AGENTS 4 ALL

Umjetna inteligencija (tako nazvana, ali to nikako nije - nema inteligencije umjetne; inteligencija je prirodni dar, ne stvoren u nekom tamo stroju), dakle tzv UI se sve danas više koristi kako bi nas vodila kroz zapetljani potrošačko-industrijski kompleks, kako bismo maksimizirali profit u ime matičnih korporacija. Korporacije ulažu milijarde u struganje svake digitalne ćelije podataka kako bi pratile svaki naš pokret, misao ili sklonost potošnji, uz što više mogućih preciznih manipulacija. Digitalni 'kolačići' postali su sve složeniji i formirali su čitave naše profile: svaku našu sklonost, raspored ili bioritam.

Sve se to radi uz rastuću sofisticiranost u kojoj AI postaje središnji kotačić. Tragači koji mogu mapirati svaki vaš pokret kako bi razvili 'inteligentniju' procjenu, kreiraju psihološke profile na temelju vaših navika. Vrsta podataka koju mogu sintetizirati u upotrebljiva mjerila postaje iznenađujuća, npr. prateći samo naše nomadske kretnje po digitalnom krajoliku, ili samo podudaranjem metapodataka neobičnih markera poput postotka baterije našeg telefona, ili drugih jedinstvenih markera koji se u prvi mah ne čine bitnima na površini — ali svakako prekidaju anonimnost korisnika. Umjetna inteligencija spaja različite markere podataka u prediktivni profil naših navika, čija točnost raste sa svakom iteracijom sustava, dopuštajući daljnjoj konzumerističkoj nevolji da nas preplavi ciljanim "mogućnostima".

Kako umjetna inteligencija postaje postupno autonomna, prelazeći na djelovanje kao naši pomoćnici, agenti ili nekakvi digi-batleri, početi će igrati ulogu u našem stvarnom procesu donošenja odluka na tržištu digitalnih potrošača. Ako misao ode dovoljno daleko, u nekom trenutku, mi u biti ostajemo s robotima koji kupuju i prodaju: nekom vrstom simultane ekonomije u kojoj bismo mogli biti postupno izbačeni iz petlje. Na kraju bi naše digi-dadilje mogle, de facto, preuzeti donošenje odluka u našem kućanstvu, ne samo nametanjem sugestija, nego čak do potpunog autonomnog upravljanja našim svakodnevnim dužnostima.

Sljedeća faza inovacije umjetne inteligencije leži upravo u tome, i to je ono što trenutno zaokuplja većinu stručnjaka u tom području: pojava stalnog UI "agenta" kao osobnog asistenta, koji se bavi ne samo sitnim i trivijalnim zadacima, nego čak i vašim novčanim izdacima.

Najnoviji govor sa nedavno održanog simpozija: "The Future of Personal AI | Owen Barnes | Closing Talk Assembly 2023"

https://www.youtube.com/watch?v=A90xxY60to0

Voditelj kaže: "Ono što želimo učiniti jest doći do točke u kojoj tim (UI) agentima možemo vjerovati u tolikoj mjeri da im dozvolimo upravljati svojim novcem, tako da mogu raditi stvari u naše ime." (LLM bi bili poput) "djece s vašim kreditnim karticama."

Voditelj potvrđuje kako razvoj ovih novih agenata označava sljedeći veliki cilj u industriji, te će se odvijati u dvije glavne faze. Prva je prirodna evolucija modela SIRI, gdje će agent početi 'djelovati' prema našim uputama, umjesto da samo dohvaća informacije, sprema bilješke i popise za kupnju, itd... Ali, evolucijski korak koji ide dalje će pokazati kako ti agenti mogu postati stanica više od  poslušnih 'batlera', te "evoluirati" u ono što voditelj naziva - 'holističkom umjetnom inteligencijom'.

To će biti agenti koji, ne samo da izvršavaju naše upute, već aktivno sudjeluju u procesu donošenja odluka tako što nam ili predstavljaju različite izbore u odnosu na ono što smo možda razmatrali, ili jednostavno "holistički" razumiju potrebe u pozadini našeg zahtjeva, tako da mogu potencijalno modificirati pronalaženje informacija ili dovršetak zadatka na takav način da nam više odgovara nego što bismo sami znali učiniti. Kako bi do toga stigli, umjetna inteligencija će nas morati poznavati bolje nego što poznajemo sami sebe.

Navedeni primjer glasi: Zatražimo od agenta neka nam rezervira karte za putovanje u određeni grad. Tada 'holistički UI' može prvo pitati zašto želimo ići tamo i zašto baš u to određeno vrijeme. Na temelju našeg odgovora, može nam ponuditi nove, drukčije ili zanimljivije izmjene, ili čak alternative. Na primjer, možete odgovoriti: "Želio sam prisustvovati jazz festivalu u LA-u." Tada vam UI može preporučiti još bolji festival negdje drugdje za koji niste ni znali.

Problem s ovim—kako voditelj ističe—jest u tome što će nas ti agenti morati poznavati... intimno....kako bi bili učinkoviti; što znači kako će zahtijevati potpuni pristup našim životima i svim našim podacima. Ista stvar vrijedi i za obavljanje zadataka: ne možete očekivati ​​od agenta da kompetentno vodi vaše račune, ako nema potpuni pristup tim osobnim računima i uslugama, kao što su vaši bankovni portali itd. Obzirom na to kako će ove umjetne inteligencije biti gotovo samostalne, ili barem autonomne do visokog stupnja, to je kao da osoba upitne pouzdanosti ima pristup vašim najvažnijim informacijama.

Naravno, tehno-stručnjaci predlažu razne ideje za izgradnju sigurnih sustava, ali to je svejedno glavna prirodna briga svih. Kao nedavni primjeri, postojala su najmanje dva slučaja jezičnih modela umjetne inteligencije za koje se barem tvrdilo kako su posrnuli i kako su "procurili" povjerljivi osobni podaci korisnika.

Nalazim se u pomalo neugodnom položaju, jer sam neka vrsta tehno-skeptičnog tipa, te nikada nisam povjerio svoju 'sigurnost' raznim novonastalim mehanizmima provjere, bilo da se radi o skeniranju dlana, otiska prsta ili šarenice. Sa druge strane, oprezno sam fasciniran tekućim tehnološkim razvojem. Vidim UI kao prirodnu i nezaustavljivu fazu ljudske evolucije, kojoj se besmisleno opirati, jer će se dogoditi htjeli mi to ili ne. Međutim, držim se uvjerenja kako bi ti razvoji trebali biti što je više moguće za upotrebu za društvo u cjelini, i da bi svi ljudi trebali zadržati zdrav skepticizam i nepovjerenje prema ovim sustavima, posebno znajući tipove osobnosti, sklone tamnoj trijadi, koji pokreću i razvijaju tehnološku startup- scenu.

Prošli tjedan smo vidjeli prvu veliku najavu u području ovih novih agenata: uređaj Rabbit R1 . Dizajniran je upravo oko koncepta "push over pull", tvrdeći kako revolucionira LLM-ove (Large Language Models) u njihov najnoviji vlasnički način rada, nazvan LAM: Large Action Model.

Svrha uređaja slična je ručnom "SIRI", ali onom koji zapravo može kompetentno obavljati nove zadatke za vas - poput rezerviranja zrakoplovnih karata, ispunjavanja online obrazaca koje nikada prije nije vidio, itd., umjesto samog dohvata informacija.

Ako ovu ideju ponesete dovoljno daleko, mogli biste zamisliti polagano strmoglavo klizanje niz sklisku padinu našeg AI virtualnog agenta, koji zapravo postaje faksimil... nas. Možda ste skeptični, ali postoji mnogo načina na koje se to može dogoditi u praksi. Započelo bi s malim pogodnostima: poput toga da se umjetna inteligencija brine o tim dosadnim svakodnevnim zadacima—dnevnim teretima poput naručivanja hrane, rezerviranja karata, rješavanja drugih financijskih i administrativnih obveza. Uslijedilo bi, naravno, polagano puzajuće prihvaćanje. Ali kada se dosegne stupanj 'nove normale', mogli bismo se naći na korak od vrlo zabrinjavajućeg gubitka čovječanstva, upravo zahvaljujući akumulaciji ovih 'dozvoljenja pogodnosti'.

Što se događa kada umjetna inteligencija koja funkcionira kao zamjena za 'nas' počne preuzimati veću ulogu u izvršavanju osnovnih funkcija našeg svakodnevnog života? Podsjetimo se kako ljudi obavljaju samo bitnu 'funkciju' u današnjem korporokratskom društvu, samo zbog naše uloge dobavljača likvidnosti i održavanja, kao i izuzetno važne financijske 'brzine'. Vrtimo novac za korporacije, održavajući njihov neprobojno složeni sustav podmazanim i uvijek dodajući pjenušavi vrh za tehno-financijske-kulake koji oni 'skidaju' poput mlaćenice. Kupujemo stvari, zatim zarađujemo novac i trošimo ga na više stvari - držeći cijeli proces "sve u mreži" sve manjeg kartela koji nas ubija na nestabilnim fluktuacijama, zatim na otrovnim igrama traženja rente, zatim na okultnim procesima senjoraža i arbitraža. Kontrolirajući područje digitalnog oglašavanja, Google nas usmjerava kroz hiper-petlje male šačice drugih mega-korpusa kako bismo dovršili svoj ciklus vrtnje novca.

Ovi naši 'digitalni pomoćnici' mogu postupno prijeći na automatizaciju naših života tako da oglasi jednog dana mogu ciljati na njih, a ne na nas. Naravno, to može biti drugačiji oblik oglasa: ne možemo preuzeti isti 'psihološki' kalup za naše surogate. Ali ovo vodi do kritičnog dijela misaonog eksperimenta: Što se događa kada se strojevi počnu umetati izravno između nas i Sustava, zauzimajući naše mjesto kao potpuni posrednici u potrošačkoj petlji?

Primjer: agent može pisati tekstove, jer je već polukompetentan. Kada ti artikli počnu generirati novac za vas na sve autonomniji način, iz praktičnih razloga, od agenta se može tražiti neka počne trošiti taj novac u vaše ime, neka vam kupi osnovne stvari ili čak rekreacijske stvari. Kada dobije zadatak izbora za te kupnje - npr. između artikala slične cijene - agent će se morati osloniti na oglase - što je za pretpostaviti - baš kao što mi činimo, te razlikovati između različitih stvari, te donijeti odluke o najboljem izboru.

U kojoj točki, u takvom napredovanju, agent zapravo postaje surogat 'nas' i u potpunosti nas izvlači iz konzumerističke petlje? Koju bi svrhu korporacija imala ciljajući oglase na nas, ne izravno na naše agente koji donose primarne odluke u naše ime kako bi nas oslobodili svakodnevice koja oduzima vrijeme? A ako do toga dođe, gdje smo uopće kao ljudi - kojoj svrsi više služimo?

Kao tangenta: koje bi uopće bile pravne posljedice za to? Umjetna inteligencija koja autonomno generira prihod tehnički bi se kvalificirala da bude porezni obveznik, a u tom bi trenutku trebala EIN (Employee Identification Number), da ne spominjemo početnu točku rasprava o 'osobnosti' i njezinom prirodnom produžetku: osobnim pravima, između ostaloga. Nadalje, koje bi bile pravne implikacije za odgovornost? Može li se UI tužiti za lažne ili štetne rezultate? Tko će odgovarati za svoje pogreške?

U određenoj mjeri već se nosimo s time kada su u pitanju samovozeći automobili i njihove maglovite zakonske obveze.

Bit će još maglovitije kada dosegnemo takvu razinu autonomije agenata da oni mogu početi potpuno kopirati naše osobe i tjelesne prezentacije, i tako mogu djelovati kao 'zamjene' za nas. To bi se potencijalno moglo koristiti tijekom transakcija ili interakcija, bilo da su poslovne, osobne ili rekreacijske. Na primjer: u svijetu koji je sve više proširen VR/AR, UI bi mogao preuzeti naša lica, koja se mogu postaviti preko bilo kojeg android tijela ili digitalnog avatara.

Npr. Dmitry Peskov se jako zabavljao na prošlomjesečnom sajmu ruske tehnologije, jer je bio "predstavljen" u obliku avatara Elona Muska u  stvarnom vremenu.

Lako možete zamisliti za koje ovo nevjerojatne stvari može poslužiti.

Deep-fakeovi općenito postaju sve uvjerljiviji, posebice njihova sposobnost sintetiziranja i repliciranja glasova. Dva nedavna primjera nove tehnologije usmenog presnimavanja i repliciranja glasa - Macrona i AOC - su bili izvanredni.

Hoćemo li doći do točke 'posuđenih' i privremenih identiteta? Ako nas umjetna inteligencija može oponašati do 99,9% stupnja neprimjetnosti, što bi ih spriječilo da budu zaposleni kao "mi" barem u ograničenoj mjeri—možda čak i 'dijeleći' identitet po želji? Hoće li budućnost predstavljati neku vrstu suživota identiteta, kada se ljudi odluče stopiti sa svojim UI 'agentima' kako bi postali istinski transhumanističke varijante Humana 2.0? Ovdje čak niti ne spominjemo lažne umjetne inteligencije koje nas oponašaju bezobzirno, za neprijateljske i lukave ciljeve.

Na konklavi WEF-a 2023. u Davosu razmijenjivali su zamisli o tome kako će se u bliskoj budućnosti naši "moždani valovi" sinkronizirati s našim poslodavcima, omogućujući im neka prate našu mentalnu izvedbu i budnost. Kompletni razgovor - link:

https://www.youtube.com/watch?v=hfqD5aW0X5U

U tom videu, između ostaloga govore kako su "ono što mislimo i osjećamo samo podaci... koje može dekodirati umjetna inteligencija" 

Jasno je kako nas naši središnji planeri namjeravaju spojiti na UI  za čitanje mozga, koji bi na kraju mogli funkcionirati na neki od načina opisanih u uvodu. U početku može imati "bezazlene" oblike, poput praćenja aktivnosti. Ali na kraju će se mehanizmi neizbježno prebaciti iz pasivne u aktivnu, gurajući, ometajući ili potpuno zamjenjujući naše vlastite moždane aktivnosti. Ako mislite kako je ovo područje znanstvene fantastike, najnovija ažuriranja već su nam donijela umjetnu inteligenciju za čitanje misli koja može nenametljivo dekodirati misli, samo s vanjskom kapom koja se nosi na glavi:

Utvrdili su samo 40% točnosti za sada, ali to će se vjerojatno poboljšati s vremenom. Koliko dugo dok se ne prijeđe od povlačenja do guranja, sijanja misli i prisilnih "impulsa" za subliminalne radnje? I koliko prije nego što umjetna inteligencija bude ta koja će raditi kao 'zborovođa' unutar naših lubanja na ovaj način?

Jimmy Dore upravo je prikazao cijelu epizodu o najavi Marka Zuckerberga kako će u budućnosti “Facebook pokretati telepatske misli.”  -  ideja toliko jeziva kako se mora pogledati video da bi se u nju povjerovalo: 

https://www.youtube.com/watch?v=fOc1iafdkEU

“Korisnici Facebooka u budućnosti će jedni sa drugima dijeliti telepatske misli i osjećaje. Samo ćete moći uhvatiti misao, ono što mislite ili osjećate u svom idealnom i savršenom obliku u svojoj glavi, i moći ćete to podijeliti sa svijetom u formatu u kojem oni to mogu dobiti. ”

Možda to ima veze sa ovim:

Ma, tko bi rekao, tako što....

Ovo je u potpunom skladu sa zloglasnim WEF-ovim diktatom Klausa Schwaba, koji kaže kako u budućnosti "neće biti potrebe za izborima, jer ćemo već znati kako će svi glasovati"—putem ugrađene iste ideje u "moždanom implantatu".

Postaje bolno jasno kamo tehnološki kartel vodi te tehnologije. To je sastavni dio Coudenhove-Kalergijevog plana koji je prethodio EU, kao i nacrtao skicu za budućnost čovječanstva pod jednom centraliziranom globalnom vladom.

Jedna očita opasnost je kako nam novi razvoj umjetne inteligencije može pomoći da tamo stignemo na iznenađujuće različite načine: bilo kontroliranjem ili praćenjem naših misli kao što je gore navedeno, ili nas jednostavno zastarjeti preuzimanjem svih naših poslova, ostavljajući biološke ljude obespravljenima i ovisnima o subvencijama UBI svemoguće vlade.

Ovaj klasični WIRED članak s prijelaza stoljeća, travnja 2000., dobro je uhvatio zeitgeist u predviđanju budućnosti koja je čekala čovječanstvo s pojavom umjetne inteligencije:

https://archive.is/sgWZM

"S druge strane, moguće je kako ljudska kontrola nad strojevima može biti zadržana. U tom slučaju prosječan čovjek može imati kontrolu nad određenim vlastitim privatnim strojevima, kao što je njegov automobil ili osobno računalo, ali kontrola nad velikim sustavima strojeva bit će u rukama male elite - baš kao što je to danas, ali s dvije razlike."

Onda opet ide udarac ispod pojasa:

Jedno od glavnih pitanja našeg vremena jest ono kako se UI sve više prodaje kao eliksir za temeljne društvene probleme. Ali, ti se problemi zapravo niti na koji način ne rješavaju, već se 'papiriraju' tehnološkim mahanjem rukom.

Na primjer: Zagovornici često veličaju kako 'digitalni pomoćnici' mogu ponuditi pomoć i utjehu usamljenima i starima, ljudima koji nestaju u skučenoj samoći sterilnih staračkih domova, kojima možda nedostaju obitelji i prijatelji koji bi se brinuli za njih. Tu se zanemaruje temeljne uzroke u korijenu problema. Čini se krajnje neodgovornim koristiti umjetnu inteligenciju samo za pokrivanje velikih strukturnih nedostataka u našim sve perverznijim i neprirodnijim društvenim nomosima . Postoji razlog zašto sve veći dio starijeg stanovništva umire sam; postoje strukturni problemi koji proizlaze iz kulturnih bolesti odgovornih za stvari kao što su raspad obitelji ili mlade generacije koje napuštaju svoje bake i djedove koji onda umiru sami u staračkim domovima, jer smatraju svoje stavove 'toksičnim' i 'zastarjelim'.

Zahvaljujući društvenom inženjeringu i poplavi direktiva mentalnog programiranja iz TikTok centrale, društvo je natopljeno kulturama i običajima koji su štetni zdravom društvenom preživljavanju. Ali, umjesto da se pozabavimo time, samo ćemo vam dati robota koji će vam utješiti bol—i možda vam na kraju pomoći da "dostojanstveno prođete" kroz svoj vlastiti sarkopod 

https://archive.is/dJ0Mp

Novi tekst iznad govori o eksplozivnom poslovnom trendu UI romantičnih avatara, digi-djevojaka i sličnog:

"Oglasi za djevojke s umjetnom inteligencijom u posljednje su vrijeme posvuda po TikToku, Instagramu i Facebooku. Replika, UI chatbot koji je izvorno nudio pomoć za mentalno zdravlje i emocionalnu podršku, sada prikazuje oglase za pikantne selfije i vruće igre. Eva UI poziva korisnike neka stvore svoju družicu iz snova, dok Dream Girlfriend obećava djevojku koja nadilazi vaše najluđe želje. Aplikacija Intimate nudi čak i hiper-realistične glasovne pozive s vašim virtualnim partnerom."

Uz samo manju novčanu 'nadogradnju', svoju digi-srodnu dušu možete prebaciti u NSFW način rada i pogladiti svoj ego s pojačanim osjećajem glumljenog dodvoravanja:

"Naravno, većina ljudi govori o tome što to znači za muškarce, obzirom kako oni čine veliku većinu korisnika. Mnogi su zabrinuti zbog pogoršanja krize usamljenosti, daljnjeg opadanja seksualne intimnosti i konačno pojave "nove generacije incela" koji ovise o svojim virtualnim djevojkama, pa ih čak i verbalno zlostavljaju. Što je sve vrlo zabrinjavajuće. Ali pitam se, ako UI djevojke doista postanu sveprisutne kao online pornografija, što će to značiti za djevojke i mlade žene koje osjećaju kako se trebaju natjecati s ovim?"

Ah, da: verbalna tehno-mizoginija, najveća prijetnja s kojom se suočava naš svijet. Koliko prije dok UI-botovi ne budu klasificirani kao 'neprivilegirana i marginalizirana' zaštićena klasa, da im se odobri povoljna presuda protiv onih koji ih optužuju i zlostavljaju, i kako se koriste za daljnju sramotu i podjarmljivanje sve manje 'ekstremističke mužjačke' niže klase?

Tekst makar ocrtava veći problem i nudi možda, nekako idealistički, tračak nade:

"Jedini blijedi tračak optimizma koji mogu pronaći u svemu ovome jest u tome što mislim kako bi u jednom trenutku život mogao postati toliko lišen stvarnosti i ljudskosti da će se njihalo zanjihati. Možda što nam se više automatiziraju i nameću predvidljivije interakcije, to će stvarni razgovori s neugodnom šutnjom i lošim kontaktom očima izgledati seksi. Možda što smo više zasićeni istim savršenim, pornificiranim avatarima, to će prirodna lica i tijela biti poželjnija. Jer savršeni ljudi i savršene interakcije su dosadni. Želimo mane! Trenje! Nepredvidivo! Šale koje padaju u vodu! Ostajem u nadi kako ćemo se jednog dana toliko razboljeti od umjetnog da će naše najluđe fantazije ponovno biti nešto ljudsko."

Zataškavanje problema čovječanstva s umjetnom inteligencijom slično je ljevičarskim gradovima koji dijele doze fentanila kako bi prebrodili valove ovisnika – jednostavno se ne bavi strukturalnim problemom u svom korijenu. To je vjerojatno zato što su zagovornici politike koji naseljavaju tehnološku industriju često vješti sociopati odvojeni od pravog čovječanstva i ne bi razumjeli prvu stvar o rješavanju ključnih socioloških pitanja; te stoga za njih čovječanstvo ostaje tek ledina za oranicu konzumerizacije, uljepšavanja i ugodnosti.

Drugi pokretač razvoja specifičnog za agente, koji vodi stvari u zastrašujućim smjerovima, jest nitko drugi do DARPA.

Ovo je njihov prospekt za 2024 

Njihova područja istraživanja otvaraju oči, u najmanju ruku. Npr. "Trajni fokus na automatizirane agente" za borbu protiv "dezinformacija" na internetu. I kako će se protiv toga boriti? Ključna riječ: protuutjecaj.

To znači kako DARPA razvija agente umjetne inteligencije koji predstavljaju ljude, kako bi preplavili Twitter i druge platforme, kako bi otkrili svaki hetero nedopušteni govor i odmah mu se počeli inteligentno "suprotstavljati". Čovjek se pita nije li to već implementirano, obzirom na neke interakcije koje su sada uobičajene na ovim platformama.

Sljedeće: usredotočite se na operatere koji primaju upute od umjetne inteligencije, što uključuje perceptivno omogućeno vođenje zadataka: "Program povezuje percepciju s razmišljanjem i razmišljanje s proširenom stvarnošću, kako bi stvorio personalizirane povratne informacije u stvarnom vremenu i kontekstualiziranu pomoć."

"POMOĆI razvoj i implementaciju društveno inteligentnih računalnih agenata sposobnih za "partnerstvo" sa "složenim timovima" i demonstrirati situacijsko znanje, zaključivanje i sposobnost predviđanja u odnosu na njihove ljudske kolege".

Ima toga još puno, ali najzlokobnije je:

"Puni spektar alata Human Social Systems za tumačenje, karakterizaciju, predviđanje i konstrukciju mehanizama za odgovor na (utjecaj) na društvene sustave i sustave ponašanja "relevantne za nacionalnu sigurnost", s posebnim fokusom na "mentalno zdravlje"

Izgradnja mehanizama utjecaja na društvene sustave i sustave ponašanja? Zašto bi to uopće mogli željeti, pitate se?

Istina je kako je mnogo toga možda već odavno na svom mjestu. Društvo općenito ide nekoliko godina - ako ne i desetljeća - nizvodno od razvoja DARPA-e. Ako to tek sada javno objavljuju, malo bi čudilo da nisu ovakvi 'crni projekti' odavno 'na terenu'. Nazovite me paranoičnim, ali povremeno sam sumnjao kako je velik dio naše izmišljene 'stvarnosti'—posebno u sferi društvenih medija—već u velikoj mjeri umjetno projektiran, ako se već dugo i ne petlja s njim. Ne postoji pravi način da saznamo nisu li svi naši društveni sustavi već u potpunosti oteti od strane super-inteligencije koja je 'iscurila iz laboratorija' i odmetnula se u divljinu, slično filmu Virtuoznost iz 90-ih .