Karta Aleksandrovog carstva prikazuje porijeklo gnostičkog pokreta

GNOSTIČKA GLEDIŠTA NA RAT PROTIV TERORA, EKOLOŠKE KATASTROFE I GLOBALNE MANIPULACIJE

1. Zatvorski planet

Internetski film “Zeitgeistmovie.com” ima za cilj razotkriti mehanizme globalnog terorizma, političke obmane i masovne manipulacije. Predstavlja sliku globusa iza rešetaka, sugerirajući kako je planet na kojem živimo zatvor. Gnostički spisi iz 4. stoljeća, temeljeni na drevnoj tradiciji, daju sličnu sliku. Znanstvenici religije ovu sliku tumače metaforički i tvrde kako su gnostici prigrlili kozmički negativizam: “božansku iskru zatočenu u materiji”. Ali, pažljivo proučavanje sugerira kako gnostička slika "zatvorskog planeta" prenosi sasvim drugačiju poruku. Ono što su gnostici mislili pod ovim izrazom vjerojatno je sofisticiranije i egzotičnije od otrcane paradigme dualizma um/materija.

2. Iskorijenjivanje hereze

Pod napadima svojih kršćanskih protivnika, gnostici su ili eliminirani, ili potisnuti u ilegalu. Povijesno gledano, gnosticizam se smatra mrtvom religijom, ali gnostička slika "zemlje iza rešetaka" može biti iznenađujuće relevantna u današnjem svijetu. Mnogo ovisi o našoj sposobnosti možemo li vratiti gnostičku poruku o nevoljama čovječanstva, kako bi možda pokušali uhvatiti širinu i suptilnost drevnih vizionara, koji su prvi predstavili tu poruku.

3. Isusovo Uskrsnuće

Osnovni gnostički spisi na koptskom, otkriveni u Nag Hammadiju u Egiptu 1945. godine, predstavljaju najbliže izvore koje imamo izvornim spisima raznih heretičkih škola. Uz knjižnicu Nag Hammadi, postoje tri ranije otkrivena koptska teksta, uključujući Pistis Sophia (Codex Askew), govor koji se prenosi transom, i koji se pripisuje Isusu jedanaest godina nakon navodnog uskrsnuća. Drugi gnostički spisi odbacuju uskrsnuće kao trik i prijevaru, ali škola koja je proizvela Pistis Sophia prihvatila je kako se Isus, koji se smatra gnostičkim učiteljem, može pojaviti u spektralnom obliku i razgovarati sa živima. Njegova glavna sugovornica je Marija Magdalena, koja se pokazuje ravnom Gospodinu u svom poznavanju i izlaganju kozmičkih misterija.

4. Vanjski prostor

U 4. knjizi Pistis Sophia, Magdalena se raspituje o "vanjskoj tami", nebeskom prostoru izvan planeta Zemlje. Odgovor je dugačak i razrađen, a Isus opisuje zatvore ili mračna područja širom Zemlje, od kojih svaki čuva drugi izvanzemaljski demon. Drugi gnostički spisi opisuju sustav od sedam demonskih ograđenih prostora u zatvoru, povezanih sa sedam planeta. Ovo sedmoslojno ograđeno područje je područje Hebdomada, Sedmorica -  za koje se kaže kako ih kontroliraju Guverneri ili Vlasti—na grčkom: Arhoni (izraz napisan velikim slovom, nakon konvencije gnostičkih učenjaka). Ovi entiteti su legije, ali pokazuju mentalitet košnice, koji ih ujedinjuje pod središnjim zapovjedništvom Gospodara Arkonata, Yaldabaotha, koji se također naziva Demijurg.

5. Ludi Bog

Demijurg je iznimno problematična figura, ali je i temeljna za gnostičku teologiju i kozmologiju. Ovaj entitet nije pravi bog, već je  pseudo-božanstvo, "duh krivotvorenja". Demijurg se pretvara u boga, pa čak i u Boga. Pojam lažnog boga, ili lažnog božanstva, jest  jedinstven za gnosticizam, iako se odražava i u nekim drugim varljivim bogovima svjetske mitologije - poput Lokija u nordijskom mitu. Instruktori Gnostičke škole misterija izazivali su bijes i otpor ranih kršćana, a da ne spominjemo pobožne Židove - kada su izričito identificirali Demijurga s Jahvom, bogom ocem Starog zavjeta i navodnim praocem čovjeka/Boga, Isusa/Krista. Tvrdili su kako je vrhovno biće judeo-kršćanske vjere dementno čudovište, koje se ne smije brkati s pravim božanstvom Pleroma ("Punina", gnostičko božanstvo). Gnostici su koristili izraz Eon za prave bogove i izraz Arhont za varalicu, ili pseudo-božanstvo. Gnostička teologija jedinstveno smješta čovječanstvo u sredinu, između ove dvije klase kozmičkih bića.

6. Kreacija zla

Slijedeći mišljenje crkvenih otaca koji su gnostike osudili kao heretike, većina znanstvenika tvrdi kako su gnostici stvaranje našeg svijeta, Zemlje, pripisali Demijurgu, te su stoga i materiju smatrali kreacijom (poslom, djelom) zla. Ali, pažljivije čitanje Nag Hammadi kodeksa predstavlja drugačiju, složeniju i intrigantniju percepciju statusa Zemlje u Kozmosu. Ispravno analizirana, gnostička poruka o Arkontima odmah se pojavljuje kao vrlo relevantna, kao mogući odgovor na određena pitanja u sadašnjoj globalnoj situaciji, ponajviše u odnosu na ekološku krizu i globalni terorizam.

7. Pala boginja

Razmotrimo najprije aspekt okoliša: niti jedan odlomak u kodeksima Nag Hammadija ne navodi izričito kako je Demijurg stvorio Zemlju. Nekoliko odlomaka opisuje kako je Vladar Arkona konstruirao planetarni sustav, isključujući Zemlju kao područje u kojem žive njegove legije trutova. Temeljna gnostička učenja o podrijetlu Zemlje su uništena, ali je najvažniji dio narativa preživio, ironijom povijesti: crkveni su oci morali parafrazirati gnostička učenja, baš zato kako bi ih opovrgli! U četvrtoj knjizi Protiv krivovjerja, Irenej sažima gnostički mit o stvaranju koji opisuje kako je Zemlja nastala od žive mase Eona, "pale božice", Sofije. Boginja ne stvara doslovno Zemlju, već se pretvara u Zemlju! Prema ovom scenariju, Zemlja se izdvaja od ostatka Sunčevog sustava. Mit također govori o tome kako je Sunce surađivalo sa Zemljom kako bi ju učinilo naseljivim planetom za čovječanstvo, za razliku od drugih planeta koji ne podržavaju život kakav poznajemo. Irenej se poziva na autopoetska ili samoregulirajuća svojstva, koja život na Zemlji čine jedinstvenim u Sunčevom sustavu. Na neki način, gnostički mit o stvaranju naglašava pojmove koji su nevjerojatno slični onima koje danas predlaže Gajina teorija autopoezije.

8. Planet iza rešetaka

Ako gnostički mit ima imalo istine, Zemlja je zarobljena unutar Sunčevog sustava: to je organski planet zarobljen unutar anorganskog sustava nebeske mehanike. Srednjovjekovna umjetnost prikazivala je obavijajuće pojaseve planetarnih orbita, kao armilarnu sferu ili sferni astrolab, slično slici Zemlje iza rešetaka u Zeitgeistmovieu. Međutim, za gnostike ova slika nije sugerirala oštru dihotomiju duha zatočenog u materiji. Umjesto toga, to je predstavljalo način na koji čovječanstvo na Zemlji može biti zarobljeno i zatočeno u pogrešnim konceptima i mentalnim uvjetovanostima, kao i učinkovito "spriječeno" u pristupu svojim pravim izvorima ili urođenim božanskim sposobnostima. U tom pogledu, koncepcija urednog, geometrijski i hijerarhijski strukturiranog kozmosa, može se promatrati kao lažni arhetip koji odražava arhontsku konstrukciju, a ne autentičnu dinamiku svemira. Ako su gnostici bili u pravu, trebali bismo moći zamisliti život na Zemlji u jedinstvenim terminima. Prema tome, Zemlja, Sunce i Mjesec formiraju ekološku trijadu, koja je ipak neovisna o ostatku Sunčevog sustava. Zapravo, pokazalo se kako je to prevladavajući trend nove hipoteze o Gaji (koju su ranih 1970-ih predstavili James Lovelock i Lynn Margullis), o kojoj se danas žestoko raspravlja.

9. Samozaključavanje

Gnostička slika zatvorskog planeta definitivno ukazuje na nešto suptilnije od ideje "uma zarobljenog u materiji". Mentalno samoblokiranje je rizik s kojim se naša vrsta suočava zbog složenosti evolucije našeg mozga, koja nadilazi onu drugih životinja. Karte ili modele možemo zamijeniti sa stvarnošću, postajući slijepi za prirodni svijet i svoje mjesto u njemu. Gnostici su rekli kako  se Arhonti ističu u simulaciji (na koptskom: HAL). Oni daju podmukli zaokret našim procesima samoblokiranja, ali nisu uzrok. Zapravo, našim suučesništvom, oni nas guraju od našeg autentičnog potencijala koji su nam dali Eoni, pravi bogovi. Što više podlegnemo psihičkom utjecaju Arhona, to više odstupamo.

10. Desakralizacija

Gnostici su postavili čovječanstvo između Arhonata i Sofije, Eona, čije je tijelo živa Zemlja. U najgorem slučaju, arhontska iluzija bi nas navela neka zaboravimo na Zemlju, zanemarimo božanstvenost prirodnog svijeta, obezvrijedimo vlastitu okolinu i odreknemo se naše kozmičke veze sa Sofijom i drugim Eonima. Gnostičko upozorenje o izvanzemaljskoj intruziji Arhona zvuči istinito - kada se stavi u kontekst sadašnje ekološke krize. Više je nego očito kako se skrnavljenje i uništavanje Zemlje, koji idu ruku pod ruku, mogu identificirati kao jasni simptomi arhontskog utjecaja.

11. Kozmički varalica

Gnostici su bili poganski mistici, odani božici Sofiji. Oni nisu mogli osuditi fizički, osjetilni svijet kao proizvod zla, ili demonske izmišljotine. Međutim, znanstvenici nastavljaju tvrditi kako je "poricanje svijeta" bilo gnostičko gledište. Zapravo, tekstovi koji su preživjeli jasno upozoravaju kako mi obezvrijeđujemo svijet, jer ga promatramo uz petljanje izvanzemaljskog muškog stvoritelja. Na nekoliko mjesta spisi Nag Hammadi kodeksa preciziraju kako Demijurg zapravo nije stvorio Zemlju, već je lažno tvrdio kako ju je stvorio. “Poglavica Arhonata je slijep, zbog svoje iluzorne moći i arogancije, i s arogancijom je potvrdio, ‘Ja sam jedini bog i nema nikoga osim mene’” (The Hypostasis of the Archons). Yaldabaoth je u potpunoj iluziji, on je kozmički varalica koji si lažno umišlja kako je Zemlja njegova kreacija i njegova “stolica” (O postanku svijeta, 101). Ali, autentični bogovi (Eoni) razbijaju iluziju ludog tvorca. “Njegova (iluzorna) zemlja je uništena” i “od tada je Zemlja konsolidirana kroz Sofiju”. 

12. Hereza

Slika ludog boga možda je najupečatljiviji element gnostičke hereze, koja je jednako šokantna danas, baš kao što je bila i prije 1800 godina.

13. Ljudska oholost

Unutar ovog gnostičkog mita, iskušenje našeg planeta i njegove dominantne vrste, čovječanstva - objašnjeno je u još jednom zapanjujućem svjetlu. Arhonti se mogu usporediti s modernim vanzemaljcima, ali umjesto da ove entitete vide kao spasitelje, gnostička učenja izričito pokazuju kako su oni uključeni u našu ludu sklonost da uništimo vlastito stanište. Ako su gnostici bili u pravu, čovječanstvo bi moglo zapasti u masovnu psihozu, kopirajući aroganciju Demijurga: pogrešno vjerujemo kako smo vrhovni vladari planeta. Očito je to u sadašnjoj histeriji i ekstravaganciji koja vlada glede tehnologije, posebice genetike. Neki odlomci u kodeksima Nag Hammadija opisuju Arhonte koji pokušavaju ometati ljudsku seksualnost i hibridizirati se, ali ne uspijevaju.

14. Upad izvanzemaljaca

Napuhavanje ljudskog ega (tj. arogancija Demijurga) može imati neke izvanljudske posljedice. Gnostici su upozoravali kako mi niti u svom umu nismo sasvim sami. Prisutnost arhonskog faktora dodaje "generiranje pogreške", naime tendenciju da dopustimo neka  se naše pogreške razviju izvan svake mogućnosti ispravljanja. Prema gnosticima, Arhonti su vrsta slična kiborzima koja obitava u planetarnom sustavu, ali može pristupiti Zemlji samo uz poteškoće, i u kratkim upadima. Njihova je intervencija zabrinjavajuća i krajnje apsurdna, jer se kaže kako privlače našu pozornost “besmislicama”, te da utječu putem “obmane” i “anomalije”. Ukratko, gnostici su upozoravali kako ne treba očekivati ​​ništa smisleno od Arhonata; pogotovo ne neku duboku kozmičku poruku, ili ključ našeg spasenja. Ova negativna tvrdnja podsjeća na stajalište vrlo poznatog istraživača Jacquesa Valléea, koji je izjavio kako je ET/NLO fenomen, u stvari, psihološki utisnuti "sustav duhovne kontrole", koji uvjetuje ljudski um kao da je riječ o vanjskom utjecaju. Vallée je ET-e nazvao "glasnicima prijevare", što je bliska paralela gnostičkoj karakterizaciji, o "glasnicima pogreške".

15. Vrste stranaca

Nadalje, u fizičkom smislu, gnostički tekstovi aludiraju na embrionalni tip Arhtona: vjerojatno Greyse, koji nalikuju prerano rođenim fetusima, te drakonski ili reptilski tip. Prva Jakovljeva apokalipsa opisuje bliske susrete s arhontskim demonima, uključujući otmice; sam tekst objašnjava kako odbiti uljeze. Teorija arhonskog utjecaja je, međutim, suptilna. Nije ograničena samo na bliske susrete i leteće tanjure (potonji nisu niti opisani, niti u jednom od gnostičkih tekstova, ali se jasno pojavljuju u literaturi Svitaka s Mrtvog mora, kultnih rasprava koje neki znanstvenici religije smatraju izvorom kršćanskih vjerovanja o mesiji, odabranoj rasi, božanskom pomirenju, zagrobnom životu, kozmičkoj kazni, itd.).

16. Uništavanje našeg staništa

Ono što se može zaključiti iz gnostičkih spisa jest to da je sadašnja ekološka kriza rezultat otuđenja našeg staništa (zbog vanljudskog faktora distorzije), ali Arhonti/ET-ji nas ne tjeraju da budemo samodestruktivni. Oni samo insinuiraju faktor otuđenja, koji mi ne uspijevamo otkriti, niti ispraviti. Oni potkopavaju naše umove, jer ne koristimo svoj um na njegov optimalan način, što gnostici nazivaju noos. Noos je božanski dar koji su nam podarili Eoni, autentična božanstva kozmičkog centra (Pleroma, Punina). Noos uključuje sljedeće tri sposobnosti: kritičko zaključivanje (dianoia); promjena paradigme (metanoia); i kreativna mašta (epinoia). Utjecaj Arhonata na naš svijet može se promatrati kao test kojim se utvrđuje posjedujemo li i kako razvijamo te sposobnosti. Ako padnemo na ovom ispitu, to je zato što smo napustili našu urođenu vezu s matičnim planetom, metamorfoziranim Eonom, Sofijom.

17. Globalni terorizam

Toliko o ekološkoj krizi, čudno povezanoj sa ET/NLO sindromom. Može li gnostičko upozorenje o Arhontima rasvijetliti još jedan zastrašujući problem s kojim se čovječanstvo suočava: globalni terorizam - temeljen na vjerskim sukobima i povezan s manipulacijama Big Business Internacionale i MainStream Medija?

18. Božica planeta

Prije svega, gnostička svijest o arhonskom faktoru u Kozmosu, a također i u psihi, stvar je osobne duhovne zrelosti. Izvor gnostičke mudrosti jest božica po imenu Mudrost, Sofija, čije je tijelo Zemlja. Ako je planet božansko, živo biće, kao što tvrdi teorija Gaje, onda ljudi danas mogu slijediti gnostička učenja poštujući božicu planeta i prihvaćajući očuvanje superorganizma Zemlje, kao svoju duhovnu misiju.

19. Simulirane moći

Preživjeli tekstovi dosljedno naglašavaju kako je primarna moć Arhona samo simulacija, kao što je gore navedeno. Mogu imitirati, simulirati i pretvarati se - ali, nedostaje im mašta i namjera, koji su potrebni za istinsku kreativnost. Ljudi su, s druge strane, obdareni noosom (iskrom božanske inteligencije), i epinojom (sposobnošću kreativne imaginacije). Noos nije zarobljen u materiji, ali može biti potisnut arhonskim utjecajem. Zatvor je onaj koji gradimo za sebe kada ne uspijemo razviti svoj božanski potencijal, i ukoliko to ne razvijemo, onda kada prirodni svijet pretvorimo u "pakao na zemlji".

20. Kozmički varalice

Gnostička zatvorska metafora ne upozorava na nematerijalnu božansku iskru zarobljenu u materiji, već na genijalnost ljudske inteligencije (noos), koju zamračuje i tlači krivotvorena viša sila. Arhonske varalice mogu se zamisliti kako žive i putuju po svemiru, ali (što je još važnije) su oni dijelom našeg mentalnog polja, jer je Zemlja zarobljena u njihovoj domeni, u planetarnom polju. Dvanaest, ili sedam zona zatočeništva, koje su opisali gnostici odražavaju se u slojevima uvjetovanosti ljudskog uma. Čovječanstvo će nastaviti živjeti svoje uvjetovane odgovore na slijep i samodestruktivan način, osim ako ne potvrdi svoju temeljnu vezu sa živim planetom (Gaia-Sophia).

21. Demonski čuvari praga

Slike zatvorskog planeta i srednjovjekovne armilarne sfere podsjećaju na labirint s koncentričnim stazama. Labirint vanzemaljskih varalica nalikuje računalnoj igrici u kojoj se igrači moraju boriti protiv demonskih protivnika i kretati se kroz razine. Dok se kreću od razine do razine, igrači koriste lozinke, baš kao što se vidi u Archontic testu planetarnih sfera. Gnostički instruktor daje učeniku lozinke i magične geste, kako bi ovaj prošao pokraj čuvara Arkontičkog praga, na svakoj razini. U mnogim aspektima života, posebno u sferama tehnologije i medija, ljudi se suočavaju s nizom trikova i obmana u labirintu, koji imaju za cilj da uvedu ljudsku vrstu u umjetnost i ovisnost o informacijama, visokotehnološku protetiku i bezumne ekscese. Čak i ako ovo uzmemo kao metaforu, bez prihvaćanja da su Arhonti predatorski izvandimenzionalni entiteti, scenarij gnostičkog zatvora otkriva mnogo o tome kako ljudska bića mogu ostati zarobljena u iluzornim mentalnim konstruktima.

22. Glasnici obmane

Prema Pistis Sophia, kozmička bitka koja se odvija na Zemlji nije između dobra i zla, već između "duha krivotvorenja" (Yaldabaoth i Archonti) i Djevice Svjetla (Sophia, zamišljena kao svjetleće božanstvo, ili Eon). Bitka je prepuna raznih zamki, jer Arhonti mogu zamračiti ljudski um do te mjere da ljudi više ne mogu vidjeti razliku između organskog života na Zemlji, kontra simulacija i prijevara. Gnostici su inzistirali na tome kako Arhonti nisu zli, oni su samo jednostavno agenti pogreška, ili "glasnici prijevare" (Jacques Vallée). Također, gnostici su ustvrdili kako su pogreške koje su koristili Arhoni da zavedu čovječanstvo urođene ljudskom umu, te kako se jedino mogu ispraviti ukoliko Arhonti izgube svu svoju moć. Otkrivanjem i ovladavanjem arhonskim faktorom, unutar našeg uma, možemo potražiti svoje urođene božanske sposobnosti. Arhonti predstavljaju samo test koji otključava naš urođeni potencijal, koji je za sada trostruko ne.

23. Automatsko ispravljanje

Gnostički tekstovi često naglašavaju ljudsku sposobnost samoispravljanja. “Vi ste sama misao i smiraj Jednog Duha”, kaže Dijalog Spasitelja, misleći na Pleromu (carstvo Eona), ili autentična kozmička božanstva (Vrhovno Božanstvo u teološkim terminima). “Vi ste od Plerome, kozmičke punine, i prebivate u svijetu nepotpunosti”, potvrđuje Dijalog Spasitelja. U istom tekstu, učenik izjavljuje: "Gledajte, Autoriteti prebivaju iznad nas u planetarnom kraljevstvu, i oni su ti koji će upravljati nama?". Gnostički učitelj odgovara: “Vi ste ti koji ćete njima upravljati. Ali, prvo se morate osloboditi svake ljubomore prema drugima i, zahvaljujući svjetlu koje vas obavija, ući u svadbenu odaju.” Grčki izraz nymphion ("svadbena odaja") je okultni izraz, koji se koristi u gnostičkim spisima za opisivanje imuniteta na arhontski utjecaj, odnosno utjecaja izvanzemaljskih grabežljivaca. Smatra se kako se imunitet stječe na specifičan način - pristupanjem luminoznosti Djevice Svjetlosti - naime, pristupanjem božanskoj svjetlosnoj sili skrivenoj u prirodnom svijetu (zbog Sofijine transformacije u fizički planet).

24. Sveta spolnost

U nekim aspektima, primjena gnostičkih učenja ovisi o ovladavanju paranormalnim tehnikama i srodnim praksama, kao što je "prodor u nimfiju". Evanđelje po Filipu jasno predstavlja spolni odnos kao sveti ili sakramentalni čin, te sugerira kako seksualno potiskivanje može biti društvena bolest i zabluda povezana s arhontskom devijacijom. Gnostike su kršćanski puritanci osudili kao seksualne razvratnike, ali nema dokaza kako su njihove kultne orgije bile izopačene, ili patološke. Pogani općenito (gnostici su izvorno bili pogani), iako su neki njihovi pojmovi kasnije kristijanizirani, su smatrali nesputano seksualno izražavanje temeljem zdravog društva. Poganski etos ponovo je potvrdio Wilhelm Reich, pobornik seksualnih sloboda, čija znanstvena i psihološka stajališta imaju mnoge gnostičke elemente. Zanimljivo je kako je Reich proveo kraj svog života istražujući ET/NLO fenomene, te je  čak razvio instrumente za odbijanje zlonamjernih izvanzemaljskih utjecaja u zemaljskoj atmosferi.

25. Jeruzalem

Arhonska hipoteza odražava općeprihvaćeno mišljenje kako čovječanstvo kontrolira i vara mala grupa ljudi, koja uključuje političke vođe, znanstvenike i vjerske autoritete. U gnostičkom smislu, takvi su ljudi u savezu s izvanzemaljskim silama. U Prvoj Jakovljevoj apokalipsi, Učitelj navodi kako je "Jeruzalem mjesto gdje obitavaju mnogi Arhonti", nadalje upozorava na "Arhontičke tipove" (što znači one koji su upravljani čarolijom pogreške, ili mentalne devijacije). Znanstvenici odbijaju komentirati ove tvrdnje iz straha kako  će biti označeni kao antisemitisti; dok gnostici nisu niti osuđivali, niti su se protivili židovskom narodu, kao takvom. Tvrdili su kako  neka ekstremistička vjerovanja među Hebrejima nose znak Demijurga, lažnog stvoritelja - kojega su izričito identificirali s Jehovom, osvetoljubivim bogom ocem iz Starog zavjeta.

26. Izvanplanetarni otkup

Danas znanstvenici tvrde kako tri religije koje dominiraju cijelim svijetom - judaizam, kršćanstvo i islam - imaju svoje početke iz istog korijena. Abrahamske religije su duboko upletene u globalni terorizam; ne nikako slučajno, već i intrinzično. U šest godina, nakon rujna 2001. godine, sve veći broj pojedinaca postao je svjestan kako navedena uvjerenja nadahnjuju i podržavaju sindrom terorizma. Gnostici klasičnog doba ne bi bili nimalo iznenađeni takvom sviješću. Štoviše, oni su prvi primijetili kako je judeo-kršćanska vjera instrumentom i dokazom ekstremističke duhovne devijacije. Oni su izvanplanetarno iskupljenje i božansku kaznu smatrali temeljnim simptomima arhonskog utjecaja. Vrlo malo njihovih argumenata protiv iskupiteljske religije preživjelo je netaknuto, ali ostaje ih dovoljno za rekonstrukciju i primjeni na suvremena pitanja, kao što je terorizam temeljen na religiji.

27. Suočavanje s terorom

U Funkciji orgazma, Wilhelm Reich je napisao: “Samo znanje o onome što je živo može odagnati teror”. Da je danas živ, Reich bi mogao istaknuti kako terorizam, koji prijeti životu diljem planete, ima svoje korijene u pogledima i ponašanju ljudi kojima predstavlja prijetnju život, snaga i ljepota životne sile. U gnostičkim terminima, "znanje o onome što je živo" je ukorijenjeno u povezanosti čovječanstva s planetarnim tijelom Sofije, i usmjereno je na seksualnost. Upozorenje gnostika Arhontima uvelike kreće ka otkrivanju destruktivne tendencije u ljudskoj psihi, koja stvara odbojnost i prezir prema seksualnosti.

28. Globalna dominacija

Vezano uz tvrdnju kako mala i okultna skupina ljudi manipulira ljudskom rasom, gnostičko je viđenje isto dosta razotkrivajuće. Kako bi se navodne svjetske kontrolore promatralo iz ove perspektive? Prvo, morali bismo ih promatrati kao ljudska bića koja su duboko potopljena u devijantnost, zbog mentalnih grešaka. Oni vjeruju u lažnog boga stvoritelja, Demijurga; ili cinično koriste takvo vjerovanje, kao instrument masovne modifikacije ponašanja ("sustav duhovne kontrole", prema Jacquesu Valléeu). Prema gnostivima, ti glavni umovi globalnog programa (Novog poretka) su izgubili razum; odnosno, izgubili su dodir s noosom (urođenom božanskom inteligencijom) i Sofijom (planetarnom inteligencijom).

29. Slobodno razmišljanje

U skladu s gnostičkom analizom, globalni glavni umovi koristiti će arkontske tehnike, kako bi nametnuli svoju agendu kontrole i prijevare: diverzantske operacije, simulirane napade koji koincidiraju sa stvarnim napadima, medijske zamjene koje promiču lažne vrijednosti umjesto autentičnih vrijednosti, Orwellov dvogovor (ili novogovor), itd. - krajnji bi im cilj bio slobodoumlje učiniti  zločinom. Takve su tehnike potpuno normalne za one ljude diljem svijeta, koji još uvijek svjesno uzgajaju svoje diskriminatorske sposobnosti. Otkrivanje arhontičkog utjecaja bi bio najizravnijim načinom za djelovanje protiv tih igara moći globalnih kontrolora. Kada bi čovječanstvo moglo razviti imunitet na ovaj utjecaj (kao što su gnostici sugerirali), tada manipulacije i obmane ne bi mogle više biti prevladavajuće po svijetu, kao što su danas.

30. Ropstvo čovječanstva

Općenito, gnostičke vizije predstavljaju vrlo jasne uvide u najozbiljnije probleme s kojima se čovječanstvo danas suočava, čak ukazuju na rješenja, načine borbe, i kako pobjediti šačicu ljudskog zla, koji su najvećim dijelom izvorom svih problema. Religija utemeljena na vjeri možda je najraširenija prijetnja planetarnoj sigurnosti. Gnostici su eliminirani prije pojave islama, ali njihova kritika judeo-kršćanske vjere kao zamke (koju je postavio lažni stvoritelj) jednako se tako odnosi i na to treće, povijesno najnovije, abrahamsko vjerovanje. Heretička poruka gnosticizma jest protuotrov za rušenje tragičnog planetarnog zatvora. Upozorenje o porobljavanju čovječanstva falsificiranim programom jest oslobađajuća poruka, bez obzira na izvor. Činjenica kako poruka dolazi iz radikalnih umova vjerskih mudraca, koji su bili potisnuti i iskorijenjeni prije 1600 godina, čini ju neizmjerno dirljivijom.

Hvala na čitanju. 

(Napomena: zadržavam mogućnost dodatnih ažuriranja ove tematike. Pozdrav)