Ignoriranje crvenih točkica ne pomaže u lociranju njihovih izvora
Malo učenja je opasna stvar;
Pij iz dubine, ili ne okusi izvor Pierian:
Tamo plitki propusi opijaju mozak,
A piće nas opet dobrim dijelom otrijezni.
(izvadak iz “Malo učenja”, Alexandera Popea)
Sotonizam!
Postoji li? U smislu organizirane vjerske institucije?
Pa, da, naravno da postoji. Ponekad se čak naziva i tim imenom, uz status oslobođen od poreza, PR trikovima, kampanjama na društvenim mrežama - postoji. Pitanje je treba li nas, kao istražitelje kriminalnog kartela koji obuhvaća cijeli svijet, to brinuti.
To je otvoreno za raspravu. No, mislim kako omalovažavanje, koje sam čuo u posljednje vrijeme odražava širi stav unutar naših svjetovnijih redova, za koji se bojim kako ima ozbiljan potencijal zatvoriti korisne puteve istrage.
Uobičajeni argumenti uključuju:
1. To je psy-op: I ti si dio toga. Odjebi, f-d.
2. Vi ste ludi: teorija da je sotonizam u današnje vrijeme raširen u praksi je besmislena, prikladna je samo za paranoične manijake i religiozne luđake. Još jednom, odjebi.
3. Baš me briga: Koga briga ako neki idioti trčkaraju uokolo s maskama koza i prave orgije unutar pentagrama, ili što-god-to-jest? Sve su religije pune glupih sranja, ali boli me dupe što ljudi rade u privatnosti svojih domova.
4. Zanima me (marginalno): Zašto bi bilo važno ako njihovi rituali uključuju kriminalna djela? Mene zanimaju zločini, a ne motivi. Pokažite mi dokaz njihovih zločina, i pokazat ću im unutrašnjost ćelije (ili još gore).
5. Slažem se (ali pa što?): prihvaćam kako mreže pedofila, ucjenjivački krugovi, trgovci drogom, tržišta ubojstava i slično mogu imati veze s nekim oblikom podzemne, organizirane religije. Ali, što onda? Kako bi, zaboga, vjerski motiv uopće mogao utjecati na našu istragu i procesuiranje ovih zločina?
Za ljude našeg postmodernog doba, mislim da ponekad može biti vrlo teško zamisliti vjersku motivaciju za bilo koji zločin, a kamoli unutar velikog zločinačkog pothvata. Iznimka bi mogao biti standardni neomarksist, koji može zamisliti vjerske motive u čitavom nizu zločina (ali, obično samo kada ih može povezati s vidljivom judeo-kršćanskom institucijom, ili načinom razmišljanja).
Ako ste u jednoj od prve tri skupine, volio bih da prvo otvorite svoj um prema mogućnosti kako tajne vjerske mreže ne samo da postoje, već da bi mogle zauzeti značajno mjesto unutar tehnofašističke operativne infrastrukture. Ako ste u skupinama 4 ili 5, želio bih da razmislite o tome kako je utvrđivanje potencijalnih motiva ključna funkcija svih kriminalističkih istraga, te igra ključnu ulogu u natjeravanju osumnjičenika neka priznaju ili cinkaju.
U svakom slučaju, pretpostavka velike, časne i dobro organizirane vjerske strukture jest upravo ono što tražim od vas da (makar privremeno) usvojite. Obzirom na ovu temeljnu pretpostavku, moglo bi se također pretpostaviti kako se visokopozicionirani, vjerski motivirani agenti, unutar kriminalnog režima, mogu smatrati moćnim resursom, obzirom na to kako oni ne samo da toleriraju određene vrste kriminalnih radnji, već ih i sakraliziraju.
Logično jest kako takva intrinzično zločinačka religija može pokušati sakriti svoje postojanje. Dok obmana stvara neobičan religiozni propis, sigurno niti jedan nije bez presedana. Na primjer, muslimanski koncept taqiyya pokazuje obrambene prednosti takvog prikrivanja (a neki bi mogli tvrditi i uvredljive). Isto bi se moglo reći za slobodno zidarstvo i druge gnostičke kultove, u kojima je zaklanjanje od pogleda, istodobno vjerska dužnost i pragmatična taktika preživljavanja.
Ali, postmoderni sotonistički oblik taqiyya također može odražavati aspekte "ofenzivne pete kolone" drugih tajnih programa, kao što se mogu naći i u sekularnim strategijama (npr. institucionalno zarobljavanje u stilu Alinskyja, trgovina ljudima, CIA-ine crne operacije, itd.). Rezultat je struktura koja funkcionira na principu sličnom mafijaškim kodeksima omertà: duhovno i materijalno oružje su u više-manje savršenom taktičkom skladu.
Sve gore izrečeno....želio bih vam predstaviti misaoni eksperiment. Za ovaj eksperiment, uzeti ćemo zdravo za gotovo ateistički pogled na stvarnost kao fundamentalno ispravan. Zauzvrat, ateist mora prihvatiti samo sljedeću, prilično nekontroverznu premisu:
- Unatoč njihovoj zabludi, religije i vjerski motivi za djelovanje, ipak nastavljaju postojati.
Zvuči pošteno?
Ali, prije nego što počnemo, dopustite mi da vas upoznam s problemom kako ga ja vidim, obzirom na to kako određeni skup taktika psihološkog ratovanja može uspjeti podijeliti naše snage duž raskola između vjere i nevjere, ako ne dođemo na nekakav dogovor.
U duhu suradnje, predstaviti ću svoj slučaj u skladu s gornjom premisom: sve su religije evolucijski konstrukti zajedničkih zabluda o stvarnosti. Ne slažem se, ali to ne znači da ne mislim kako postoje problemi koji su svojstveni vjeri - posebno određenim oblicima vjera i njihovim praksama. Zapravo, ponekad su ti problemi zastrašujući, i penju se do razine otvorenog kriminalnog ponašanja, kao što smo vidjeli u objavljenim skandalima dominantnih crkava.
Prvo, dopustite mi da vam objasnim što me je uopće potaknulo da napišem ovaj članak.
https://boriquagato.substack.com/p/miscalibration-or-misinformation
Sviđa mi se i poštujem pisca koji se naziva "el gato malo". U svom najboljem izdanju, njegov glas je poput glasa vrhunskog komičara za mikrofonom, koji se ruga tami svom svojom mačjom dosjetljivošću i bijesom. Ali, ovaj njegov tekst je sadržavao odjeljak koji sam smatrao uznemirujućim. Učinilo mi se kao da je to napisao netko tko je sudjelovao u upravo onakvoj disonantnoj "pogrešnoj kalibraciji", koju je (s pravom) osuđivao.
(naglasak moj):
"i važno je da ostanemo na ovome.
jer ove stvari su odjednom posvuda.
ovo je očito izašlo u javnost s roditeljima u osnovnoj školi, ili možda nije i to se prenosi kao prevara. čini se kako se ljudi svađaju oko toga. nemam pojma tko je u pravu."
"ali pogledajte što to povezuje sa "sotonizmom".
u osnovi preuzima vrijednosti intelektualnog nastojanja, neovisnosti i prosvjetljenja i čini ih mefistofizičkima.
kritičko mišljenje = sotonske vrijednosti? stvarno?
čini se vrlo čudan izbor ako je na bilo koji način iskren.
i svakakve ideje poput ove se prenose i skreću pozornost s onoga što se čini kao neka legitimnija pitanja.
i ovako cijeli pokreti izgledaju nevjerodostojni.
(…)
ovo je jako kadriranje. svatko poznaje nekog loše informiranog "ratnika na tipkovnici", koji se beskrajno svađa o nekoj temi za koju je čuo tek prije 6 minuta. svi smo imali iskustvo suočavanja s tim. zbog toga pfizer izgleda kao žrtva. osim ako niste stvarno sigurni, to potkopava vaše samopouzdanje. čekaj, jesam li ja TAJ tip?"
Pogledajmo Gatove izjave jednu po jednu.
1. jer ove stvari su odjednom posvuda.
Problem s ovim jest u tome što se čini kako je "iznenada" sada posvuda, jer Gato sam nikada nije pokazao interes za to. Za malo pozadine o ovoj temi: gostujući autor O’Brian, u knjizi Surviving Mass Psychosis Winstona Smitha, sastavio je prilično dobar sažetak posljednjih nekoliko stoljeća razvoja okultne religije. Ukratko, nema ničeg novog u postojanju tajnih religija, činjenica kako su se njihove postmoderne interpretacije stopile s marksizmom, intersekcionalnošću i drugim neteističkim vjerskim izričajima jest opravdana kada ispitate njihov razvojni put.
U biti, Gato čini uobičajenu pogrešku koju vidim kada god tema koja je prethodno bila zanemarena ili zamagljena od medija, odjednom eksplodira kako glavna tema, kao što je to slučaj sa npr. skandalom Balenciaga. Rasprave o korporativnoj i vladinoj upotrebi okultnih simbola zapravo se vode stoljećima.
U sadašnjoj eri simboličke propagande, npr. bilo je mnogo rasprava o sve raširenijoj pojavi duginih slika i riječi vezanih uz "ponos", kao oznaci plemenske pripadnosti. Ova rasprava nije ograničena na vjernike; dosta je napisano u našim krugovima o načinima na koje se čini kako "budnost" ima sva obilježja religijske strukture vjerovanja. U mnogim slučajevima, čini se kako nedostaju samo javne izjave gnoze.
Obzirom na masovnu raširenost ovih slogana i simbola tijekom posljednja dva desetljeća, te koliko su usko povezani s vremenskim okvirima drugih programa unutar tehnofašističkog projekta, logično je kako će se otvoriti istrage o potencijalnoj vjerskoj komponenti šireg zločinačkog pothvata.
Sada, Gato možda misli kako su takve istrage glupi gubitak vremena, ali sigurno nema ničeg "iznenađujućeg" u njima, niti ima nečega čudnog u dokazima iz kojih proizlaze. Iskreno, pomalo sam iznenađen njegovim očiglednim neznanjem o tom pitanju; Mislio sam kako bi Mačke trebale biti znatiželjnije.
2. ovo je očito izašlo u javnost s roditeljima u osnovnoj školi. ili možda nije i to se prenosi kao prevara.
El gato je vrlo lako mogao utvrditi kako se ne radi o prijevari uz minimalni Google Fu. Autor letka zapravo je dobro poznata vjerska organizacija, zajedno s PR-om, pravnim i lobističkim ograncima koji sežu u mainstream medije, i kreiranje politika. Opisati ću ih detaljnije u sekundi. Dovoljno je reći kako je Gato (slučajno) zakucao u izjavi koja slijedi...
3. u osnovi preuzima vrijednosti intelektualnog nastojanja, neovisnosti i prosvjetljenja i čini ih mefistofizičkima.
kritičko mišljenje = sotonske vrijednosti? stvarno?
Da. Stvarno.
Čovjek u videu je Lucien Greaves, suosnivač The Satanic Templea, koji je proizveo kontroverzni letak, s kojim se toliko zbunio i namučio El Gato. Možete pročitati sve o Hramu i njegovim programima, ali ukratko priča je ovakva: prodaje se kao "neteistička religija", kako bi ubacio svoju verziju hiper-racionalnog individualizma u razne društvene aktivističke pokrete i političke rasprave (te, možda pretpostavljam, i za prevare poreznog statusa).
Hram je konceptualno vrlo sličan (po mom mišljenju, ukraden) "Crkvi Sotone", koju je utemeljio Anton LaVey, 1966. godine. LaVey i Greaves pripadaju sotonističkoj podvrsti koju nazivam "Noć vještica". Unatoč činjenici da obojica izgledaju kao da su došli ravno s glavnog castinga, njihovi javno izraženi osjećaji zvuče vrlo slično bahatom, standardnom, ljevičarskom salatiranju i psihoblebetanju.
Greaves je prilično nov na sceni i neću se pretvarati kako imam njegovu sliku visoke rezolucije. Navodno je studirao neuroznanost na Harvardu, kao i da dijeli dio LaVeyjevog osjećaja za samopromocijom. Iako organizacija podupire široki spektar progresivnih društvenih ciljeva, reći ću kako se čini da je ovdje u igri naznaka nečeg još mračnijeg. Kao što možete vidjeti iz samog letka, njegova verzija programa uključuje redoviti pristup djeci, kao dio svoje agende (opet, to čini i Walt Disney Company).
Što se tiče LaVeya, čitao sam dosta o njemu kada sam bio tinejdžer, uključujući i njegovu najprodavaniju biografiju. Također sam posjedovao primjerke njegovih najpopularnijih objavljenih djela: “Sotonska Biblija”, “Sotonski rituali” i “Đavolja bilježnica”. Postojao je razlog za moj interes, ali to ću ostaviti za neki drugi tekst. Dovoljno je reći da, iako se neću predstavljati kao stručnjak (jebeš autoritetne igre), poznajem neke unutar igrališta, kada su u pitanju "ove stvari".
Slično kao Greaves, LaVey je svoju crkvu prikazivao kao hrpu ateista, koji glume obožavatelje đavla za zabavu i profit. Za razliku od Greavesa, program se manje prodavao kao pokret za intelektualnu i društvenu pravdu, a više kao izdanak gonza, seksa i droge, hedonizma u stilu sedamdesetih. Na neki način, CoS možete smatrati libertarijansko-desničarskom pretečom ToS-a (iako je sam LaVey kasnije u životu naginjao fašizmu). Njihova je crkva imala dodatnu patinu buntovništva tipa: "Vidi s čime se mogu izvući"; njezini teatralni rituali za Noć vještica uglavnom su ispadali kao neka vrsta razrađenog trolanja onoga što su oni vidjeli kao judeo-kršćanske trgove, prostčenje i grdnje po mainstream kulturi.
Uglavnom.
Ponekad bi LaVey dopustio neka maska tog svjetovnog šaljivdžije sklizne, i to baš jako malo. Na primjer, sjećam se kako je na samom kraju svoje biografije uvelike implicirao da je crkva bila umiješana u jedno ili više ubojstava, počinjenih na njegovu zapovijed. Ne zna se je li to bio samo još jedan proizvod njegovog zanosnog cirkuskog umijeća.
Isto vrijedi za sve članove Crkve i Hrama, za Noć vještica. Što se tiče onoga u što zapravo vjeruju, a što prakticiraju iza zatvorenih vrata? Jamčim vam kako je to potpuno nepoznato, osim ako se netko stvarno ne pridruži, čak i tada sam siguran kako će proći prilično dug i temeljit proces provjere prije nego što vam se dopusti da svjedočite bilo kojem kriminalnom dijelu mašinerije. Poput scijentologije i drugih vjerskih reketa, čini se kako u njihovoj igri postoje razine.
U svakom slučaju, poanta jest u tome da je Gatova izjava kako je "u osnovi preuzimanje vrijednosti intelektualnog nastojanja, neovisnosti i prosvjetiteljstva i njihovo stvaranje mefistofizičkim", upravo način na koji se te vjerske skupine predstavljaju u javnosti. Tako je naš Mačji prijatelj, odbijajući obaviti čak i minimum posla, sam postigao autogol.
Krznena sramota.
4. i ovako cijeli pokreti izgledaju nevjerodostojni.
Kome izgledaju nevjerodostojno? Ponajprije je Gato, čini se, bio previše lijen istražiti i jednu (prilično trivijalnu) činjenicu.
Ali, u širem smislu, mislim kako Gato misli to nevjerodostojno za "racionalne mislioce" (tj. sekularne ateiste), koji se nemaju vremena zamarati takvim glupostima. Ali, još je i gore od toga: on učinkovito blati sve druge sekularne mislioce istom tom intelektualnom lijenošću koju je sam upravo pokazao.
Također, mene blati u odsutnosti, pretpostavljam, kao neku vrstu distrakcije ili sabotera, jer primjećujem neke prilično prizemne stvari o realnosti. U svakom slučaju, smatram kako je ova izjava najlažnije brbljanje u cijelom članku, neprimjereno stvorenju njegovog intelektualnog mjaukanja.
5. svatko poznaje nekog loše informiranog "ratnika na tipkovnici", koji se beskrajno svađa o nekoj temi za koju je čuo tek prije 6 minuta.
U kombinaciji s izjavom br. 1, ovo miriše na neku egzotičnu mješavinu zabluda, s dodatkom Dunning-Krugera. Ironično, kada se radi o temi sotonizma, kao teologije i vjerske prakse, čini se kako Gato predstavlja primjer vlastitog stereotipa "ratnika na tipkovnici", koji je odjednom postao stručnjak za temu koju je, prema vlastitom priznanju, tek počeo primjećivati, a kamoli kritički istraživati.
Loša maca!
Sada, u ovom trenutku možda ćete reći “Koga briga za glupi letak? Čak i ako je sve što kažete istina, također ste rekli kako je The Satanic Temple samo hrpa sekularnih SJW gubitnika, koji glume obožavatelje đavla.”
Postoji nešto više od toga. Naime, to ima veze s ogrankom LaVeyeva CoS-a, pod nazivom The Temple of Set i njegovim osnivačem Michaelom Angelom Aquinom — američkim vojnim obavještajcem, koji je duboko upleten u sve one PSYOPS-e za koje su očito svi, preko noći, postali stručnjaci.
Ali, idemo prvo završiti sa seciranjem lošeg razmišljanja našeg prijatelja. Mislim kako je El Gatova najljenija pogreška došla neposredno nakon toga, njegovim uključivanjem ove slike:
Podrijetlo ove slike je Google Translator, a referenca je na sumersko božanstvo koje je najbliže povezano s (i često se smatra analognim) biblijskom Sotoni. Po svemu sudeći, kultovi Ba’ala bili su iznimno gadni, pa nije niti čudno što je njihova povezanost s modnom markom izazvala takvu pomutnju.
Prvo, vrijedi napomenuti kako je prijevod prikazan na gornjoj slici pogrešan. Rečenica s lijeve strane prevodi se kao besmislica, a ne kao "Baal je kralj." Tipično podmetanje tih Isusovih čudaka, zar ne?
Pa ne baš. Priča tu ne završava.
(Pripremite se za sjebavanje uma, djeco. Zvučati će kao da se igram igre riječi - što i radim - ali vjerujte, ovim idem negdje.)
Unificirani alfanumerički niz o kojem je riječ jest: b-a-l-e-n-c-i-a-g-a. Ovaj se niz može razdvojiti na nekoliko skupova latinskih podnizova, koji se prevode u prave engleske rečenice. U svim slučajevima, potrebno je ponovljeno "a", kako bi se prvi podniz pretvorio u riječ "Baal",
- "ba(a)l enci aga" je skup koji zapravo znači "Baal je kralj."
- "ba(a)l (l)enci aga" prevodi se kao "Baalov mač", dodavanjem ponovljenog "l."
- "ba(a)l (l)en ci aga" prevodi se kao "Budi nježan s Baalom", ponovljenim "l" s različitim prijelomima riječi.
- “ba(a)l (i)en ci aga” prevodi se kao “Baal to radi,” dodavanjem “i”.
- “ba(a)l (i)enci aga” prevodi se kao “Baal je ubijen”, dodavanjem “i” s različitim lomljenjem.
- “bal (l)enci aga,” prevodi se kao “igrati igru s loptom,” ponavljanjem “l”, ali ispuštanjem ponavljanja “a.”
Napomena za teoretičare religijskih zavjera i svekolike klevetnike: Ovako se to radi, sine.
Glupe igre riječima? Nama, apsolutno.
Znate tko ih ne smatra nimalo blesavima? Okultisti, eto tko.
Njihovi liturgijski jezici prepuni su palindroma, homonima, anagrama i drugih neobičnih sintaktičkih struktura (možda ću opisati razlog za to u zasebnom tekstu, ali za sada se nadam kako sam zaslužio određeni stupanj vašeg povjerenja po tom pitanju).
Konvencionalni odgovor, u ovom trenutku bi bio:
“To je zanimljiva slučajnost, Mark. No tvrtka je dobila ime po svom osnivaču Cristóbalu Balenciagi. Tako da znaš. Začepi."
To je istina. Da budemo točniji, gospodin se zvao Cristóbal Balenciaga Eizaguirre. Zbog španjolskih konvencija o imenovanju, implikacija jest kako je prvo prezime Cristóbalova oca bilo Balenciaga, a njegove majke Eizaguirre (u njegovom slučaju José Balenciaga Basurto i Martina Eizaguirre Embil). Čini se kako je to donekle rijetko ime baskijskog podrijetla, dok potraga za definitivnim značenjem do sada nije postigla mnogo više od nagađanja (jedan britanski anon je predložio "Bog je kralj", vjerojatno temeljeći to na latinskom prijevodu #1, ali izostavljajući dio o kojem bogu je riječ).
Sada, da li je ovo ime dokaz nečega zlokobnog, u vezi sa samim čovjekom? Ne. Čovjek ne može birati kako će mu biti ime (iako je možda mogao bolje izabrati neke od svojih prijatelja, Francisca Franca i Adolpha Hitlera. Ili je barem mogao odoljeti iskušenju da postane bivši njihov modni dizajner).
Opet, prošlost osnivačeve povezanosti sa zlim diktatorima, ne dokazuje ništa o samoj tvrtki. Ali, to bi moglo pružiti prijeko potreban kontekst nedavnom krahu PR-a brenda, uključujući jedan djelić priče koji je - kao naizgled i sve priče ispričane sa kartama koje su označene sa "Epstein" - do sada neobično nedostajao u većini vijesti. Zapravo, taj mali djelić priče bi mogao rasvijetliti određene mračne zakutke modne industrije, u cjelini.
Malo više o tome.
Prvo, bacimo kratki pogled na Balenciaginu modernu korporativnu povijest, od iznenadnog umirovljenja njenog osnivača, 1968. godine. Naglasimo neke činjenice:
- Modna marka Balenciaga bila je uspavana gotovo dvadeset godina, sve dok marku nije kupio Jacques Konckier, 1986. godine.
- Kao iznenađenje, tvrtka je 1997. godine zaposlila 25-godišnjeg dizajnera, Nicolasa Ghesquièrea, neka bude njezin novi kreativni direktor. Osim nekih kontroverzi u vezi s plagijatom 2002. godine, Ghesquièreova modna serija je smatrana uspješnom, obilježenom njegovim poštovanjem prema naslijeđu Cristóbala Balenciage, i prema dizajnerskoj etici.
- Godine 2001., tvrtku je kupila Gucci grupa (i prema tome, vlastiti luksuzni brend levijatan matične tvrtke, Kering; gotovo prastara tvrtka s mnogo prstiju u mnogim progresivnim posudama).
- Ghesquière je napustio tvrtku 2012. godine, predavši kreativne dizajnerske ključeve u ruke Alexanderu Wangu. Wangov kratki trogodišnji mandat počeo je pomalo sramotno, usred optužbi kako je vodio tvornicu znojnica, u središtu Manhattana. U godinama nakon Balenciage, njegov ugled dodatno je ukaljan optužbama za drogiranje i silovanje brojnih muških (i "transrodnih") modela, u pravosudnoj trakavici, koja još uvijek traje.
- 2014. godine je tvrtka Balenciaga tužila bivšeg direktora Ghesquièrea za gotovo 10 milijuna USD, zbog njegovih negativnih komentara koje je izrekao o tvrtki, u intervjuu. Donji link daje sažetak njegovih izjava, ali sve su to bile varijacije na temu kako je brend postao previše korporatiziran.
https://fashionista.com/2013/04/nicolas-ghesquiere-speaks-out-about-leaving-balenciaga
- Također, 2014. godine, pod novim vodstvom Marca Bizzarija, matični brend Gucci Group se počeo infiltrirati, u još uvijek rađajući kulturni fenomen, takozvanog "transrodnog pokreta". U pomaku prema onome što je Gucci opisao kao "postgender geek-chic", dizajner Alessandro Michele je predstavio linije odjeće koje su u velikoj mjeri imale - "feminiziranu mušku odjeću i snažan feministički stav". Prava Bizzari koincidencija, ako mene pitate.
- Godine 2015., Balenciagina kreativna vizija predana je sadašnjem direktoru, gruzijskom dizajneru, imena Demna Gvasalia (ili jednostavno "Demna", npr. kao "Cher", ili "Madonna"). Kao izbjeglica iz rusko-gruzijskog rata, 1992. godine, naposljetku je pristigao na Belgijsku kraljevsku akademiju likovnih umjetnosti, gdje je 2006. godine diplomirao, uz magisterij modnog dizajna. Do 2014. godine su Demna i njezin brat Guram postali su poznati po prodaji svoje dizajnirane odjeće po pariškim gay seksi klubovima, te su pokrenuli vlastitu modnu marku. Kao proslavljena fashionistica, Demna je od tada prednjačila u identitetu brenda kuće, uključujući i trenutnu ljigavu jamu optužbi u vezi s dječjom pornografijom, seksualnim zlostavljanjem, financijskim iskorištavanjem i - da! - reklamnim kampanjama, koje sadrže gomilu sotonističkih slika (pogledajte dolje ):
U slučaju da niste znali, čini se kako ova policijska snimka zločina ispisuje naziv tvrtke kao "Baalenciaga" - možda samo tipfeler?
Ovdje neću ponovno ponavljati sve optužbe (obzirom na stopu novih otkrića, ionako bi mogla biti zastarjela, kada dođe vrijeme objave). Ipak, za one koji se pitaju o potencijalnoj vezi imena, iznijet ću ovo: Kada bi se moja tvrtka zvala: "Jesus Loves U and Everyone Else LLC", što mislite kakve bih zaposlenike i investitore najvjerojatnije privukao, u dovoljno dugom vremenskom razdoblju?
Što se tiče Demne, imam svoje teorije. Ali, ovo ću zadržati za sebe, dok ne obavim dodatna istraživanja. U međuvremenu, držimo se onoga što znamo.
Dok je veliki dio pozornosti javnosti bio na Instagram račun perverzne stilistice za Halloweenie, Lotte Volkove (postoji zlobno ime Bond Girl za tebe!), pojavio se (ili se ponovo pojavio, neki bi mogli) zanimljiviji igrač, u obliku Rachel Chandler. Potičem vas da istražite njezinu slavnu karijeru fotografa, agenta za modele i regrutera brojnih glavnih igrača u modnoj industriji, uključujući tako ovdje i Balenciagu. Ako želite sažetak njezina života i rada (i gadnih kontroverzi u njima), ovo bi djelo Jessice Reed Kraus moglo biti dobro mjesto za početak:
https://jessicareedkraus.substack.com/p/what-about-rachel-chandler
Sama činjenica kako se čini da je Chandler bila jednom od Epsteinovih čestih preletača, trebala bi biti dovoljna da izazove nekoliko problema. Ali, postoje i drugi aspekti Chandlerine priče, koji upućuju na članstvo u još ekskluzivnijem klubu (ili barem određenoj VP sobi unutar njega). Na primjer, njezino prijateljstvo s Marinom Abramović — zloglasnom srpskom okultisticom, koja je osobnim i poslovnim vezama spojena sa svima, od Zaklade Clinton preko Microsofta do Rothchildovih — pomaže u skiciranju obrisa potencijalnog vjerskog sloja u poduzeću - s Epsteinovom operacijom, kao jednom od vjerojatnijih niti vodilja.
Što je uopće predstavljao taj "Hram" na otoku Epstein? Što se tamo događalo, osim uobičajenih ucjena i zakonskog silovanja? Jesu li to bezvrijedni putevi istrage, koje bi trebalo napustiti?
Ne mislim tako i namjeravam objasniti zašto. U međuvremenu, više bih volio da nisu tako ležerno odbačeni mahanjem šape. Tu mogu biti niti za potezanje, u ovom podlom ba(a)l(l) pređe.
U znak poštovanja prema "el gato malo" - neke od njegovih pogrešaka potpuno su razumljive. Govor o "sotonizmu", od strane vjerskih zajednica, često je pretjerano lakovjeran i nerazumljivo kreštav: "VAŠA KUTIJA FROOT LOPSA SADRŽI SATANISTIČKU SIMBOLIKU, A TUCAN SAM JE VOODOO LOA I HOĆEŠ SE PRŽITI U PAKALU!"
Bez obzira na to, mislim kako su on i drugi u posljednje vrijeme prekršili Pope-ov postulat, i čineći to prijete kako će presjeći cijeli put potencijalno korisne istrage. Javnim odbacivanjem, ili omalovažavanjem, onih koji iznose takve dokaze na ispitivanje i raspravu, igramo igru točno onako kako naši neprijatelji žele.
Divide et impera.
Na što ja kažem:
Noli ludere pila ludum.
Hvala na čitanju.
BY: Mark Bisone, 2022. godine
"Bez obzira na to vjerujemo li da Sotona ili druge zlokobne duhovne moći postoje, ako okultisti vjeruju da on postoji i djeluju u skladu s tim uvjerenjem, bolje da to primimo na znanje."
Add comment
Comments