Elon Musk kao Tesla 2.0

“Ubrzavanje razvoja Starshipa kako bi se izgradila marsovska tehnokracija”

(Elon Musk, 2019.)

Ima puno toga za reći o Elonu Musku, izvršnom direktoru Tesla Motorsa, budući kako neki ljudi vjeruju da je on božanski spasitelj čovječanstva, uz postavljene Billboardime diljem Amerike, sa slikom i riječima - 'In Musk we Trust'.

Drugi su uvjereni da je Elon Musk anti-Krist - pokazuju slike androginog demona Baphometa (Elona u javnosti), kritiziraju njegova veličanja spajanja čovjeka sa strojevima, optužuju kako proizvodi mRNK cjepiva putem 3D printanja i kako promiče libertarijansku varijaciju 15-minutnih gradova pod novim imenom ('Bitcoin Freedom Cities', koje vode privatne korporacije, kao što je Palantir).

(2022. godine se udružio s njemačkom vladom (većinski dioničar u tvrtki za proizvodnju cjepiva CureVac) kako bi započeli proizvodnju mRNA printera za masovnu proizvodnju lijekova na bazi mRNK. Dana 12. travnja 2023. godine je Elon tweetao: “Ovo će neke ljude uzrujati, ali moram naglasiti da je ubrzanje tehnologije sintetičke mRNK još jedna prednost. To je revolucija u medicini, kao prelazak s analognog na digitalno.”)

Zasigurno, sklonost njegove majke sotonističkoj simbologiji, kao i otvorena odanost njegove posljednje supruge transhumanističkom vještičarenju, nisu pomogli u tome kako bi se njegovi klevetnici uvjerili kako on ipak nije anti-Krist.

Većina ljudi, međutim, jednostavno zamišlja Elona Muska kao samoniklog libertarijanskog genija, koji je zapravo izmislio svih 18 patenata koji se pripisuju njegovom imenu, kao i uložio svoje osobne vještine u poduzetništvu kako bi izgradio više milijardi dolara vrijedne tvrtke, kao što su: Tesla, Paypal, SolarCity, Starlink, SpaceX; čime je postao druga najbogatija osoba na Zemlji, u dobi od samo  50 godina. 

Ovaj popularni prikaz nastoji objasniti Muskovu nesposobnost vođenja javne rasprave, on čak nije sposoban uvjerljivo govoriti o svojim motivima ili metodama koje koristi u poslu - kažu: jednostavno je to zbog njegovog Aspergersovog sindroma i ničega više.

Njegovi više milijardi dolara vrijedni ugovori s američkom vojskom, njegova uloga u promicanju operacija promjene režima protiv nacionalističkih vođa Latinske Amerike, kao i njegova uloga u unapređenju univerzalnog temeljnog dohotka prilikom upravljanja beskorisnim izjelicama, dok istodobno gura aplikaciju za sve potrebno kako bi se centraliziralo bankarstvo, biometrijski podaci i digitalne osobne iskaznice, ali i društveni mediji i više - pa, njegovi obožavateljiove stvari ignoriraju, ili odbacuju kao nerelevantne činjenice nedostojne razmatranja.

(Musk je otvoreno promovirao svrgavanje venezuelanskog predsjednika Madura, radeći u neposrednoj blizini CIA-ine paravan organizacije 'National Endowment for Democracy' i USAID-a, što je rezultiralo izjavom predsjednika Madura: “Osuđujem vladu Sjedinjenih Država, zajedno s Elonom Muskom i međunarodnim fašističkim [argentinskim Predsjednik Javier] Milei, koje su u ovom trenutku na čelu procesa destabilizacije i državnog udara protiv venezuelanskog naroda i venezuelanske demokracije."Musk je dodatno pomogao razdvojiti Argentinu od BRICS-a, postavljanjem Javiera Milleija 2023. godine i koristio se svojim Starlinkom i društvenim mrežama za destabilizaciju Brazila, pri pokušaju obnavljanja prolibertarijanskog režima. Kada su ga na Twitteru suočili s njegovom umiješanošću u pomoći američkoj vladi u upravljanju svrgavanja bolivijskog predsjednika Eva Moralesa 2019. godine, Musk je odgovorio s "Mi ćemo udariti na koga god želimo!")

Međutim, ne vjerujem kako bi se ove uznemirujuće činjenice trebale odbaciti ili površno objašnjavati.

Također ne vjerujem kako je Elon niti anti-Krist, niti spasitelj.

Niti vjerujem kako je on genij koji je sve ovo sam napravio, iako shvaćam kako su iznimno utjecajne sile naporno radile kako bi stvorile ovu sliku Elona, jer njegovi sljedbenici i obožavatelji moraju biti, jednostavno - zadivljeni.

U tom smislu, Elon bi bio (baš ​​kao i velika većina 'milijardera koji su sami sve stvorili', iz Silicijske doline) upleten u Pentagonov globalni nadzor i vojnu mrežu, kao neki oblik duhovnog robota koji oponaša ljudsko ponašanje, uvjeren kako su on, ljudi i sva priroda samo jedan nevjerojatno složeni algoritam, koji poskakuje u simulaciji virtualne stvarnosti.

(Na Summitu WEF-a, 2017. godine, Musk je ponovio narativ svog liberalnog dvojnika, Yuvala Noaha Hararija, kada je opisao budućnost automatizacije i umjetne inteligencije, koja bi većinu poslova učinila nevažnima. Musk je rekao: „Puno teži izazov je, kako će ljudi onda imati značenje? Mnogi ljudi svoj smisao crpe iz svog zaposlenja. Dakle, ako nema potrebe za vašim radom, što mislite? Osjećate li se beskorisno? To je puno teži problem za rješavanje.” Nadovezao se na ovu poruku svojom podrškom univerzalnom temeljnom dohotku, rekavši: "Postoji prilično dobra šansa da završimo s univerzalnim temeljnim dohotkom, ili nečim sličnim, zbog automatizacije.")

U tom smislu, vjerujem kako je Elon pažljivo odabrana projekcija, koja se ne razlikuje previše od impresivnih slika Čarobnjaka iz Oza (s nizom menadžera oblikovatelja percepcije, koji vrebaju iza zastora). Iako ne poričem kako Elon ima mogućnost pamćenja  određenih nizova činjenica i nizova logičkih silogizama, koji se mogu primijeniti u kontroliranim okruženjima, ne vjerujem kako se kod njega puno toga događa iza maske.

(Nakon kupnje Twittera, 2022. godine, Musk je izjavio kako je "kupnja Twittera ubrzanje stvaranja X-a, aplikacije za sve.")

Stoga, ne čudi što se čini kako je Elon Musk uskočio u iste cipele koje je nosio Nikola Tesla, prije gotovo jednog stoljeća.

Kao i gotovo svaki drugi transhumanistički milijarder iz Silicijske doline, koji se pojavljuje na lijevoj ili desnoj strani političkog spektra, naučiti ćemo puno o Elonu ispitujući njegove osebujne obiteljske korijene i tehnokratsku agendu, koja je krivo oblikovala svjetsku povijest, ali koja je oblikovala cijeli njegov život od vrlo rane dobi.

Za početak ove vježbe, počnimo s Elonovom majkom - Maye Musk (rođenom "Haldeman").

Maye Haldeman rođena je u bogatoj kanadskoj obitelji u Regini, Saskatchewan, 1947. godine. Mayein otac, Joshua Haldeman, bio je entuzijast u zrakoplovstvu, kiropraktičar, također i pobožni društveni reformator, koji se pronašao u vodećem saskatchewanskom ogranku novostvorenog kanadskog Fabijanskog društva, 1933. godine, kao odgovor na Veliku depresiju.

Joshua Haldeman, sestre blizanke Maye i Kaye s majkom u Regini Saskatchewan

Fabijansko društvo Kanade

Kada je Fabijansko društvo Kanade (službeno nazvano 'Liga društvene rekonstrukcije', eng: ‘The League of Social Reconstruction’) osnovalo političku stranku pod nazivom 'Zadružna federacija Commonwealtha' (eng. ‘The Cooperative Commonwealth Federation’), 1933. godine - upravo je Joshua Haldeman bio taj koji je dobio zadatak neka uspostavi ogranak Saskatchewan, u saveznoj izbornoj jedinici Assiniboia, gdje bi se s susretao sa nekima, ili svih pet Oxford Rhodes stipendista, koji su osnovali ovu  organizaciju. 

(Upravo kada je Roosevelt došao na vlast u Americi 1932. godine, kanadske mreže Rhodes Trusta - u čijem su središtu bili Escott Reid, Frank Underhill, Eugene Forsey, F.R. Scott i David Lewis - osnovali su samoopisani "think tank po Fabijanovom modelu",  prilagođen Kanadi, poznat kao Liga za društvenu rekonstrukciju (LSR). Reid, Forsey, Scott i Lewis svi su bili Rhodesovi stipendisti, dok je Underhill bio Fabijanac koji je studirao na Oxfordu, a podučavali su ga Harold Laski i G.B. Shaw, na koledžu Balliol. Otvorena namjera grupe bila je uspostaviti sustav "znanstvenog upravljanja društvom" prema Fabijevim zapovijedima, te je izabrala J.S. Woodswortha, još jednog Fabijanca odškolovanog na Oxfordu, na čelo nove Zadružne federacije Commonwealtha (CCF). Woodsworth, priznati eugeničar, snažno je podržao donošenje Albertinih zakona o sterilizaciji iz 1927. godine, kako bi se eliminirali nepodobni.)

Joshua Haldeman

Zadružna federacija Commonwealtha objavila je svoj Regina manifest u Haldemanovom rodnom gradu Regini, 1933. godine, dok je Joshua vodio Saskatchewan CCF. Manifest Regine pozivao je na tehnokratski poredak, kojim bi upravljali stručnjaci, kako bi Kanada izašla iz požara Velike depresije:

"CILJ NAM JE ZAMIJENITI sadašnji kapitalistički sustav, s njegovom inherentnom nepravdom i nehumanošću, društvenim poretkom iz kojeg će biti eliminirana dominacija i eksploatacija jedne klase od strane druge, u kojem će ekonomsko planiranje zamijeniti neregulirano privatno poduzetništvo i konkurenciju... [Cooperative Commonwealth poziva na uspostavu] planiranog, socijaliziranog ekonomskog poretka, kako bi se omogućio najučinkovitiji razvoj nacionalnih resursa i najpravednija raspodjela nacionalnog dohotka....

Zadaća Komisije biti će planiranje proizvodnje, distribucije i razmjene svih dobara i usluga potrebnih za učinkovito funkcioniranje gospodarstva; koordinacija aktivnosti podruštvljenih industrija; osiguravanje zadovoljavajuće ravnoteže između proizvodnje i potrošnje energije; kontinuirano istraživanje svih grana nacionalnog gospodarstva, kako bi se dobile detaljne informacije potrebne za učinkovito planiranje... Sada je sigurno kako će u svakoj industrijskoj zemlji, neki oblik planiranja zamijeniti kapitalistički sustav, koji se raspada. ”

Razočaran što stanovništvo Kanade ne prihvaća 'znanstveno upravljanje', pod Zadružnom federacijom Commonwealtha, Haldeman je 1936. godine promijenio brzinu i pridružio se drugoj organizaciji za koju je smatrao kako ima bolje šanse za svrgavanje kapitalizma. Ime ove nove organizacije je bilo 'Technocracy Incorporated'.

Uvod u Technocracy Inc.

Osnovana u New Yorku, 1932. godine, pod vodstvom osobe po imenu Howard Scott (prodavač zmijskog ulja, koji je cijeli život lagao kako je inžinjer), Technocracy Inc obećavala je reorganizirati ljudsko društvo, kao i samu ljudsku prirodu, od vrha prema dolje putem organiziranih i jedinstvenih, tzv. 'Technate of America' stručnjaka, neokaljanih prljavštinom demokratskih institucija, ili kapitalističkim idejama 'profitnih motiva'.

Unutar svjetske vlade, podtehničari bi bili organizirani oko jednostavne formule: Cijene, tržišta i druge prakse bile bi ilegalne, budući se novi svjetski poredak uspostavio na "energetskim kreditima", jednako dodijeljenim svim pojedincima u svijetu.

Na površini, Technocracy Inc. zagovarala je pacifizam i nesudjelovanje u stranim ratovima. Međutim, ovaj poziv na mir bio je i više nego neiskren, budući da su se granice ovog obećanog Technata protezale daleko izvan granica 50 američkih država - obuhvaćajući cijeli Meksiko, Kanadu, Grenland, Srednju Ameriku i veliki dio Južne Amerike ...i nitko nije pretpostavljao kako se te nacije neće odreći svog suvereniteta kako bi se mirno pridružile Technateu.

Članovi Technatea dobivali su brojeve na službenim sastancima, umjesto svojih imena, te su često ubacivali slovo 'x' u svoj tekst.  

Npr. tehnokratsko ime Joshue Haldemana: kolege tehnokrati su ga poznavali kao "10450-1"; dok se jedan govornik, na skupu tehnokracije u Kaliforniji, predstavio kao "1x1809x561".

Čovjek se pita da li je izbor Elona Muska da nazove prvo od troje djece koje je rodila Claire Boucher “X Æ A-Xii”, 2018. godine (nakon čega dolaze Exa Dark Sideræl i Techno Mechanicus), bio hommage pokretu tehnokracije njegova djeda, koji možda nije umro nakon Drugog svjetskog rata, kako se neki vjeruju.

Howard Scott i drugi tehnokrati vjerovali su kako će automatizacija, računala i roboti većinu poslova uskoro učiniti bezvrijednima, što znači kako se od većine ljudske vrste neće očekivati ​​da radi. Također, (ne daj Bože) da ljudi možda sudjeluju u vladi, budući da će te privilegije biti rezervirane samo za inicirane tehničare.

CBC News je ovako opisao Technocracy Inc, tijekom tog razdoblja: “Dok su druge političke stranke i prosvjedničke skupine hvalile planovima za vraćanje ljudi na posao, odgovor Technocracy je bio: nemojte se niti truditi. Svijet se promijenio i radna mjesta koja su uništili strojevi više se nikada neće vratiti”.

Howard Scott opisao je svoj pogled na rad: “Jedna od najnižih društvenih bolesti je vjera u moralnost rada”.

Što je trebalo biti rješenje za ovaj problem, u ovoj novoj eri uglavnom beskorisnih izjelica, stvorenih neograničenom automatizacijom i mislećim strojevima?

Jednostavno.

Pokrenuti 'univerzalni temeljni dohodak'... ili riječima tehnokracije - 'energetske kredite' - koji bi bili dodijeljeni svim ljudima, bez obzira na njihovo zaposlenje ili nepostojanje istog.

Pod Energy Survey of North America, koju vodi Scottova organizacija, učinjen je napor da se izmjeri doslovno sva energija povezana s proizvodnjom potrošnih i kapitalnih dobara na kontinentu. Vjerovalo se da će nakon ove ankete biti moguć obračunski postupak, na način da se ukupna energija utrošena za održavanje proizvodnje može podijeliti s brojem građana starijih od 25 godina.

Prema Tehnokraciji Inc, nitko ne bi smio nakupiti više energetskih certifikata od drugih, nitko ne bi smio ulagati u društvo, pokrenuti osobni posao radi zarade ili sačuvati svoje kredite, jer bi to dovelo do nejednakosti… ali, unatoč tome, i Prividno gušeći determinizam, pretpostavljalo se kako će novo čovječanstvo biti vrlo zadovoljno.

Zašto ipak ne?

Technocracy Inc obećao je svojim sljedbenicima kako će, ako budu uspješni, svaka osoba trebati raditi samo 16 sati tjedno, te će odlaziti u mirovinu s 45 godina. Opsjednutost vlasništvom, vlasničkim pravima, poduzetništvom, bili su prema njima relikti prošlog doba, koje više nije vrijedilo u tehnološko doba inženjera.

Iako danas nedovoljno cijenjen, Howard Scott stvorio je Technocracy Inc iz prethodne organizacije, kojoj se pridružio 1919. godine, koja se nazivala "Tehnički savez".

Tehnički savez: Fabijanci u Americi

Sam Technical Alliance stvorio je društveni inženjer po imenu Thorstein Veblen, kao jedan dio njegove osnovane Nove škole za društvena istraživanja, u Greenwich Villageu, New York.

Veblen je stvorio studijsku grupu Nove škole, kojoj se Scott pridružio nakon Prvog svjetskog rata, te je ubrzo dobio ugovore s International Workers of the World i Railroad Brotherhood - pri prikupljanju opsežnih podataka o američkoj poljoprivredi, industriji, sirovinama i radnicima (njihovo ponašanje, psihološki profili, drugi relevantni podaci). Unatoč tome što nije imala napredna računala, Veblenova (i Scottova) organizacija postala je opsjednuta izazovom masovnog prikupljanja podataka i nadzora nad svim elementima ekonomije, kao i ponašanja radnika, kako bi prikupila dovoljno informacija za 'znanstvenu' kontrolu društva, baš poput bogova koji gospodare smrtnicima u igrici Dungeons and Dragons iz 1920-ih.

Thorstein Veblen

Thorsten Veblen također je bio tvorac i vođa nečega što se zove 'Sovjet inženjera', što znači novi svjetski poredak utemeljen na centraliziranoj mreži inženjera koji će zauvijek monopolizirati poluge svjetske moći. Veblen je zamislio svijet organiziran oko darvinističkih načela preživljavanja najjačih, kao i radikalnog determinizma koji je tvrdio kako su inženjeri najviši izraz evolucije,  postignute tijekom "doba strojeva" - što onda prema njemu znači da je za inženjere bilo znanstveno dokazano vladati društvom.

Veblen je predložio neka njegovim Sovjetskim (aka: Kolektivom) upravlja središnja uprava, koja bi upravljala globalnim nizom "pod-centara i lokalnih vijeća". To je bio korijen Technatea, Howarda Scotta, koji je razvijen nekoliko godina kasnije.

U Veblenovoj jednadžbi, ova bi organizacija elitnih tehničara prvo trebala provesti kontroliranu dezintegraciju društva, koristeći svoje kontrole nad polugama industrije i proizvodnje. Veblen je upotrijebio marksistički izraz 'masovnog štrajka' tehničara, koji bi zaustavio globalnu industriju. Ovim prisilnim resetiranjem, tehničari bi onda mogli "preuzeti gospodarska pitanja zemlje... [i] pobrinuti se za materijalno blagostanje temeljnog stanovništva." 

Članovi Technical Alliance, Columbia University, oko 1930.

Dok će Howard Scott to poricati u kasnijim godinama, povjesničar William E. Akin, napisao je u ‘Tehnokraciji i američkom snu’: “Scott je apsorbirao mnoge Veblenove temeljne teme. Veblenov znanstveni pozitivizam i tehnološki determinizam bili su temelj Scottove kasnije misli. Usvojio je tehnološki smjer Veblenove misli, videći društvo kao mehaničku operaciju.” 

Nova škola društvenih istraživanja: Fabijansko društvo SAD

Nova škola, osnovana 1919. godine, dobila je sredstva od Zaklade Rockefeller i postala je središtem za široku lepezu mizantropskih akademika, koji su 1933. godine tražili utočište od nacističke Njemačke, a koji su postali poznati kao "Frankfurtska škola". Među tim najutjecajnijim ličnostima, koje su ušle u elitni američki akademski sustav Nove škole, bili su: Erich Fromm i Max Wertheimer, zatim, politički filozofi: Hannah Arendt i Leo Strauss (spomenimo samo neke).

Povjesničar Jeffrey Steinberg piše o Frankfurtskoj školi:

“U Njemačkoj 1920-ih i 1930-ih bilo je Židova koji su bili nacisti, ali koji su, poput Straussa i skupine ljevičarskih Nietzscheanaca Frankfurtske škole (Theodor Adorno, Max Horkheimer, Leo Lowenthal, Herbert Marcuse i dr.), nisu imali šanse za stranački napredak zbog Hitlerova antisemitizma; i tako su odlučili napustiti Njemačku, kako bi slijedili "univerzalnije" fašističke ideje i politiku u inozemstvu, posebice u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji." 

Ostali osnivači Nove škole bili su: John Charles Beard, John Dewey i James Harvey Robinson - koji su poslužili kao ulazna točka oksfordskih ideologa i Londonske škole ekonomskih fabijanaca, u SAD-u. Beard, Dewey i Robinson bili su radikalni sljedbenici teorija Johna Ruskina i Williama Morrisa (britanski imperijalisti koji su ironično zagovarali cehovski socijalizam pod kontrolom svijeta). U tom smislu, Fabian Society of Canada (aka: The Cooperative Commonwealth Federation), s kojim je Joshua Haldeman bio povezan, bilo je dio potpuno iste agencije kao i ona koja je upravljala Howardom Scottom u New Yorku, početkom 1919. godine.

Rebrandiranje Tehnokracije pod Zakladom Rockefeller 

Na početku 1933. godine se mlada Technocracy Inc suočila sa svojom prvom krizom, budući da su vodeći članovi napustili organizaciju zbog svojih intenzivno diktatorskih sklonosti. U međuvremenu je izvršen pritisak na predsjednika Sveučilišta Columbia, Nicholasa Murraya Butlera, neka izbaci Scottovu grupu. To se i dogodilo 18. siječnja 1933. godine. 

Predsjednik Sveučilišta Columbia, Nicholas Murray Butler

Carl Teichrib piše u 'Engineering a New World':

“U mjesecu kada je Odbor izbačen, predsjednik Butler [sa Sveučilišta Columbia] najavio je stvaranje posebne radne skupine za ispitivanje tehnološkog napretka u zemlji. U komisiju su imenovani Edmund Day iz Zaklade Rockefeller, fabijanski socijalist Walter Lippmann, Alvin Johnson s Nove škole društvenih istraživanja (Veblenovo sveučilište), Benjamin Anderson iz Chase National Bank i niz profesora s Yalea, Harvarda i Sveučilište u Chicagu.”

Teichrib nastavlja:

"Butler je objasnio: Ispitivanje će biti posebno usmjereno na tehniku ​​proizvodnje i tehniku ​​razmjene... u službi društva.  Tema po izboru: Ekonomija zasnovana na cijenama i primjerenost sadašnjeg sustava u odnosu na “socijalnu skrb”. Drugim riječima, tehnokracija.”

Novi tehnokratski poredak iz kaosa

Kada je Howard Scott osnovao tvrtku Technocacy Incorporated, 1932. godine, Velika depresija uništila je vjeru mnogih ljudi u kapitalizam slobodnog tržišta i samu ljudsku prirodu. Nezaposlenost je narasla za 30% diljem Sjeverne Amerike, životi su bili uništeni, a glad je bila raširena diljem Amerike.

Kao što je Prvi svjetski rat uvjerio milijune mladih građana kako je ljudska priroda uzrokom traumatičnih ratova, ista se logika proširila na neobuzdanu pohlepu i špekulacije koje su uzrokovale kolaps tržišta, 1929. godine. 

Možda je sama ljudska priroda bila problem koji je trebalo ispraviti, ukoliko se želi postići mir na zemlji. Technocracy Incorporated objavila je manifest iz 1934. godine pod nazivom 'Tečaj studija tehnokracije', čiji je glavni autor Marion King Hubbert (geolog,  utemeljitelj 'Peak Oil Theory', kum moderne ekologije).

Član Tehnokracije i osnivač Peak Oil Theory, Marion King Hubbert

Manifest, koji je zapravo služio kao nepromjenjiva biblija svih tehnokrata sljedećih desetljeća, izričito je zabranio bilo kakvo razmatranje moralnih ideja pri pokušaju organiziranja ljudskog društva (čime je poricao sam temelj američke revolucije).

Studijski tečaj je glasio: "Kada se bilo koji veliki broj pojedinačnih ljudskih bića, pod istim skupom okolišnih okolnosti, ponaša na određeni specifičan način, sa sigurnošću se može reći da bi bilo koji drugi sličan presjek ljudskih bića pod istim okolnostima reagirao na sličan način. Ova temeljna činjenica pokazuje besmislenost svih moralističkih pristupa rješavanju društvenih problema.”

(Iako je u međuvremenu diskreditirana, Teorija vršne nafte postala je temeljna zapovijed poslijeratnog rasta ekologizma. Teoriju je uništio geolog Daniel Yergin koji je u Pulitzerovoj nagrađenoj knjizi The Prize: The Epic Quest for Oil, Money & Power napisao: “Teorija o vrhuncu nafte utjelovljuje perspektivu 'kraj tehnologije/kraj mogućnosti', da će neće biti značajnije inovacije u proizvodnji nafte, niti značajnih novih resursa koji se mogu razviti.”)

Slijedeći materijalističku teoriju ljudske prirode, koju su veličali škola radikalnih darvinista Thomasa Huxleya i bihevioristička škola B.F. Skinnera, biblija Technocracy Inc zanijekala je postojanje samog uma ili duše:

“Moglo bi se primijetiti kako najsitnija anatomska disekcija nikada nije otkrila ništa što bi odgovaralo “umu”, “savijesti” ili “volji”... pravi znanstveni napredak se u svakom trenutku temelji na korelaciji objektivno vidljivih fenomena. Kada takve koncepte, kao što je ljudski "um" podvrgnemo ovoj vrsti testa, oni brzo nestaju. Kada promatramo ljudsko biće, mi samo opažamo objekt koji proizvodi određenu raznolikost pokreta i zvukova.” 

Ovo poricanje 'uma', 'savijesti' ili 'volje' svelo je ljudsku prirodu na jednostavan automat, povezan samo s porivima za senzualnim užitkom i izbjegavanjem boli, i ironično je smjestilo tehnokraciju u isti svjetonazor kao onaj koji je promicao tehničar Nikola, ljubitelj eugenike. Iako nema dokaza kako je Tesla izravno kontaktirao s osnivačima Nove škole, ne mogu se zanemariti identični pogledi na upravljanje, ljudsku prirodu i utopijsku viziju tehnokratskog upravljanja društvom od strane 'stručnjaka'.

Promotori vizije Tehnokracije veličali su viziju kako će obilje biti uzrokovano svijetom koji napušta tradicionalne vrijednosti, duhovnost, moral, ideje o Bogu, Duši i nacionalnosti, sve u korist svjetskog Technata. Ipak, usprkos njihovim obećanjima obilja, činjenica jest kako je tehnokratsko svećenstvo bilo organizirano oko apsolutne podložnosti zakonu entropije (aka: Drugi zakon termodinamike).

Ovaj navodni 'univerzalni zakon' tvrdi kako su svi sustavi u prirodi, od galaksija, preko ekosustava, do ljudskih ekonomija: 1) zatvoreni; 2) teže toplinskoj smrti; 3) sastavljeni od stohastičkog/nasumičnog ponašanja atoma u malom prostoru, što je prema njima prikazano u čovjeku - izrađen toplinski stroj.

Iako vrijedi za sve umjetno napravljene toplinske motore (koji uvijek troše više energije nego što proizvode), škola entropijskih mislilaca koja je proizašla iz Britanskog kraljevskog društva u 19. stoljeću, pokušala je proširiti ova mehanička pravila na cijeli svemir. Ova neodgovorna ekstrapolacija toplinske smrti na svu stvarnost rezultirala je pretpostavkom kako su raspad i konačna toplinska smrt temeljni zakoni svemira. Biblija Technocracy Inc je izjavila:

“Čovjek je motor koji uzima potencijalnu energiju u obliku kemijskih spojeva sadržanih u hrani, te pretvara tu potencijalnu energiju u toplinu, rad i tjelesno tkivo. Uključeni termodinamički procesi, iako su složeniji u detaljima, u točnom su skladu sa zakonima termodinamike i niti u čemu se bitno, ni posebno, ne razlikuju od odgovarajućih procesa u motorima koje je napravio čovjek.” 

Stoga se može čvrsto ustvrditi kako je promicanje riječi, kao što je 'obilje', u tisućama govora Howarda Scotta, Joshue Haldemana i drugih tehnokrata, bilo nešto više od praznih riječi koje su prikrivale vjerovanje u univerzalni zastoj i propadanje, kao zakon ljudsko društvo. Odabir Yin Yang monade, kao službenog amblema za Technocracy Inc, može se stoga čitati kao reprezentativan za vjerovanje u statičnu ravnotežu pozitivnih i negativnih sila, u manihejskom dualizmu.

Naravno, ne možemo zaboraviti riječi Harolda Loeba iz Tehnokracije, koji je promovirao eugeničku viziju 'znanstvenog uzgoja' novog tehnokratskog poretka, pišući u svom Životu u Tehnokraciji:

“Tehnokracija predviđa drugi oblik pripitomljavanja, oblik u kojem čovjek može postati više od čovjeka… Tehnokracija je osmišljena da razvije takozvane više sposobnosti u svakom čovjeku, a ne da svakog čovjeka učini rezigniranim sudbinom u kojoj se može roditi… Uzgajanjem s određenim pojedincima za posebne svrhe... Tehnokracija bi, dakle, trebala s vremenom proizvesti rasu ljudi superiornih u kvaliteti od bilo koje sada poznate na zemlji...” 

Ovdje možemo jasno vidjeti istu distopičnu viziju kakvu je dijelio Nikola Tesla razmišljajući o svom idealnom društvu budućnosti:

“Eugenika [je] univerzalno uspostavljena. U prošlim je razdobljima zakon koji je upravljao opstankom najsposobnijih grubo iskorijenio manje poželjne vrste. Tada se čovjekov novi osjećaj sažaljenja počeo miješati u nemilosrdno djelovanje prirode. Kao rezultat toga, nastavljamo ga održavati na životu i uzgajati nepodobne. Jedina metoda koja je kompatibilna s našim predodžbama o civilizaciji i rasi je spriječiti razmnožavanje nepodobnih sterilizacijom i namjernim vođenjem instinkta parenja.

Nekoliko europskih zemalja i niz država američke unije sterilizira kriminalce i lude. Ovo nije dovoljno. Trend mišljenja među ekumenistima je da moramo otežati brak. Svakako nikome tko nije poželjan roditelj ne bi trebalo dopustiti da proizvodi potomstvo. Stoljeće od sada normalnoj osobi više neće pasti na pamet da se pari s osobom koja je eugenički nepodobna nego da se uda za uobičajenog kriminalca.” 

Tko bi upravljao ovim zatvorenim sustavom koji pokreće eugenika?

Pa, znanstvenici - naravno!

Joshua Haldeman pridružuje se Technocracy Inc

Joshua Haldeman pridružio se Technocracy Inc kao prvi direktor istraživanja u Saskatchewanu, 1936. godine, gdje je uveo  uniformirana siva odijela i tamnoplave kravate kod svih muških članova, te je čaki i obojio svoj automobil u 'Technocracy Gray'… posebnu nijansu koju je General Motors stvorio za Technocracy Inc (članovi koji su u to vrijeme brojali preko milijun članova, s preko 500.000 registriranih članova samo u Kaliforniji). 

Kada netko vidi flote tehnokracijskih sivih automobila na ulicama Sjeverne Amerike 1930-ih, ne može se ne podsjetiti na nove tehnokratske električne automobile budućnosti koji se kotrljaju kroz naše moderno doba.

Opet je fašizam vrebao na zadovoljavajuću priliku, jer je William Knight (direktor operacija Technocracy Inc.) i zrakoplovni inženjer, zaposlen u njemačkoj podružnici, odabrao uniformu Technocracy iz divljenja prema paravojnom izgledu njemačkih SS vojnika, s kojima se često družio u svojim njemačkim uredima.

Potpuno sive uniforme, uz Yin-Yang simbol, učinile su da neki ovaj pseudofašistički pokret nazovu 'Sive košulje'.

Iako je uvelike mirisalo na neku mješavinu radikalnog komunizma i fašizma, čelnici Technocracy Inc odbacili su oba sustava (u javnosti) kao “previše populističku” prirodu. Prema riječima Howarda Scotta: "Što se tiče ideja tehnokracije, mi smo toliko lijevo, te činimo da komunizam izgleda tako buržoaski."

Iako je Joshua Haldeman s oduševljenjem prihvatio svoju ulogu prvog direktora istraživanja kanadske tvrtke Technocracy Inc, do 1941. godine je njegova voljena organizacija postala ilegaliziranom, zbog svoje potencijalne uloge prijetnje profašističkim vrijednostima prema kanadskoj naciji, a Joshua je uhićen.

Iako je Haldeman odbacio optužbe, činjenica jest kako je Technocracy Inc zagovarao svjetsku vladu elitne klase, rušenje nacionalnih država, te kako se u potpunosti protivio ulasku Kanade u Drugi svjetski rat. Kanadski premijer William Lyon Mackenzie King iznio je svoje uvjerenje kako je cilj Technocracy Inc - "silom svrgnuti vladu i ustav ove zemlje".

Kada je američki stožer Technocracy Inc počeo podržavati rat Sovjetskog Saveza s nacistima, Haldeman je dao ostavku u znak protesta, 1943. godine. Njegov sljedeći manevar bio je pridruživanje Društvenoj kreditnoj stranci, koju je utemeljio britanski filozof po imenu Major C.H. Douglas.

Stranka društvenog kredita

1943. godine je Haldeman je postao pokrajinski koordinator Saskatchewan Social Credit League, a do svibnja 1945. godine je postao potpredsjednikom i pokrajinskim tajnikom stranke. Iako se natjecao na izborima 1948. godine, za savezni parlament, nije uspio osvojiti to mjesto.

Social Credit bio je sustav koji je stvorio misteriozni britanski inženjer po imenu Major C.H. Douglas nakon Prvog svjetskog rata, kako bi pružio rješenje za problem ekonomske neučinkovitosti u mnogim zapadnim industrijama.

Ukratko, Douglas je tvrdio kako previše radnika obavlja nedovoljno posla i zato prima manju plaću, dok su cijene robe precijenjene zbog niske potražnje (uzrokovane nedovoljnim plaćama). Douglas je odlučio kako kredite treba osigurati svim radnicima, te krediti služe kao oblik univerzalnog osnovnog dohotka za sve građane, kako bi im se omogućilo neka si priušte kupnju proizvoda u bilo kojoj tvrtki za koju rade.

Douglasove teorije bile su pomalo nejasne i kritičari su se žalili kako nisu primjenjive ni u jednoj održivoj suverenoj naciji. Iako su se široki ideali, koje je Douglas promicao općenito cijenili (poput Howarda Scotta, promicao je beskrajno obilje), on je u potpunosti odbacio sve koncepte nacionalnog uključivanja u gospodarstvo... koji bi ovu ambiciju učinili mogućom.

Umjesto toga, Douglas je promicao čudnu varijaciju libertarijanizma - koja je spajala državnu dobrobit sa svim građanima i koja je svu moć prenijela na trgovačke cehove, koji kontroliraju njihove lokalne sustave proizvodnje. U Engleskoj, Douglasova Social Credit Party imala je paravojnu skupinu pod nazivom 'Zelenokošuljaši' i natjecala se s 'Crnokošuljašima', Sir Oswalda Mosleya (aka: Britanska unija fašista).

Zbog mnogih slojeva dvosmislenosti, njegov politički pokret nije uspio pridobiti snagu u većini zemalja ... osim u Kanadi.

Godine 1935., Partija socijalnog kredita postala je vladajuća vlada Alberte (gdje su odmah primijenili zakone o prisilnoj sterilizaciji pod znanstvenim nadzorom na nesposobne), nakon čega je uslijedila Britanska Kolumbija koja je doživjela pobjedu vlade Socijalnog kredita 1952. godine. Prije nego što je Hitler započeo provoditi njemačke eugeničke zakone, Zaklada Rockefeller je  lobiranjem diljem Sjeverne Amerike osigurala neka 30 američkih država (počevši s Indianom, 1907. godine) i dvije kanadske provincije (Alberta i BC) - primijenjuju snažne eugeničke zakone za sterilizaciju nepodobnih.

Okultno novo doba

Naziv 'Social Credit' zapravo nije skovao C.H. Douglas, nego Douglasov mentor, Alfred Richard Orage (1873.-1934.), koji je bio vodeći teozof, suradnik Fabijanskog društva i izdavač utjecajnog New Age Magazina, od 1906. do 1922. godine.

Orage je također bio osobni asistent mističnom filozofu Georgeu Ivanovichu Gurdjieffu. Bio je vodeći britanski okultist toga vremena, koji je objavio jedno od C.H. Douglasovih prvih tekstova u New Age magazinu, naslova: "Mehanički pogled na ekonomiju", 1919. godine... onda je Orage skovao naziv "Društveni kredit". 

Također je korisno istaknuti kako je Orageov pokret, koji je iznjedrio Social Credit, sam po sebi bio ništa drugo doli kontrolirana opozicija centraliziranom socijalizmu, kojeg su promicali Orageovi kolege iz Fabijanskog društva, s kojima je on očito raskinuo odnose, 1912. godine. Bila je to godina koja je vidjela brojna “razdvajanje” raznih okultnih organizacija u suparničke agencije,  gurajući ono što su okultisti nazivali 'desnom' naspram 'lijeve' staze za dijalektički utjecaj na društvenu raspravu.

To je bila godina kada su se antropozofi Rudolfa Steinera odvojili od teozofa Annie Besant, i bila je to godina kada se britanski ogranak Ordo Templi Orientis Aleistera Crowleya odvojio od ostalih europskih ogranaka. To je također bila godina kada je svijet bio pripremljen za nasilnu transformaciju u New Age (otuda i naziv Orageovog teozofskog časopisa).

Po Crowleyevom mišljenju, ovo Novo Horusovo doba biti će uvedeno kroz razdoblje purgativnog nasilja i masovnog žrtvovanja,  i koje će, poput feniksa, vidjeti kako Novi svjetski poredak izlazi kao pobjednik iz pepela rata. Nakon ovog perioda puštanja krvi, obećan je tisućugodišnji Reich mira koji će uspostaviti novu postkršćansku eru temeljenu na oživljavanju drevnih misterioznih religija, depopulaciji, praznovjerju i magiji.

'Zvijer 666' Aleister Crowley

Ova alkemijska preobrazba čovječanstva zahtijevala je pokretanje dugotrajnog rata svakoga protiv svih, počevši od Balkanskih ratova (kojiam su 1912. godine dirigirali Britanci), pokretanja Prvog svjetskog rata 1914. godine i uplitanje SAD-a u navedeni rat,  1917. godine. Figure poput Aleistera Crowleya i Nikole Tesle odigrali su izravnu ulogu u ovoj operaciji.

Ne bi, stoga, trebalo čuditi kako su i Crowley-jeva djela redovito objavljivana u Orageovom New Age magazinu, te da su obojica iznijela gotovo istu pseudo-anarho tezu, kako je potrebna globalna revolucija, gdje bi se svrgnule korumpirane nacionalne vlade. Ovo je bilo potrebno istaknuti budući da su vlade (prema njima) bile nelegitimne, vođene u potpunosti od strane zlih židovskih bankara (dovoljan je dokaz po njima bio 'Protokoli sionskih mudraca', koje su zaćudo promicali doslovno svi fašisti ranog 20. stoljeća, uključujući Oragea i Crowleya).

Nakon što bi elitni Ubermenschen, koji su izražavali svoju ničeansku 'volju za moći', bili uspješni u rušenju uspostavljenog poretka - koji bi nužno uključivao nasilje i rat;, novo doba čovjeka nastalo bi iz pepela izgrađenog oko komunalizma, lokalne kontrole i neo-srednjovjekovnog socijalizma - no, na kraju bi sve ipak dolazilo do cehova.

Fašistički pokreti u Europi, koji su počeli preuzimati vlast 1920-ih, djelovali su isto pod ovom čudnom socijalističkom tezom, zbog čega su se rani fašistički vođe iz Njemačke, Austrije, Italije, Švedske i Engleske reklamirali kao 'nacionalsocijalisti'.

U slučaju Oragea, 1912. godine, vidljivo je kako se misteriozno odvojio od svojih bivših saveznika iz Fabijanskog društva, jer je iznenada odbacio vrstu državnog planiranja odozgo prema dolje, što je tipično za ideologe Fabijanskog društva. U tren oka, Orage je sada počeo veličati vrline 'cehovskog socijalizma', koji je uključivao potpuno odbacivanje svakog državnog planiranja.

Umjesto planiranja, Orage je sada promicao gledište kako bi se anarhistička samoorganizacija odozdo prema gore čarobno pojavila diljem svijeta, samo kada bi svatko u društvu bio slobodan činiti što god želi - uz uspostavu samostalne konfederacije srednjovjekovnih trgovačkih cehova i slobodnih tržišta.

Slijedeći filozofiju cehovskih socijalista iz 19. stoljeća, kao što su John Ruskin i William Morris, Orage je zahtijevao obnovu srednjovjekovnih praksi zanatskih, niskotehnoloških oblika proizvodnje, kao i etosa 'povratka prirodi' štovanja Gaje - koji je kasnije oživljen u modernom ekološkom pokretu. Drugi naziv za Orageovu filozofiju jest 'Anarhosindikalizam'.

Britanski imperijalni teoretičari i društveni reformatori William Morris i John Ruskin

Kako bi odgovorili na Orageov raskid s njima, The London Fabian Society otvorio je još jedan časopis, pod nazivom 'The New Statesman', 1913. godine - kako bi promovirali svoj model tehnokratskog planiranja "odozgo prema dolje", koji je u izravnoj suprotnosti s Orageovim cehovskim socijalizmom New Agea "odozdo prema gore". Američku verziju New Statesmana, 1914. godine, postavio je Walter Lippmann i nazvao ju je 'New Republic', koja je unaprijedila fabijanske tehnokratske ideje u SAD-u.

Pokazujući kako je ovaj spor, između sustava 'odozgo prema dolje' naspram 'odozdo prema gore', bio potpuno izmišljen - vrijedi istaknuti kako su drugi vodeći eksponenti, koji su radili s Orageom na promicanju cehovskog socijalizma, bila tri vodeća fabijanca: George Douglas Howard Cole, Samuel George Hobson i Arthur Joseph Penty.

Socijalisti Fabijanskog ceha koji su radili s Orageom, Crowleyem i bojnikom Douglasom (slijeva nadesno): George Douglas Howard Cole, Samuel George Hobson i Arthur Joseph Penty

Sva trojica blisko su surađivala s Orageom i redovito objavljivala u Orageovom New Age Magazinu. Cole, Hobson i Penty nisu bili samo fabijanci, nego su i sljedbenici Johna Ruskina i Williana Morrisa.

Bertrand Russell prelijeva vodu

Zbog ispravne procjene kako se ova igra manipulacije 'odozdo prema gore/desna ruka' nasuprot 'odozgo prema dolje/lijeva ruka' razvijala tijekom ovog razdoblja, vrlo je korisno pročitati riječi kolege i zagovornika Cehovskih socijalista (i člana Fabijanskog društva), Lorda Bertranda Russella, koji je promovirao Orageov sustav kada je napisao u “Predloženim putevima do slobode: socijalizam, anarhizam i sindikalizam”:

“Moje vlastito mišljenje – koje također mogu naznačiti na početku – jest kako je čisti anarhizam, iako bi trebao biti krajnji ideal, kojemu bi se društvo neprestano trebalo približavati, za sada nemoguć… S druge strane, i marksistički socijalizam i Sindikalizam, usprkos mnogim nedostacima, čini mi se sračunatim na stvaranje sretnijeg i boljeg svijeta od onoga u kojem živimo. Međutim, ne smatram nijedan od njih najboljim izvedivim sustavom...Najbolji izvediv sustav, po mom mišljenju, je onaj cehovskog socijalizma, koji priznaje ono što vrijedi i u tvrdnjama državnih socijalista, i u sindikalističkom strahu od država,  usvajanjem sustava federalizma među obrtima iz razloga sličnih onima koji su preporučivali federalizam među nacijama.

Teroristička kampanja u kojoj su bili aktivni ljudi poput Ravachola, praktički je završila 1894. godine. Nakon tog vremena, pod utjecajem Pelloutiera, bolja vrsta anarhista pronašla je manje štetni odušak zagovarajući revolucionarni sindikalizam u Trade Unionima i Bourse de Travail....

Anarhosindikalist i tehnokrat svjetske vlade Lord Bertrand Russell

U Engleskoj Marx nikada nije imao mnogo sljedbenika. Socijalizam je ovdje uglavnom inspiriran Fabijancima... Ono što je ostalo bio je državni socijalizam i doktrina 'prožimanja'. Državni službenici trebali su biti prožeti spoznajom da će socijalizam enormno povećati njihovu moć. Sindikati su trebali biti prožeti uvjerenjem da je vrijeme za čisto industrijske akcije prošlost i da moraju očekivati ​​od vlade (potajno nadahnute od simpatičnih državnih službenika) da donese, malo po malo, takve dijelove socijalističkog programa, koji neće izazvati mnogo neprijateljstva kod bogatih. Nezavisna laburistička stranka...u početku je bila uvelike inspirirana idejama Fabijanaca...Uvijek je težila suradnji s industrijskim organizacijama nadničara, i uglavnom zahvaljujući njezinim naporima, Laburistička stranka je nastala 1900. godine iz kombinacije Sindikata i političkih socijalista. Ovoj su stranci, od 1909. godine, pripadali svi važniji sindikati. Unatoč činjenici da njezina snaga proizlazi iz sindikata, uvijek se zalagala za političku, a ne za industrijsku akciju.

Anarhizam, koji izbjegava opasnosti državnog socijalizma, ima svoje opasnosti i poteškoće... Ipak, on ostaje ideal kojemu bismo se željeli približiti što je moguće bliže, i za koji se, nadamo se, u nekom dalekom dobu može u potpunosti dosegnuti... Sustav koji smo zagovarali jest oblik cehovskog socijalizma, koji možda više naginje anarhizmu, nego što bi službeni cehovnik u potpunosti odobrio. Anarhizam je najjači u stvarima koje političari obično zanemaruju – znanosti i umjetnosti, međuljudskim odnosima i životnoj radosti…"

Russellova potpora anarhizmu nije imala nikakve veze s brigom za slobodu ili sreću ljudi - nego sa kontrolom - budući da je shvaćao kako bi ta ideologija rezultirala uništenjem suverenih nacionalnih država u kaosu, opravdavajući odgovor odozgo prema dolje, u obliku svjetske vlade (ili onoga što je nazvano 'oligarhijskim kolektivizmom').

Poput liberala ispranog mozga, koji žive u malim petnaestominutnim gradovima, spremni ne posjedovati ništa i biti sretni, pretpostavljalo se kako će anarhisti 'razmišljati o malom', i tada biti zadovoljni lokalnom kontrolom svoje minijaturne zajednice,  bez mogućnosti utjecaja na širi svjetski sustav, jer su bili samo mali dijelovi istog.

Ovdje je korisno podsjetiti kako je Musk, 23. lipnja 2019. godine, objavio dvije poruke na Twitteru.

Prva je glasila 'Ubrzavanje razvoja Starshipa za izgradnju marsovske tehnokracije' (koja je spominjala njegove planove za kolonizaciju svemira): nakon čega je nekoliko sati kasnije uslijedila još jedna poruka, koja je glasila "Anarho-sindikalizam FTW!!" ('FTW' je termin za online igranje koji znači 'Za pobjedu').

U istoj knjizi, u kojoj Lord Bertrand Russell promovira anarhosindikalizam, nalazimo kako ovaj nasljedni oligarh također piše:

"Ako mir u svijetu ikada postane siguran, vjerujem kako će morati doći, uz druge promjene, do razvoja ideje koja nadahnjuje projekt Lige naroda."

Ako ste zbunjeni činjenicom da bi anarhosindikalist koji promiče oligarha, trebao istovremeno podržavati svjetsku vladu pod Ligom naroda za podršku svjetskoj sigurnosti, nemojte biti. Uvijek je to bila šala, i to na naš račun. To je vrsta šale kojoj se Elon Musk nasmijao kada je sebe kategorizirao kao socijalistu, samo godinu dana prije nego što je zagovarao anarhosindikalizam.

Istodobna promocija libertarijanizma, od strane Muskovog transhumanističkog kolege Petera Thiela, s jedne strane, i Thielova osobna uključenost kao člana upravnog odbora Grupe Bilderberg, također nije prava kontradikcija - već dvije strane iste šale.

Također, nije slučajnost da je Bertrand Russell bio glavnim promotorom kibernetike (koju je razvio njegov student Norbert Wiener, 1943. godine), koja je postala nova intelektualna 'tehnologija' razvijena i korištena nakon Drugog svjetskog rata, kod  stvaranje Silicijske doline i tehnokratskog upravljanja svjetskim sustavima, pod svjetskom vladom samozvanih elita.

Social Creditov ples s nacistima

Poput Bertranda Russella, bojnik Douglas bio je glasni protivnik industrijske civilizacije, te je zahtijevao povratak na male i  energetski intenzivne načine poljoprivrede i proizvodnje (zanemarujući pad razine stanovništva koji bi nužno uslijedio) pišući: "Hipnotizirani smo propagandom gdje industrijsko-kemijski komples kombinira uvjerenja kako su analiza tla, kemijska gnojiva i poljoprivredni strojevi pogonjeni uljem daleko superiorniji i "znanstveniji" od intimne poljoprivrede starijeg reda. Ne samo da za to nema niti djelića pravog dokaza, već postoje i neodoljivi dokazi koji govore suprotno.”

Douglas je također podržavao naciste, kao vjesnike novog doba pravde na zemlji, slaveći Hitlerov rat protiv židovskih bankara. On u svibnju 1939. godine piše Fuhreru:

"Herr Fuehrer,

Kao uvod u priloženi memorandum, tražio bih dopuštenje da vama iznesem sljedeća zapažanja:

(a) Iako se tvrdi, i nema sumnje da se iskreno vjeruje, da postoji neki sukob ideologija između 'demokratske' skupine sila i totalitarne skupine, zapravo nema takvog sukoba - svi oni nastavljaju jednako tako iz temeljne pretpostavke za koju se bez sumnje vjeruje da je neosporna, da je puna zaposlenost njihovog stanovništva test uspjeha. Razlike su samo u metodi.

(b) Ako ovaj lanac počiva na 'moralnoj' osnovi, tada se mora primijetiti da on postavlja praktične probleme koji se čine jedino rješivima pribjegavanjem ratu uzajamnog uništenja koji će sigurno rezultirati anarhijom i konačnim pokoravanjem Transatlantskom preživio.

(c) Ako se, međutim, tvrdi da je puna zaposlenost praktičan zahtjev civilizacije koja napreduje, lako se može pokazati da je suprotno. Premda je poznato da je sadašnja proizvodnja naoružanja u svakoj zemlji bila prisiljena općom pretpostavkom da je nezaposlenost jednaka ekonomskom uništenju, ipak mora biti očito da je puna zaposlenost koju pruža naoružanje i privremena i u isto vrijeme možda i krajnji primjer rasipništva i neučinkovitosti.

(d) Ova politika zapošljavanja koja je ovdje osporavana sada se prepoznaje kao neodvojiva od židovskog financijskog sustava.

(e) Jednostavna promjena u ovom sustavu učinila bi punu zaposlenost nepotrebnom, eliminirala konkurenciju za tržišta i uništila moć međunarodnog financijera -- moć koju rat samo povećava i koja će, ako se ne uništi, uništiti civilizaciju u Europi.

Smijem li iskreno zatražiti da se sadašnja kriza, na ključnoj poziciji u svjetskoj povijesti, koju vi zauzimate, iskoristi za prisiljavanje na razotkrivanje ove lažne i destruktivne politike.

Nedvojbeno je da bi, ako bi ovo postalo glavno pitanje svake takve konferencije kakva je predložena, ne samo u Njemačkoj, nego i cijeli civilizirani svijet bio ujedinjen u podršci akciji koju ste poduzeli. Ne predsjednik Roosevelt, nego vi sami biste bili prepoznati kao predstavnik svih onih vrijednosti koje se podjednako njeguju u takozvanim demokracijama i njihovim umjetno stvorenim antagonistima.

S poštovanjem,

C. H. Douglas”

Slično kao i kontrolor Fabijanskog društva, Lord John Maynard Keynes (koji je citirao Douglasa u svojoj poznatoj 'Općoj teoriji ekonomske vrijednosti'), Douglas je vjerovao kako je Hitlerov fašistički režim bio pogodan za primjenu njegovog sustava socijalnog kreditiranja, kao osnove za post-ratno doba.

Vjerovalo se kako je uništenje industrijske proizvodnje u korist cehova 'lokalne kontrole', kao i mikroupravljanje gospodarstvom putem mini komuna labavo povezanih unutar podijeljene federacije najbolji put da se plebsu pruži maksimalna samodopadnost i zadovoljstvo u životu, bez ikakvih ovlasti koje bi bile inače potrebne za promjenu sustava u kojem su rođeni.

Iako se Hitlerova vojno industrijska politika često spominje u povijesnim studijama, premalo je pažnje posvećeno tome kako bi izgledala Hitlerova vizija Novog svjetskog poretka pod vodstvom Njemačke. Obzirom na to da je Hitler (i svaki vodeći član nacističkog SS-a) bio okultist i radikalni ekolog, koji je vjerovao u komunalistički feudalni život 'povratkom prirodi', ne bi trebalo biti iznenađenje kako je Douglas osjećao kako bi njegove ideje odjeknule kod Fuhrera.

Vodstvo Socijalne kreditne stranke Kanade, kojoj se Joshua Haldeman pridružio 1943. godine, uglavnom je podržavalo njemački i talijanski fašizam kao modele vladavine tijekom 1930-ih. Sama Social Credit Party preuzela je kontrolu nad narativima zavjere 1920-ih i 1950-ih, te je pod Douglasovim vodstvom skrenula pozornost s crnog plemstva kraljevskih krvnih loza i ezoteričnih misterioznih kultova, koji manipuliraju čovječanstvom tisućljećima (s kojima su Douglas i Howard Scott iz Tehnokracije činilo se bili blisko povezani) prema općoj krivnji za sve svjetske nevolje na 'židovske bankare koji upravljaju svijetom'.

U tu svrhu, Društvena kreditna stranka Joshue Haldemana, bila je prva i jedina kanadska politička stranka koja je objavila i naširoko distribuirala lažni pamflet, poznat kao "Protokoli učenih sionskih mudraca".

U Quebecu je vodstvo Social Credit Partyja objavilo Protokole na francuskom jeziku, te su neko vrijeme surađivali s Adrianom Arcandom, šefom službene nacističke stranke Quebeca, koji je vodio fašistički pokret nazvan 'Plavokošuljaši'.

Joshua Haldeman i drugi čelnici Social Credit-a ubrzo su se našli pod lupom javnosti velike većine Kanađana, koji su pokušavali shvatiti stvarnost oligarhističkih zavjera koje manipuliraju njihovim svijetom. 

Kada je postalo očito kako da Social Credit Party of Saskatchewan neće uskoro doći na vlast, Haldeman je spakirao svoju obitelj, svoju prtljagu i preselio se u zemlju na koju je gledao kao na zemlju koja najviše cijeli slobodu, na cijelom svijetu. To je zemlja aparthejda, Južnoafrička Republika. 

Haldeman u Južnoj Africi: zemlji slobodnih?

Po dolasku u južnu Afriku 1949. godine, Joshua Haldeman započeo je novu fazu u svom životu, radeći kao: kiropraktičar u Pretoriji, pustolov koji leti preko Afrike svojim privatnim zrakoplovom u potrazi za izgubljenim gradom Kalahari, pisac koji promiče apartheid i židovske teorije zavjere, pišući: “Jug Afrika će postati lider bjelačke civilizacije u svijetu”.

Na pitanje o zakonodavstvu protiv crnaca u Južnoj Africi, koje je primijenila Nacionalistička stranka Hendrika Verwoerda, koja je došla na vlast 1948. godine, Haldeman je rekao: “Domoroci su vrlo primitivni i ne smiju se shvatiti ozbiljno... Neki su prilično pametni u rutinskom poslu, ali najbolji od njih ne mogu preuzeti odgovornost i zlouporabiti će ovlasti. Sadašnja vlada Južne Afrike zna kako riješiti domorodačko pitanje.” 

Što je južnoafrička vlada učinila u vezi s "domorodačkim pitanjem", koje se Haldemanu toliko svidjelo?

Počevši od 1948. godine, vlada apartheida izravno je primijenila program rasne segregacije - koji je ljude koji žive u Južnoafričkoj Republici kodificirao u četiri različite vrste, hijerarhijski stupnjevane od više do najmanje prikladnih. Te četiri rasne skupine bile su: 1) bijelci, 2) Indijanci, 3) obojeni (mješoviti) i 4) crni.

Crnci su zatim 'znanstveno' podijeljeni na 10 dodatnih podrasnih skupina, dok su bijelci podijeljeni u 2 podskupine.

1949. godine je režim apartheida donio zakon koji je zabranio mješovite brakove; 1950. godine su dopunili taj zakon ilegalnim činovima međurasnih spolnih odnosa. Kako bi se proveo sve veći niz rasističkih zakona, 1950. godine je usvojen novi 'zakon o registraciji stanovništva' - koji prisiljava svakog građanina neka dobije - 'rasnu iskaznicu'. Ovaj posljednji čin rezultirao je razdvajanjem obitelji, zbog još jednog zakona donesenog te godine pod nazivom 'The Group Areas Act', koji je određivao kojim rasnim skupinama je dopušteno živjeti u određenim okruzima Južne Afrike; prisiljavajući na raseljavanje tisuća građana iz njihovih domova i obitelji. Pod ovim rasnim obrazloženjem - nacije i čitave gradove - uništilo je vodstvo apartheida.

Kada je 'Distrikt 6' u Capetownu utvrđen kao područje "samo za bijelce" (unatoč činjenici da su bijelci činili samo 1% stanovništva, u vrijeme donošenja tog zakona), gotovo sve zgrade su srušene. Nova je, viša klasa, postala odvojenom zajednicom, koja je ponovno izgrađena od nule.

Jedna od 7000 obitelji prisilno uklonjenih iz Okruga 6 u Južnoj Africi

Prema 'Zakonu o suzbijanju komunizma' iz 1950. godine, sav otpor protiv apartheida označen je "komunističkim", čime je opravdan nestanak tisuća aktivista, kao i stvaranje tajnih sudova koji su pokrenuti kako bi kaznili vođe otpora protiv apartheida, bili oni crni ili bijeli. Ovo potkopavanje oporbenih skupina otvorilo je prostor za 'Reservation of Separate Amenities Act' iz 1951. godine, koji je osigurao potpunu segregaciju na plažama, klupama, parkovima, školama, bolnicama, ulazima u zgrade. Konačno, 'Zakon o Bantu vlastima' iz 1951. godine, prisilio je crnce neka zatraže dopuštenje i posebne propusnice kako bi im se dozvolilo napustiti svoj okrug iz bilo kojeg razloga.

Tih godina, kada su Haldemanovi živjeli u najbogatijoj četvrti Južne Afrike u Praetoriji, doživjeli su burne događaje, poput marša 1960. godine - kada je 7000 ljudi prosvjedovalo protiv propusnica okruga i koji je rezultirao masakrom, jer su policajci pucali na prosvjednike, pritom su ubili 69 i ranili stotine prosvjednika. 1976. godine je još jedan prosvjed, oko 20 000 građana (uglavnom školske djece - nazvan 'Soweto ustanak') protiv segregacije u školama - rezultirao masovnim ubojstvima gotovo 700 djece.