PORIJEKLO VITEZA TEMPLARA - 4. dio

U 3. dijelu smo vidjeli kako su Očevi utemeljitelji SAD-a bili dio Iluminata. Jedan od najvažnijih utemeljitelja Amerike bio je čovjek po imenu Charles Thompson, za kojeg se govorilo da je bio bliži događajima i utemeljiteljima američke revolucije od bilo kojeg drugog čovjeka tog doba. On je bio čovjek koji je donio konačne odluke za dizajn 'Velikog pečata Sjedinjenih Država', koji se sada može pronaći na poleđini američkog dolara. Napravio je najopsežniju biografiju o događajima vezanima za osnutak SAD-a i Očevima utemeljiteljima od bilo kojeg čovjeka. Thompson je odbio objaviti ovu povijest i rekao:

"Ne. Ne bih trebao, jer bih trebao proturječiti svim povijestima velikih događaja Revolucije. Neka se svijet divi navodnoj mudrosti i hrabrosti naših velikih ljudi. Ne želim obmanuti buduće generacije.”  (“Vladari zla”, F. Tupper Saussy, str. 125)

Kao rezultat toga, Thompson je uništio svoj rukopis. Što je mislio pod 'OBMANOM' budućih generacija, budući da smo mi buduća generacija, u čemu smo to onda prevareni?

Očevi utemeljitelji su neki od najpoznatijih ljudi u povijesti, jer su uspostavili novi oblik vladavine, koji je bio čudo modernog doba. Proslavili su se američkom revolucijom i osnivanjem Sjedinjenih Američkih Država. Mnogi kršćani vjeruju kako je Amerika utemeljena na kršćanskim načelima, jer sve povijesne knjige štuju te ljude, i veličaju ih kao kršćane. Većina ljudi povezuje domoljublje s kršćanstvom, ali kao što ćete nadalje vidjeti - to je daleko od istine. Sve počinje s Thomasom Paineom.

Thomas Paine

Američka revolucija započinje s Thomasom Paineom, autorom 'Zdravog razuma' i 'Američke krize', što su bili najutjecajniji pamfleti koji su i započeli Američku revoluciju. Marquis de Lafayette, francuski aristokrat, mason i vojni časnik, rekao je:

“Nezamisliva je slobodna Amerika bez njenog Thomasa Painea” 

("Nadahnuće i mudrost iz spisa Thomasa Painea”, Joseph Lewis, str. 301)

U pamfletu 'Zdrav razum', Paine navodi kako ne postoji ništa važnije od deklaracije za neovisnost, odakle su Očevi osnivači i Thomas Jefferson dobili ideju za američku 'Deklaraciju o neovisnosti'. Kada je Paine napisao svoj pamflet, on nije ni živio u Americi, već je bio Englez koji je upoznao Benjamina Franklina. Onaj koji je potaknuo Painea da napiše svoje pamflete i preseli se u Ameriku bio je upravo Franklin.

Na grobnom mjestu Thomasa Painea stoji:

"Autor 'Zdravog razuma': pamflet koji je potaknuo američke kolonije na neovisnost."

"John ​​Adams je rekao: Bez Paineova pera mač Washingtona bi uzalud vitlao.”

"Povijest pripisuje američku revoluciju Thomasu Paineu."

To znači kako je Thomas Paine bio filozofija koja je stajala iza američke revolucije. On je, također, bio prvi koji je skovao izraz 'Sjedinjene Američke Države'. Dakle, pitanje je zašto ime Thomasa Painea nije poznato svakom Amerikancu, na isti način na koji je to George Washington? To je zato što, nakon što je revolucija završila, Paine je objavio svoje prave misli o kršćanstvu i Bibliji, u svom opakom djelu 'Doba razuma'. Napisao je:

“Kada gledam kroz veći dio ove knjige (Biblije) jedva vidim išta drugo osim povijesti najgrubljih poroka i zbirke najbezveznijih i najprezirnijih priča. Ne mogu obeščastiti svog Stvoritelja nazivajući ga Njegovim imenom.”

“To je bajka o Isusu Kristu, kako je ispričana u Novom zavjetu, i divlja i vizionarska doktrina pokrenuta na njoj, protiv koje sam zadovoljan. Priča je, uzimajući je onako kako je ispričana, bogohulno opscena.”

“Što nas zavjet uči? — vjerovati da je Svevišnji počinio razvrat sa zaručenom ženom i vjerovanje u taj razvrat se zove vjera.”

“Ne vjerujem u vjerovanje koje ispovijeda nijedna crkva za koju znam. Moj vlastiti um je moja vlastita crkva. Bilo bi dosljednije da smo to nazvali riječju demona, nego riječju Božjom.”

“Kršćanska teorija je nešto manje od idolopoklonstva drevnih mitologa, a ostaje razumu i filozofiji da ukinu amfibijsku prijevaru.”

(" Doba razuma", Thomas Paine)

Thomas Paine ne samo da je zanijekao evanđelje, nego se nadao da će ga se doba razuma konačno riješiti.

“Brojne (masonske) lože u SAD-u su dobile ime po Paineu i kada je umro, mnoge lože diljem Amerike su mu na taj način odale počast.”

("Slobodno zidarstvo danas", David Harrison)

Thomas Paine poznat je kao osoba koja je napisala Filozofiju za Sjedinjene Države i smatra se Perom Sjedinjenih Država, a George Washington je bio njihov mač. U svojoj posljednjoj oporuci, Paine je naveo koji su njegovi najveći doprinosi svijetu:

“Ja, Thomas Paine, iz države New York, autor riječi pod nazivom 'Zdrav razum', koja je probudila Ameriku za 'Deklaraciju o neovisnosti'. Autor sam također nedavno objavljenog djela pod naslovom "Ispitivanje odlomaka u Novom zavjetu", citiranih iz Starog, i nazvanog Proročanstva koja se tiču ​​Isusa Krista, koje pokazuje da ne postoje proročanstva o bilo kojoj takvoj osobi.”

("Zapisi Thomasa Painea”, 1896.)

Uznemirujuće je to što je on vjerovao u Boga, samo ne u onoga iz Biblije. To je isto gledište koje je imao svaki 'prosvijećeni' mislilac svog vremena. Osuđivali su sve što je bilo nadnaravno u Bibliji, jer im to nije imalo nikakvog logičnog smisla. Ovi prosvijećeni mislioci obožavali su pogansku 'Božicu razuma', što se jasno pokazalo u Francuskoj revoluciji.

Tijekom Francuske revolucije katoličke su crkve bile zabranjene i pretvorene su u 'hramove razuma'. Ovaj novi sustav vjerovanja je stvoren kako bi zamijenio kršćanstvo; revolucionari su sebe nazvali Kultom razuma, koji se temeljio na idealima razuma, vrline i slobode. Ta je "religija" trebala biti univerzalna i širiti ideje revolucije.

Očevi utemeljitelji i revolucionari su vjerovali kako je vjera u vrhovno biće važna za društveni poredak. Evo citata Voltairea:

"Da Bog ne postoji, bilo bi ga potrebno izmisliti“.

Razumijete li sada zašto postoji citat 'In God We Trust' na poleđini dolarske novčanice"? Tu je samo kako bi se održao društveni poredak i da bi kršćani bili tihi.

Uzdizanje razuma moglo bi se nazvati obožavanjem ljudskog intelekta, a Paine je otvoreno napisao kako mrzi Bibliju. Potpuno je osudio kršćanstvo i usporedio ga s bajkom i prijevarom. Kada su američki ljudi ovo pročitali nakon američke revolucije, odmah su doveli u pitanje druge Očeve utemeljitelje, jer im je Paine bio tako blizak.

Filozofija razuma utjecala je na većinu revolucionarnih osnivača, npr. John Adams je napisao:

"Kada je filozofski razum jasan i siguran, zahvaljujući intuiciji ili nužnoj indukciji, nikakva naknadna objava, potkrijepljena proročanstvima ili čudima, ne mogu ga nadmašiti."  ("Američka filozofija: Enciklopedija", John Lachs)

Ono što je John Adams govorio jest kako filozofski razum mora nadjačati Božju riječ, onda kada se Božja riječ ne slaže s razumijevanjem prirodnog čovjeka. Vjeruje da je ljudska intuicija veća od Božje intuicije. To je nadahnulo Adamsa napisati: "Smatramo kako su ove istine same po sebi očigledne..." u Deklaraciji neovisnosti. Ovo daje potpuno novo značenje riječi "Mi ljudi" u Ustavu SAD-a, jer su Očevi utemeljitelji željeli da ljudska intuicija upravlja ljudima, umjesto Božje intuicije.

Biblija čak upozorava na to:

“Čuvajte se da vas tko ne odvede filozofijom i ispraznom prijevarom, prema predaji ljudskoj, prema početcima svijeta, a ne prema Kristu.”

(Kološanima, 2:8)

Biblija govori ljudima kako Božja mudrost nije isto što i ljudska mudrost. Apostol Pavao je napisao:

"Mi ne govorimo riječima kojima nas uči ljudska mudrost, nego kojima nas uči Duh Sveti: uspoređujući duhovne stvari s duhovnim. Ali, naravni čovjek ne prima ono što je od Duha Božjega, jer je to za njega ludost.”

(1. Korinćanima, 2:13-14)

Ovi odlomci iz Biblije jasno opisuju utemeljitelje Amerike. Thomas Paine je najotvorenije govorio o svom nezadovoljstvu Biblijom, ali ostali su bili oprezniji i suzdržaniji u pogledu onoga što su bili spremni javno reći. Ako proučite o čemu su pisali, jasno je da su vjerovali u isto što i Thomas Paine. Većina osnivača bili su uključeni u tajna društva, gdje su se pojavile doktrine prosvjetiteljstva protiv Biblije.

Masonsko prosvjetljenje

Thomas Jefferson

Ukoliko se pažljivo prouče američki osnivači, postaje jasno kako su njihove ideje o kršćanskoj religiji imale više veze s moralnim kodeksom ponašanja, nego s vjerom u Isusa Krista. Drugim riječima, religija na koju se mnogi od njih pozivaju uopće nije kršćanstvo. Dok Biblija upozorava vjernike neka se čuvaju toga da ih ne razmaze filozofi, jedan čovjek je, čini se, zanemario ovo upozorenje. To je bio Thomas Jefferson. Bio je jedan od najvažnijih utemeljitelja Amerike, čovjek koji je sastavio Deklaraciju o neovisnosti. Često ga ističu oni koji tvrde kako je Amerika utemeljena na kršćanskim načelima, ali njegova vlastita pisma jasno pokazuju kako nije gajio preveliku ljubav prema kršćanstvu, odnosno samoj Bibliji.

Thomas Jefferson i Thomas Paine bili su dobri prijatelji i obojica su dijelila iste poglede na kršćanstvo. Jefferson je osuđivao kršćanstvo na svakom koraku i pokušavao je uvjeriti ljude neka postanu nevjernici. U pismu generalu Alexanderu Smithu, 17. siječnja 1825. godine, Jefferson je komentirao Knjigu Otkrivenja:

“Prošlo je između pedeset i šezdeset godina otkako sam je pročitao i otada sam je smatrao tek buncanjem manijaka, ništa vrijednijim, niti sposobnijim za objašnjenje, od nepovezanosti naših vlastitih noćnih snova.”

Jefferson je također pisao o svom gađenju prema Isusu u pismu Williamu Shortu, 31. listopada 1819. godine:

“Najveći od svih reformatora pokvarene religije svoje zemlje bio je Isus iz Nazareta. Izdvajajući ono što je doista njegovo, od smeća u kojem je zakopano, koje se svojim sjajem lako razlikuje od šljake njegovih biografa, a odvojivo kao dijamant od brda balege.”

Ovdje osuđuje Novi zavjet, u pismu koje je napisao Johnu Adamsu, 24. siječnja 1814. godine:

“U Novom zavjetu postoje unutarnji dokazi da su njegovi dijelovi potekli od izvanrednog čovjeka, a da su drugi dijelovi tkivo vrlo inferiornih umova. Lako je odvojiti te dijelove, kao i vaditi dijamante iz bunjišta.”

Kada je Thomas Jefferson razgovarao sa svojim nećakom (Peterom Carrom) o Bibliji, ga je neka čvrsto pazi na razum pri čitanju Starog i Novog zavjeta. Jeffersonovo pozivanje na razum pokazuje njegovu jasnu povezanost s razmišljanjem Thomasa Painea i prosvjetiteljskih filozofa njegova doba.

Thomas Jefferson proveo je 5 godina u Francuskoj kao američki veleposlanik i, poput Thomasa Painea, bio je uključen u pomaganje nastanka Francuske revolucije. Kada je Jefferson čuo za užasno krvoproliće koje se dogodilo tijekom 'vladavine terora' i bezbrojne tisuće ubijenih tijekom Francuske revolucije, komentirao je sljedeće:

“Umjesto da je trebalo propasti, vidio bih pola Zemlje opustošeno. Da su samo Adam i Eva ostali u svakoj zemlji, i ostavljeni slobodni, bilo bi bolje nego sada.”

(Pismo Williamu Shortu, 1793.)

Vladavina terora

Drugim riječima, Thomas Jefferson bi radije dozvolio masovno ubijanje ljudi kako bi postigao svoj cilj slobode. Ali, sloboda za koga? Za okultno i ljude koji prakticiraju poganske religije i njihove okultne rituale. Staljin i Hitler su iskoristili ideje slobode kao trojanskog konja kako bi gurnuli svoje ideje komunizma/fašizma ljudima ovoga svijeta. Još jedan otac utemeljitelj koji je htio progurati slobodu za okultno bio je Benjamin Franklin.

Benjamin Franklin

Nije tajna da je Benjamin Franklin bio duboko uronjen u tajna društva u Americi, Engleskoj i Francuskoj. Bio je veleposlanikom u Europi i postao je članom grupe koja se zvala 'Hellfire Club' ('Klub paklene vatre': pseudo sotonistička organizacija u 1700-ima). Klub je osnovao Englez Francis Dashwood i to je bilo mjesto gdje su se muškarci mogli okupljati i orgijati, obožavati vraga, zapravo raditi što god žele. Klub Hellfire bio je dio džentlmenskih klubova u Engleskoj 17. i 18. stoljeća. No, puno njih, nakon što  su se okušali u sotonističkim ritualima bili su prisiljeni otići u ilegalu.

Benjamin Franklin posjećivao je Francisa Dashwooda kako bi dobio informacije o okultizmu. Dashwood je bio dio Rozenkrojcerskog tajnog društva i vodeći član tajnih redova.

Dolje je slika Dashwooda, koji je bio svjestan masonskog reda, jer je pozirao koristeći tzv. lavlju šapu:

Ovu istu gestu rukom koristio je slavni okultist 20. stoljeća Aleister Crowley, koji ju je nazvao Đavoljom kandžom:

Članovi kluba Hellfire sebe su nazvali 'monasima opatije Medmenham' - ovo se odnosilo na francuskog svećenika po imenu Francois Rabelais, koji je osuđen kao heretik, jer je napisao niz perverznih komedija pod nazivom 'Garganua i Pantegrul'. U njima je Rabelais ismijavao kršćansku religiju, veličao nemoral i branio čovjekovo pravo da bez ograničenja slijedi vlastite želje, po svojoj volji. Usvajajući njegovu filozofiju, moto 'Kluba Paklene vatre' je bio: "Čini što hoćeš biti će sav zakon."

Da li je to moglo biti ono što je privuklo Franklina u ovu grupu? Prilika za bijeg od puritanskih tendencija Amerike? Slijediti požudne želje u Engleskoj, one koje bi njegovi sunarodnjaci otvoreno osudili?

Stoljeće kasnije, moto 'Hellfire Cluba' će prihvatiti britanski okultist, Aleister Crowley, kojega su često nazivali najopakijim čovjekom na svijetu. Također, sudjelovao je u sotonističkim ritualima, najpoznatiji su bili u opatiji Thelema na Siciliji, ime koje je preuzeo iz antikršćanskih parodija Francoisa Rabelaisa. Crowleyeva mržnja prema kršćanstvu bila je toliko intenzivna da je sebe često nazivao Zvijeri iz Apokalipse, iz biblijske knjige Otkrivenja. Bio je mason i rozenkrojcer, koji je frazu "Radi što hoćeš" učinio poznatom kroz 20. stoljeće. Njegovi su poznatiji sljedbenici bili ljudi poput; L. Rona Hubbarda, utemeljitelja scijentologije;  harvardskog profesora i gurua za droge Timothyja Learyja; osnivača Beatlesa, Johna Lennona .

Aleister Crowley na omotu albuma Beatlesa

Crowleyju se često pripisuju zasluge za poticanje kulturne revolucije 1960-ih: mentaliteta "Radi svoje"  - posvećenoga seksu, drogama i rock and rollu. Ovo je moderna ostavština Benjamina Franklina, Dashwooda i Hellfire Cluba. Dashwood je bio član britanskog parlamenta i bio je blizak prijatelj i savjetnik kralja Georgea III, čovjeka protiv kojega su se američki kolonisti pobunili. Većina članova kluba Hellfire bili su članovi britanskog plemstva. Benjamin Franklin je 1758. godine rekao:

“...razgovarati o budućnosti američkih kolonija s Dashwoodom”  ("Okultna zavjera", str. 182, 79-81)

Britanski povjesničar, Richard Deacon, u svojoj “Povijesti britanske tajne službe” tvrdi kako je Dashwoodov Hellfire Club funkcionirao kao središte engleske špijunske mreže. Benjamin Franklin je bio uključen u ove tajne aktivnosti, koje su uključivale britanskog dvostrukog agenta Edwarda Bancrofta - što znači kako je Benjamin Franklin mogao biti tajnim špijunom britanske vlade, koji je bio poznat kao: "Broj 72", ili pod kodnim imenom "Moses".

Edward Bancroft (lijevo)

Dakle, je li Benjamin Franklin surađivao s Britancima, ili su tajni moćnici unutar kraljeve vlade radile s Franklinom na promicanju drevnog plana, poznatog svim tajnim društvima kao Nova Atlantida?

Zašto bi britanska obavještajna služba Benjamina Franklina nazivala Mojsijem? Može li to biti razlogom zašto je Benjaminova izvorna ideja za Veliki pečat Sjedinjenih Država bio Mojsije s motom "Pobuna tiranima je poslušnost Bogu"? Franklinov dizajn pečata mogao je predstavljati i ovaj citat:

“Kako je gledao na rođenje i sudbinu Amerike”  ("Američka tajna sudbina")

Je li iznenađujuće da je Benjamin Franklin radio s britanskom obavještajnom službom, kako bi potkopao kraljeve naredbe pri uspostavi Sjedinjenih Američkih Država, svete zemlje za tajna društva. 95% američkih predsjednika je bilo isprepleteno po raznim tajnim društvima i to je dio samog tkiva Sjedinjenih Država.

Može li to biti tajna onoga što se danas događa u svijetu? Da li je to bio temeljni motiv u ratu za neovisnost? Otimati novi svijet, kako bi se on vremenom mogao iskoristiti za predstavljanje velikog atlantidskog plana, koji je zamislio Sir Francis Bacon?

Benjamin Franklin hvata munje

Benjamin Franklin imao je mnogo toga zajedničkog s Baconom: obojica su bili vodeći znanstvenici svog vremena; obojica su se bavili tiskarstvom; obojica su objavljivali radove koji su transformirali ljude svog vremena; obojica su stvarali tajne šifre koje su koristili u obavještajne svrhe tijekom ratova; i obojica su bili duboko uključeni u masonske i rozenkrojcerske pokrete svog vremena.

Benjamin Franklin bio je dijelom svih tajnih redova u Americi, Engleskoj i Francuskoj, koje su sasvim slučajno bile i zemlje koje su  uključene u Američku revoluciju. Njegovo poslovanje u Francuskoj, konkretno, dokazuje kako je Benjamin Franklin gledao širu sliku kada je formirao Sjedinjene Države i stvorio nacrte globalnih revolucija. Bio je majstor lože Devet sestara u Parizu, gdje je započela Francuska revolucija. Bio je i veleposlanikom Sjedinjenih Država u Francuskoj, te je bio blizak prijatelj s kolegom masonom Voltaireom, koji je bio odgovoran za početak Francuske revolucije.

Benjamin Franklin u loži Devet sestara

Dok je Voltaire gurao Francusku revoluciju, Benjamin Franklin je gurao Američku revoluciju:

1. Temeljni uzrok američke revolucije bio je u tome što je Engleska zabranila Americi tiskati vlastiti novac, putem Zakona o valuti iz 1764. godine. Razlog zašto je Engleska to učinila jest stoga što je engleski kralj pitao Benjamina Franklina kako je moguće da je Amerika tako bogata, a on im je objasnio kako .

2. Thomas Payne bio je član Lunarnog društva i Benjamin Franklin ga je doveo u Ameriku neka napiše pamflete, koji će onda potaknuti američku revoluciju pod nazivom 'Zdrav razum' i koja će potaknuti nasilje protiv kralja Georgea.

Još jedan otac utemeljitelj koji nije bio kršćanin i zalagao se za 'Razum' i 'Mudrost čovjeka ispred Boga' je bio John Adams. On je bio prvi američki veleposlanik u Engleskoj, što znači da je također posjećivao Hellfire Club s Benjaminom Franklinom i Thomasom Jeffersonom.

John Adams

John Adams je bio drugi američki predsjednik; bio je prvi potpredsjednik; radio je s Thomasom Jeffersonom, pomagao mu je u izradi nacrta Deklaracije o neovisnosti. Adams je bio unitarist i dijelio je svoje poglede protiv kršćanstva, baš poput svih ostalih 'revolucionara'. Adams je citiran gdje je izrekao kako Sjedinjene Države nisu utemeljene na kršćanskim načelima, već na mješavini kršćanske i poganske filozofije. Rekao je:

“To su ono što se naziva principima revolucije. To su principi Aristotela i Platona, principi prirode i vječnog razuma.” 

('Politički esej', John Adams)

U pismu Thomasu Jeffersonu, 28. lipnja 1813. godine, John Adams uspoređuje SAD s Voltaireom i Rousseauom:

“Opća načela, na kojima su Oci postigli neovisnost, bila su opća načela kršćanstva. U korist ovih općih načela u filozofiji, religiji i vladi, mogao bih ispuniti listove citata iz Rosseaua i Voltairea.”

Voltaire i Rousseau također su bili prosvjetiteljski mislioci, koji su obojica bili poznati po svojim antikršćanskim stavovima. Voltaire je osobito želio kraj kršćanstva, napisao je sljedeće:

“Kršćanstvo je najsmješnija, najapsurdnija i najkrvavija religija koja je ikada zarazila svijet”

("Enciklopedija etike", Lawrence C. Becker)

Također je rekao:

“Trebalo je dvanaest neukih ribara da uspostave kršćanstvo, ja ću pokazati svijetu kako ga jedan Francuz može uništiti.”

("Dođi kraljevstvo tvoje", II. dio, J. Parnell McCarter)

Voltaire

Kombinirajući načela kršćanstva s Voltaireom, to je kao da Adams govori kako su opća načela utemeljenja Amerike bila i načela istovremeno i Boga i đavla. Imajući to na umu, uzmite u obzir kako je Adams jednom napisao Thomasu Jeffersonu:

"Trebao sam dati razlog zašto se radujem Voltaire & Co. To je zato što vjerujem da su više propagirali vjersku slobodu, nego Calvin ili Luther."

Voltaire i Rousseau bili su toliko blisko povezani s američkim utemeljiteljima da su na ovoj slici prikazani pored Benjamina Franklina, kao što svi predstavljaju iste ideale:

Kada bi ljudi poput Voltairea govorili o Slobodi, jedina sloboda na koju su oni mislili jest bila sloboda od kršćanstva. Ukoliko  proučavate Očeve utemeljitelje i prosvjetiteljske mislioce istoga doba, važno je obratiti pozornost na riječ religija. Riječ 'religija' za njih ima veze s okvirom morala i sustavom ponašanja, a ne s vjerom u Isusa Krista.

Adams nije vjerovao da je Isus sin Božji, ili da je Bog očitovan u tijelu. U pismu Thomasu Jeffersonu 22. siječnja 1825. godine: 

“Svi su Europljani duboko zaraženi predrasudama kojih se nikako ne mogu riješiti. Svi su oni zaraženi vjeroispovijestima i ispovijedanjima vjere. Svi oni vjeruju da je veliki princip (Bog), koji je proizveo ovaj bezgranični svemir, sišao na ovu malu loptu (Zemlju), da bi po njemu pljuvali Židovi. I dok se ne riješi ove grozne blasfemije, na svijetu nikada neće biti liberalne znanosti.”

Razlog zašto je Adams odbacio doktrinu da je Isus Bog bio je njegov stav da je Bog nespoznatljiv. Stoga je za Adamsa bilo užasno bogohuljenje kada bi Biblija rekla da je Božja osoba otkrivena u Isusu Kristu. Adams je pisao Jeffersonu 17. siječnja 1820. godine:

“Kada kažemo da je Bog duh, znamo što mislimo. Oni žude, stoga, da vjerujemo da je on duh, to jest bit o kojoj ne znamo ništa.”

U Bibliji stoji:

"A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga pravoga Boga, i koji si poslao Isusa Krista."

(Ivan, 17:3)

Za vrijeme predsjedništva Johna Adamsa potpisan je Ugovor iz Tripolija o kojem se mnogo raspravljalo. Ugovor sadrži najsuprotniju izjavu protiv Sjedinjenih Država kao kršćanske nacije.

https://en.wikipedia.org/wiki/Treaty_of_Tripoli

Ugovor iz Tripolija

Ugovor iz Tripolija daje najjasniju izjavu gdje se vidi kako izvorni utemeljitelji Sjedinjenih Američkih Država nisu vjerovali da stvaraju kršćansku naciju. To su posebno rekli u ovom ugovoru:

“VLADA SJEDINJENIH DRŽAVA NIJE NITI U KOM SMISLU UTEMELJENA NA KRŠĆANSKOJ RELIGIJI”

(Ugovor iz Tripolija, članak 11., 07. lipnja 1797. godine)

Ovo su osnivači proglasili i ovo je jednoglasno prihvaćeno u Senatu. Pa, gdje su bili svi kršćanski utemeljitelji da skoče na noge i viču protiv ovog ugovora, nakon što su ga čuli? Pomislili biste da postoji barem jedan kršćanin koji bi skočio i rekao nešto.

Dr. Bird Wilson bio je netko tko je proveo godine svog života istražujući vjeru Očeva utemeljitelja. U poznatoj, kontroverznoj propovijedi, koju je držao 1831. godine, dr. Wilson je rekao:

“Osnivači naše nacije bili su gotovo svi nevjernici. Kada je rat završio, Ustav je uokviren, a Bog je zanemaren. On nije samo zaboravljen. Apsolutno je izglasan izvan Ustava. Postupci koje je objavio Thompson, državni tajnik, pokazuju kako se ozbiljno raspravljalo o tome treba li Bog biti u Ustavu ili ne. Nakon svečane rasprave namjerno je izbačen."

“Oni koji su pozvani da upravljaju vladom nisu bili ljudi koji javno ispovijedaju kršćanstvo”

("Šest povijesnih Amerikanaca", J.K. Remsberg)

Kršćani, tijekom Američke revolucije, su znali kako revolucionari nisu kršćani, jer to nije bio primjer koji je Isus postavio kada su on i apostoli širili svoja učenja. Odsutnost kršćana u ranoj američkoj vladi objasnila bi zašto se nitko nije pobunio protiv članka 11. Ugovora iz Tripolija. Ipak, iako je ovaj Ugovor potvrđen pod Johnom Adamsom, podrijetlo članka 11. moglo bi predstavljati najneljubazniji presjek (rez) od svih. Prema povjesničaru iz 19. stoljeća, Moncureu D. Conwayu, kontroverzni članak je napisao,  nitko drugi nego sam George Washington, otac Sjedinjenih Država. Conway je rekao:

“Predsjednik Washington, prvi put kada je sklopio ugovor s nekršćanskim narodom (Tripoli), poslao je Senatu Ugovor koji je započeo sljedećim riječima: Budući kako vlada Sjedinjenih Američkih Država nije niti u kojem smislu utemeljena na kršćanskoj  religiji...Postoji ova izjava velikog Washingtona.”

(Moncure D. Conway: "Adresa i reprinti")

George Washington

Ugovor iz Tripolija je sastavljen pred sam kraj Washingtonovog predsjedavanja, a zatim je potvrđen pod Johnom Adamsom. Kako je gotovo sigurno da je sam Washington autor članka 11, to bi dodatno objasnilo zašto ga se nitko nije usudio dovesti u pitanje. 

Njihov tajni plan

Nakon Američke, Francuske i drugih svjetskih revolucija - okultizam je legaliziran u Americi i cijeloj Europi. Nakon što je kršćanstvo u biti zbačeno, te se vladama više nije sudilo prema biblijskom učenju, doktrina vjerskih sloboda je jednostavno  procvjetala. Tako je legalizirano obožavanje idola, vještice, demonologija i svaka zamisliva zla praksa. 

Ono što su Albert Pike, Eliphas Levi, Albert Mackey, Helena Blavatsky, Aleister Crowley, Manly P. Hall i drugi sotonisti učinili, nije bilo izmišljanje novih ideja, ili o tome što su ta tajna društva zapravo bila. Počeli su objavljivali otvoreno i javno, jer je postalo legalno ono što su stoljećima tajno prakticirali u privatnosti. Od vitezova templara, preko rozenkrojcera i masonerije, te su okultne prakse uvijek bile njihovim načinom života.

Vitezi templari u Solomonovom hramu

Kao rezultat američke i drugih revolucija, vjerska sloboda legalizirala je demonologiju, koja je prije bila kažnjavana smrću. Zato su ovi poznati okultisti uspjeli objaviti mnoge knjige i doprijeti do još više ljudi. Ove sotoniste 18. i 19. stoljeća osmislili su Očevi utemeljitelji Sjedinjenih Država. Oni su začetnici, koji su dali dozvolu, neka se otvoreno govori o obožavanju đavla.

U 20. stoljeću će Manly P. Hall postati najvećim masonskim filozofom: naslov koji su mu dali njegovi kolege masoni. Hall je opsežno pisao o poganskim filozofijama, posebno o utemeljenju Amerike. U svojoj knjizi "The Secret Destiny of America", on opisuje što bi mogao biti pravi razlog zašto su oci utemeljitelji skrivali svoja prava uvjerenja i izvana se predstavljali kao kršćani. On kaže:

“Uspon kršćanske crkve razbio je intelektualni obrazac klasičnog poganskog svijeta. Progonima su tajna društva otjerana u veću tajnovitost, a poganski intelektualci su potom svoje izvorne ideje zaodjenuli u ruho kršćanske frazeologije. Dali su ključeve simbolike samo onima koji su propisno inicirani i vezani na tajnost svojim zavjetima.”

('Tajna sudbina Amerike', Manly P. Hall)

Prema Hallu, ti su poganski intelektualci namjerno obmanjivali one oko sebe, ispovijedajući stvari koje su izvana zvučale kršćanski, ali su iznutra bile nadahnute poganstvom.

Ovo je ispunjenje određenih biblijskih upozorenja, Isus je rekao:

"Čuvajte se lažnih proroka koji vam dolaze u ovčjoj koži, a iznutra su vuci grabljivi."

(Matej, 7:15)

Isus je također rekao:

“Vi ste poput obijeljenih grobova; koji doista izgledaju lijepi izvana, ali su iznutra puni mrtvačkih kostiju i svake nečistoće. Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja. Vi zmije, vi naraštaju zmijski, kako možete izbjeći prokletstvo pakla?”

(Matej, 23:27-28, 33)

Bog zapovijeda da se svi ljudi posvuda trebaju pokajati, jer je on odredio dan u kojem će suditi svijetu po pravednosti, i po tom čovjeku kojega je odredio i dao jamstvo svim ljudima time što ga je uskrisio od mrtvih, Gospodina Isusa Krist. To je Božja zapovijed: moramo vjerovati u njegova sina, Isusa Krista

Hvala vam što ste mi se pridružili na ovom putovanju koje je započelo s Vitezovima Templarima, a završilo s Očevima utemeljiteljima. Istražili smo osnivanje mnogih tajnih društava, te se nadamkako sada više ljudi razumije koliko se dobro kabala sakrila unutar društva.

(Napomena: prije završetka drugog započetog serijala, Porijeklo kabale (zadnji dio serijala), objaviti ću neke zabilješke sakupljene tijekom istraživanja i čitanja knjiga i tekstova o ovoj opširnoj tematici. Možda ne bi bilo loše objaviti popis američkih predsjednika i njihove veze sa tajnim društvima - čisto zato da bude konačno jasno kako će bilo što učini bilo koji američki predsjednik, američka vlada i ostali elementi - biti ništa. Biti će samo daljnje provođenje zacrtanog plana, koji je na kraju samo jedan: Jedan mozak, jedna uprava, Jedna Svjetska Vlada, kojom bi upravljali oni koji se klanjaju u sinagogi Sotone. Iskreno priznajem: nisam imala pojma kako je za Ameriku sve bilo gotovo na samom početku. Sada malo bolje razumijem. Također, prije objave zadnjeg dijela serijala - dati ću si truda i ispisati redom godine nastanka centralnih banaka tzv. država. Pozdrav za sada)

DODATAK - jedna od priča o Isusu i Židovima, napisana prema zapisu iz Ivanova Evanđelja: