Lincolnov ekonomski savjetnik Henry C Carey ocrtao je znanost o tehnološkom napretku koja je bila u izravnoj suprotnosti sa zatvorenim sustavom "upravljanja stanovništvom" Malthusijanske škole i šireg Britanskog Carstva.

U Lincoln/Carey sustavu američke ustavne ekonomije, svaka je nacija imala obvezu zadovoljiti svoje vitalne potrebe, korištenjem:  protekcionizma, regulacija i obaveznog nacionalnog bankarstva (kao što se vidi u Lincolnovim novčanicama). Unutarnja državna poboljšanja, potaknuta novim otkrićima i infrastrukturom velikih razmjera, omogućili bi čovječanstvu da uvijek stvara više energije nego što sustav troši, preskačući time granice rasta.

Henry C. Carey također je napao Malthusa imenom, rekavši: "Od svih izuma za uništavanje svih kršćanskih osjećaja i za razvoj samoobožavanja, koje je svijet još vidio, nije bilo nijednog s pravom zahtijevati tako visok rang kao onaj koji je bio, a opet svakodnevno, pripisan Malthusovom zakonu stanovništva."

Stoljeće nakon građanskog rata, predsjednik Kennedy također je uzeo na metu trulež ideologa zatvorenog sustava, koji su tada počeli hvatati poluge politike i kulture (na sve strane), rekavši:

“Malthus je prije stoljeće i pol tvrdio da će čovjek, koristeći sve svoje raspoložive resurse, zauvijek pritiskati granice egzistencije, osuđujući tako čovječanstvo na beskonačnu budućnost bijede i siromaštva. Sada se možemo početi nadati i, vjerujem, znati kako Malthus nije izražavao zakon prirode, već samo ograničenje znanstvene i društvene mudrosti.”

Tijekom svog kratkotrajnog predsjedničkog mandata, Kennedy je pokrenuo široku lepezu energetskih, transportnih i zrakoplovnih projekata diljem kontinenta Amerike, te je ponudio iste ove alate u Africi, gdje se borio zajedno s panafričkim vođama, Kwameom Nkrumahom i Haileom Selassieom iz Etiopije, za izgradnju velikih hidroelektričnih brana protivno volji interesa JP Morgan čelika.

Usporedite ovu pozitivnu filozofiju tehnološkog rasta s mizantropskim Morgesovim manifestom, objavljenim 1961. godine. 

https://wwf.panda.org/discover/knowledge_hub/history/

Napisao ga je Sir Julian Huxley, ovaj manifest je poslužio kao konstitucija za novi ekološki pokret, koji su onda drugi oligarsi (poput nizozemskog princa Philipa i princa Bernhardta), pokrenuli iste godine. Umjesto da u imperijalističkom sustavu eksploatacije prepoznaju zlo koje je izobličilo čovječanstvo, kao što su to prepoznali Henry Carey, Lincoln i John F Kennedy, ta je nasljedna elita nastojala uvjeriti svijet da je sam tehnološki napredak - intrinzični neprijatelj prirode. Ovi oligarhijski ekolozi su nastavili nadzirati ubojstva anti-malthuzijanskih vođa tijekom 1960-ih godina, dok su također uspostavili nove institucije kontrole, kao što je:  Bilderberg grupa ili njen mlađi partner u Davosu, Svjetski ekonomski forum, 1971. godine. Ove su organizacije postale "kontrolnim  čvorovima" kibernetičkog/transhumanističkog upravljanja čovječanstvom tijekom sljedećih 70 godina. Sve do/i danas.