BY: PAUL CUDENEC; 06.05.2024.
Mnogi ljudi u Francuskoj su nezadovoljni ovoljetnim Olimpijskim (a potom i Paraolimpijskim) igrama.
Dio toga, pretpostavljam, proizlazi iz široko rasprostranjene nesklonosti svemu što je povezano s autoritarnim, plutokratskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, sićušnim bivšim Rothschildovim bankarom, s egom veličine Eiffelovog tornja.
Ali, postoji i nelagoda zbog načina na koji se zemlja, posebice njezin glavni grad, učinkovito iznajmljuje, prostituira, ako želite, Globalnoj zajednici.
Taj je dojam potvrdio službeni plakat za Pariz 2024. - koji prikazuje grad kao zabavni park, izgrađen za usputno zadovoljstvo međunarodnih ležernih klasa.
Obični Parižani moraju platiti visoku cijenu na razne načine.
Iako se mnogo priča o uklanjanju poznatih štandova s knjigama s obala Seine, ovo je samo vrh ledenog brijega.
Prava na radnom mjestu ozbiljno su napadnuta, s prijetnjama vlade kako će zabraniti štrajkove tijekom Igara. Vlada govori kako će spriječiti određene zaposlenike, poput radnika u trgovinama, da imaju svoj uobičajeni tjedni slobodan dan, ili mogu koristiti godišnji odmor tijekom tog dijela ljeta.
U međuvremenu, planirano je istjerati 2000 učenika iz njihovog smještaja u Crousu, kako bi se napravilo mjesta za osoblje koje opslužuje Olimpijadu. Mladi se opiru tom potezu, za koji kažu kako pokazuje prezir prema njihovoj dobrobiti i obrazovanju.
Još jednu zabrinutost izaziva predloženo (i započeto) društveno čišćenje svih onih koji se ne uklapaju u svijetli i sjajni korporativni imidž Pariza.
To je, u velikoj mjeri, dio olimpijskog duha posvuda. Centar za stambena prava i deložacije procijenio je kako su Olimpijske igre raselile više od dva milijuna ljudi tijekom dva desetljeća, često nerazmjerno utječući na skupine u nepovoljnom položaju.
Ovog puta oko 7000 beskućnika, uključujući i tražitelje azila, biti će prisilno odvedeno iz Pariza, te prebačeno u pokrajinska mjesta.
U Vitry sur Seine, vlasti su najavile kako će deložirati jedan od najvećih skvotova u Francuskoj, u kojem se 450 ljudi smjestilo u napuštenoj poslovnoj zgradi.
Sve to kako bi Pariz i njegova okolica mogli predstavljati sliku s "razglednice", za olimpijske turiste koji dolaze ovog ljeta.
“Očišćeni” grad također će biti pod nečim što izgleda kao vojna okupacija, čak i uoči ceremonije otvaranja.
35.000 policajaca "zasijati će prostor", prema riječima šefa pariške policije, uz potporu 25.000 privatnih zaštitara.
Njima će se pridružiti više od 2000 stranih vojnika, iz zemalja EU, uključujući Poljsku i Njemačku.
Posebno alarmantan element je korištenje dronova, koje je odobreno i nakon završetka ljetnih sportova – do 31. ožujka 2025.!
Promatrači strahuju kako je to zapravo način isprobavanja i normaliziranja stanja pod kontrolom, koje će postati trajno.
Bruno Blum
Nedavni članak novinarke Hermine Le Quellec ističe kako ovo nije prvi put, te da su Olimpijske igre u Londonu 2012. godine, također iskorištene za uvođenje velikih razina nadzora. Ona opisuje kako će QR kodovi na aplikaciji za mobilni telefon biti potrebni za pristup ključnim područjima, uz implementaciju skeniranja tijela pri ulasku na zračne luke.
“Stanovnici koji nisu pobjegli iz svog susjedstva, pretvorenog u zatvor na otvorenom, moći će se voziti do svojih domova samo pod uvjetom da ispune potvrdu o prebivalištu na istoj aplikaciji”.
Ceremonija otvaranja uključit će korištenje 900 nadzornih kamera, uključujući neke koje se prenose dronovima, pokrivajući svaki kvadratni inč mjesta, s AI algoritmima koji će analizirati slike, i upotrebe biometrijskih nadzora u realnom vremenu.
Iako prepoznavanje lica službeno ne bi trebalo biti dio ovog cirkusa, Le Quellec otkriva kako posljednjih devet godina policijske snage diljem Francuske koriste izraelski sustav Briefcam, gdje se sve može aktivirati u samo nekoliko klikova.
Ona upozorava kako se Olimpijske igre, zajedno s drugim velikim sportskim događajima, koriste za promicanje povećanih razina nadzora i kontrole, što nas vodi sve bliže budućem zatvaranju u pametne gradove.
Kada to spojite s pritužbama francuskih sindikalista kako se Igre koriste za pretvaranje ljudi u "robove kapitalizma", pojavljuje se uznemirujuća slika.
Iako se za sve to ne može okriviti olimpijski pokret (očito je potrebno dopuštenje domaćih vlasti) - on svakako igra važnu ulogu.
Izgleda kako su se "moderne" Olimpijske igre činile kao pozitivna ideja, kada su pokrenute krajem 19. stoljeća.
Izvorna povelja opisuje ideju olimpizma kao "filozofiju života, uzdižući i kombinirajući u uravnoteženu cjelinu kvalitete tijela, volje i uma". Dodaje se: "Spajajući sport s kulturom i obrazovanjem, olimpizam nastoji stvoriti način života temeljen na užitku truda, obrazovnoj vrijednosti dobrog primjera, društvenoj odgovornosti i poštivanju univerzalnih temeljnih etičkih načela."
No, trebalo je tek nekoliko godina kako bi došao do izražaja neki potpuno drugačiji olimpijski duh.
Godine 1928. Coca-Cola je sponzorirala Olimpijske igre u Amsterdamu, te kako ističe Međunarodni olimpijski odbor (MOK), sponzorirala je “svake Olimpijske igre od tada”. To je, naravno, uključivalo i Olimpijske igre 1936. godine u Berlinu, koje je Adolf Hitler iskoristio kao izlog za svoj javno-privatni nacistički režim.
Koja je stvarna priroda i svrha globalne institucije koja može prihvatiti i kombinirati američki "kapitalizam" Coca-Cole; s njemačkim "nacionalsocijalizmom"; ili kasnijim ruskim i kineskim "komunizmom"?
Možemo vidjeti što zapravo predstavlja olimpijski entitet, sa sjedištem u Švicarskoj, putem njihove web stranice.
MOK puno govori o “Razvoju”, tom lukavom pojmu koji zapravo opisuje izvlačenje svih mogućih bogatstava iz ljudi i prirode, kao i njihovo prebacivanje u džepove samih “programera”.
Jedan od navedenih ciljeva onoga što MOO naziva "Olimpijska solidarnost" jest "poticanje vlada i međunarodnih organizacija neka uključe sport u službenu razvojnu pomoć".
Ovaj potonji izraz je tehnička kategorija koju koristi Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj – sa sjedištem na bivšem imanju Rothschilda, Chateau de la Muette, u Parizu – za mjerenje inozemne pomoći, koja može biti u obliku nizova vezanih potpora, ili zajmova.
Ovo detaljno zanimanje za financijska pitanja čini se prilično čudnim za olimpijski pokret - utemeljen na ljubavi prema tjelesnom vježbanju i “etičkim načelima”...
Postoje globalne mreže tzv. projekata dotjerivanja, svi sa sličnim imenima, koje je postavila globalna mafija kako bi izbacila poslušne opunomoćenike, koji bi bili na čelima uprava njihovog korumpiranog carstva.
Najozloglašeniji od svih jest bio projekt "Mladih globalnih vođa Svjetskog ekonomskog foruma"; ali postojao je i “le program Young Leaders” i “Les Young Leaders franco-britanniques” u Francuskoj, zatim: projekt Queen's Young Leaders u Ujedinjenom Kraljevstvu i Commonwealthu; Commonwealth Future Leaders; Future Leaders Network Ltd sa sjedištem u Londonu; projekt Future Leaders na Novom Zelandu; talijanski projekt Young Leaders; Asia 21 Young Leaders shema; Africa Leadership Initiative Young Leaders sa sjedištem u Johannesburgu… Dobili ste sliku.
Pripremite se za šok, jer Međunarodni olimpijski odbor, također, ima Program za mlade lidere!
Ovaj program se može pohvaliti činjenicom kako su 94 odabrane osobe "utjecale" na više od 30.000 života u 66 zemalja, baveći se pritom - ni manje, ni više - implementacijama 10 ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda.
"Poznavanje UN-ovih ciljeva održivog razvoja" čak je navedeno kao ključni atribut za kandidate.
Web stranica dalje objašnjava: “Program MOO-a za mlade vođe provodi se tijekom četiri godine, kako bi se sudionicima dalo dovoljno vremena neka prođu kroz faze razvoja društvenog poslovanja/projekta koji pruža lokalizirano sportsko rješenje za gorući izazov u njihovim zajednicama....Svaka godina programa osmišljena je oko razvoja mladih lidera i njihovog društvenog poslovanja/projekta koji se temelji na sportu....Sve u svemu, put naučavanja obuhvaća širok raspon predmeta i stručnjaka, u područjima kao što su dizajn usmjeren na čovjeka, izrada prototipa, mapiranje ekosustava, vještine vođenja, segmentacija kupaca, odnosi s javnošću, prikupljanje sredstava, mjerenje utjecaja, istraživanje korisnika, testiranje korisnika, digitalni komunikacije i financije”.
"Mjerenje utjecaja" se naravno odnosi na "investiciju" utjecaja, digitalni podređeni sustav usko povezan s UNSDG-ovima i projektom pametnog grada Četvrte industrijske revolucije zvane The Great Reset.
Daljnjom izvanrednom slučajnošću, MOO se također može pohvaliti vlastitim, datumski vezanim programom "Agenda", na liniji globalističke "Agende 2030".
Najnovija verzija zove se “Olimpijska agenda 2020+5” i od samog početka njen jezik odjekuje onom WEF-ovog Klausa Schwaba, u njegovoj ozloglašenoj knjizi iz 2020. godine: "Covid-19: The Great Reset".
Pod naslovom 'Olimpijski pokret: pretvaranje izazova u prilike', izjavljuje: "Dok pokrećemo Olimpijsku agendu 2020+5, slogan 'promijeni ili budi promijenjen', koji je inspirirao Olimpijsku agendu 2020. postaje uvjerljiviji nego ikad. Nedavno smo vidjeli pojavu nekih gotovo univerzalnih trendova, od kojih su mnogi ubrzani zdravstvenom pandemijom COVID-19. Svijet više nikada neće biti kao prije krize. Koliko god izazovne okolnosti trenutno izgledale, ako izvučemo prave pouke, možemo iskoristiti prilike koje nam nude. Na taj način pridonosimo oblikovanju svijeta nakon koronavirusa - jačanjem olimpijskih vrijednosti.”
IOC praktički parafrazira Schwaba kada nastavlja: “COVID-19 je ubrzao digitalizaciju društva. Fizički i digitalni svijet postupno se spajaju. To nam daje priliku da dodatno prihvatimo digitalnu tehnologiju kao moćan alat za izravnije obraćanje ljudima i promicanje olimpijskih vrijednosti, imajući pritom na umu kako je trenutno oko polovice svjetske populacije nedovoljno digitalizirano.”
Među preporukama Agende jest neka se "razmotri dodavanje fizičkih virtualnih sportova u olimpijski program"; te neka se "potakne razvoj virtualnih sportova, kao i dodatno uključi u zajednice videoigara".
Dakle, to je ono što se danas misli pod olimpijskim idealom "spajanja u uravnoteženu cjelinu kvaliteta tijela, volje i uma"?
Odjeci iz Davosa ponovno su očiti kada IOC izjavljuje: "Uz utjecaj COVID-19, industrija igara nastavila je rasti, što je istaknuto rastom od 30% u broju igrača; 75% rastom u korištenju igara; vrijednost industrije procjenjuje se na 159 milijardi USD u 2020."
“Video igre spajaju zajednicu s ljudima koji se okupljaju oko svojih strasti”.
Video igre okupljaju zajednice. Da, naravno - kao što je rat - mir; ili kao što je ropstvo - sloboda.
Nepotrebno je reći kako se takozvani "Održivi Razvoj" također spominje u Agendi: "Natjecanje za ograničene resurse sve više dovodi do sukoba, klimatske akcije su na prijelomnoj točki, a međuovisnost između zdravih ljudi i zdravog planeta nepogrešiva je . Usred ovih dokaza, sport je prepoznat kao važan pokretač održivog razvoja. Imamo priliku napraviti stvarnu razliku kroz naš doprinos UN-ovim ciljevima održivog razvoja”.
Iza sve "zdrave" retorike, krije se izrazito nezdrava opsjednutost financijama, i tu postoji preporuka MOO-a neka se "stvore partnerstva s razvojnim bankama, ili drugim razvojnim organizacijama, kako bi se povećala ulaganja u sportsku infrastrukturu i povećao utjecaj sporta na održivi razvoj".
Njihova je zaključna preporuka "inovirati modele stvaranja prihoda" putem "uzajamno korisnih partnerstava usmjerenih na svrhu....i diverzificirati olimpijske izvore prihoda (kao što je globalna e-trgovina, komercijalizacija društvenih medija i igranje igara na Olimpijskim igrama)".
Izjava koja možda najviše rasvjetljava MOO, može se pronaći u odjeljku "Mir i razvoj" na njihovoj web stranici.
Kaže nam: “MOO surađuje s partnerima, uključujući brojne agencije Ujedinjenih naroda, kao i međunarodne vladine i nevladine institucije, na projektima koji koriste sport kao alat za razvoj i promicanje ciljeva održivog razvoja (SDGs)”.
Evo ga, napokon na vidiku: “koristite sport kao alat za razvoj”
Iz svega je sasvim jasno kako je entitet “Olimpijada” samo još jedan ljepljivi pipak uobičajene kriminokratske hobotnice.
Iako njegovi spektakularni inscenirani događaji nisu iste vrste kao svjetski ratovi, lažne pandemije, lažne revolucije, terorizam pod lažnom zastavom, ili druge poznate naprave Velikog resetiranja, oni služe istim gospodarima i istim svrhama.
Kao što smo vidjeli, oni propagiraju i veličaju globalnu kriminokratsku moć, bilo da se ona predstavlja kao nacizam, komunizam ili održivi razvoj.
Također smo vidjeli kako se koriste kao izgovori za društveno čišćenje, za oduzimanje ljudskih prava, za gentrifikaciju urbanih prostora – njihovu konfiskaciju od strane bogatih.
Olimpijske igre isto se koriste za stezanje totalitarne omče oko naših vratova, za ograničavanje našeg kretanja, pojačavanje nadzora i kontrole, za promicanje tehnokracije, digitalizacije i utjecaja na ljude, gurajući nas sve bliže budućnosti koncentracijskih logora koje su naši vladari postavili za nas.
Ali prije svega, oni se bave zarađivanjem novca. Velikih hrpetina novca. Najveća količina zlata ne ide pobjedničkom timu sportaša, već uvijek ide pobjedničkom timu parazita željnih profita.
Zajednice koje su domaćini Igara nemaju, općenito gledano, ekonomske koristi od tog događaja.
Profesor ekonomije Andrew Zimbalist kaže kako samo licitiranje za Olimpijske igre učini gradove žrtvama Međunarodnog olimpijskog odbora, te objašnjava: "One koštaju između 10 i 20 milijardi dolara, te generiraju između 4 i 5 milijardi dolara".
Kao "oruđe za razvoj", Olimpijske igre otvaraju mogućnosti zarađivanja novca onima čije ciljeve promiču.
Oni su reket u ponosnoj fašističkoj tradiciji javno-privatnog partnerstva – sve od postupka nadmetanja do izgradnje dvorana, smještaja i nove prometne infrastrukture predstavlja - olimpijsku priliku za one iznutra neka počine financijsko samoubojstvo.
Korupcija je endemska, čak i bitna, za cijeli ovaj niz. Mito, izrabljivanje, pranje novca – svaki zamislivi oblik profiterstva pokreće i nudi ovaj pakleni mafijaški roadshow.
Ovo nije puko nagađanje. Prošlog su ljeta francuski istražitelji pretražili sjedište organizatora Olimpijskih igara u Parizu, u sklopu istrage o korupciji, vezano uz ugovore povezane s Igrama.
Kao što je čak i izvješće Associated Pressa istaknulo: "Optužbe o korupciji su se više puta nadvijale nad najvećim svjetskim sportskim događajem".
Olimpijske igre su korumpirane, jer je globalno carstvo čiji su dio, sazdano od korupcije.
Pokušaji raznih protivnika tog entiteta neka ometu, ili čak zaustave Olimpijske igre u Parizu, vjerojatno će biti brojni, unatoč svim mjerama osiguranja, represiji i kontrolama.
Ako se truli globalistički teror uspije nastaviti i nakon 2024. godine, nadajmo se kako je ovo posljednji put za ove Igre.
"Ne želimo vaše usrane Olimpijske igre"
Hvala na čitanju. Pozdrav.
(Ma, moram dodati - uz ovaj tekst nekako ide Taylor Swift. Mada se iskreno nadam kako neće ona pjevati na otvorenju te Olimpijade, jer onda imamo kompletirani satanistički ritual (uz sve ove tehnokratske kontrole i maltretiranja). Ma, evo, na kraju ovoga - neka bude Taylor Swift. Pjeva ovdje prekrasna Taylor: "...I wanna kill her...", pa eto - primjereno, zar ne?!)
Add comment
Comments