PORIJEKLO KABALE - 4. dio

U 3. dijelu smo govorili o tome kako je kabala stvorila bezbožno društvo i kako je to utjecalo na boljševike, naciste i modernu znanost. U ovom dijelu ćemo govoriti o tome kako je kabala profitirala od Prvog i Drugog svjetskog rata, opskrbljujući suprotstavljene strane naftom. Svjetski ratovi nikada nisu bili oko sila Osovine i savezničkih sila - već oko profiterske sheme koju su bankari i kabala postavili od početka.

Rothschildi su boljševike koristili zbog ruske nafte

Alphonse Rothschild bio je francuski bankar, ali je bio jedan od glavnih razloga zbog početka Prvog svjetskog rata.

Baku je mjesto odakle je dolazila većina nafte tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata, a ovaj Rothschild je posjedovao i upravljao naftnim poljima koja okružuju grad uz pomoć boljševika. Potaknuo je boljševike neka unište konkurentske naftne kompanije,  tijekom revolucije 1905. godine, kako bi mogao kontrolirati naftnu industriju tijekom svjetskih ratova.

Težnja za globalizacijom naftne industrije jedan je od glavnih razloga za početak Prvog svjetskog rata. Braća Nobel i Rothschildi iz Francuske su htjeli posjedovati naftnu industriju i postojalo je samo jedno mjesto za to: ruska zemlja blizu Kaspijskog i Crnog mora. Između 1898. i 1901. godine je Baku proizveo više nafte od SAD-a. Do 1901. godine je polovica svjetske nafte proizvedena iz 1900 bušotina, smještenih unutar 6 kvadratnih milja.

Slijeva: Alphonse Rothschild, Robert i Ludvig Nobel

Braća Nobel, Robert Nobel i Ludvig Nobel, bili su odgovorni za naftna polja; dok su braća Rothschild bila odgovorna za prijevoz/izvoz nafte željeznicom i naftnim tankerima. Rothschild je financirao željeznice i uspostavio opsežne skladišne ​​kapacitete preko svoje tvrtke 'The Black Sea Petroleum Company' (BNITO).

Dostavu naftnih derivata iz ove regije obavljala je trgovačka i transportna tvrtka Mazut, koju je također osnovao Alphonse Rothschild, 1898. godine. Nakon toga, Mazut je postao jedno od najvećih udruženja za izvoz nafte i posjedovali su 13 tankera samo u Kaspijskom moru.

Staljin također vuče korijene iz Bakua, gdje je i započeo radeći kao Rothschildov agent, ubačen kod boljševika. 1901. godine je izabran Tifliski komitet Ruske socijaldemokratske radničke stranke (RSDLP), koja će 1903. godine završiti svoje spajanje s boljševicima. Prije nego što se preselio u Baku, Staljin je radio u skladištu Rothschildove rafinerije u lučkom gradu Batumi. Na  kraju je uspostavio boljševičko uporište u Čiaturi.

Mladi Staljin

1903. godine je došlo do kartelnog sporazuma između braće Nobel i udruge Mazut, gdje su Emmanuel Nobel (sin Ludwiga Nobela) i Alphonse Rothschild udružili snage pri izvozu ruskog kerozina na strana tržišta. Već krajem 1901. godine je kartel Rothschild / Nobel transportirao 43% loživog ulja, 57% kerozina i 67% tehničkih ulja, dobivenih od nafte iz Bakua.

Financiranje Transkavkaske željeznice od strane Alphonsea Rothschilda, koja je povezivala Baku s Crnim morem i omogućila povećani izvoz ruske nafte, samo je pomoglo učvršćivanju njihovog dobrodošlog angažmana u zemlji. Za razliku od Nobelovih, Rothschildi su posjedovali financijskih sredstava bez premca. U skladu sa svojom komercijalnom strategijom, njihova je tvrtka posudila dva milijuna rubalja manjim tvrtkama, kojima su pokupovale potrebne cisterne.

5 obveznica Transkavkaske željezničke kompanije, izdane 23. travnja 1882. godine

Boljševici, koji su poznati kao učesnici i Prvog i Drugog svjetskog rata, stupili su na scenu u Ruskoj revoluciji, 1905. godine.  Prethodnica revolucije se dogodila u Bakuu, 1903. godine - iste godine kada su se braća Rothschildi i Nobel udružili. 1905. godine su napali rusku željezničku industriju, tvornicu Kirov (kao jednu od mnogih), i naftna polja u blizini Kaspijskog i Crnog mora - tijekom armensko-tatarskih pokolja. Boljševici su ciljali Rothschildove/Nobelove konkurente, kako bi ovi na kraju mogli posjedovati cijelu zemlju i transportnu mrežu za sebe.

Tijekom revolucije 1905. godine je Staljin formirao boljševički borbeni odred, koji je koristio za razoružavanje policije i trupa, upadao u vladine arsenale i prikupljao sredstva kroz reketarenje velikih poduzeća i rudnika. Pokrenuli su napade na vladine kozačke trupe i pro-carističke/pro-kršćanske crne stotine, koordinirajući neke od svojih operacija s menjševičkom milicijom.

Zastava crnih stotina

Do kraja 1907. godine, kartel Rothschild / Nobel posjedovao je 75% prodaje kerozina na domaćim tržištima Ruskog Carstva. Pod Emanuelom Nobelom i Edmondom Rothschildom, 1909. godine - kartel je zarađivao 90% bruto prodaje svih ulja proizvedenih u Bakuu, dok su sve ostale tvrtke zaradile preostalih 10%. To dokazuje kako su armensko-tatarski masakri u Bakuu samo poboljšali zarade braće Nobel i Rothschild.

Rothschild/Nobelov kartel će postati englesko-nizozemska tvrtka Royal Dutch Shell, 1912. godine. Ovo se vjerojatno dogodilo zbog diplomatskih napetosti uoči Prvog svjetskog rata. Kao rezultat ove prodaje, bankarska obitelj nije bila izravno pogođena nacionalizacijom naftne industrije od strane komunista, nakon ruske revolucije 1917. godine. 

Do 1918. godine su boljševici svrgnuli ruske careve i osnovali komunističku Rusiju (Sovjetski Savez). Tijekom Prvog svjetskog rata, Shell je bio glavni opskrbljivač gorivom britanskih ekspedicijskih snaga. Također je bio jedini dobavljač zrakoplovnog goriva, te je opskrbljivao sa 80% TNT-a britansku vojsku. Dobrovoljno su ustupili svu isporuku Britanskom admiraletu.

Car Nikolaj tijekom ruske revolucije, u veljači 1917. godine

Prvi svjetski rat i pohlepa za naftom

Na početku Prvog svjetskog rata svijet je bio prezasićen naftom, jer je osim kerozina za rasvjetu bilo vrlo malo praktičnih upotreba. Kada je rat završio, razvijeni svijet nije nimalo sumnjao kako će položaj jedne nacije u svijetu ovisiti o pristupu nafti. “Veliki rat” upoznao je svijet 19. stoljeća s modernim idejama i tehnologijama, od kojih su mnoge zahtijevale jeftinu sirovu naftu.

Zapravo, mladi Winston Churchill, koji je imenovan prvim lordom Admiraliteta 1911. godine, bio je ključan u stvaranju modernog naftno-političkog i vojno-industrijskog kompleksa. Njegovo prijeratno, od britanske vlade preuzimanje 51% Anglo-Persian Oil Company (BP), 1914. godine - hranilo je nove razarače i ostale brodove Kraljevske mornarice. Budući premijer uspješno je orkestrirao i zacementirao dugotrajni strateški brak između nafte, nacionalne sigurnosti i globalne ekonomske moći. Mornarice i trgovačke flote prebacile su se s ugljena na naftno gorivo, jer su brodovi na naftu nudili brojne i značajne prednosti.

Tijekom, i nakon Prvog svjetskog rata, došlo je do dramatične promjene u proizvodnji energije - uvelike se odmaknulo od drva i hidroenergije prema fosilnim gorivima – ugljenu i nafti. U usporedbi s ugljenom, kada se koristi u vozilima i brodovima, nafta je donijela fleksibilnost, jer se mogla lako transportirati i koristiti u različitim vrstama vozila. To je samo po sebi predstavljalo novu vrstu oružja i osnovnu stratešku prednost. Unutar nekoliko desetljeća ove energetske tranzicije, nabava nafte poprimila je duh međunarodne utrke u naoružanju. Evo videa koji objašnjava Prvi svjetski rat u regiji Baku:

Sporazum Sykes-Picot iz 1916. godine je podijelio Osmansko Carstvo na francusku i britansku sferu utjecaja. Tijekom mandata Lige naroda, na Pariškoj mirovnoj konferenciji, nafta je bila središnje pitanje u uspostavljanju granica modernog Bliskog istoka. Balfourova deklaracija iz 1917. godine je uspostavila židovsku domovinu i cionističku državu u Palestini/Izraelu, nasuprot unaprijed dogovorenih granica arapskih naroda.

Nasljeđe ovih odluka nastavlja proganjati Bliski istok i globalni politički poredak sve do danas.

Versajski ugovor iz 1919. godine je ponovno iscrtao kartu svijeta, ponajviše: istočne Europe, Balkana, Afrike i Bliskog istoka. Tim crtama je oslikano okruženje za budući rat.

“Prvi svjetski rat promijenio je sve; bez toga ne bi bilo ruske revolucije, Trećeg Reicha, gotovo sigurno niti židovske države.”           (Geoffrey Wheatcroft)

https://www.theguardian.com/profile/geoffreywheatcroft

Bez ovakvog sukoba, nafta bi godinama čekala da zauzme svoje dominantno mjesto na plaštu geopolitičko-vojne igre. Nafta i potraga za njezinom kontrolom bili su djelomično odgovorni za propali mir, koji je stvorio plodno tlo za buduća neprijateljstva. Naftni imperijalizam začet je tijekom Prvog svjetskog rata, uvodeći temelje novom okviru za slijedeći rat i agresiju.

Naftne fronte na Bliskom istoku i Kavkazu bile su “prava babilonska kula, sukob bez presedana, između međunarodnih vojski”. (Eugene Rogan, 2015.)

https://militaryhistorynow.com/2016/11/09/of-blood-and-oil-how-the-fight-for-petroleum-in-ww1-changed-warfare-forever/#_edn3

Što je još značajnije, međunarodne korporacije koje su sakupljale naftu diljem svijeta su stekle su razinu toliko visoku i nepoznatu drugim industrijama - čime su dobile sveobuhvatni naziv "Velika nafta". Do 1920-ih, proizvod Big Oila - beskoristan samo nekoliko desetljeća prije - postao je krvotokom nacionalne sigurnosti SAD-a i Velike Britanije. Od početka ove tranzicije, ogromne rezerve u SAD-u su označile njihovu stratešku prednost, s potencijalom za slijedeće generacije.

Standard Oil

Prvi svjetski rat stvorio je imperijalni anglo-američki naftni kartel - poznat kao Sedam sestara - sve u većinskom vlasništvu Britanije i/ili Sjedinjenih Država. Prije OPEC-ove naftne krize 1973. godine, Sedam sestara kontrolirale su 85% svjetske nafte. Četiri, od ovih sedam tvrtki, bile su korporacije kćeri izvornog monopola Johna D. Rockefellera, Standard Oila.

Povijest obitelji Rockefeller

Obitelj Rockefeller dolazi iz Rajnske oblasti (Rhinelanda) u Njemačkoj. Preselili su se u Albany, New York, sredinom 1700-ih. Ono što je vrlo zanimljivo u vezi s ovim jest kako Rhineland uključuje grad Worms, koji je bio srce kabalista u tom istom vremenskom razdoblju: 'Slobodni carski grad Worms, smješten jedan sat vožnje od Frankfurta (doma Rothschilda), bio je središte srednjovjekovnog aškenaskog judaizma. Židovska zajednica tamo je osnovana krajem 10. stoljeća, a prva sinagoga u Wormsu podignuta je 1034. godine.'

Godfrey Lewis Rockefeller, djed Johna D. Rockefellera, bio je dijelom prve generacije Rockefellera koji su živjeli u Americi. Godfreyjeva žena, Lucy Avery, i njeni preci su se preselili u Salem, Massachusetts, 1630. godine (60 godina prije suđenja vješticama u Salemu). Dakle, korijeni obitelji Rockefeller potječu sa dva zla mjesta koja su jedno od drugog udaljeni Atlantskim oceanom. Obitelj Rockefeller oduvijek je bila poznata kao nemilosrdna i zla obitelj.

Suđenje vješticama Salema

Godfreyjev sin, William Rockefeller, bio je trgovački putnik koji je prodavao eliksire i bio je poznat kao 'Devil Bill' među mještanima. Poznato je kako je živio nemoralnim životom i da je bio upleten u svakakve spletke. Također je bio optužen za silovanje Ann Vanderbeak, radnice u obitelji Rockefeller, pod prijetnjom oružjem.

Samoopisan kao "najnemilosrdniji Amerikanac", John D. Rockefeller je svoje prvo bogatstvo stekao kao ratni profiter, prodajući piće federalnim trupama tijekom građanskog rata. S tim je kapitalom ušao i ubrzo stjerao u kut novu američku naftnu industriju. Do 1870. godine je Rockefellerov Standard Oil iz New Jerseya, kontrolirao gotovo sve aspekte naftne industrije: od proizvodnje, preko otpreme, do marketinga. Uz financijsku potporu europske obitelji Rothschild, J. D. Rockefeller postao je prvi američki milijarder i najbogatiji čovjek na svijetu.

William i John D. Rockefeller

1911. godine, kada je Kongres pokušao ograničiti monopolističke kartele, kao što je Standard Oil, donošenjem Shermanova antimonopolskog zakona, Rockefeller i ostali "pljačkaški baruni" jednostavno su razbili svoje korporacije u manje tvrtke, zadržavši vlasništvo nad svima i još povećali svoje bogatstvo.

Posljednjih 40 godina života Johna D. Rockefellera bilo je posvećeno osnivanju niza neprofitnih zaklada, posvećenih usmjeravanju budućnosti američkog društva, kroz oblikovanje: obrazovanja, religije, politike, inteligencije, medicine i mnogih drugih područja. Ove naizgled "dobrotvorne" aktivnosti su zapravo osmišljene kako bi pomogle u uvođenju okultne - jedne svjetske vlade/Novog svjetskog poretka.

Tajni paktovi prije Drugog svjetskog rata

Uz uspjeh nafte, koja je postala glavnim izvorom energije u svijetu, tijekom i nakon Prvog svjetskog rata, kabala se pitala kakva bi bogatstva zgrnuli da su se stvarno pripremili prije svjetskog rata. Tako su održavali tajne sastanke, prije Drugog svjetskog rata, kojim su osigurali potpunu svjetsku dominaciju i bezbožne količine novca.

Pakt između Shella, Standarda i Anglo-Persian Oil Companies

Nizozemac, Amerikanac i Englez sastali su se u srcu škotskog gorja, 28. kolovoza 1928. godine, u dvorcu Meharry.

Nizozemac, Henri Deterding, koji je bio poznat kao naftni Napoleon, bio je predstavnik Rothschildovog Royal Dutch Shella.

Amerikanac je bio Walter C. Teagle, koji je predstavljao Rockefellerovu Standard Oil Company.

Englez, John Cadman, bio je direktor Ango-Persian Oil Company.

Henri Deterding, Walter C. Teagle i John Cadman

Royal Dutch Shell, Standard Oil i Anglo-Persian Oil Company danas su poznati kao Shell, Exxon i BP - najveće naftne kompanije na svijetu. U dvorcu Meharry, tajni sastanak je započeo je kada Henri Deterding objavio da je stiglo vrijeme za iskorištavanje i ostvarivanje najvećeg mogućeg profita od svjetske nafte. Dogovorene su i podijeljene proizvodne zone, troškovi transporta, prodajne cijene i sve ostalo. Dogovor je postignut i tajni pakt je zapečaćen - bez potpisa. Veliki naftni kartel bio je spreman za zavladati svijetom. Zemlje su držane u mraku, kao i vlade, te zemlje proizvođači.

Detalji ovog sastanka nisu procurili sve do 1950. godine. 

Više se tvrtki pridružilo ovom tajnom paktu sa Shellom, Exxonom i BP-om. Bili su to: Mobil, Texaco, Gulf i Chevron....ove tvrtke će postati poznate kao Sedam sestara.

Pakt Hitlera i Staljina

Adolf Hitler dobio je svu naftu koja mu je bila potrebna za Drugi svjetski rat od Staljina, putem Pakta Molotov-Ribbentrop. Ovaj pakt je bio sporazum o nenapadanju između nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza, koji je omogućio tim dvjema silama neka podijele Poljsku između sebe. Pakt su u Moskvi, 23. kolovoza 1939. godine, potpisali njemački ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop i sovjetski ministar vanjskih poslova Vjačeslav Molotov.

Nekoliko mjeseci kasnije uspostavljen je trgovački sporazum između dviju nacija, koji je doveo do razmjene golemih količina hrane i nafte. Nacističke invazije na početku Drugog svjetskog rata, u Belgiji i Nizozemskoj, provedene su na komunističkoj nafti iz Bakua. U zamjenu za njemački novac i opremu, Staljin je Hitleru dao svu naftu koja mu je bila potrebna za ratovanje.

Američke korporacije financirale su Hitlerove izbore 1933. godine

Prije njemačkih izbora 1933. godine, Hitler je imao pomoć mnogih njemačkih i američkih korporacija koje su pomogle financiranju njegovog puta do kancelara. Najveći doprinos tome je dao I.G. Farben, koji se obvezao pridonijeti sa 80% (ili 500.000 maraka) ukupne sume. Direktor A. Steinke, BUBIAG-a, I.G. Podružnica Farben, osobno je uložio još 200.000 maraka. Ukratko, 45% sredstava za izbore 1933. godine je pristiglo od I.G. Farbena. Ako pogledamo vlasnike američkog I.G. Farben, tj. američku podružnicu I.G. Farbena — približavamo se korijenima upletenosti Wall Streeta u Hitlerovu pobjedu.

Američki Odbor I.G. Farbena je u to vrijeme sadržavao neka od najprestižnijih imena među američkim industrijalcima: Edsel B. Ford iz Ford Motor Company; C.E. Mitchell iz Banke saveznih rezervi New Yorka; Walter Teagle, direktor Banke saveznih rezervi New Yorka, Standard Oil Company iz New Jerseyja i Zaklade Georgia Warm Springs, kao i predsjednika Franklin D. Roosevelt.

Paul M. Warburg, prvi direktor Banke saveznih rezervi New Yorka i predsjednik Banke Manhattana - bio je direktor I.G.Farbena u Americi. U Njemačkoj je njegov brat Max Warburg također bio direktor I.G. Farbena. H. A. Metz, od I.G. Farbena, je također bio direktor Warburgove banke Manhattan. Konačno, Carl Bosch iz američkog I.G. Farben je bio direktor Ford Motor Company A-G,  u Njemačkoj.

Tri člana uprave American I.G. Farben su proglašeni krivima na Nürnberškom suđenju za ratne zločine: Max Ilgner, F. Ter Meer i Hermann Schmitz. Kao što smo primijetili, američkim članovima odbora - Edselu Fordu, C. E. Mitchellu, Walteru Teagleu i Paulu Warburgu - nije suđeno u Nürnburgu. Kako je zapisano, čini se kako oni nisu čak niti ispitani o svojim spoznajama vezanim za financiranje Hitlerovog fonda iz 1933. godine. 

Američke naftne korporacije tajno su financirale naciste

Predsjednik Standard Oila, Walter C. Teagle, bio je veliki prijatelj s Hermannom Schmitzom iz I.G. Farben. Obojica su također bili bliski prijatelji sa Sir Henrijem Deterdingom, iz Royal Dutch Shella. Svi su bili aktivni pristaše njemačkih nacista. Teagle je također bio direktor američkog krila divovske njemačke kemijske tvrtke I.G. Farben, položaj koji je dijelio sa Edselom Fordom, sinom Henryja Forda. Standard Oil i I.G. Farben su mnogo novca uložili jedni u druge. Uloga Standard Oila u pokretanju nacističkog ratnog stroja bila je značajna. Standard Oil iz New Jerseya posjedovao je zdravih 94% njemačke podružnice Standard Oila, Deutsche-Amerikanische Petroleum AG. Njihov upravni odbor pokazivao je tko je tko u Trećem Reichu.

Uprava I.G.Farben 

U kolovozu 1934. godine je američki naftni div Standard Oil kupio 730.000 hektara zemlje u Njemačkoj i izgradio velike rafinerije nafte, koje su opskrbljivale naciste naftom. Istodobno, SAD su Njemačku tajno opskrbljivale najmodernijom opremom za tvornice aviona, koje će uskoro proizvoditi njemačke zrakoplove. Njemačka je dobila veliki broj patenata od američkih tvrtki:  Pratt and Whitney, Douglas i Bendix Corporation, a ponirući bombarder "Junker-87" izgrađen je korištenjem čisto američke tehnologije. Do 1941. godine, kada je Drugi svjetski rat bio u punom jeku, američka ulaganja u njemačko gospodarstvo iznosila su 475 milijuna dolara: samo je Standard Oil uložio 120 milijuna dolara, General Motors — 35 milijuna dolara, ITT — 30 milijuna dolara, a Ford — 17,5 milijuna dolara.

Junker-87

Veze obitelji Bush s nacistima i Rockefellerima

Djed predsjednika Georgea W. Busha, Prescott Bush, bio je direktorom banke, koju je zaplijenila savezna vlada, zbog njenih veza s njemačkim industrijalcem - koji je pomogao financirati uspon Adolfa Hitlera na vlast.

Prescott Bush bio je jedan od sedam direktora Union Banking Corp., njujorške investicijske banke, koja je bila u vlasništvu banke koju kontrolira obitelj Thyssen: prema nedavno deklasificiranim dokumentima Nacionalnog arhiva koje je pregledao The Associated Press. Fritz Thyssen je prvi financijski podržao Hitlera. Thyssen je vjerovao kako je Hitlerova nacistička stranka bolja stvar od komunizma.

Prescott Bush, Fritz Thyssen i Frank Rockefeller

Otac Prescotta Busha bio je Samuel Bush (1863. - 1948.). Godine 1901., Bush se vratio u Columbus kako bi postao generalni direktor tvrtke Buckeye Steel Castings Company, koja je proizvodila željezničke dijelove. Tvrtku je vodio Frank Rockefeller, brat naftnog magnata Johna D. Rockefellera. Među klijentima su bile i željeznice koje je kontrolirao E. H. Harriman. Obitelji Bush i Harriman biti će blisko povezane sve do kraja Drugog svjetskog rata. Godine 1908. Rockefeller je otišao u mirovinu, a Bush je postao predsjednik Buckeyea, na kojoj će poziciji ostati do 1927. godine, postavši jedan od najboljih industrijalaca generacije.

Nakon Drugog svjetskog rata

Formiranje bliskoistočnog naftnog carstva

Franklin D. Roosevelt, na povratku s konferencije u Jalti, 14. veljače 1945. godine je usidrio svoj brod, USS Quincy, blizu Sueskog kanala. Imao je sastanak s kraljem Arabije, Ibn Saudom, gdje ništa nije bilo potpisano, ali je ponovno prihvaćen sporazum sklopljen 1936. godine. To je dovelo do otvaranja vrata Kraljevine Arabije američkim naftnim kompanijama. U zamjenu za naftu,  kralj je zahtijevao zaštitu svoje zemlje i zlato, jako puno zlata.

Bogatstvo kraljevstva zapečatio je engleski pustolov, Harry St John Philby, špijun, istraživač i pisac, kojemu je zajedno s pukovnikom Lawrenceom bilo povjereno organiziranje arapske pobune. Nakon što je prešao na islam, Philby je stao na stranu Ibn Sauda protiv vlastite zemlje, te je sudjelovao u stvaranju kraljevine Arabije.

1936. godine, prema savjetu Philbyja, Ibn Saud je prodao prava na eksploataciju nafte kraljevstva - Amerikancima. Osnovan je Aramco, konzorcij koji objedinjuje: Exxon, Chevron, Mobile i Texaco.

Društveni inženjering Rockefellera

Ogroman opseg i raznolikost projekata koje su Rockefelleri financirali tijekom godina sugerira kako su bili i još uvijek jesu uključeni u "društveni inženjering" američkog društva. U kombinaciji, ti su programi stvorili neku vrstu matrice, ili kontrolne mreže, koja je oblikovala: misli, ponašanje i život američkog naroda. Ova matrica/kontrolna mreža proteže se u nekim vrlo zanimljivim i neočekivanim smjerovima. Ovdje su samo neki od programa i aktivnosti koje su Rockefelleri podržavali:

1) U 1920-ima, Rockefelleri su pružili financijsku potporu pokretu Margaret Sanger za planirano roditeljstvo i pomogli u osnivanju prvih klinika za planiranje obitelji. Rockefelleri su 1930-ih godine financirali eugenička "istraživanja" u Galton Laboratory na University Collegeu u Londonu i Cornell Medical School u New Yorku. Rockefelleri su osnovali i financirali think tank za "rasnu higijenu", Eugenics Records Office, koji je zagovarao masovnu sterilizaciju i davao "intelektualni legitimitet" Hitlerovim nacističkim rasnim zakonima. Spingola (2010) bilježi:

“Obitelj Bush pridružila se Johnu D. Rockefelleru i britanskoj kraljevskoj obitelji u sponzoriranju eugeničkih inicijativa koje su dovele do Hitlerovih programa rasne higijene.”

2) Osnivanje, financiranje i dotacija Sveučilišta u Chicagu (1892.), Rockefeller Instituta za medicinska istraživanja (1901.), Odbora za opće obrazovanje (1902.) i Rockefellerove zaklade (1913.). Potonji je dodijelio preko 2 milijarde dolara tisućama organizacija širom svijeta i pomogao u obuci više od 13.000 stipendista zaklade Rockefeller.

3) Financiranje i osnivanje Vijeća za vanjske odnose (1921.), Trilateralne komisije (1973.) i Bilderberške skupine (1952.). Ovi iznimno moćni elitni globalistički think tankovi često (prikriveno) određuju politiku Amerike i cijelog svijeta. Svaki ima isti cilj: uništenje svih nacionalnih država, uključujući i SAD, i uspostavu jedne svjetske vlade.

Grupa Bilderberg

4) Pomoć u stvaranju i osnivanju FBI-a.

5) Financiranje i stvaranje britanske institucije za psihološko ratovanje, Tavistock Institute of Human Relations, koji je i danas najutjecajniji svjetski propagandni centar. Institut Tavistock bio je uključen u masovnu kontrolu uma Amerikanaca još od svog početka, tijekom Prvog svjetskog rata (Coleman, 2006b) i pomogao je ispirati mozgove Amerikancima kako moraju i žele sudjelovati u oba svjetska rata.

6) Urednik novina, Morris A. Beale, u tekstovima objavljenim u novinama,  iz 1930-ih godine u “Priči o lijekovima” i “Kući Rockefeller” - otkrili su opseg Rockefellerove kontrole nad “Trustom Lijekova” i njegovim mnogim sveučilištima, koja surađuju s saveznim regulatornim agencijama, kao što su: Uprava za hranu i lijekove. Beale je napisao:

“Rockefelleri posjeduju najveći kombinat za proizvodnju lijekova na svijetu i koriste sve svoje druge interese, kako bi izvršili pritisak da se poveća prodaja lijekova. Činjenica kako je većina od 12.000 odvojenih lijekova na tržištu štetna ne zabrinjava ovaj Drug Trust.”

7) U 1930-ima, Zaklada Rockefeller ponudila je ogromne potpore borcima za građanska prava crnaca, kao što je Father Divine, koji je 1941. godine osnovao Father Divine’s Peace Mission. Divineova udovica je kasnije napisala kako je njen suprug pokušao zadržati svoju slobodu mišljenja i djelovanja odbijajući Rockefellerovu pomoć.

8) Rockefelleri su osiguravali, i još uvijek osiguravaju, veliki dio sredstava za američka sjemeništa, sveučilišta, medije i antikršćanske organizacije, uključujući: Savezno vijeće crkava, Reverend Moon; kao i religijske skupine New Agea: npr. Lucis Trust.

9) NEA (National Educational Association) je velikim dijelom financirana od strane Zaklada Rockefeller i Carnegie.

10) U Thy Be Done: The Conquest of the Amazon: Nelson Rockefeller and Evangelism in the Age of Oil (1996.), Colby i Dennett dokumentiraju kako su Nelson Rockefeller i najveća američka misionarska organizacija radili s SAD-om i stranim vladama kako bi osigurali resurse (nafta, itd.) u Latinskoj Americi, te kako bi “pacifizirali” autohtone narode u ime demokracije, korporativnog profita, i religije - što je rezultiralo masakrima i genocidom. U recenziji knjige, velečasni Philip E. Wheaton, navodi:

"Budi volja tvoja - daje američkom narodu prosvjetljujući okvir za razumijevanje makinacija korporativnih interesa i kako su Rockefelleri iskorištavali iskrenu duhovnu motivaciju, u svojoj težnji za profitom i moći."

https://archive.org/details/ConquestOfTheAmazon/page/n13/mode/2up

11) Interesi Rockefellera također su financirali kontrakulturnu revoluciju 1960-ih godina. To je uključivalo financijsku potporu za zabranjene droge koje je uvozila CIA, uključujući: heroin iz "Zlatnog trokuta" u jugoistočnoj Aziji, ali i financiranje Tavistock instituta za ljudske odnose sa sjedištem u Londonu - koji je zauzvrat promovirao acid rock glazbu, gurue New Age i kontra -kulturne pokrete poput: zaštite okoliša, feminizma i ostalih ljevičarskih ideologija. Rockefeller je također financirao radikalno-ljevičarske Studente za demokratsko društvo, kako bi potaknuli nestabilnosti i pseudorevoluciju u kasnim 60-tim godinama.   Dr. Sabaheddin (1996) navodi:

“Rockefellerov novac učinkovito je kupio studentski bunt 60-ih i usmjerio ga u smjeru koji je želio američki establišment. Prilika za konstruktivne društvene promjene izgubljena je zahvaljujući podršci “Rockybucksa”.

12) Obitelj Rockefeller financirala je feministički pokret, najviše svojom kontrolom medijske propagande, ali i kroz CIA-u i CFR. U knjizi “Kako su Rockefelleri re-inženjerirali žene” (2007.), Makow navodi:

"Dok je pokušavao regrutirati (filmskog redatelja, Aarona) Russoa za CFR, Nicholas Rothschild mu je rekao kako je njegova obiteljska zaklada stvorila pokret za oslobođenje žena, koristeći svoju kontrolu masovnih medija, kao dio dugoročnog plana za porobljavanje čovječanstva. On je (također) priznao kako nas žele "čipirati".... Skriveni cilj feminizma jest uništenje obitelji (koje su prepreka državnom ispiranju mozga mladih). Sporedne koristi feminizma uključuju: depopulaciju i proširenje porezne osnovice. Istiskivanje muškaraca iz uloge hranitelja obitelji, također destabilizira obitelj."

Red Iluminata i Karl Marx, otac komunizma, među ranijim su zagovornicima “jednakih prava” za žene. Komunistički vođa V.I. Lenjin je izjavio:

"Uništite obitelj, uništiti ćete državu."

A u "Toward a Feminist Theory of the State" (1989.), Catharine A. MacKinnon je izjavila:

“Feminizam, socijalizam i komunizam jedno su isto, a socijalistička/komunistička vlada cilj je feminizma.”

13) Henry Kissinger, “Rockefellerov čovjek”, koji je imenovan državnim tajnikom i savjetnikom za nacionalnu sigurnost predsjednika Nixona i Forda, gotovo je sam nadgledao američke ratove u jugoistočnoj Aziji (Vijetnam, Kambodža i Laos), koji su rezultirali smrti više od 3 milijuna jugoistočnih Azijata i preko 50 000 Amerikanaca. Hitchinsov "Suđenje Henryju Kissingeru" (2001.) dokumentira kako je Kissinger potajno pogazio mirovni sporazum iz 1969. godine, koji su Sjeverni i Južni Vijetnam bili spremni potpisati sa SAD-om, čime je udvostručio trajanje Vijetnamskog rata i udvostručio broj žrtava.

14) 1974. godine se Svjetska konferencija o hrani, koju je sazvao UN u Rimu, usredotočila na dva glavna pitanja: rast svjetskog stanovništva (tj. depopulacija) i opskrba hranom (tj. izmišljena nestašica hrane).

15) Laurence Rockefeller je posebno bio ključan u financiranju i osnivanju brojnih NLO i istraživanja izvanzemaljaca, Gaia/Eko-projekata. To uključuje zakladu Human Potential Foundation i CSETI (Centar za istraživanje izvanzemaljske inteligencije), koja promiče "alternativne religijske i psihijatrijske/psihološke paradigme, uključujući takozvane 'NLO-e' i 'otmice', od kojih svi imaju potencijal 'Globalne promjene uma'" . Prema dr. Sabaheddinu (1996.):

"Svi Laurenceovi projekti kućnih ljubimaca sadrže poznatu temu: izvanzemaljci su ovdje kako bi nam pomogli, možda nam pomognu na evolucijskoj ljestvici."

16) Ljudi poput Jacka Sarfattija, koji je vodio program fizike u Esalenu, povezani su s CIA-inim projektima kontrole uma u regiji  zaljeva San Francisco. Ostali CIA-ini projekti kontrole uma uključuju: zločesti Human Ecology Fund, MK-Ultra i Project Monarch (koji su uključivali uspostavu i eksperimentiranje sa sotonističkim kultovima, kao što je “Narodni hram” Jamesa Jonesa i uspostavu centara za programiranje kontrole uma u raznim vojnim bazama, itd.) Prema Springmeieru (2003.), Rockefelleri su radili ruku pod ruku s CIA-om na stvaranju projektom Monarch - umom kontroliranih robova.

James Jones

17) Sveučilište u Chicagu, koje je financirao i osnovao Rockefeller, očito je proizvelo mnogo stručnjaka, u mnogim područjima, koji su imali mnogo pozitivnih učinaka. Nedavno su, međutim, dvije "škole mišljenja" Sveučilišta u Chicagu, imale duboko negativne utjecaje - barem za 99% nas koji nismo među vladajućom elitom: 

  - "Neokonzervativci": potpuno židovski "intelektualni" pokret, koji su u biti vodili Bushovu II i Obaminu administraciju, bili su ključni u pomaganju i orkestriranju 11. rujna - kao državno sponzoriranog terora pod lažnom zastavom, kao i ratnog okidača, koji se koristio za opravdati američke invazije na Irak i Afganistan i brojne druge bliskoistočne nacije; također i nametanje policijske države fašističkog stila kod kuće, s donošenjem američkog Patriotskog zakona, Zakona o domovinskoj sigurnosti. itd.

  - Profesor židovske ekonomije, točnije "Čikaška ekonomska škola" Miltona Friedmana, dala je akademsko opravdanje za čileanski državni udar 1973. godine, koji su organizirali Kissinger/CIA, kao i intelektualnu potporu za druge namjerno izmišljene katastrofe... aka “doktrina šoka i “kapitalizam katastrofe” (Klein, 2007).

18) Gotovo monopol, uz CIA-u, nad ilegalnom trgovinom drogom u Americi. Rečeno je da je CIA Rockefellerova privatna vojska.