Saznanja o podzemnim "vanzemaljskim" bazama na Zemlji idu puno dalje od harvardskih akademika...
Nedavni rad istraživača s Harvarda potvrđuje "kriptozemaljsku hipotezu" za NLO-e, tvrdeći kako visoko napredna bića koja potječu od negdje drugdje mogu imati podzemne baze na Zemlji.
"Leteći tanjuri su stvarni, to su svemirski brodovi iz drugog sunčevog sustava. Mislim da njima vjerojatno upravljaju inteligentni promatrači, koji su pripadnici rase koja možda stoljećima istražuje našu Zemlju."
(Hermann Oberth, koji se smatra jednim od utemeljitelja raketne tehnike i astronautike; "Izvanzemaljski susreti: NLO-i, znanost i potraga za transcendencijom", 1947.–1972.; https://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/07341512.2012.723340)
Znanstvenici s Harvarda nedavno su sugerirali kako bi visoko napredna civilizacija mogla boraviti duboko pod zemljom, ili možda na bazi unutar Mjeseca.
Objavili su svoju hipotezu u časopisu Philosophy & Cosmology, pod naslovom "Kriptozemaljska hipoteza: argument za znanstvenu otvorenost prema skrivenom zemaljskom objašnjenju neidentificiranih anomalnih pojava."
Autori, Tim Lomas (Sveučilište Harvard), Brendan Case (Sveučilište Harvard) i Michael Paul Masters (Montana Tech, Sveučilište u Montani), predlažu mogućnost postojanja takozvanih "kripto-zemaljaca", kako bi objasnili neidentificirane i neobjašnjive pojave NLO-a, diljem svijeta svake godine.
Oni se pridružuju harvardskom astronomu, Aviju Loebu, koji posljednjih nekoliko godina iznosi slične tvrdnje o izvanzemaljcima koji žive među nama. Ne zaboravimo dr. Johna Macka, bivšeg šefa odjela za psihijatriju, koji je desetljećima istraživao fenomen NLO-a.
"Ne kažemo kako je to točno, ne kažemo kako je to apsolutno 100% slučaj, kažemo kako su to neki potencijali, to su neke mogućnosti koje mogu pomoći u objašnjenju podrijetla ovih bića", rekao je Masters.
Masters je biološki antropolog koji je rekao kako je zamoljen da pomogne u istraživanju mogućih objašnjenja NLO-a.
Rekao je kako bi "vanzemaljci" zapravo mogli biti samo ljudi iz daleke budućnosti koji su shvatili kako putovati kroz vrijeme. On nije prvi koji je predložio ovu teoriju, ona se temelji na brojnim opažanjima, i tisućama potkrepljujućih ispričanih "iskustava", kroz ljudsku povijest.
Dr. Michael A. Persinger, američko-kanadski profesor psihologije na Sveučilištu Laurentian, primijetio je kako su tisućama godina i unutar svake poznate ljudske kulture, normalni pojedinci izvještavali o kratkim i često ponavljanim 'posjetima' humanoidnih fenomena, koji su povezani sa čudnim letećim objektima.
Nije teško iznijeti argument kako su promatranja NLO-a i kontakta s bićima izvan Zemlje jedna od najstarijih priča čovječanstva.
Autori nagađaju kako su inteligentna bića možda otišla u podzemlje, dok mi ne budemo spremni za kontakt, te kako im se mi sigurno činimo krajnje primitivnima, na temelju viđenih letećih pojava uokolo po nebu.
Unutar ideje o "kripto-zemaljcima" postoji više hipoteza, o kojima se možete pozvati na rad za više detalja, ako ste zainteresirani.
U ovom tekstu se želim usredotočiti na opću ideju prisutnosti izvanzemaljaca na našem planetu i Mjesecu.
Također, želim istražiti odakle točno dolazi ova teorija.
Da li je iskočila iz ničega? Koliko "daleko" zadire, može li se uopće razmatrati kao mogućnost? Ako su ovdje, gdje su?
Mislim kako je to korisno, obzirom na činjenicu kako je ova nedavna hipoteza harvardskih autora dospjela na naslovnice. Ovako se stječe dojam kako je to nova teorija među akademicima, ali nije. Lijepo bi bilo da su to istaknuli autori u svom radu, ali nisu.
To je tema koja privlači ozbiljnu pozornost svakih nekoliko godina i traje već više desetljeća.
Na primjer, sjećam se istraživačkog rada, 2016. godine, koji je objavljen u Journal of Space Exploration, o određenim značajkama na suprotnoj (tamnoj) strani Mjeseca, koje se pojavljuju u krateru Paracelsus C. Tvrdilo se kako bi te značajke mogle biti umjetnog porijekla. Postoje i drugi radovi koji su potvrdili iste teze, vezano uz Mars.
Kada je raspravljao o mogućim izvanzemaljskim posjetima, Carl Sagan je napisao članak, objavljen u Planetary and Space Science (1963; 11:485-98) pod naslovom : "Izravni kontakt među galaktičkim civilizacijama relativističkim međuzvjezdanim svemirskim letom." Tamo on tvrdi slijedeće:
“Nije isključeno kako artefakti tih posjeta još uvijek postoje, ili čak da se neka vrsta baze održava (moguće automatski) unutar Sunčevog sustava, kako bi se osigurao kontinuitet za uzastopne ekspedicije. Zbog atmosferilija, mogućnosti detekcije, smetnji od strane stanovnika Zemlje, ne bi bilo poželjno podizati takvu bazu na površini Zemlje. Mjesec se čini jednom razumnom alternativom. Predstojeće fotografsko izviđanje Mjeseca, kamerama visoke razlučivosti, iz svemirskih letjelica – posebno sa mjesečeve tamne strane – moglo bi posebno obratiti pažnju na ove mogućnosti.”
Postoji čak i dokument Wikileaksa, koji tvrdi kako je na Mjesecu izgrađena baza, ili nekoliko njih. Postoje i desetljećima stari deklasificirani dokumenti CIA-e, koji govore o tome da je planirana izgradnja baza na Mjesecu, koja je onda već bila u tijeku.
https://wikileaks.org/plusd/cables/P790011-1247_e.html
U strogo povjerljivoj zbirci tekstova, u časopisu "Vojna misao" ("Voyennaya Mysi"), koje je izdavalo Ministarstvo obrane SSSR, i koje je distribuirano do razine zapovjednika kopnene vojske, general-pukovnik Korenevsky izražava sljedeće:
https://www.cia.gov/readingroom/docs/1962-09-05b.pdf
Do ovog visoko povjerljivog dokumenta nekako je došla CIA, koja je u to vrijeme pratila svemirski program SSSR-a. Zanimljivo je kako je ovaj dokument iz 60-ih, dok je dokument Wikileaksa iz 1979. godine. Možda je obavještajni podatak Korenevskog bio točan?
Ovim dokumentima možete pristupiti putem elektroničke čitaonice CIA-e, gdje postoji mnoštvo deklasificiranih dokumenata, koje ljudi i istraživači mogu pregledati (link na "čitaonicu" naveden gore u tekstu).
Baze na Zemlji?
Sve ovo novo objavljeno istraživanje je zanimljivo, te se pitam jesu li ovi akademici s Harvarda naišli na CIA-in program "gledanja na daljinu" - Remote Viewing Program. Možda odatle i dolazi ova hipoteza. Možda objašnjava zašto se zadržava.
https://waves.lima-city.de/cms/pdf/jse_10_1_puthoff.pdf
Gledanje na daljinu je sposobnost nekih ljudi da opišu karakteristike udaljene geografske lokacije, bez obzira na svoju trenutnu lokaciju. Na primjer, profesionalno obučeni gledatelj na daljinu, od strane Središnje obavještajne agencije i akademika na Stanford Research Institute (SRI), gdje se ova vrsta aktivnosti odvijala više od 25 godina - uspješno bi, opetovano mogao opisati sa velikim detaljima neko udaljeno mjesto, dok se zapravo ne nalazi tamo. Taj se program zvao STARGATE.
Unatoč činjenici da je cijeli program za daljinsko gledanje službeno deklasificiran 1995. godine, čini se kako to ipak nije bila cijela istina, obzirom na činjenicu kako su mnogi učesnici programa, možemo to reći - 'prozviždali'. Mnogi od njih su tvrdili kako su imali zadatak "vidjeti" informacije o raznim skupinama izvanzemaljaca, koji su posjećivali naš planet.
Umirovljeni bojnik američke vojske, dr. Paul Smith, je bio dio tog programa. Iako je svjestan broja gledatelja koji su javno govorili o svojim iskustvima u programu, on nije doživio ništa slično. Uz to, imao je iskustva i uspješno potvrđena "viđenja" vezano uz više NLO incidenata, koji su se dogodili s američkom vojskom.
https://www.parapsych.org/users/psmith/profile.aspx
Čudan neki dokument za daljinsko gledanje…
U jednoj od sesija gledanja na daljinu, iz 1988. godine, gledatelj je dobio zadatak pogledati u "bazu galaktičke federacije" na Zemlji. Ovdje možete pristupiti dokumentu s kojeg je skinuta oznaka tajnosti, opet iz elektronske čitaonice CIA-e.
https://www.cia.gov/readingroom/docs/CIA-RDP96-00789R003800200001-8.pdf
Ovakvi dokumenti svakako zbunjuju. Da li ovaj dokument implicira kako je američka vlada zna/znala za bazu "galaktičke federacije" na našem planetu i pokušavala to istražiti? Jesu li istinite tvrdnje bivših vojnih obavještajnih časnika, poput Lyn Buchanan (ili drugih civila, poput Inga Swanna) koji su bili u programu? Posjećuju li nas zaista? Da li su te stvari poznate već jako dugo?
Ovaj dokument sigurno daje neku potvrdu takvim tvrdnjama:
Buchanan je također spomenuo izvanzemaljske baze na Zemlji i kaže kako ih ima otprilike pet. Spominje kako su sve unutar planina, te kako u nekim bazama ljudi rade s tim vanzemaljcima, na razne načine.
Ovo je zanimljivo, jer je u korelaciji s još jednim daljinskim gledateljem po imenu Pat Price. Za Pricea se govorilo kako je jedan od SRI-jevih najuspješnijih i najproduktivnijih gledatelja na daljinu.
Dobro poznata priča o Priceu dolazi od kapetana Fredericka H. Atwatera, umirovljenog časnika američke vojske, koji je bio uključen u ove eksperimente gledanja na daljinu. Ovu priču je potvrdio Paul H. Smith, među raznim drugim izvorima, kao i literaturom.
Priča je kako je Price daljinski promatrao četiri izvanzemaljske baze na Zemlji, od kojih je jedna bila smještena ispod planine Ziel, koja se nalazi otprilike 80 milja zapadno-sjeverozapadno od Pine Gapa, u Australiji.
Rečeno je kako se druge baze nalaze ispod planine Perdido u Pirinejima, planine Inyangani u Zimbabveu, ispod planine Hayes na Aljasci. "Stanare" je opisao da 'izgledaju kao homo sapiensi, osim pluća, srca, krvi i očiju.'
Ima još potvrda od strane zanimljivih ljudi. Umirovljeni izraelski general, profesor aeronautike i astronautike i bivši voditelj Izraelskog svemirskog programa, profesor Haim Eshed, je npr. tvrdio kako postoje inteligentni izvanzemaljci, i da su isti već godinama u kontaktu sa zemaljskim vladama. Učinio je to u intervjuu za Yediot Aharonot, izraelske nacionalne dnevne novine iz Tel Aviva, rekavši im kako su "vanzemaljci zamolili da se javno ne objavljuje kako su ovdje, jer čovječanstvo još nije spremno."
Kako se toliki ljudi, koji su bili na takvim položajima, mogu smatrati luđacima? Ili, smatrati kako iznosi lažne tvrdnje? Ako povežete sve podatke i istraživanja, koja su pratila ovaj fenomen, morate se ozbiljno zapitati.
Priče američkog domorodačkog stanovništva, o visoko naprednim civilizacijama koje žive pod zemljom, su prilično raširene. To je tema koja se proteže kroz više kultura i stoljeća. Primjere nije teško pronaći.
“Stari pričaju priče o ljudima sa zvijezda koji su živjeli pod zemljom blizu Tanane. Postoje mnoge priče koje su stari ispričali o Zvjezdanim ljudima koji žive među njima i otišli su u podzemlje blizu Tanane. Inupiati vjeruju da su na Zemlju došli svemirskim brodom.”
Gornji citat dolazi od starješine plemena Cherokee, preko dr. Ardyja Sixkillera Clarkea, profesora emeritusa na Državnom sveučilištu Montana, koji je Cherokee/Choctaw i godinama istražuje “Ljude zvijezda”.
U svom djelu "Susreti sa zvjezdanim ljudima: neispričane priče američkih Indijanaca", objašnjava:
“Vjerovanje u podzemne svjetove, generacijama se ljudi iz cijelog svijeta, prenosilo i tumačilo kao mitovi ili legende. Na primjer, Sokrat je govorio o ogromnim šupljinama unutar Zemlje koje su bile naseljene, kao i ogromnim špiljama u kojima su tekle rijeke. Cherokee Indijanci pričaju kako su, kada su prvi put došli na jugoistok Sjedinjenih Država, zatekli mnogo njegovanih vrtova, ali ne i ljude koji su o njima brinuli. Na kraju su otkrili skupinu ljudi koji su živjeli pod zemljom i izlazili samo noću kako bi uređivali vrtove. Sakupili su hranu i odnijeli je ispod zemlje u svoje gradove. Ti ljudi su bili mali, imali su plavu kožu i velike crne oči. Sunčeve su zrake bile preoštre za njih, pa su gradili svoje gradove pod zemljom i izlazili samo noću koristeći mjesečevu svjetlost. Cherokee su ih zvali "Mjesečevi ljudi".
Dakle ponovimo, ideja o visoko naprednom životu, koji obitava na našem planetu, nije nova. Ali, što su ljudi učinili pod zemljom?
“Ironično je kako bi SAD započeo razorni rat, navodno u potrazi za oružjem za masovno uništenje, dok se najzabrinjavajući razvoj događaja na ovom polju, događa u vašem vlastitom dvorištu. Ironično je kako bi se SAD trebale boriti u monstruozno skupim ratovima u Iraku i Afganistanu, navodno kako bi donijele demokraciju u te zemlje, kada same više ne mogu tvrditi kako se nazivaju demokracijom....kada su trilijuni, zaista mislim na tisuće milijardi dolara, potrošeni na projekte - o kojima su i Kongres i vrhovni zapovjednik - namjerno držani u mraku."
(Paul Hellyer, bivši kanadski ministar obrane)
Iskreno, dosta je teško točno odrediti što su time ti ljudi stvarno postigli. Vjerujem kako su neka od najzanimljivijih postignuća najvjerojatnije "klasificirana", te kako leže u području onoga što je poznato kao Posebni programi pristupa (SAP).
Ti programi ne postoje javno, ali itekako postoje. Oni su poznatiji kao 'deep black programs'. Izvješće američkog Senata, iz 1997. godine, opisuje ih kao "toliko osjetljive da su izuzeti od standardnih zahtjeva za izvješćivanje Kongresu."
Godine 2017., profesor iz države Michigan, Mark Skidmore, zajedno sa nekoliko svojih studenata, uz pomoć Catherine Austin Fitts, bivšom pomoćnicom tajnika za stambena pitanja i urbani razvoj - su pronašli 21 bilijun dolara neovlaštene potrošnje, u odjelima obrane i stambenog i urbanog razvoja, tijekom 1998.-2015. godina. Gdje ide ovaj novac? SAP-ovi?
Neki od tih programa mogli bi uključivati izgradnju dubokih podzemnih vojnih baza, poznatih kao (DUMBS).
Nadalje, dio tog novca je također mogao ići na izgradnju podoceanskih, kao i na dnu (oceana) vojnih baza.
1987. godine, zamjenik direktora za inženjerstvo i izgradnju Inženjerskog korpusa američke vojske, Lloyd A. Duscha, održao je govor na inženjerskoj konferenciji pod nazivom "Podzemni objekti za obranu - iskustvo i lekcije."
U prvom dijelu svog govora, on navodi sljedeće:
“Nakon Drugog svjetskog rata, politički i ekonomski čimbenici promijenili su sliku podzemne gradnje, te su izazvali obnovljeni interes za “razmišljanje izgradnje pod zemljom”. Kao rezultat tog interesa, Inženjerijski zbor uključio se u projektiranje i izgradnju nekih vrlo složenih i zanimljivih vojnih projekata. Iako je u programu konferencije navedena tema “Podzemni objekti za obranu – iskustva i pouke”, moram malo skrenuti, jer je klasificirano nekoliko najzanimljivijih objekata koje je Zbor projektirao i izgradio."
(New York: Elsevier Science Publishing Company, Inc., 1987., str. 109-113.)
Zatim je nastavio s raspravom o sudjelovanju korpusa u izgradnji velike i razrađene baze NORAD-a 1960-ih godina, zakopane duboko ispod planine Cheyenne, u Coloradu.
Postoje dostupni dokumenti, koji otkrivaju duboko zakopani podzemni zapovjedni centar, koji je trebao biti izgrađen duboko ispod područja kao što su Washington, D.C.; kao i China Lake, Kalifornija; tijekom Hladnog rata. Dokumenti pokazuju kako je 1964. godine, vojska razmatrala izgradnju ogromne podzemne špilje, duboke 4000 stopa, ispod Kineskog jezera.
Najistaknutiji svjetski istraživač podzemnih vojnih objekata, dr. sc. Richard Sauder, ispričao je zanimljivu priču u svojoj knjizi Hidden In Plain Sight, koja glasi:
“Dogodilo se, nakon javnog predavanja prije nekoliko godina, da mi se obratio čovjek koji je bio uniformirani pripadnik mornarice Sjedinjenih Država. Neko smo vrijeme razgovarali, te kada je spomenuo kako je proveo neko vrijeme na Kineskom jezeru, moje uši su se naćulile. Pitao sam ga postoji li podzemni objekt na Kineskom jezeru. Rekao je da itekako postoji, i da je impresivno velik i dubok. Pitao sam ga je li ikada bio u tome, a on je rekao kako jest, iako ne do najdubljih razina. Pitao sam ga koliko se duboko proteže najdublji dio. Trijezno me pogledao i vrlo tiho rekao: "Ide duboko jednu milju." Zatim sam ga upitao što sadrži podzemna baza. On je odgovorio: "Oružje." Odgovorio sam: "Kakvu vrstu oružja?" A on je bez zastajkivanja odgovorio: "Oružje jače od nuklearnog oružja."
Povjesničar i svjetski poznati istraživač NLO-a, Richard Dolan, čovjek iznimnog kredibiliteta, jednom je u jednoj od svojih knjiga, After Disclsoure, podijelio iskustvo koje je doživio s političarem, koji je u jednom trenutku bio duboko pod zemljom u vojnoj bazi. Upoznat je s vanzemaljskom stvarnošću i rekao je kako su vanzemaljci i NLO-i samo vrh ledenog brijega, kada je riječ o informacijama koje su skrivene od javnosti...
Možda su sve ove priče rekla-kazala, ali opet ih je zanimljivo čuti.
1968. godine je Istraživački institut Stanford raspravljao o izgradnji desetak podmorskih baza. Studija je nazvana "Izvedivost baza s ljudskom posadom na dnu oceana". Ovdje je važno pokazati sažetak, jer on jasno otkriva što je vojno-industrijski kompleks tada razmatrao, i što su mogli učiniti unutar tehnološkog dosega toga vremena - to je bilo prije više od četiri desetljeća.
Sažetak:
“Izgradnja trideset baza na dnu oceana s ljudskom posadom je tehnički i ekonomski izvediva… To bi moglo potrajati 15 godina. Glavna tehnologija za kopnenu stanicu na dnu je sada uspostavljena; potrebne su samo adaptacije. Preostale eksperimentalne faze zahtijevati će daljnji razvoj opreme i tehnika primjenjivih za udaljeni pristup moru. Postoje zadaci za niz od tri eksperimentalne stanice, osim samog unapređivanja tehnika konstrukcije na dnu. Napredovaće se i znanost i inženjerstvo koji se bave oceanima i njihovim resursima, i moći će se izvršiti vojni testovi funkcija podvodnih baza koje nadopunjuju dublje operacije.
Trenutačno će uspostava prizemnog postrojenja i izgradnja na njemu predstavljati manje tehničkih poteškoća od podmornica koje bi ga podržavale i koristile. Nakon dovršetka treće faze demonstracijskog programa, koji bi bio udaljena postaja za duboke vode, i njezine evaluacije, mogao bi se implementirati višestruki bazni program.”
Doista je teško znati dokle smo stigli s tehnološkim planovima, o kojima se govori u ovom tekstu.
Sada je ipak 2024. godina, i ovi objekti bi morali biti iznimno napredni....možda čak, po mom mišljenju, 100-tinjak godina ispred onoga gdje je "mainstream" znanstveni svijet danas, ali možda sam u krivu.
Žalosno je što je tajnovitost nekakva glavna disciplina današnjeg našeg svijeta. Sjedinjene Države imaju dugu povijest vladinih agencija koje godinama postoje u tajnosti. Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA) osnovana je 1952. godine, a njezino postojanje je skrivano do sredine 1960-ih. Još tajnovitiji je Nacionalni izviđački ured koji je osnovan 1960. godine, ali je slijedećih 30 godina djelovao potpuno tajno. Tko uopće može znati dokle je sve ovo stiglo do danas, u 2024. godini.
Nadam se kako ćete čitanjem ovog teksta shvatiti odakle dolazi predanje o vanzemaljskim bazama na našem planetu. Ovaj bi tekst mogao biti samo početkom zanimljivog putovanja, koje bi se moglo nastaviti ubuduće (zbog opsega tematike).
Hvala na čitanju.
Add comment
Comments