Vojska cyber-trollova Pentagona

Članak Williama M. Arkina u Newsweeku, pod naslovom Inside the Military's Secret Cover Army, objavljen 17. svibnja 2021. godine, otkriva sumnjivu inicijativu poznatu kao Signature Reduction. Ova je inicijativa, pod vodstvom Pentagona, transformirala  moderne vojne operacije - stvaranjem najveće tajne sile na svijetu. Zaposleno je više od 60.000 operativaca; inicijativa i program se protežu daleko izvan okvira tradicionalne špijunaže; integrirajući vojne, civilne i ugovorne uloge za izvršavanje misija - u fizičkim, ali i kibernetičkim domenama. Inicijativa, bez presedana u razmjerima, postavlja duboka pitanja o zakonitosti, etici i odgovornosti.

Cijeli tekst slijedi u nastavku. Uživajte.

Ekskluzivno: Unutar vojne tajne vojske 

Najveća tajna sila koju je svijet ikada poznavao jest ona koju je stvorio Pentagon u proteklom desetljeću. Nekih 60.000 ljudi sada pripada ovoj tajnoj vojsci, mnogi rade pod maskama i u niskom profilu, a sve je dio opsežnog programa zvanog - "smanjenje potpisa" (eng. signature reduction). Snage, više od deset puta veće od svih tajnih elemenata CIA-e - izvršavaju domaće i strane zadatke, u vojnim uniformama i pod civilnom maskom, u stvarnom životu i na internetu, ponekad se skrivajući u privatnim i konzultantskim tvrtkama, neki od njih iza imena kućanstva, ili manje tvrtke.

Promjena bez presedana je dovela do toga da sve veći broj vojnika, civila i izvođača, radi pod lažnim identitetima, djelomično kao prirodni prirast tajnih specijalnih snaga; te kao namjeran odgovor na izazove djelovanja u sve transparentnijem svjetskom okruženju. Eksplozija kibernetičkog ratovanja Pentagona razvila je tisuće novih špijuna, koji svoj svakodnevni posao obavljaju kao razna izmišljena lica - to je od one vrste opakih operacija za koje Sjedinjene Države osuđuju ruske i kineske špijune (dok rade isto).

Newsweekovo ekskluzivno izvješće o ovom tajnom svijetu jest rezultat dvogodišnje istrage, koja je uključivala ispitivanje više od 600 životopisa i 1000 oglasa za posao, desetke zahtjeva u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama, mnoštvo intervjua sa sudionicima, kao i sa onima koji donose odluke vezane uz obranu. Ono što se pojavljuje jest pogled, u ne samo malo poznati sektor američke vojske, već i potpuno nereguliranu vojnu praksu. Nitko ne zna ukupnu veličinu programa, a eksplozija smanjenja potpisa nikada nije ispitana - obzirom na utjecaj koji ima na vojnu politiku, ili još gore: kulturu uopće. Kongres nikada nije održao saslušanje o ovoj temi. Pa ipak, vojska koja razvija ovu gigantsku tajnu silu dovodi u pitanje američke zakone, Ženevske konvencije, kodekse vojnog ponašanja i osnovnu odgovornost.

Napori za smanjenje potpisa angažiraju oko 130 privatnih tvrtki neka upravljaju novim tajnim svijetom. Deseci malo poznatih i tajnih vladinih organizacija podržavaju program, dijele povjerljive ugovore i nadziru javno nepriznate operacije. Sveukupno, ove  tvrtke privlače više od 900 milijuna dolara godišnje zbog pružanja usluga tajnim snagama— radeći sve: od izrade lažnih dokumenata i plaćanja računa (i poreza) pojedinaca koji rade pod lažnim imenima, do proizvodnje maski i drugih uređaja za sprječavanje otkrivanja i identifikacije učesnika, ili izgradnje nevidljivih uređaja za fotografiranje i prisluškivanje aktivnosti.  

Snage za specijalne operacije čine više od polovice cjelokupnih snaga za smanjivanje potpisa, ratnika u sjeni, koji progone teroriste po ratnim zonama, od Pakistana do zapadne Afrike, ali također sve više rade i na nepriznatim vrućim točkama, uključujući rad iza neprijateljskih linija, na mjestima poput Sjeverne Koreje i Irana. Vojni obavještajni stručnjaci - kolekcionari, protuobavještajni agenti, čak i lingvisti - čine drugi najveći element: tisuće njih je raspoređeno, u bilo kojem trenutku, s određenim stupnjem "zaklona", kako bi zaštitili svoje prave identitete.

Najnovija i najbrže rastuća skupina jest tajna vojska koja nikada ne napušta svoje tipkovnice. To su vrhunski cyber borci i sakupljači obavještajnih podataka, koji se lažno predstavljaju na internetu - koristeći tehnike "nepripisivanja" ili "pogrešnog pripisivanja", kako bi sakrili tko su i gdje je njihova prisutnost najveća - dok na internetu traže visokovrijedne ciljeve i prikupljaju ono što se zove "javno dostupna informacija"—ili čak sudjeluju u kampanjama i manipulacijama putem društvenih medija. Stotine njih ujedno rade i za NSA. U proteklih pet godina, svaka vojna obavještajna, kao i jedinica za specijalne operacije, razvila je neku vrstu "web" operativne ćelije, koja i prikuplja obavještajne podatke i samostalno brine o operativnoj sigurnosti svojih aktivnosti.

U elektroničkoj eri, glavni zadatak smanjenja potpisa jest zadržati sve organizacije i ljude, čak i automobile i zrakoplove koje koriste u tajnim operacijama, maskiranima. Ovaj zaštitni napor uključuje  baš sve: čišćenje interneta od izdajničkih znakova kod otkrivanja pravog identiteta, podmetanja lažnih informacija kako bi se zaštitile misije i ljudi. Kako su standardna identifikacija i biometrija postale svjetskom normom, industrija smanjenja potpisa također radi na pronalaženju načina lažiranja i prolaza kroz sve, od uzimanja otisaka prstiju i prepoznavanja lica na graničnim prijelazima, do osiguravanja toga da tajni operativci mogu ući i djelovati u Sjedinjenim Državama (manipulirajući službenim evidencijama), kako bi se osiguralo podudaranje lažnih identiteta.

Baš kao što su biometrija i "Real ID" neprijatelji tajnog rada, tako je i "digitalni ispušni plin" neprijatelj online života. Jedna od glavnih briga u protuterorističkom radu, u doba ISIS-a, jest bila ta što su i vojne obitelji također ranjive - još jedan razlog, kažu sudionici, za djelovanje pod lažnim identitetima. Obilje online informacija o pojedincima (zajedno s nekim spektakularnim stranim hakiranjem) omogućilo je stranim obavještajnim službama neka bolje razotkriju lažne identitete američkih špijuna. Smanjenje potpisa stoga je u središtu, ne samo borbe protiv terorizma, već je i dio Pentagonova programa natjecanja s velikim silama, npr. Rusijom i Kinom—natjecanje, utjecaj i poremećaj "ispod razine oružanog sukoba", ili onoga što vojska naziva ratovanjem u "sivoj zoni", odnosno u  prostornom "kontinuumu mir-konflikt".

Jedan nedavno umirovljeni viši časnik, odgovoran za nadgledanje smanjenja broja potpisa i supertajnih "programa posebnog pristupa" koji ih štite od nadzora i kompromisa, kaže kako nitko nije u potpunosti svjestan opsega programa, niti se mnogo o tome  razmišljalo, vezano uz implikacije koje ima na vojne ustanove. "Problematično je sve, od statusa Ženevskih konvencija - je li vojnik djelovao pod lažnim identitetom da bi ga zarobio neprijatelj - do nadzora Kongresa", kaže on. Brine ga kako želja da se postane nevidljivijim za neprijatelja, ne samo da zamagljuje ono što Sjedinjene Države rade u svijetu, već i otežava okončanje sukoba. "Većina ljudi nije niti čula za pojam smanjenja potpisa, a kamoli za ono što proizvodi", kaže on. Časnik je govorio pod uvjetom anonimnosti, jer razgovara o visoko povjerljivim stvarima.

Vojni operateri izdubljuju stražnji dio SUV-a iz Sirije, kako bi poinstalirali struju i kablove, te naizgled normalno vozilo pretvorili u platformu za prisluškivanje iz neposredne blizine, koja može prisluškivati ​​mobitele i...

Tajni život Jonathana Darbyja

Svakog jutra u 10:00 sati, Jonathan Darby kreće u svoje tjedne obilaske poštanskih sandučića. Darby nije njegovo pravo ime, ali također nije niti lažno ime na vozačkoj dozvoli iz Missourija, koju koristi za obavljanje svog posla. Vladin automobil koji vozi, jedan od flote od preko 200.000 federalnih vozila (u vlasništvu General Services Administration=, također nije registriran niti na njegovo pravo, niti lažno ime; niti su njegove magnetski pričvršćene državne registarske pločice Marylanda stvarno od tog automobila, niti se ikako mogu pratiti unatrag do njega ili njegove organizacije. Gdje Darby radi, i lokacije koje posjećuje, također su klasificirane.

Darby se povukao iz vojske; služio je 20 godina u protuobavještajnoj službi, uključujući dva afrička zadatka, gdje je djelovao u niskom profilu u Etiopiji i Sudanu, maskirajući se u iseljenog poslovnog čovjeka iseljenika. Sada radi za izvođača radova, sa sjedištem u Marylandu, za kojeg je zamolio Newsweek da ga ne identificira.

Dok Darby obilazi 40-ak poštanskih ureda i poštanskih sandučića na području DC Metropolitan; on uzima u prtljažnik puno pisama i paketa, šaljući sličan broj istih s ruralnih adresa. Vrativši se u ured, prebire po preuzimanju, isporučuje račune zaposlenicima u financijama i obrađuje desetke osobnih i poslovnih pisama poslanih s mnoštva prekomorskih lokacija. Ali, njegov glavni zadatak je bilježenje i prosljeđivanje "mehanizama" smanjenja broja potpisa (kako se nazivaju), putovnica i državnih vozačkih dozvola za ljude koji ne postoje, i drugih papira - računa, poreznih dokumenata, članskih iskaznica organizacija - koji čine temelj lažnih identiteta.

Kako bi registrirao i još jednom provjerio autentičnost svog dnevnog unosa, Darby se prijavljuje u dvije baze podataka; jednom u bazu podataka o putnim i osobnim dokumentima, riznici obavještajne zajednice koja sadrži primjere 300.000 originalnih, krivotvorenih i izmijenjenih stranih putovnica i viza; drugi put u Cover Acquisition Management System: supertajni registar lažnih identiteta gdje se bilježe "mehanizmi" koje koriste tajni operateri. Za lažne identitete koji putuju u inozemstvo, Darby i njegovi kolege također moraju mijenjati baze podataka američkih useljenika i carine, kako bi osigurali da se oni koji obavljaju nezakonite aktivnosti mogu nesmetano vratiti u Sjedinjene Države.

Za provjeru identiteta, Darbyjeva jedinica surađuje s tajnim uredima u Državnoj sigurnosti i State Departmentu, kao i s gotovo svih 50 država u uključivanju autentičnih "mehanizama" pod lažnim imenima. Rijetka slika se pojavila, u travnju 2013. godine, kada je poduzetni novinar na Northwest Public Broadcastingu napravio priču koja sugerira razmjere ovog tajnog programa. Njegovo je izvješće otkrilo kako je samo država Washington federalnoj vladi dostavila stotine važećih državnih vozačkih dozvola na izmišljena imena. Postojanje "programa povjerljivih vozačkih dozvola", kako su ga zvali, nije bilo poznato čak niti guverneru.

Prije interneta, kaže Darby - prije nego što su lokalni policajci, ili granični stražari, bili povezani sa središnjim bazama podataka u stvarnom vremenu - sve što je operativcu trebalo "na tajnom zadatku" je bila osobna iskaznica s originalnom fotografijom. Međutim, ovih dana, posebno za one koji rade pod velikim tajnim identitetom, takozvana "legenda" iza tog identiteta mora odgovarati svemu, a ne samo izmišljenom imenu. Darby to naziva "dužna pažnja": stvaranje ovog traga lažnog postojanja. Lažna mjesta rođenja i kućne adrese moraju se pažljivo istražiti, zatim stvoriti lažni životi e-pošte i računi na društvenim mrežama; nadalje, te egzistencije trebaju imati odgovarajuće "prijatelje". Gotovo svaka pojedinačna jedinica koja djeluje tajno - specijalne operacije, prikupljanje obavještajnih podataka, ili cyber - ima odjel za smanjenje broja potpisa - kojim uglavnom upravljaju mali izvođači - koji provode due diligence. Tamo se pridržavaju onoga što Darby naziva šest načela smanjenja potpisa: vjerodostojnost, kompatibilnost, realizam, mogućnost podrške, istinitost i usklađenost.

Usklađenost je velika stvar, kaže Darby, posebno zbog svijeta koji je stvorio 11. rujna, u kojem su kontrolne točke uobičajene, a zle aktivnosti pomnije promatrane. Držati nekoga stvarno tajnim, i to tijekom bilo kojeg vremenskog razdoblja, zahtijeva dugotrajan ples - koji ne samo da treba voditi računa o nečijem operativnom identitetu, već i održavati njihov stvarni život kod kuće. Kako objašnjava Darby, to uključuje: tajno plaćanje računa, ali i suradnju s bankama i odjelima za sigurnost kreditnih kartica, kako bi skrenuli pažnju dok traže prijevare lažnih identiteta ili pranje novca. Zatim, tehničari za smanjenje potpisa moraju osigurati da se stvarni kreditni rezultati održavaju—pa čak i stvarni porezi i isplate socijalnog osiguranja da budu točno ažurirani—tako da se ljudi mogu vratiti u svoje uspavane živote, kada prestanu njihovi zadaci za smanjenje potpisa.

Darbyjeva jedinica, izvorno nazvana Operational Planning and Travel Intelligence Center, odgovorna je za nadgledanje većine toga (kako bi to postigli upravljaju najvećim vojno-financijskim uredom Pentagona). Dokumentacija — koliko god bila važna — samo je jedan dio slagalice. Druge su organizacije odgovorne za dizajniranje i proizvodnju prilagođenih maski i elemenata "biometrijskog poraza", kako bi se olakšao prolaz i putovanje. Darby kaže da su tamo svi Posebni programi pristupa. SAP-ovi, najtajnija kategorija vladinih informacija, štite metode koje se koriste – i tajne mogućnosti koje postoje – za manipulaciju stranim sustavima, kako bi se zaobišle, ​​naizgled besprijekorne mjere zaštite, uključujući otiske prstiju i prepoznavanje lica.

Uređaj za praćenje ugrađuje se u petu cipele. U pozadini je postolje svjetiljke, također s ugrađenim uređajem za slušanje...

'Smanjenje potpisa' je umjetnički izraz 

Brojnim SAP-ovima za smanjenje broja potpisa, programima s imenima kao što su: Hurricane Fan, Island Hopper i Peanut Chocolate - upravlja tajanstveni svijet tajnih organizacija koje opslužuju tajnu vojsku - Defense Programs Support Activity, Joint Field Support Center, Army Field Support Center, Personnel Ured za razvoj resursa, Ured za vojnu potporu, Projektni kardinali i Ured za posebne programe.

Zato što je ovaj svijet toliko tajanstven, ne postoji neklasificirana definicija smanjenja potpisa. Obrambena obavještajna agencija—koja upravlja Defense Clandestine Servicom i Defense Cover Officom—kaže kako je smanjenje potpisa umjetnički pojam, onaj koji "pojedinci mogu koristiti za...opisivanje operativnih sigurnosnih (OPSEC) mjera za razne aktivnosti i operacije." U odgovoru na upite Newsweeka koji ističu kako su deseci ljudi koristili taj izraz za označavanje ovog svijeta, DIA sugerira kako možda Pentagon može pomoći. Ali, odgovorna osoba tamo, identificirana kao glasnogovornik DOD-a, kaže samo "kako se odnosi na operacije HUMINT"—što znači ljudska inteligencija—smanjenje potpisa "nije službeni izraz", te da se koristi za opisivanje "mjera poduzetih za zaštitu operacija."

Još jedan visoki bivši obavještajni dužnosnik, netko tko je vodio cijelu agenciju i traži da ne bude imenovan, jer nije ovlašten govoriti o tajnim operacijama, kaže kako program smanjenjem potpisa postoji u "sumraku" između tajnih i službenih operacija. Prvo, definirano zakonom, podliježe odobrenju predsjednika i službeno pripada CIA-inoj Nacionalnoj tajnoj službi. Potonji se odnosi isključivo na napore za provođenje zakona koje poduzimaju ljudi sa značkom. Tu je i Program zaštite svjedoka, kojim upravlja US Marshals Service Ministarstva pravosuđa, koji se bavi lažnim identitetima i životima ljudi koji su preseljeni, u zamjenu za njihovu suradnju s tužiteljima i obavještajnim agencijama.

Vojska ne provodi tajne operacije, kaže visoki bivši dužnosnik, a vojno se osoblje ne bori tajno. To jest, osim kada to rade - bilo zato što su pojedinci dodijeljeni ("ovce umočene") CIA-i, ili zato što određene vojne organizacije (posebno one Združenog zapovjedništva za specijalne operacije) djeluju poput CIA-e, odnosno često i zajedno s njima u tajnom statusu, gdje ljudi koji životom ovise jedni o drugima ne znaju jedni drugima prava imena. Tu je i sve veći broj vladinih istražitelja - vojske, FBI-a, domovinske sigurnosti, pa čak i državnih dužnosnika - koji sami po sebi nisu na tajnom zadatku, ali koji se koriste statusom smanjenog broja potpisa (poput lažnih osobnih iskaznica i lažnih registarskih pločica) kada rade u zemlji, osobito kada su angažirani pri ekstremnoj provjeri američkih državljana arapskog, južnoazijskog i sve više afričkog podrijetla, koji su podnijeli zahtjev za sigurnosne provjere.

'Postanite pametni'?

U svibnju 2013. godine, u gotovo komičnom incidentu, koji je više podsjećao na "Opameti se" nego na vješto špijuniranje, Moskva je naredila "trećem tajniku" američkog veleposlanstva, po imenu Ryan Fogle, neka napusti zemlju - objavljujući fotografije Foglea sa loše krojenom plavom perikom, gdje nosi neobičnu zbirku naizgled amaterskih potrepština: četiri para sunčanih naočala, kartu ulica, kompas, baterijsku svjetiljku, švicarski vojni nož i mobitel (koji je bio toliko star, opisao je jedan članak, da je izgledao kao postoji "na ovoj zemlji najmanje desetljeće."). 

Sofisticirana špijunska vještina ili "Postanite pametni"? Dana 14. svibnja 2013. godine, na zaslonu računala u Moskvi je prikazana fotografija, koju je objavila ruska državna stranica RT, a na kojoj se vide neke od zaplijenjenih stvari Ryana C. Foglea...

Međunarodni mediji su proveli dan na terenu, mnogi su bili umirovljeni ljudi iz CIA-e, koji su osudili "propadanje obrta". Većina je  komentara bila o tome kako smo se pomaknuli iz starog svijeta perika i lažnog kamenja, spominjanje Velike Britanije (koja je priznala samo godinu dana ranije kako se zaista radi o vlasniku lažnog kamena i njegovog skrivenog komunikacijskog uređaja), još jednog otkrića ruske obavještajne službe u Moskvi.

Šest godina kasnije, još jedan slučaj špijunaže je dospio u vijesti - ovoga puta kada je porota osudila bivšeg američkog vojnog obavještajca, Kevina Patricka Malloryja, na 20 godina zatvora, zbog urote i prodaju tajni Kinezima. Nije bilo ničega posebno jedinstvenog u slučaju Mallory; samo je tužiteljstvo napravilo vlastitu predstavu, gdje su prikazali poroti zbirku perika i lažnih brkova (koji su izgledali kao kostimi za Noć vještica) i cijela je stvar naizgled bila još jedna smiješna epizoda nespretnog prerušavanja.

Pa ipak, kaže Brenda Connolly (nije njezino pravo ime), netko bi bio naivan kada bi se previše smijao, jer oba slučaja pružaju uvid u nove trikove zanata i iznimnu tajnovitost, koja ih skriva. Connolly je svoju inženjersku karijeru započela u Upravi za znanost i tehnologiju pri CIA-i; sada radi za malog obrambenog poduzetnika, koji proizvodi gizmo-e—pomislite na "Q", u filmovima o Jamesu Bondu, za operacije smanjenja signature.

Taj "drevni" Nokia telefon, koji je nosio Ryan Fogle, kaže ona, nije bio ništa slično, jer je bezopasna vanjska strana skrivala ono što ona naziva "tajnim komunikacijskim" uređajem izunutra. Slično tome, kao dokaz u slučaju Mallory, postojao je Samsungov telefon,  koji mu je dala kineska obavještajna služba i koji je bio toliko sofisticiran; čak i kada ga je FBI elektronički klonirao, nisu mogli pronaći skrivenu particiju koja se koristila za pohranu tajnih podataka (onu koju im je Mallory na kraju morao otkriti).

U teatru, špijun protiv špijuna, i u oba slučaja su izgubljeni drugi tragovi modernog smanjenja prepoznatljivosti, kaže Connolly. Fogle je također nosio RFID štit, torbicu za blokiranje radiofrekvencijske identifikacije, namijenjenu sprječavanju elektroničkog praćenja. Mallory je imao bočice s lažnom krvlju, koju mu je dostavila Kina; Connolly nije htio otkriti za što se trebalo koristiti.

Poput mnogih ljudi na ovom svijetu, Connolly je znalac i kustos. Ona može satima pričati o emisijama koje su izlazile iz Sovjetskog Saveza - ali su se prenosile i iz Warrentona u Virginiji - ženski glasovi recitiraju nasumične brojeve i odlomke iz knjiga, koje bi agenti diljem svijeta hvatali na svojim kratkovalnim radijima, te ih uspoređivali prema unaprijed dogovorenim kodovima.

Ali, onda su internetski kafići i mrežna stražnja vrata postali tajnim kanalima komunikacije, uvelike zamijenivši kratke valove - sve dok tehnologije nadzora (osobito u autokratskim zemljama) nisu sustigle ukorak obavještajnih agencija, koje su opet stekle sposobnost, ne samo otkrivanja i presretanja internetskih aktivnosti, već i presretanja svakog pritiska tipke na udaljenoj tipkovnici. To je proizvelo današnji svijet tajnih komunikacija, ili COVCOMM-a, kako ga upućeni nazivaju. Ovo su vrlo posebni uređaji za šifriranje, viđeni u slučajevima Fogle i Mallory, ali i deseci različitih odašiljača i prijamnika "rafalnog načina rada", koji se izlučuju u svakodnevnim predmetima (poput lažnog kamenja). Sve što agent ili operater treba kako bi aktivirao komunikaciju s COVCOMM, u nekim slučajevima, jest jednostavno samo proći kraj ciljnog prijemnika (zgrada ili lažni kamen) i tajne poruke se šifriraju, te šalju natrag u posebne centre za prikupljanje podataka.

Uređaj za tajnu komunikaciju (COVCOMM). Lažna cigla s implantiranim prislušnim uređajem na baterije, korištena "izbliza" pri izviđačkom radu u Afganistanu.

"A što misliš tko ugrađuje te uređaje?" pita Connolly retorički. "Momci iz vojske, specijalci koji rade na podršci još tajnovitijim operacijama." Connolly govori o grijanim tkaninama koje vojnike čine nevidljivima za toplinsku detekciju; električnim motociklima koji mogu tiho djelovati i na najneravnijem terenu; čak i o tome kako su deseci metara žice ušiveni u "domaću" odjeću (južnoazijske shalwar kameeze) i onda sami vojnici postaju hodajući prijamnici, koji su sposobni presresti signale obližnjih radio prijemnika male snage, pa čak i signale mobitela.

Lažne ruke, lažna lica

Perike. Tajni komunikacijski uređaji. Lažno kamenje. U našem svijetu elektroničkog svega, gdje sve postaje stvar evidencije, gdje ne možete ući u garažu bez snimljene registarske pločice, gdje se ne možete prijaviti na let ili hotel bez službene osobne iskaznice, gdje ne možete koristiti kreditnu karticu bez snimanja lokacije, kako se biometrija može pobijediti? Kako netko može proći pored čitača otiska prsta?

U 99 od 100 slučajeva odgovor jest kako nema potrebe. Većina vojnika za smanjenje potpisa putuje pod pravim imenima, razmjenjujući operativne identitete samo jednom, izravno na terenu gdje djeluju. Ili se infiltriraju preko granica, na mjestima poput Pakistana i Jemena, obavljajući najopasnije misije. Ove misije su najosjetljivije i uključuju "izbliza" prikupljanje obavještajnih podataka, ili upotrebu minijaturiziranih neprijateljskih uređaja za praćenje, od kojih svaki postoji u svom posebnom programu za pristup—misije koje su toliko osjetljive da ih mora osobno odobriti tajnik Ministarstva obrane.

Međutim, za onaj jedan posto, za one koji moraju proći kontrolu putovnica pod lažnim identitetom, postoje razni biometrijski sustavi zaštite; neki su fizički, a drugi elektronički. Na jedan takav program aludirano je u malo zapaženom dokumentu, koji je objavio Wikileaks, početkom 2017. godine, koji je nazvan "Vault 7": preko 8000 povjerljivih CIA-inih alata koji se koriste u tajnom svijetu elektroničkog špijuniranja i hakiranja. Zove se ExpressLane, gdje je američka obavještajna služba ugradila zlonamjerni softver u strane biometrijske sustave, kao i sustave praćenja, omogućujući američkim cyber špijunima krađu stranih podataka.

IT čarobnjak koji je radio za Wikileaks u Berlinu kaže kako taj kod, s ExpressLaneom, sugerira kako Sjedinjene Države mogu manipulirati tim bazama podataka. "Zamislite na trenutak kako netko prolazi kontrolu putovnica", kaže on, oklijevajući upotrijebiti svoje pravo ime zbog straha od optužnice u Sjedinjenim Državama. "NSA ili CIA imaju zadatak pokvariti ili promijeniti podatke na dan kada tajno sredstvo prolazi. A zatim ih vratiti natrag. Nije nemoguće."

Proizvedeni silikonski rukav za ruku, koji se koristi za izbjegavanje uzimanja otisaka prstiju i stvaranje lažnih identiteta za tajne putnike

Drugi je izvor ukazao na malu ruralnu tvrtku u Sjevernoj Karolini, koja se bavi industrijom smanjenja broja potpisa, uglavnom u području tajnog prikupljanja i komunikacije. U radionici i objektu za obuku, gdje podučavaju operatere, kako izraditi i ugraditi tajne prislušne uređaje u svakodnevne predmete - oni su na vrhu, ili barem tako kažu njihovi promotivni materijali, kod izrada spremišta za oblikovanje i lijevanje, posebno bojanja i sofisticiranih tehnika starenja.

Iza maske: prepoznatljiv kalup maske za smanjenje starenja, koji se koristi za potpunu promjenu izgleda operativca

Ova tiha tvrtka može transformirati bilo koji predmet, uključujući i osobu, kao što to rade u Hollywoodu, "silikonskim aparatom za lice", isklesan tako da savršeno promijeni nečiji izgled. Mogu stariti, promijeniti spol i "povećati tjelesnu masu", kako kaže jedan klasificirani ugovor. Mogu promijeniti otiske prstiju pomoću silikonske navlake koja toliko dobro pristaje na pravu ruku da se ne može detektirati, kao i ugrađivati ​​izmijenjene otiske prstiju, pa čak i impregnirati uljima koja se nalaze u pravoj koži. Na pitanje je li aparat učinkovit, jedan izvor, koji je prošao obuku, smije se: "Ako ti kažem, moraću te ubiti."

Nije njegovo lice: tajni operativac specijalnih operacija nosi masku kako bi odgovaralo lažnoj identifikaciji

U stvarnom životu, krađa identiteta (uglavnom zbog kriminalne žudnje za profitom) ostaje epidemijom koja pogađa sve, ali za one u obavještajnom i protuterorističkom svijetu, neprijatelj jest također aktivno uključen u nastojanja kako bi ugrozili osobne podatke. Godine 2015., Islamska država objavila je imena, fotografije i adrese, više od 1300 američkih vojnih osoba, dajući upute svojim pristašama neka naciljaju i ubiju identificirane osobe. FBI je rekao kako su objavljivanje pratili osumnjičeni ruski hakeri, koji su se maskirali u članove ISIS-a, i onda prijetili vojnim obiteljima putem Facebooka. “Znamo sve o tebi, tvom mužu i tvojoj djeci”, pisalo je u jednoj prijetećoj poruci. Službenici protuobavještajne službe i OPSEC-a su započeli sa opsežnim radom kako bi informirali pogođene, ali i upozorili vojno osoblje i njihove obitelji neka bolje zaštite svoje osobne podatke na društvenim medijima. Slijedeće godine je ISIS objavio 8318 imena meta: najveće objavljivanje ikada, dok ga nije nadmašilo 8785 imena u 2017. godini.

Otkriveno je kako je vojno osoblje, koje je dijelilo informacije o lokaciji u svojim uređajima za fitness centar, očito otkrivalo lokacije osjetljivih operacija samo zbog trčanja i dijeljenjem tih podataka. "Brzi razvoj novih i inovativnih informacijskih tehnologija poboljšava kvalitetu naših života, ali također predstavlja potencijalne izazove za operativnu sigurnost i zaštitu snaga", izjavilo je Središnje zapovjedništvo SAD-a, u ondašnjoj izjavi za Washington Post.

Zatim je došlo do straha od DNK testova, kada je admiral John Richardson, tadašnji šef mornaričkih operacija, upozorio vojno osoblje i njihove obitelji, neka prestanu koristiti komplete za testiranje DNK, za otkrivanje svojih predaka od kuće. "Pazite kome šaljete svoju DNK", rekao je Richardson, upozoravajući kako će znanstveni napredak moći iskoristiti informacije, stvarajući sve više ciljanog biološkog oružja u budućnosti. I doista, 2019. godine, Pentagon je službeno savjetovao vojnom osoblju neka se kloni popularnih usluga istraživanja DNK. "Izlaganje osjetljivih genetskih informacija vanjskim stranama predstavlja osobne i operativne rizike za članove Službe", stoji u dopisu koji je prvi objavio Yahoo News.

"Još uvijek smo u povojima našeg transparentnog svijeta", kaže umirovljeni viši časnik, upozoravajući da ne zamišljamo kako postoji neki "jaz u identitetu", sličan "jazu bombaša" iz Hladnog rata. "Pobjeđujemo u ovom ratu, uključujući i cyber stranu, čak i ako tajnovitost onoga što radimo čini da medijski prikaz Rusa ponovno izgleda kao da su visoki deset stopa."

Priznaje kako će obrada velikih podataka u budućnosti vjerojatno još više utjecati na svačije tajne operacije, ali kaže da koristi za društvo, čak i usko otežavanje terorističkih aktivnosti i putovanja, nadmašuju poteškoće stvorene za vojnu operativnu sigurnost. Časnik naziva tajnost legitimnom, ali kaže i kako je vodstvo Ministarstva obrane ispustilo loptu u prepoznavanju veće slike. Vojne službe trebale bi postavljati više pitanja o etici, ispravnosti, pa čak i zakonitosti pretvaranja vojnika u špijune i ubojice, te što to sve znači za budućnost.