PRETPOTOPNA OPSESIJA - 1. dio

Adam i Eva

Razdoblje prije velikog potopa poznato je kao Pretpotopno doba. Nema mnogo informacija o tome što se dogodilo u to vrijeme,  ali kabala je opsjednuta izgubljenom mudrošću koja se podučavala u to vrijeme. Moja posljednja istraživanja kabale i slobodnog zidarstva pokazuju kako neki okultni autori govore pohvalno o mudrosti pretpotopnog doba:

 - John Dee i Enohijanska magija

 - Enoch i Thothove smaragdne pločice

 - Hitler, Helena Bravatsky, Albert Pike, i njihovo vjerovanje u Arijce i Atlantidu

 - Platonova i Solonova opsjednutost Atlantidom

 - Vitezovi templari i Kainov znak

 - Adam i Eva - Istočni grijeh sa zmijom.

Pretpotopno doba

Jedna od Kabalinih opsesija jest prorok Enoh (Henok), koji je živio na Zemlji tijekom pretpotopnog doba. Ako čitate Bibliju, onda znate kako je Henok spomenut samo nekoliko puta:

 - Kajinov sin (Postanak 4:17)

 - Henok je vjerno hodao s Bogom 300 godina (Postanak 5:22)

 - Enoh je živio ukupno 365 godina (Postanak 5:23)

 - Njegov sin Metuzalem živio je 969 godina, najduže živući čovjek (Postanak 5:27)

 - Enoh, sedmi od Adama, Noin prapradjed (Juda 1:14)

 - Henok nije iskusio smrt (Hebrejima 11:5-6).

Henok ili Enoh (eng. Enoch)

Kabala vjeruje kako je Bog odabrao samo dva čovjeka neka izbjegnu smrt (tako tumače ono što piše u Bibliji) - Henoka i Iliju - za njih dvojicu kabala vjeruje kako su to Dva svjedoka, spomenuta u Otkrivenju (11:1-13). Razlog zašto vjeruju u to jest u tome što se oni spominju u apokrifnoj knjizi - Nikodemovo evanđelje. Ova knjiga nije dio Biblije, ali je proučavaju i koriste okultisti. Također, ona uključuje priču o Isusovom silasku u pakao, gdje bi trebao spasiti stare patrijarhe Starog zavjeta, prije svog uskrsnuća. Knjiga je bogohulna i kabala je koristi samo kako bi pridala što više značaja Henoku. 

https://www.gotquestions.org/Enoch-Elijah.html

https://en.wikipedia.org/wiki/Gospel_of_Nicodemus

Dva svjedoka

Evo citata iz Nikodemovog evanđelja:

“3 Jedan od njih odgovori i reče: Ja sam Henok, koji je prenesen riječju Božjom; a ovaj čovjek koji je sa mnom je Ilija Tišbićanin, koji je prenesen u vatrenim kolima.
4 Ovdje smo do sada bili, i nismo okusili smrt, ali sada smo pred povratkom dolaska Antikrista, naoružani božanskim znakovima i čudima, da se s njim upustimo u bitku, i da nas on ubije u Jeruzalemu, i ponovno živi odneseni u oblake, nakon 3 i pol dana."

(Nikodemovo evanđelje, poglavlje 20,3-4)

Ilija (eng. Elijah) u Vatrenim kočijama

Kabala i tajna društva opsjednuti su prikupljanjem svih mudrosti svijeta, koju onda zadrže isključivo za sebe. Nije važno jesu li knjige bogohulne, jesu li ih napisali ljudi, važno je djelo za proučavanje. Ovaj obrazac stjecanja mudrosti i njihova potraga za stvarnom poviješću jest glavna tema unutar kabale. Kabala posjeduje najveće muzeje i knjižnice na svijetu, u kojima ima pohranjene tajne, zabilježenetijekom pisane povijesti, kako bi istinu o svijetu mogli zadržati samo za sebe. Na primjer, Smithsonian Institution je jedna od tih organizacija i poznato je kako oni mijenjaju povijest kako im odgovara; dok stvarnu povijest čuvaju u svojim trezorima. Zbog toga je vrlo zanimljivo zapamtiti kako kabala koristi kalendarski sustav koji počinje onim danom, za koji oni smatraju da je dan kada je stvorena Zemlja.

Slobodni zidari (eng. Freemasons) smatraju za vrijeme od 4004. do 4000. godine prije Krista, kao vrijeme stvaranja Zemlje, što bi bilo vrijeme kada su Adam i Eva kročili na Zemlju. Oni koriste kalendarski sustav poznat kao Anno Lucis ("u godini svjetlosti"), koji se koristi u masonskim ceremonijalima, ili komemorativnim postupcima; ekvivalentan je gregorijanskoj godini plus 4000.

Židovi priznaju za datum stvaranja svijeta 06. listopada 3761. godine prije Krista - što bi bilo 239 godina kašnjenja za slobodnozidarskim kalendarom.

Oba su kalendara vrlo slična i ovaj sustav se zove Anno Mundi ("u godini svijeta"). Slobodni zidari i kabala drže jako vjerodostojnoma priče iz Bibliji, kao i samom stvaranju vremena - zato vjeruju kako je Zemlja stara samo 6000 godina.

Koju vrstu mudrosti drže sakrivenu u svojim tajnim trezorima - koja im potvrđuje kako je to istina?

A.L. (Anno Lucis)

Jedan od tih predmeta nekada je bila Henokova Knjiga, priča koja zaranja dublje u razdoblje prije velikog potopa. Knjiga je bila skrivena i njegovana unutar kabale, koji su bili poznati kao inicirani, kako bi mogli pohraniti mudrost ljudske povijesti za sebe. Henokova knjiga postala je poznata javnosti u 18. stoljeću, kada su zapadni znanstvenici otkrili kako se iz iste uči kroz Etiopsku pravoslavnu Tewahedo crkvu i Eritrejsku pravoslavnu Tewahedo crkvu - crkve koje su Henokovu Knjigu uključile u svoje Biblije.

Zatim su 1946. godine arheolozi, među Svicima s Mrtvog mora (nazvani tako zbog nalazišta koje je u blizini Mrtvog mora, na Zapadnoj obali), otkrili i Henokovu knjigu. Okultni su znali za ovu knjigu mnogo prije od 18. stoljeća, što dokazuje kako oni ovu priču prenose unutar svojih kultova od početka vremena. Razlog tome jest što izuzetno poštuju Henoka, za kojeg vjeruju kako je bio prvi inicijat Božje mudrosti.

Mrtvo more, Zapadna obala

Henokova knjiga stavlja veliki fokus na pojam 'sinovi Božji', koji se spominje u Postanku:

"1 I dogodilo se, kada su se ljudi počeli množiti na licu zemlje, i kada su im se rađale kćeri,
2 Da su sinovi Božji vidjeli kćeri ljudske kako su lijepe; i uzimali su žene od svih koje su odabrali.
3 I reče Gospodin: "Neće se moj duh uvijek boriti s čovjekom, jer je i on tijelo; ipak će njegovi dani biti stotinu i dvadeset godina."
4 Bijahu divovi na zemlji u ono vrijeme; i također nakon toga, kada su sinovi Božji ušli k kćerima ljudskim, i one su im rađale djecu, oni su postali moćnici koji su bili od davnina, ljudi na glasu.
5 I vidje Bog kako je velika zloća ljudska na zemlji i kako je svaka pomisao srca njegova uvijek samo zlo."  (Postanak, 6:1-5)

Henokova knjiga navodi kako su 'Sinovi Božji' bili pali anđeli koje je Bog bacio na Zemlju, Promatrači. Ovo razotkriva jednu od svrha knjige, a to je promijeniti gledište fraze 'Sin Božji', koja se u Novom zavjetu odnosi na Isusa Krista. Još je jedan razlog zašto je Henokova knjiga temelj naučavanja unutar kabale - zato što je pretvorila Henoka u Božjeg direktnog proroka.

Promatrači

Važno je znati kako Henokova knjiga nije dio kanonske Biblije, te da se sve u njoj treba smatrati bogohulnim, jer nije dio pravog svetog pisma.

Henok i Kabala

Henok je važna figura u kabali, mističnoj tradiciji unutar judaizma. Cijenjen je kao veliki mudrac i učitelj, često se doživljava i kao simbol božanske mudrosti. Henok se prvi put pojavljuje u hebrejskoj Bibliji, gdje je opisan kao čovjek koji je "hodao s Bogom" i kasnije je uznesen na nebo, bez da je umro. Ova je priča kasnije razrađena u kabalističkim tekstovima, koji Henoka prikazuju kao velikog učitelja, koji prenosi mudrost drugim mudracima.

Kabala se dijeli na dvije vrste - praktičnu i teoretsku.

Praktična kabala ima svoje drevne korijene u "Trinaest Enohijanskih ključeva" od Enoha, sina Kajinova; zajedno s vrlo eklektičnom mješavinom materijala preuzetog iz egipatskih, mezopotamskih i drugih nehebrejskih izvora. "Trinaest Enohijanskih ključeva" Enoha, sina Kajinova, odražavaju se u djelima kao što su "Knjiga svete magije Abramelina Maga", "Veći i Manji Solomonovi ključevi", kao i srednjovjekovni grimoari kao što su: Armadel, Goetia/Lemegeton, itd.

Primarni tekst mistične Kabale, za koji se čini kako zauzima središnje mjesto, prema važnosti u hermetičkoj Kabali jest Sefer Yetzirah (Knjiga Formiranja).

Dvije najistaknutije suvremene škole praktične, ili hermetičke, kabale su Zlatna zora i Ordo Templi Orientis (O.T.O.).

Henok je, također, izuzetno važna figura u tradiciji Merkave, mistične vizije božanske kočije opisane u hebrejskoj Bibliji.

U Merkabi, Henok je viđen kao vizionar, koji je mogao uzaći na nebo i steći znanje o božanskim misterijama. Kabalistička tradicija gleda na Henoka kao na simbol božanske mudrosti. Njegova priča je inspiracija za one koji žele razumjeti misterije svemira. Dio poznat kao Knjiga palača, u Henokovoj knjizi, jest 'ključni tekst' u židovskom misticizmu, jer opisuje Henokovu božansku transformaciju u Metatrona.

Henok, sedmi patrijarh u Postanku, smatra se jednom od najpoznatijih figura judaizma, zbog obilja apokrifne literature (nekanonskih biblijskih tekstova). Bio je osobito cijenjen tijekom helenističkog razdoblja (od trećeg stoljeća prije Krista do trećeg stoljeća nove ere). Njegovi prvi štovatelji smatrali su ga Božjim prorokom zbog njegove pobožnosti, no kasnije se smatralo kako je primio tajne informacije od Boga.

Helenističko razdoblje

Metatron, Manji Bog

Kabala i tajna društva vjeruju kako je Henok, poznat i kao anđeo Metatron, Božji glas i kralj svih anđela na nebu, i nebeski pisar. Nazivaju ga Manji YHWH, što je kao što vidite, heretički i bogohulno. Rana židovska vjera u Babilonu, nakon smrti Isusa Krista, počela je govoriti o tom anđeoskom biću, poznatom kao Metatron, koji je bio Božji glas.

Kabala je htjela progurati ideju kako postoje dva Boga koja upravljaju nebom - Veliki YHWH i Manji YHWH.

Metatron je grčka tvorevina koja znači 'u blizini prijestolja', zbog čega je Henok i dobio ovo ime.

Na hebrejskom, ime Henok znači: “netko tko je predan, obučen i discipliniran”.

Henok kao Metatron

Zohar, sveta knjiga mistične grane judaizma zvane Kabala, opisuje Metatrona kao "kralja anđela" i kaže kako on "vlada Drvetom spoznaje dobra i zla" (Zohar 49, Ki Tetze: 28:138). ).

Zohar također spominje kako se prorok Henok pretvorio u arhanđela Metatrona na nebu (Zohar 43, Balak 6:86).

Drvo spoznaje 

U Kabali, Metatronova kocka jest oblik koji predstavlja sve oblike, i koji provodi protok kreativne energije na uredan način.

Metatronova kocka

Zohar kaže kako je Bog odlučio dopustiti Henoku neka zauvijek nastavi svoju zemaljsku službu na nebu, opisujući u Zoharu Bereshit, 51:474 - kako je na Zemlji "Henok radio na knjizi koja je sadržavala "unutarnje tajne mudrosti" i tada je "bio uzet sa ove Zemlje neka postane nebeskim anđelom." Slobodni zidari također vjeruju kako su sve božanske tajne predane u njegove ruke, a on ih je zauzvrat predao onima koji su ih zaslužili.

Zohar Bereshit 51:475, otkriva:

"Tako je izvršio misiju koju mu je Sveti, blagoslovljen bio, dodijelio. Tisuću ključeva je predano u njegove ruke i on uzima stotinu blagoslova svaki dan i stvara sjedinjenja za svog Učitelja."

Talmud spominje, u Hagigi 15a, kako je Bog dopustio Metatronu neka sjedi u njegovoj prisutnosti (što je neobično, jer su drugi stajali u Božjoj prisutnosti, zbog izraza poštovanja prema njemu), jer Metatron neprestano piše: " ... Metatron, kojemu je dano dopuštenje da sjednem i napišem zasluge Izraela."

Talmud Hagiga

Neka ezoterična literatura, kao što je 3 Henok, identificira Henoka kao Metatrona, anđela koji prenosi Božju riječ. Kao posljedica toga, ova literatura i rabinska kabala židovskog misticizma vidjeli su Henoka kao onoga koji je priopćio Božju objavu Mojsiju, a posebno kao onoga koji je izdiktirao apokrifne Knjige jubileja.

U Knjizi jubileja stoji kako je “anđeo Gospodnji” rekao Mojsiju na gori Sinaj, kada je primio Deset zapovijedi, kako je Henok “prvi među ljudima koji su rođeni na Zemlji koji su naučili pisanje, znanje i mudrost”. 

Kaže, nadalje, kako je Henok u knjigu zapisao "nebeske znakove" (horoskopske znakove) prema njihovim mjesecima.

Rečeno je kako će ljudska bića znati godišnja doba u odnosu na redoslijed mjeseci i njihove odgovarajuće zvjezdane i planetarne utjecaje. Indikacija ide k tome da je Henok primio ovu informaciju od izvanzemaljskih anđeoskih izvora, tj. Promatrača; te je stoga on bio nekakvi kulturni uzor.

Henok i Mojsije

U Zoharu, Metatron je opisan kao anđeo zaštitnik djece, te je on bio anđeo koji je vodio hebrejski narod kroz pustinju tijekom 40 godina, koje su proveli putujući u Obećanu zemlju. Ponekad židovski vjernici spominju Metatrona kao anđela smrti, koji pomaže otpratiti ljudske duše sa Zemlje. u zagrobni život.

U klasičnoj rabinskoj literaturi postoje različiti pogledi na Henoka.

Jedno gledište o Henoku, koje se nalazi u Targumu Pseudo-Jonathana, koje je gledalo na Henoka kao na pobožnog čovjeka, odvedenog na nebo, koji je dobio titulu Safra rabba (Veliki pisar). Nakon što se kršćanstvo potpuno odvojilo od judaizma, ovo je gledište postalo prevladavajuća rabinska ideja Henokova karaktera i uzvišenosti.

Prema Rashiju - "Henok je bio pravedan čovjek, ali ga se lako moglo navesti da se vrati i čini zlo."

Targum Pseudo-Jonathan

Među manjim dijelom Midrashimima proširena su ezoterična učenja Enoha. U Sefer Hekalotu, rabin Ishmael je opisan kako je posjetio sedmo nebo, gdje je susreo Enocha - koji mu je rekao kako su Zemlju, u njegovo vrijeme, iskvarili demoni Shammazai i Azazel, i tako je Enoch odveden na nebo kako bi dokazao da Bog nije bio okrutan. Kasnije razrade ovog tumačenja tretirale su Enoha kao pobožnog asketu, koji je (pozvan da se pomiješa s drugima) propovijedao pokajanje i okupio gomilu učenika, do te mjere da je proglašen kraljem. Pod njegovom mudrošću, kaže se kako je mir vladao na zemlji - utoliko da je on pozvan na Nebo, kako bi vladao nad sinovima Božjim.

Henok na Sedmom nebu

Henok i broj 7 su za kabalu sinonimi, jer je Henok bio 7. generacija od Adama. Također, vjeruju kako se Henok nalazi na 7. razini neba, i u Henokovoj Knjizi se spominje 7 arkanđela. Na donjoj slici primijetite 7 zvijezda ispod ključnog kamena Kraljevskog luka.

13. stupanj, ključni kamen luka

13. stupanj je poznat u Velikoj Britaniji kao "Henokov kraljevski luk"; u Sjedinjenim Državama kao "Kraljevski slavoluk Solomona", ili kao "Gospodar devetog luka". Henok se pojavljuje kao vizionarski graditelj u legendi, čiji elementi proizlaze iz postojećeg masonskog rituala "Kraljevskog luka" - baziranih na: biblijskim zapisima o Solomonovom hramu, Henoku iz Knjige Postanka, Josipovih setitskih stupova, ali i izvještaja Samuela Leeja o iskapanjima na brdu hrama u Jeruzalemu tijekom vremena vladavine Julijana Apostata.

Ključni (temeljni) kamen luka

Broj 13 kabalistima predstavlja koncept Boga - riječ Shekinah se odnosi na manifestaciju Božje slave, koja se dogodila u Solomonovom hramu. Slobodni zidari vjeruju kako 'Šekina je čovjek', što znači kako veličaju čovjeka.

Trinaest su atributi Hashema, koji se koriste za označavanje Boga, posebno kao epitet za tetragramaton, izbjegavajući Božji formalniji naslov - Adonai ('moj gospodar').

13. stupanj ima veliko značenje u slobodnom zidarstvu:

“Ovaj stupanj, zapravo, čini vrhunac neizrecivog masonstva; to je ključni kamen luka, i otkriva ono što se otkriva u sljedećem stupnju Savršenstva. To je najvažniji i najzanimljiviji stupanj, i tako blisko povezan sa svojim nasljednikom, kako se svima čini kao dio tog stupnja.

Zasjenjene ljepote svetih riječi koje su do sada bile otkrivene, i pouke i vrline koje su tako postupno usađivane, na ovom stupnju dobivaju vrhunac i kulminiraju u razvoju velikog misterija neizrecivog masonstva.

Tamni oblaci i magle koji su do sada skrivali svete tajne sada se počinju raspršivati: slavna zora obasjava E svojim svijetlim sjajem, a njezine zrake prodiru u mračna i skrivena mjesta.”

(Knjiga starog i prihvaćenog škotskog obreda slobodnog zidarstva (1884.), Charles T. McClenechan)

Rev. James Anderson, 'The Constitutions of the Freemasons' (1723), uključio je izvještaj s fusnotom o "Henokovim Stupovima", u skladu s tradicijom prvi put zabilježenom u Palaea Historica (kasno 9. – rano 10. st.). Tamo se ističe kako je Henok upisao sve dotada poznate znanost o mramoru i opeci onima koji su preživjeli Potop.

"Solarni karakter Enoha ne dopušta nikakvu sumnju.

On se dovodi u vezu s izgradnjom gradova - solarnom značajkom.

Živi točno tri stotine šezdeset pet godina, koliko dana ima solarna godina; što ne može biti slučajno.”

(Poglavlje v., sekt. viii., str. 127, Martineauov prijevod)

Dvostruki stupovi koji se koriste u masonskim ritualima izvučeni su iz starih hebrejskih i biblijskih alegorija, kao i mnogi drugi masonski simboli. U prvoj knjizi svojih Židovskih starina, Josip Flavije, židovski povjesničar, spominje stupove. U jednom poglavlju, Josip Flavije opisuje kako je Enoh koristio dva stupa, kako bi sačuvao Adamovo proročanstvo o tome da će svijet biti uništen dva puta - jednom u požaru i jednom u potopu. Kako bi zaštitio znanje od vatre i vode, Enoh je podigao stup od opeke, odnosno kameni stup. U masonskom ritualu izričito je navedeno kako se stupovi koriste za očuvanje i zaštitu informacija.

Josip Flavije

Bitna premisa "izgubljenih Henohovih stupova" jest u tome kako je bilo vremena, prije Potopa, kada su znanje o Bogu i znanje o znanosti - bili jedno. Ta je informacija bila ispisana na stupovima u blizini masivnog kamena, koji Židovi zovu 'Temeljni (zaglavni) kamen' (‘The Foundation Stone’), a slobodni zidari 'Kamen temelja' (‘The Stone of Foundation’).

The Stone of Foundation 

Temeljni kamen u Izraelu jest ono što je ostalo od Solomonovog hrama, i stijena u središtu Kupole na stijeni, u Jeruzalemu. Također, poznat je i kao Probušeni kamen, jer ima malu rupu na svom jugoistočnom kraju kojim ulazi u špilju ispod stijene - koja je  poznata kao Zdenac duša. Slobodni zidari vjeruju kako je ispod kamena Henok napravio hram tijekom pretpotopnog doba, kako bi prenio mudrost čovjeku, nakon Velikog potopa. Također se vjeruje kako je to ono što su Vitezovi Templari pronašli, kada su otišli u Jeruzalem, te oni od tada čuvaju ovu veliku tajnu unutar svih tajnih društava.

Kupola na stijeni

Ovaj niz legendi počinje s patrijarhom Henokom, za kojeg se pretpostavlja kako je bio prvi posvetitelj Kamena temeljca. Legenda o Henoku i hramu jest vrlo zanimljiva i jako je važna u masonskim znanostima.

Legenda, u cijelosti, glasi otprilike ovako:

"Henoh je, pod nadahnućem Svevišnjega i u skladu s uputama koje je dobio u viziji, sagradio hram pod zemljom na planini Moriji i posvetio ga Bogu. Zgradu je sagradio njegov sin Metuzalem, iako nije bio upoznat s očevim motivima za podizanje hrama. Ovaj se hram sastojao od devet svodova, smještenih okomito jedan ispod drugoga, a povezani su otvorima ostavljenim u svakom svodu...."

Henokov hram ispod Kupole na stijeni

Zbog toga je masonski 13. stupanj također poznat i kao "Majstor devetoga luka". Deveti luk odnosi se na konačni svod u Henokovom podzemnom hramu.

Henok je tada naredio neka se napravi trokutasta zlatna ploča, čija je svaka strana bila duga jedan lakat; obogatio ju je najdragocjenijim kamenjem, i optočio ploču na kamenu od ahata istog oblika. Na ploču je urezao pravo Božje ime, ili tetragramaton, i stavio ga na kubični kamen, od tada poznat kao Kamen temelja, i položio je cijelu ploču unutar najnižeg luka.

Tetragramaton

Kada je ova podzemna zgrada bila dovršena, napravio je kamena vrata sa željeznim prstenom pričvršćenim na otvoru najgornjeg luka. Kada bi se kamen na vratima otvorio, sakrio bi ovaj željezni prsten, pa čak niti samom Henoku nije bilo dopušteno ući u hram, osim samo jednom godišnje. Nakon što je svijet uništan u potopu - sve znanje u trezoru ili podzemnom hramu, kao i o samom kamenu temelja, sa svetim i neizrecivim imenom koje je ispisano na njemu - izgubljeno je za vijeke vjekova.

Prsten od željeza

Prilikom izgradnje prvog jeruzalemskog hrama ponovo se pojavljuje kamen temeljac. Kopajući temelje hrama, David je našao jedan kamen, na kojem je bilo upisano neizrecivo ime Božje, i položio ga je u Svetinju nad svetinjama. Ovo je omiljena teorija raspaljivača legendi iz Talmuda.

Masonska tradicija jest, u biti, ista kao židovska - no, ona zamjenjuje Davida Solomonoma. Teorija jest kako je kamen otkrio Solomon; kamen koji je bio identičan kamenu koji je Enoh ostavio u svom tajnom trezoru. Taj je kamen temeljac, kaže predaja, kasnije uklonio kralj Solomon, i pohranio na tajno i sigurno mjesto.

Izgradnja Solomonovog hrama

Masonska tradicija slaže se sa židovskom, jer u trećem poglavlju Rasprave o hramu koju je napisao Maimonides, nalazimo sljedeću pripovijest:

"Bio je kamen u Svetinji nad svetinjama, na njegovoj zapadnoj strani, na kojem je bio postavljen kovčeg saveza, a ispred njega posuda s manom i Aronov štap. Ali, kad je Salomon sagradio hram, i predvidio kako bi hram mogao, u nekom budućem vremenu, biti  uništen, on je izgradio duboki i vijugavi trezor pod zemljom, u svrhu sakrivanja kovčega, u koji je Jošija kasnije, kao što saznajemo u Drugoj knjizi Ljetopisa, xxxv 3, ostavio lonac s manom, štap Aronov i ulje pomazanja."

Talmudska knjiga, Yoma, opisuje istu tradiciju i kaže kako je:

"Kovčeg saveza bio je postavljen u središte Svetinje nad svetinjama, na kamen koji se uzdizao tri prsta u širinu iznad poda, kako bi bio, tako reći, postolje za njega. Ovaj kamen, rabini nazivaju Kamenom Temelja, i sa tim je povezano puno smeća."

U trinaestom stupnju Drevnog i Prihvaćenog obreda, Kamen temelja je uočljiv kao počivalište svete delte. Vidjet ćete kako se  masonske tradicije, temeljene na Kamena temelja, ne razlikuju od ovih rabinskih, iako imaju nekoliko dodatnih okolnosti.

Ali, najvažnija točka legende o Kamenu temelja jest njegova intimna i stalna povezanost s tetragramatonom, ili Shemhamphoraschom. Upravo to ime, ispisano na njemu, unutar svete i simbolične delte, daje kamenu svu njegovu masonsku vrijednost i značaj. O toj činjenici ovisi cijela njegova simbolika.”

Pečat Boga kabale

Sigillum Dei (Božji pečat), koji John Dee naziva magičnim dijagramom, sastavljen je od dva kruga, pentagrama, dva sedmokuta i jednog sedmokuta, a označen je imenom Boga i njegovih anđela. Bio je to amulet s magijskom funkcijom, i prema jednom od najstarijih izvora (Liber Juratus), koji je iniciranom magu omogućavao moć komuniciranja s anđelima i arkanđelima.

Tako stvorena kružna traka nalaziti će se na vrhu malog križa, te će od ove početne točke ići slijeva na desno 72 latinična slova -  koja se razlikuju u tradiciji (MS Sloane 3853: h, t, o, e, x, o, r , a, b, a, s, l, a, y, q, c, i, y, s, t, a, l, g, a, a, o, n, o, s, v, l, a , r, y, c, e, k, s, p, f, y, o, m, e, n, e, a, u, a, r, e, l, a, t, e, d, a , t, o, n, o, n, a, o, y, l, e, p, o, t, m, a). To bi predstavljalo zbroj - koji tvori Shemhamphorasch, neizrecivo Božje ime ("magnum nomen Domini Semenphoras licterarum" 72"), pokazujući jasnu vezu sa židovskom tradicijom.

Vjerojatno najstariji poznati opis i slika Sigillum Dei jest u Liber Juratus, iz 14. stoljeća (također ju zovu i Liber Sacratus, Liber sacer sive Juratus, ili Knjiga Zavjeta) - koji se pripisuje Honoriju, Euklidovu sinu.

Honorije

Datum nastanka knjige nije siguran, ali se spominje kao Liber Sacer u 13. stoljeću, očito potvrđujući datum pojave knjige u srednjem vijeku. Prvi sigurni povijesni zapis jest zapisnik sa suđenja Etienneu Pepinu iz Mendea, u Francuskoj iz 1347. godine. Johannes Hartlieb (1456.), spominje je kao jednu od knjiga korištenih u nekromanciji. Sloane MS 313, koji datira s kraja 14. ili početka 15. stoljeća, nekoć je bio u posjedu Johna Deeja.

John Dee

John Dee je poznat kao osnivač Rozenkrojcera, i kao mentor Francisa Bacona. Podučavao je Bacona kabali i enohijanskoj magiji, što je Bacon iskoristio za stvaranje svog plana pri pisanju Nove Atlantide.

Deejevi zapisi također nazivaju ovaj jezik "nebeskim govorom", "prvim jezikom Boga-Krista", "svetim jezikom" ili "jezikom anđela". Također, nazivao ga je i "adamskim", jer ga je, prema Deejevim anđelima, koristio Adam u raju da imenuje sve stvari.

Izraz "enohijanac" dolazi od Deejeve tvrdnje kako je biblijski patrijarh Enoh bio posljednji čovjek (prije Deeja i Kelleyja), koji je poznavao ovaj jezik (iz Knjige).