Krunska templarska korporacijska komora

Nikada nije loše ponoviti gradivo. Ovaj tekst je uklonjen sa interneta (može se pronaći na web-arhivi). Napisao ga je Michael Edward, 15. srpnja 2003. godine. Ponovo je objavio 2008. godine belisoful na https://steemit.com/

City of London vodi Ujedinjene narode koji uspostavljaju ropstvo nad cijelim čovječanstvom.

Krunski hram (The Crown Temple)

(Napomena: engleski izrazi su ovdje posebno bitni, pa ću napisati naslove u originalu, jer zaista je neobično bitno)

Državni i pravosudni sustavi unutar Sjedinjenih Američkih Država, i na federalnoj i na lokalnoj državnoj razini, u vlasništvu su "Krune" ("Crown"), koja je privatna strana sila. Prije nego što prebrzo donosimo zaključke o tome kako engleska kraljica ili britanske kraljevske obitelji posjeduju SAD - ovo je drugačija "Kruna" i konkretno se referira na uspostavljenu Templarsku crkvu, stoljećima u svijetu poznatu kao "Kruna".

Hramsku crkvu (The Temple Church) sagradili su vitezi templari u dva dijela: Okrugli i Sveti zbor. Okrugla crkva (The Round Church) je posvećena 1185. godine, po uzoru na kružnu crkvu Svetoga groba (The Church of the Holy Sepulchre) u Jeruzalemu. Sveti zbor (Chancel) je sagrađen 1240. godine. Crkva Temple služi i kao Unutarnji (Inner), i kao srednji hram (Middle Temple). Nalazi se između Fleet Streeta i Victoria Embankmenta, na rijeci Temzi. Na istom se terenu nalaze i Krune (Crown) u Crown Office Rowu.

Svi licencirani odvjetnici u SAD-u duguju svoju vjernost i daju svečanu prisegu Crown Templeu, shvaćali to oni ili ne. To je jednostavno zbog činjenice što su sve odvjetničke komore diljem svijeta potpisnice i franšize međunarodne odvjetničke komore, smještene u Inns of Court u Crown Templeu, koja se fizički nalazi u Chancery Laneu, iza Fleet Streeta, u Londonu.

Unutarnji Sud Krunskog Hrama (Inns of Court to the Crown Temple) koristi bankovni i pravosudni sustav londonskog Cityja (City of London) – suverenog i neovisnog teritorija koji nije dio Velike Britanije, kao što niti Washington DC nije dio SAD-a) - zbog  prevara, prisile i manipuliranje američkim narodom. Kao i svim ostalim narodima svijeta. Ovi bankari i odvjetnici iz Fleet Streeta čine zločine po Americi i svijetu - pod krinkom i bojom zakona.

Sadašnja engleska kraljica nije "Kruna", kako smo svi bili natjerani vjerovati. Umjesto toga, bankari i odvjetnici su stvarna Kruna ili Krunski Hram (Crown ili Crown Temple). Monarhijski aristokrati Engleske nisu vladajući suvereni sve od vladavine kralja Ivana, oko 1215. godine. Sav kraljevski suverenitet stare britanske krune je od tog vremena prešao na Krunski hram, kroz Kancelariju ili Zbor (Chancery). 

Budući da su prvi Zbor/Zbornicu/Kancelariju (Chancel) u Hramskoj crkvi sagradili vitezovi templari, ovo niti u kom slučaju nije novi vladajući sustav. Chancel, ili Chancery of The Crown Inner Temple Court jest bilo mjesto gdje je bio kralj Ivan (John) potvrdio, u siječnju 1215. godine, kada su engleski baruni to zahtijevali od njega - prava sadržana u Magna Carti. Ovaj Hram u londonskom Cityju je bio sjedištem vitezova Templara u Velikoj Britaniji, i tamo su prvi put stvoreni Red i Pravilo (Order and Rule), što je postalo poznato kao Kodeks (The Code).

Kojim autoritetom je "Kruna" uzurpirala prirodni suverenitet američkog naroda? Zar je prihvatljivo da Vrhovni sud SAD-a odlučuje o ustavnim pitanjima u SAD-u? Kako se to na bilo koji način može smatrati "ustavnim", kada taj isti Vrhovni sud imenuje (dakle, ne bira) i plaća Savezna vlada SAD-a?

Pravni sustav (pravosuđe) SAD-a kontrolira Crown Temple iz neovisnog i suverenog City of London. Privatni Sustav federalnih rezervi, koji izdaje fiat američke novčanice Federalnih rezervi, financijski je u vlasništvu i pod kontrolom Krune iz Švicarske -  matičnog i pravnog pravog podrijetla povelja Ujedinjenih naroda, Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske trgovinske organizacije i, što je najvažnije, Banke za međunarodna poravnanja. Čak je i Hitler poštovao svoje krunske bankare, time što nikada nije napao i bombardirao Švicarsku. Banka za međunarodna poravnanja u Baselu, u Švicarskoj, kontrolira sve središnje banke zemalja G7. Onaj tko kontrolira zlato vlada svijetom.

Četiri Suda nesvetog Hrama

Globalno, sve legalističke prijevare koje promiče ekskluzivni monopol Hramske Komore (Temple Bar) i njihove franšize  odvjetničke komore dolaze iz četiri "gostionice", ili Sudova Hrama: Inner Temple, Middle Temple, Lincoln’s Inn i Gray’s Inn. Ove gostionice/hramovi su ekskluzivni i privatni seoski klubovi - tajna društva svjetskih trgovačkih moćnika. Dobro su etablirani, neki su osnovani još početkom 1200-ih godine. Engleska kraljica, odnosno kraljica majka, trenutno je članica Inner Templea i Middle Templea. Gray’s Inn specijaliziran je za zakonitosti oporezivanja prema pravilima i kodeksu Krune. Lincoln’s Inn je dobio ime po trećem grofu od Lincolna (oko 1300. godine).

Baš kao i sve franšizne odvjetničke komore sa sjedištem u SAD-u, niti jedna od Four Inns of the Temple nije registrirana – iz potpuno jasnog i svrhovitog razloga: Ne možete podnijeti zahtjev protiv ne-entiteta i ne-bića! To su privatna društva, bez povelja ili statuta, a njihovi se takozvani "ustavi" temelje isključivo na običajima i samoregulaciji. Drugim riječima, postoje kao tajna društva, bez javnih "prednjih vrata", osim ukoliko niste njihov privatni član pozvan u njihovu odvjetničku komoru.

Dok Inner Temple ima franšizu pravnog sustava i licence za krađe iz Kanade i Velike Britanije; Middle Temple je taj koji ima "zakonsku" dozvolu (legal licence) za krađu iz Amerike. To se događa izravno preko njihove franšize Odvjetničke komore (Bar Association) do Časnog društva (Honourable Society) Srednjeg hrama (Middle Temple) kroz Krunski hram (Crown Temple).

Iz "The History of the Inn: Later Centuries", na 6. stranici, a koju je napisalo Časno društvo Srednjeg Hrama, možemo vidjeti izravnu vezu s franšizama Odvjetničke komore i njezinih Krunskih potpisnika u Americi:

“Poziv u odvjetničku komoru, ili dobivanje poziva je bio preduvjetom za posjet King's Inna, i to jednoj od četiri Suda (gostionice),  sve do kasnog 19. stoljeća. U 17. i 18. stoljeću studenti su dolazili iz američkih kolonija, kao i s mnogih zapadnoindijskih otoka. Zapisi Inna naveli bi čovjeka na pretpostavku kako neko vrijeme u Charlestonu gotovo da nije bilo mladog gospodina koji ovdje nije studirao. Petorica potpisnika Deklaracije o neovisnosti bili su Srednji Templari, i bez obzira na to i posljedice, Amerikanci su nastavili dolaziti ovamo sve do rata, 1812. godine."

Svi odvjetnici s licencom Odvjetničke komore moraju se pridržavati uvjeta svoje prisege Crown Templeu kako bi bili prihvaćeni, ili "pozvani u odvjetništvo", u bilo kojoj od King's Inns. Njihova zakletva, obećanje i uvjeti odanosti su prema Krunskom hramu.

Pravi je užitak saznati kako je sam Middle Inn of the Crown Temple javno priznao da je bilo najmanje pet Templarskih odvjetnika, pod svečanom prisegom samo Kruni, koji su potpisali ono što je navodno bilo američkom Deklaracijom neovisnosti. To jednostavno znači kako su obje strane sporazuma o Deklaraciji bile istog porijekla, iz Krunskog hrama. U slučaju da ne razumijete važnost ovoga - ne postoji međunarodni sporazum ili ugovor, koji će se ikada igdje poštovati, ili će ikada igdje imati pravni i zakoniti učinak - kada isti ugovor potpiše ista jedna i druga strana. To je samo bezvrijedan komad papira, bez zakonske ovlasti, jer su oba potpisnika ovog sporazuma zapravo isti ljudi. U stvarnosti, američka Deklaracija neovisnosti nije bila ništa drugo nego interni memorandum Krunskog Hrama, koji je sastavljen među njegovim privatnim članovima.

Npr. Alexander Hamilton bio je jedan od onih brojnih krunskih templara koji su pozvani u njihovu odvjetničku komoru. Godine 1774. upisao je King's College u New Yorku, koji su financirali članovi londonskog King's Innsa i koji se danas zove Sveučilište Columbia. Godine 1777. postao je osobnim pomoćnikom i privatni tajnik Georgea Washingtona, tijekom Američke revolucije.

U svibnju 1782. godine, Hamilton je započeo studij prava u Albanyju, New York, te je u roku od šest mjeseci završio trogodišnji studij, položio ispite i bio primljen u odvjetničku komoru New Yorka. Naravno, odvjetnička komora New Yorka bila jest (i danas) samo franšiza Crown Templea kroz Middle Inn. Nakon jednogodišnje službe u Kongresu, tijekom zasjedanja 1782. i 1783. godine, skrasio se u pravnoj praksi u New Yorku kao Alexander Hamilton, Esqr. U veljači 1784. godine je napisao povelju za Bank of New York, prvu banku u državi, i postao njenim članom i osnivačem.

Također, imao je osigurano mjesto u izaslanstvu New Yorka na Saveznoj konvenciji, 1787. godine, u Philadelphiji. U petosatnom govoru 18. lipnja je izjavio kako će "izvršna vlast doživotno biti izabrani monarh". Kada su se svi njegovi antifederalistički njujorški kolege u znak prosvjeda povukli s Konvencije, on je jedini potpisao Ustav Sjedinjenih Američkih Država, predstavljajući državu New York, jednu od legalnih Krunskih država.

Kasnije, kao američki ministar financija predsjednika Washingtona, Hamilton je sam postavio temelje prve Savezne središnje banke SAD-a, osigurao je kreditne zajmove preko krunskih banaka u Francuskoj i Nizozemskoj, te je povećao moć Savezne vlade nad prevarenim nacionalnim državama Unije.

Niti američki narod, niti britanska kraljica, ne posjeduju Ameriku. Krunski Hram posjeduje Ameriku i to su postigli putem prevare onih kojima su se zakleli na svoju vjernost, kao i prisegom Srednjoj templarskoj odvjetničkoj komori. Krunski bankari i njihovi srednji templarski odvjetnici vladaju Amerikom kroz nezakonite ugovore, nezakonite poreze i ugovorne dokumente o lažnom kapitalu kroz dužničku prijevaru. Sve se striktno provodi putem njihovih potpuno nezakonitim, ali "zakonitim": Naredbama (Orders), Pravilima (Rules) i Kodeksima (Codes) Krunskih hramskih sudova - tkz. "pravosuđa" u Americi. To je zato što Krunski Hram posjeduje zemljišne naslove i posjede po cijeloj Sjevernoj Americi.

Najveća laž jest ono što Kruna i njeni agenti nazivaju "vladavinom prava". U stvarnosti se uopće ne radi o zakonu i nekakvom pravu, nego isključivo o Krunskoj vladavini nad svim narodima. Npr. samo pročitajte što je predsjednik Bush izjavio 13. studenog 2001. godine, a u vezi s "vladavinom prava":

“Naše zemlje su krenule u novi odnos za 21. stoljeće, utemeljen na predanosti vrijednostima demokracije, slobodnog tržišta i vladavine prava.”  (Zajednička izjava predsjednika Georgea W. Busha i predsjednika Vladimira V. Putina, 13.11.2001. godine, izgovorena iz Bijele kuće, Washington D.C.).

Što se dogodilo 1776. godine?

1776. jest godina koja će zaista uvijek ostati živjeti kao sramotna za sve Amerikance. To je godina kada su Krunske kolonije postale legalne Krunske države. Deklaracija o neovisnosti bila je legalan, ali ne i zakonit dokument. Obostrano su ga potpisali predstavnici istog Krunskog Hrama. Pravno, to je objavilo status quo krunskih kolonija u odnosu na novi pravni naziv, pod nazivom "Države" ("States") - kao izravni posjed krune.

Sva "ustavna prava" u Americi jednostavno su ona koja diktira Crown Temple i provode templari iz Middle Innsa (odvjetnička komora) putem svoje franšize i korporativnog državnog entiteta, nazvanog: savezna vlada Sjedinjenih Država.

Kralj Engleske, prisegnuti član Middle Templea, dodijelio je Krunskom Hramu pisma patenta i povelje za cijelu zemlju Nove Engleske. Budući da su obični ljudi zadavali toliko teške trenutke uspostavljanju patentnih/čarterskih korporacija i kolonijalnim guvernerima i to posebno u vezi s krunskim oporezivanjem - osmišljena je shema koja je omogućila Amerikancima neka vjeruju da im je dana "neovisnost" ("independence"). Zapamtite, Krunski Templari predstavljali su obje strane potpisnika Deklaracije o neovisnosti iz 1776. godine; i, kao što ćemo vidjeti: Ustava SAD-a (US Constitution) iz 1787. godine. 

Kako bi ovu “Deklaraciju” priznalo međunarodno ugovorno pravo, te kako bi bio uspostavljen novi pravni krunski entitet -  inkorporiranih Sjedinjenih Država - srednji templarski kralj, George III., pristao je na Pariški ugovor 3. rujna 1783. godine,  “između Krune Velike Britanije i spomenutih Sjedinjenih Država”. Kruna Velike Britanije zakonski je (onda i sada) je Krunski hram. Time je službeno dato međunarodno priznanje korporativnim “Sjedinjenim Državama”, novim državama Hramova krune. Najvažnije je znati tko su bili stvarni potpisnici Pariškog ugovora. Obratite posebnu pozornost na kraticu "Esqr.", koja slijedi iza njihovih imena, jer to zakonski označava "službenike kraljevih sudova" (“Officers of the King’s Courts”), za koje sada znamo da su bili Templarski sudovi, odnosno Krunski sudovi. To je ista titula koja je, kao Krunskom templaru, dana i Alexanderu Hamiltonu.

Krunu je svojim potpisom predstavljao “David Hartley, Esqr.”, srednji templar Kraljevog dvora. Predstavljajući Sjedinjene Države (putem franšiza Krune) potpisan je bio "John Adams, Esqr", "Benjamin Franklin, Esqr." i "John Jay, Esqr." Potpisnici za “Sjedinjene Države” također su bili srednji templari Kraljevog dvora, kroz svoje članstvo u odvjetničkoj komori. Ono što je jasno zapisano u povijesti još jednom dokazuje kako je Krunski Hram predstavljao obje strane u sporazumu. Kakvu su im savršenu i razrađenu prijevaru izveli ljudi iz Sjeverne Amerike!

To postaje još očitije kada pročitate članak 5., koji djelomično kaže:

“...osigurati povrat svih imanja, prava i posjeda koji su bili oduzeti, a pripadaju pravim britanskim podanicima.”

Sada, evo pravog i sveobuhvatnog članka 4.:

"Dogovoreno je kako će se vjerovnici bilo koje strane susresti, bez ikakvih zakonskih prepreka, za povrat pune vrijednosti u funtama sterlinga, svih do sada ugovorenih dugova."

Budući da su Kruna i njeni Templari predstavljali i Sjedinjene Države (kao dužnike), i Krunu (kao vjerovnike), tada su postali vjerovnicima cijelog američkog naroda, posjedujući sve dugove bivših kolonija, sada legalno nazvanih Krunske Države. Ovo zvuči preludo da bi bilo istinito, ali ovo su činjenice.

Dakle, koji su to dugovi koje su potraživali Crown Temple i njihove banke od 1883. godine? U Ugovoru između kralja i 13 Sjedinjenih Država Sjeverne Amerike, potpisanom u Versaillesu 16. srpnja 1782. godine, članak I. navodi:

"Dogovoreno je, i potvrđeno, kao iznosi koje je Njegovo Veličanstvo predujmilo Kongresu Sjedinjenih Država, pod naslovom zajma, u godinama 1778., 1779., 1780., 1781. i sadašnjoj 1782., iznose osamnaest milijuna livara, novca Francuske, prema sljedećoj 21 Potvrdi, gore spomenutog i potpisanog ministra Kongresa, dano na temelju njegovih punih ovlasti, naime..."

Taj iznos iznosi oko 18 milijuna dolara, plus kamate, koje je Hamiltonova američka središnja banka dugovala Kruni, kroz zajmove koje im je dala Krunska banka u Francuskoj. Ovo je, u ime Sjedinjenih Država, potpisao već poznati srednji templar, Benjamin Franklin, Esquire.

Dodatnih 6 milijuna dolara (šest milijuna livara) su iste strane posudile Sjedinjenim Državama, uz kamatu od 5%, u sličnom ugovoru potpisanom 25. veljače 1783. godine. Krunski bankari Nizozemske i Francuske pozivali su se na svoje dugove i na obvezu njihove otplate od budućih generacija Amerikanaca.

Fiskalni agenti tajanstvenog Babilona

Od svojih početaka, Hramska Crkva (The Temple Church), u londonskom Cityju, bila je tajno društvo Viteza Templara. Izgradili su ga, kao i uspostavili isti oni Hramski vitezovi kojima je rimski papa dao njihovo Pravilo i Red (Rule and Order). Vrlo je važno znati kako je britanska kraljevska kruna predana u ruke vitezova templara, te kako su krunski templari postali fiskalnim i vojnim agentima Pape rimske crkve.

Sve ovo postaje vrlo jasno kroz Ustupak Engleske Papi, od 15. svibnja 1213. godine. Povelju na vjernost Papi Inocentu i rimskoj crkvi je položio engleski kralj Ivan (John). Posvjedočeno je pred krunskim templarima, te kao što je kralj Ivan izjavio nakon pečaćenja istog:

“Ja osobno svjedočim u kući vitezova templara.”

Obratite posebnu pozornost na korištene riječi, koje smo definirali u nastavku, posebno Povelju (Charter), odanost (Fealty), uzdržavanje (Demur) i koncesiju (Concession):

"Želimo da to bude poznato svima vama, kroz ovu našu Povelju, opskrbljenu našim Pečatom (Seal)... ne potaknuti silom, ili prisiljeni strahom, nego našom dobrom i spontanom voljom i zajedničkim savjetom naših baruna, nudimo i slobodno priznajemo Bogu i Njegovim svetim apostolima Petru i Pavlu, i našoj majci svetoj Rimskoj crkvi, i našem gospodinu papi Inocentu i njegovim katoličkim nasljednicima, cijelo kraljevstvo Engleske i čitavog kraljevstva Irske, sa svim njihovim pravima i pripadcima... ispunjavamo i prisežemo na vjernost za njih, našem gore spomenutom gospodaru papi Inocentu, i njegovim katoličkim nasljednicima i rimskoj crkvi... vezujući naše nasljednike našom ženom zauvijek, na sličan način da iskazujemo vjernost i iskazujemo štovanje njemu koji će biti glavni pontifik u to vrijeme, i rimskoj crkvi bez usprotiviti se. Kao znak... mi ćemo i uspostaviti trajnu obvezu i koncesiju... od odgovarajućih i posebnih prihoda naših gore navedenih kraljevstava... Rimska crkva će godišnje primati tisuću maraka sterlinga... čuvajući nama i našim nasljednicima naša prava, slobode i regalije; sve te stvari, kao što su gore opisane, želimo imati zauvijek valjane i čvrste; i obvezujemo sebe i naše nasljednike da nećemo djelovati suprotno njima. A ako se mi ili bilo koji od naših nasljednika usuđujemo to pokušati, tko god on bio, osim ako nije propisno upozoren da dođe u svoje kraljevstvo, a to osjeti, izgubit će svoje pravo na kraljevstvo, a ova povelja o našim obvezama i ustupcima uvijek će ostati čvrsta.”

(Evo ispisa i na engleskom:

“We wish it to be known to all of you, through this our charter, furnished with our seal… not induced by force or compelled by fear, but of our own good and spontaneous will and by the common counsel of our barons, do offer and freely concede to God and His holy apostles Peter and Paul and to our mother the holy Roman church, and to our lord pope Innocent and to his Catholic successors, the whole kingdom of England and the whole kingdom Ireland, with all their rights and appurtenances… we perform and swear fealty for them to him our aforesaid lord pope Innocent, and his catholic successors and the Roman church… binding our successors and our heirs by our wife forever, in similar manner to perform fealty and show homage to him who shall be chief pontiff at that time, and to the Roman church without demur. As a sign… we will and establish perpetual obligation and concession… from the proper and especial revenues of our aforesaid kingdoms… the Roman church shall receive yearly a thousand marks sterling… saving to us and to our heirs our rights, liberties and regalia; all of which things, as they have been described above, we wish to have perpetually valid and firm; and we bind ourselvesand our successors not to act counter to them. And if we or any one of our successors shall presume to attempt this, whoever he be, unless being duly warned he come to his kingdom, and this senses, be shall lose his right to the kingdom, and this charter of our obligation and concession shall always remain firm.”)

Većina onih koji su komentirali ovu povelju samo ističu isplate koje se duguju Papi i Rimskoj crkvi. Ono što treba naglasiti jest činjenica da je kralj Ivan prekršio uvjete ove povelje potpisivanjem Magna Carte, 15. lipnja 1215. godine. Zapamtite: kazna za kršenje sporazuma iz 1213. godine je bio gubitak krune (pravo na kraljevstvo) u ime pape i njegove rimske crkve. To tamo piše sasvim jasno. Kako bi formalno i zakonito preuzeo krunu od kraljevskih monarha Engleske, činom deklaracije, 24. kolovoza 1215. godine je papa Inocent III poništio je Magna Cartu. Kasnije, tijekom godine, stavio je interdikt (zabranu) na cijelo britansko carstvo. Od tada, pa sve do danas, engleska monarhija i cijela britanska Kruna pripadaju Papi.

Prisegom na vjernost Povelji iz 1213. godine, kralj John je izjavio kako su britansko-engleska kruna i njezini posjedi u to vrijeme, uključujući sva buduća imanja, posjede, zaklade, povelje, patentna pisma i zemlju - zauvijek vezani za papu i rimsku crkvu, zemljoposjednika. Otprilike petsto godina kasnije, kolonije Nove Engleske u Americi su isto tako postale dijelom Krune, kao posjed i zaklada pod nazivom "Sjedinjene Države".

Pristajući na Magna Cartu, kralj Ivan je prekršio uvjete sporazuma o svojoj odanosti Rimu i Papi.

Papa i njegova Rimska crkva kontroliraju Krunski Hram, jer su ga njegovi vitezovi uspostavili pod njegovim Redom (Order). Tko kontrolira zlato, kontrolira svijet.

Krunski Hram danas

Djelovanje Krunskog Hrama u današnje vrijeme je i više nego očito, ali donekle još uvijek i skriveno. Krunski templari imaju mnogo imena i mnogo simbola koji označavaju njihov privatni i nesveti Hram. Pažljivo pogledajte zadužnicu privatnog Sustava saveznih pričuva od 1 dolara (Krunske bankovne franšize). 

Uočite u podnožju piramide rimski datum MDCCLXXVI (koji je napisan rimskim brojevima, za godinu 1776. godinu). Riječi ANNUIT COEPTIS NOVUS ORDO SECLORUM su jest rimski latinski za NAJAVLJIVANJE ROĐENJA NOVOG PORETKA SVIJETA. 1776. godina označava rođenje Novog svjetskog poretka pod Krunskim Hramom. Tada su njihove američke krunske kolonije postale ovlaštena vlada pod nazivom Sjedinjene Države, zahvaljujući Deklaraciji o neovisnosti. Od toga datuma, Ujedinjeni narodi (još jedan legalni Krunski hram prema Povelji) su se oformili i nazivaju svaku naciju svojom državom članicom.

Misteriozni Babilon otkriven

Iza trenutne grozote Babilona ne postoji nikakva misterija za one koji razaznaju Njegovu Istinu:

“A na njezinu čelu bijaše napisano ime: TAJA, BABILON VELIKI, MAJKA BLUDNICAMA I GNUTOSTI ZEMLJI.” (Otkrivenje, 17:5)

Bog je sačuvao svoj sud za veliku idolopoklonicu, Rim, glavno sjedište svega idolopoklonstva, koji vlada nad mnogim narodima, i  kojima su se kraljevi obvezali na štovanje rimskih idola. Papa i njegova navodna Crkva sjedi na Hramskom prijestolju u Vatikanu; vlada narodima Zemlje kroz Krunski Hram, štujući bezbožna božansta koja su Vladavina i Red Babilona - nosi Krunu bezboštva i trgovački Kodeks.

Vladavinu svijeta danas se može nazivati mnogim imenima: Novi svjetski poredak (najdraže obitelji Bush), Treći put (o kojem su govorili Tony Blair i Bill Clinton), Iluminati, Trijada, Trokut, Trojstvo, Masonerija, Ujedinjeni narodi, EU, SAD, ili mnogo desetaka drugih imena. Međutim, sva ona upućuju na jedno porijeklo i jedan početak. To smo popratili u povijesti do Crown Templea, Temple Church, oko 1200. godine. Budući da je papa stvorio Red vitezova hrama (Velikih čarobnjaka obmane) i uspostavio njihovu moćnu Temple Church, u suverenom Cityju of Londonu, Papa i njegovi rimski kapitoli su ti koji kontroliraju svijet.

“I žena je bila obučena u purpur i grimiz, ukrašena zlatom, dragim kamenjem i biserima, a u ruci je imala zlatnu čašu punu odvratnosti i prljavštine njezina bluda.” (Otkrivenje 17:4)

Čini se kako je ovaj stih točan opis Pape i njegovih biskupa u proteklih 1700 godina. Idolopoklonstvo trgovine u svijetu: sve zlato i srebro; željezo i meki metali; novac, kovanice i bogatstva svijeta....sve je to pod kontrolom Krunskog hrama; rimski kralj i njegova lažna crkva; babilonsko prijestolje koga su pratili njegovi Vitezovi Templari, Čarobnjaci odvratnosti i idolopoklonstva.

Gdje idemo odavde?

Sada kada je njihov lažni Hram razotkriven, kako se to odnosi na Kraljevstvo Nebesko? Da biste došli do kraja, morate znati početak. Za sve što je Bog odredio, postoji i imitacija zla koja izgleda kao prava stvar. Postoji spoznaja dobra i spoznaja zla.

“Sedam glava je sedam gora na kojima žena sjedi.” (Otkrivenje, 17:9)

Lažni Krunski Hram i njegovi Veliki čarobnjački vitezovi naveli su svijet neka povjeruje kako oni pripadaju Gospodinu Bogu, te da drže znanje i ključeve Njegovog Kraljevstva. Ono što oni drže unutar svojih Hramova je potpuno suprotno. Tvrde kako su oni "Sveta crkva", ali koja to "sveta crkva"? Ona prava ili ona lažna? Jesu li papa i njegova rimska crkva hram Božji, ili je to nesveti babilonski Hram koji sjedi na sedam planina? I koji najviše štuje zlato.