MITOVI I LEGENDE (Turistička zajednica općine Mljet)

Mljet je otok uz kojeg se oduvijek vezalo puno mitova i legendi. Već i sama pozicija otoka na pučini, okruženog beskrajnim morem, budi znatiželju i maštu, ostavlja dojam tajanstvenosti te svakoga tko na njega kroči potiče na stvaranje novih priča. U nastavku otkrijte najpoznatije mljetske legende.

Legenda o Odiseju i nimfi Kalipso

Najpoznatija otočna legenda ona je o grčkom junaku Odiseju i božici Kalipso te se veže uz slavan Homerov ep "Odiseja", u kojem taj legendarni grčki pjesnik opisuje Odisejeve pustolovine. Prema legendi, na svom je čudesnom otoku Kalipso, božica ljepote, tišine i mira, punih sedam godina držala u špilji Odiseja, u kojeg se zaljubila, sve dok ga po nalogu Zeusa nije oslobodila. Mnogi istraživači tvrde da je upravo Mljet Kalipsin otok Ogigija, opisan u Odiseji, a po tom je čuvenom epu i junaku i najljepša mljetska špilja dobila ime - Odisejeva špilja.

Kada se starogrčki junak Odisej vraćao kući nakon dugogodišnjeg pustolovnog lutanja morima, doživio je brodolom u oluji, udario u hrid Ogiran (kakva se nalazi u blizini Odisejeve špilje) pri čemu mu je potonuo brod, a more ga je bacilo na taj začarani otok Ogigiju, koji je bio kraljevstvo lijepe Kalipse. Na otoku je Odisej podlegao čarima neodoljive božice i ljepotama njezinog otoka, za kojeg legenda kaže: "... bio je to najljepši otok svih mora i oceana...". Upravo se epski opis ljepota podneblja, pitomih morskih uvala, kristalnih špilja i žala tog mitskog otoka Ogigije podudara s jedinstvenim ljepotama Mljeta.

Također, Mljet jedini među najjužnijim dalmatinskim otocima ima špilju, koja po svojim prirodnim obilježjima odgovara boravištu nimfe Kalipso.Sve to, u svojoj knjizi o Odisejevim lutanjima po hrvatskoj obali, tvrdi autor Aristid Vučetić, koji je nekoliko desetljeća proučavao i povezivao Odiseju s jadranskim podnebljem i prikupljao građu za knjigu kojom nastoji dokazati da je Mljet taj čudesan otok.

Ogigija je, pjeva Homer, bila i čaroban otok zelenih šuma, a Mljet je sigurno pr(a)vi otok koji u potpunosti opravdava taj naziv. U Homerovu opisu Ogigije navodi se i "Četiri tečahu vrela po redu bistricom vodom, Jedno uz drugo blizu bjehu, al svako na stranu svoju..." (Odiseja V, 70-71). Na Mljetu doista postoje četiri izvora, koja nikad ne presušuju...

Legenda o Odiseju izazivala je oduvijek brojne polemike oko toga koji je od mediteranskih otoka mitska Ogigija na kojoj je bio zatočen grčki junak. Na Sredozemlju je uistinu niz lijepih otoka sa šumovitim uvalama, bijelim žalima i neobičnim špiljama... Mnogi učenjaci trudili su se otkriti taj tajanstveni otok, a najčešće se tumačilo kako je to Malta. Međutim, niti jedan otok, pa tako ni Malta, nije odgovarao opisu kojeg je prije nekoliko milenija stvorila mašta slijepog grčkog pjesnika. Naposlijetku su se povjesničari ipak usuglasili da samo jednom otoku na Sredozemlju pristaje naziv otoka nimfe Kalipso, jer se prema jednom izvoru taj otok nalazi u Jadranskom moru, a to je Mljet. Stoga, dobrodošli na Odisejev otok!

Mljet - otok sv. Pavla

Dva otoka, Mljet i Malta, koji su u starim ljetopisima dijelili isto ime, "Melita", bila su i temelj polemika znanstvenika oko toga na kojem je od dvaju mediteranskih otoka sv. Pavao doživio svoj čuveni brodolom.Prema tradiciji, spašavajući se od velikog nevremena i brodoloma, sv. Pavao se brodom nasukao na jugoistočnoj obali otoka Mljeta. U polju Žara, nadomak mjesta Korita, jedan dio otočani i danas zovu Crkva ili Crkvina, a u narodu kruži predaja kako je to od davnina predio crkve sv. Pavla. Stari Mljećani kažu da je crkva bila podignuta u čast apostola Pavla, koji je nakon brodoloma 61. godine boravio na Mljetu puna tri mjeseca.
Opisujući svoje legendarno putovanje od Jeruzalema do Rima apostol Pavao govori o strašnoj oluji koja ih je zahvatila i gotovo potopila u Adriji (tj. Jadranu). Spas od brodoloma mornari su tada pronašli na pustom, šumovitom i nepoznatom otoku prepunom zmija, od kojih je, prema predaji, jedna ugrizla u ruku sv. Pavla, ali ju je on bacio u vatru...Kako je Mljet oduvijek bio prepun zmija, a na Malti ih nikad nije bilo, to je još jedan od najpouzdanijih dokaza da je sv. Pavao ipak boravio na Mljetu, a ne na Malti.

Legenda o kraljici Teuti

Uz Mljet se, kao i uz neke druge južnodalmatinske otoke, veže i legenda o moćnoj kraljici mora, Teuti, koju se opisuje kao hrabru, odvažnu, moćnu i iznimno lijepu ženu. Premda je njezina vladavina ilirskim kraljevstvom bila kratka (od 231. do 227. godine p. n. e.), brojne legende dokaz su koliko je narod bio očaran njome. Prema povijesnim podacima, Teuta je prijestolje preuzela nakon smrti svojeg muža Agrona te je Ilirijom vladala na vrhuncu njezine moći. Rado je navraćala na otok Melitu (Mljet) kojeg je nazivala "čarobnim otokom", u kojeg je bila apsolutno zaljubljena i koji je bio njezino omiljeno ladanjsko utočište. Njezina flota i gusarsko brodovlje često su se sidrili u sigurnoj i duboko usječenoj uvali Polače. Legenda kaže i da je njezin muž, ilirski kralj Agron, u mladosti posjećivao Melitu zbog bogatog lova u njezinim čudesnim šumama i ribolova u lagunama, a na otočiću usred Velikog jezera podigao je malenu nastambu, gdje je provodio dane odmora, opuštanja i dokolice.

Nakon kraljeve smrti, Teuta na Meliti proživljava novu ljubavnu idilu s grkom Demetrijem Hvaraninom, slavnim ilirskim vojskovođom. Na tom otočiću nestvarne ljepote, prepunom miomirisa i bujnoga mediteranskog raslinja, "gusarska kraljica" zanosi se planovima o velikoj moći Ilirije, osvajanju najljepšega grčkog otoka i grada Kerkyre (Krfa), opsjedanju Isse (Visa), dok u kolibici i u tirkizno-zelenim vodama jezera vodi ljubav sa svojim zapovjednikom. Nedugo nakon odlaska s Melite, učestala ilirska gusarenja i napadi na rimske galije u Jadranu uzrokuju spor, koji dovodi do rata s Rimljanima (229. godine pr. Kr.). Naposlijetku, Teuta je morala pristati na nepovoljne uvjete nametnutog mira s Rimljanima ("pax romana"), odnosno na plaćanje danka, ograničeno kretanje ilirskih ratnih lađa te je izgubila velik dio svog teritorija. Od velikoga ilirskoga kraljevstva njezina se država svela samo na prostor od današnjeg Dubrovnika do ušća rijeke Drim.

Preostalim dijelom Ilirika, Hvarom i svim susjednim otocima i kopnom zavladao je, sada kao rimski vazal, Demetrije Hvaranin, nekadašnji Teutin vojskovođa i ljubavnik, kojeg ona otada smatra izdajnikom koji ju je mudro iskoristio. Njezina sudbina uskoro završava tragično jer zauvijek netragom nestaje, zametena u bespućima prohujalog vremena.

Ilirski gusari

Zbog svojih učestalih napada na trgovačko brodovlje mljetski su gusari zadavali glavobolje Rimskom Carstvu. Svojim malim i brzim lađama, tzv. lembima, Mljećani su često presretali i napadali rimske galije nakrcane amforama s vinom, uljem, žitom i medom. Imali su vrlo pogodan položaj za gusarenje jer je glavni pomorski put Rimljana, tzv. put amfora, polazio od Epidaurusa, vodio kroz Mljetski kanal pa nastavljao sve do Istre i Italije. Kada je rimski trgovački put postao toliko ugrožen i nesiguran, 35. g.pr.Kr. je car August poslao ekspediciju da obuzda i pokori napasne mljetske gusare. Tada je uništeno gusarsko središte Melitusa (Polače), koje je za rimske vladavine bilo najvažnije otočno mjesto.

O postojanju ilirskih ratara, lovaca i stočara na Mljetu danas svjedoče brojni ostaci kamenih utvrda, grobova i nastambi, starijih od grčke kulture, razbacani diljem otoka. Uz njih su pronađeni i sitni brončani ukrasi, nakit poput naušnica i prstenja, gumbi te krhotine amfora i drugog posuđa. Najbolje očuvane ostatke tih kamenih utvrda, tzv. gradace, još je moguće vidjeti na brdu Veliki Gradac iznad Velikog jezera te na brežuljku Gradac iznad izvora Vodice, pokraj Babinog Polja. Svoja naselja od suhozida mljetski su Iliri podizali na uzvisinama radi obrambeno-sigurnosnih razloga. Naselja su im tako bila u potpunosti sakrivena od pogleda s mora, dok je vidik iz njih pucao daleko na otvorenu pučinu. Ilirski starosjedioci na Mljetu boravili su i u svom gradu Melitusa, u zaljevu Polače.

Sv. Pavao je doživio brodolom na Mljetu, a ne na Malti

NAPISAO: Marijan Ožanić

U hrvatskom prijevodu Biblije, kao i u većini Biblija na svijetu, piše da je na putu u Rim sv. Pavao doživio brodolom na Malti. Međutim, postoji mnogo dokaza kako se brodolom dogodio na otoku Mljetu u Jadranskom moru, a ne na Malti.

Koji su dokazi za tu tvrdnju, i  zašto u većini prijevoda Biblije piše Malta?

     Uvod

U hrvatskim prijevodima Biblije, kao i u većini Biblija, na svijetu piše da je na putu u Rim sv. Pavao doživio brodolom na otoku Malti, odnosno na Meliti.

Zagrebačka Biblija, 1968. godina

U najpoznatijem hrvatskom prijevodu Biblije, tzv. Zagrebačkoj Bibliji koja je od 1968. godine do danas prodana u više od 400.000 primjeraka, u dijelu koji se naziva „Djela apostolska“ opisuje se put sv. Pavla brodom od Cezareje, preko Krete u Rim, 61. godine poslije Krista. U poglavljima 27 i 28 su  dijelovi s podnaslovima  „Olujna plovidba između Krete i Malte“, „Brodolom i spas“, „Tri mjeseca na Malti“ i od „Malte do Rima“. Bibliju su uredili naš veliki bibličar, sada pokojni dr.sc. Bonaventura Duda i književnik dr.sc. Jure Kaštelan s velikim brojem suradnika.

Dio pod nazivom  Djela apostolska su preveli Bonaventura Duda i Marijan Jerko Fučak.

U Bibliji  je  detaljno opisan put sv. Pavla brodom od Cezareje  prema Rimu i brodolom. 

Dio koji opisuje brodolom:

⁹ Oluja i brodolom

¹ Pavao na Malti

Jednom spašeni, doznasmo da se otok zove Malta. ² Urođenici nam iskazivahu nesvakidašnje čovjekoljublje. Zapališe krijes i okupiše nas oko njega jer je počela kiša i bilo zima. ³ Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vrućine izađe zmija i pripije mu se za ruku. ⁴ Kad su urođenici vidjeli gdje mu životinja visi o ruci, govorili su među sobom: »Ovaj je čovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da živjeti.« ⁵ Ali on otrese životinju u vatru i ne bî mu ništa; ⁶ a oni očekivahu da će oteći i umah se srušiti mrtav. Pošto su dugo čekali i vidjeli da mu se ništa neobično nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog.
⁷ U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio. ⁸ A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je ležao. Pavao uđe k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izliječi ga. ⁹ Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali. ¹⁰ Oni nas mnogim počastima počastiše i na odlasku nam priskrbiše što je potrebno.
¹¹ Od Malte do Rima

Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom lađom koja je prezimila na otoku i imala za znak Dioskure. ¹² Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana. ¹³ Odande ploveći uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu južnjak te za dva dana stigosmo u Puteole. ¹⁴ Ondje nađosmo braću koja nas zamoliše da ostanemo u njih sedam dana. Tako stigosmo u Rim.
¹⁵ Kada su tamošnja braća čula za nas, iziđoše nam u susret do Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri se. ¹⁶ A kad uđosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je čuvao.

U tom našem prijevodu Biblije može se pročitati:

            „Tek kad se spasismo, doznadosmo da se otok zove Malta.“

Cijeli prijevod Biblije je vrhunski i prekrasan, ali je umjesto Malte trebalo pisati Mljet.

Jeruzalemska Biblija, 1994. godine

I u Jeruzalemskoj Bibliji koju je Kršćanska sadašnjost izdala 1994. godine, u Novom Zavjetu koji su preveli naši vrsni prevoditelji i bibličari Bonaventura Duda i Jerko Fućak u Djelima apostolskim ne piše Mljet nego Malta. I u kasnijim izdanjima te Biblije piše Malta.

Kajkavska Biblija, 1821. godine

Godine 2018. u izdanju Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima i sunakladništvu ozaljskog ogranka Matice hrvatske tiskan je prvi cjelovit prijevod Novoga zavjeta na kajkavskome književnom jeziku 19. stoljeća. Autor mu je Ivan Gusić, benediktinac pa potom svjetovni svećenik, a prijevod je dovršen prije 1821. godine, odnosno prije Gusićeve smrti. Tekst je pisan ustaljenim morfonološkim kajkavskim pravopisom kakav je u Naputčenju za horvatski prav čteti i pisati iz 1808.  Nažalost, tekst je ostao u rukopisu, dok nije izašlo prvo izdanje 2018. godine.

Zašto ne piše Mljet, već Malta ili Melita?

Kako je moguće da u svima piše Malta, odnosno Melita, iako ima mnogo dokaza da bi trebalo pisati Mljet?

To su pitanja koja i danas  izazivaju  veliko zanimanje bibličara, pomorskih stručnjaka, povjesničara i geografa.

O svemu tome se kod nas jako malo zna. I ja nisam ništa znao, dok me jednom prof. dr.sc. Darko Žubrinić nije upoznao sa znanstvenim radovima koji se bave tom temom. Dr. Žubrinić je profesor matematike na FER-u, jedan od naših vodećih matematičara, a uz to je veliki ljubitelj i popularizator hrvatske glagoljice. Uz to se bavi i raznim temama iz hrvatske povijesti i to sve objavljuje na svoja dva portala www.croatia.org i www.croatianhistory.net

Profesor Žubrinić mi je poslao poveznice na veliki broj  radova o temi brodoloma sv. Pavla objavljenih  na svojim i nekim drugim portalima. Još me je upoznao s  knjigama i zbornicima, te sa znanstvenim skupovima  posvećenim  brodolomu sv. Pavla. To je sve bila odlična podloga da malo dublje uđem u tu temu.

     Put sv. Pavla u Rim

O putovanjima svetog Pavla i brodolomu čitamo u Bibliji u Djelima apostolskim.

U knjizi „Vladavina - Stvaranje zapadnog uma“ Tom Holland piše:

      „Procjenjuje se da je Pavao do pred kraj života prešao oko šesnaest tisuća kilometara. Trebalo je osnivati nove Crkve, za Krista pridobiti nove narode…. Cestama koje uz velike napore i stručnost gradili carevi graditelji svakodnevno su putovale poruke u službi rimske države. I Pavao je, u službi svojem Gospodinu, neprestano slao poslanice….. bio je sjajan, ekspresivan i krajnje emotivan autor pisama…

      Za razliku od Atene, gdje je čak i Pavlovim najvećim poklonicima bilo teško pretvarati se da on ima veliku publiku, u Korintu je pridobio slušateljstvo. Njegov boravak u gradu, gdje se uzdržavao izrađujući nadstrešnice i šatore te spavajući  među alatom kojim je radio, okupio je različite obraćenike. Crkva koju je ondje utemeljio – popunjena Židovima i nežidovima, bogatima i siromašnima, od kojih su neki imali rimska, a neki grčka imena – služila je kao spomenik njegovoj viziji novog naroda: građana neba.“

Na trećem misijskom putovanju vratio se (Pavao)  u Efez i ponovno prošao kroz Korint i Makedoniju. Kada je donio u Jeruzalem milodare za kršćansku zajednicu, bio je uhićen i zatvoren u Cezareji gdje je proveo dvije godine u zatvoru. Kao rimski građanin zahtijevao je da mu se sudi na sudu cara Nerona u Rimu. Rimski guverner mu je odobrio zahtjev i predao ga kao pritvorenika centurionu Juliusu koji ga je ukrcao na transportni brod koji je prevozio žito u Rim u ranu jesen 60. godine.

U to vrijeme je bilo opasno ploviti otvorenim morem ne samo zbog oluja, već i zbog problema s orijentacijom po oblačnom vremenu. Ostaci mnogih brodoloma svjedočili su  o opasnostima koje je nosilo pomorstvo u Sredozemnom, ali i Jadranskom moru..

Na putu prema Rimu, nakon što su se otisnuli od Krete, lađu, na kojoj je bio Pavao, zahvatilo je veliko i dugotrajno nevrijeme. Putnici su se spasili tek nakon cijela dva tjedna opasnoga lutanja morem tako što se lađa, na kojoj je bilo 276 duša, u noći primakla nekom nepoznatom kopnu. Nakon što je svanulo, mornari nisu prepoznali zemlju uz koju su pristali, ali se radilo o zaljevu ravne obale pa su mornari odlučili u njega zavesti lađu. Međutim, dok je lađa, sa svim ljudstvom na njoj, uplovljavala u zaljev, ona se nasukala tako da je pramac ostao nepomičan, a krmu razdirala žestina valova. Tada su svi putnici, a najprije oni koji su znali plivati, poskakali iz lađe u more, dok su ostali, netko na daskama, a netko na olupinama lađe, izašli na kraj te su svi živi i zdravi prispjeli na kopno.

Brod je doživio brodolom na otoku koji se zvao Melita. Na otoku su boravili 3 mjeseca i nakon toga su otplovili u Rim aleksandrijskom lađom, koja je prezimila na otoku, (vjerojatno u luci Polača). U Rimu je sv. Pavao bio od 60. do 63. godine u pritvoru. Za Neronova progona kršćana ponovno je bio uhićen 66. i sljedeće godine smaknut.

Je li otok Melita na kojem je brod sv. Pavla doživio brodolom bila Malta ili je to bio Mljet?

Netko će možda reći, a to u prvom redu važi za one koji nisu Hrvati,  da je s obzirom na Pavlovo misionarsko djelovanje i zasluge za širenje kršćanstva posve nevažno je li spas nakon brodoloma našao na otoku Malti ili otoku Mljetu. Naravno, Englezima je svejedno gdje je bio brodolom, uz uvjet da je to bilo na Malti.

Međutim, Biblija je i povijesna knjiga i važno je da neki pogrešan  prijevod ne dovodi do krivih zaključaka, odnosno do krivog opisa važnog biblijskog događaja.

  U antičko doba i današnja Malta i današnji Mljet zvali su se Melita

Iz izvornog teksta Biblije i opisa svetog Luke u Djelima apostolskim, poglavlja 27 i 28, znamo da je tijekom putovanja svetog Pavla od Cezareje do Rima došlo do brodoloma. Otok kod kojeg je došlo do brodoloma u grčkom izvorniku spominje se  kao Melita (″Mελίτη″).

U antičko vrijeme, u 1. stoljeću  na Mediteranu su postojala dva otoka koja su nosila  ime Melita,  što znači pčela - današnja Malta i otok Mljet nedaleko od Dubrovnika

U ″Grčko-hrvatskom rječniku za škole″ autora Stjepana Senca (Zagreb 1910., reprint u Zagrebu 1991.), nalazimo objašnjenje:

″Melita (gr. Μελίτη) je:

1. kotar u gradu Ateni,
2. otok Malta,
3. današnji otok Mljet na dalmatinskoj obali.″

Zanimljivo je da je u Sredozemlju još jedno mjesto u antičko doba nosilo naziv Melita. To je bila Melita na grčkom otoku  Kefaloniji u Jonskom moru u Grčkoj. Vjeruje se da je otok nazvan prema mitološkoj figuri Kefalusu. Njemački biblijski znanstvenik Heinz Warnecke postavio je prije  dvadesetak godina teoriju da se tamo dogodio brodolom sv. Pavla. Na tu  temu održano je već nekoliko simpozija, ali  nema previše sljedbenika, osim u Grčkoj, jer se smatra provokativnom i revolucionarnom. Warnecke zastupa mišljenje da biblijska Melita nikako ne može biti Malta nego da je to grčki otok Kefalonija. On smatra da se taj otok nekada prije, u Homerovo vrijeme (oko 800 godina prije Krista), nazivao Militon, a današnji njezin glavni grad Argastoli nazivan je i Meliti, što bi bilo sačuvano u spomen njezinih stanovnika u vrijeme sv. Pavla.

Ali to je posebna priča.

Dakle, ″Melita″ je topografski pojam koji označuje i otok Maltu i otok Mljet.

A u većini prijevoda Biblije u svijetu, pod engleskim utjecajem, izabran je pojam „Malta“, odnosno otok Malta kao mjesto brodoloma.

Je li uvijek u Bibliji pisalo Malta ili u starim izdanjima Biblije možemo naći i Mljet?

Ako je nekada pisalo Mljet, kada je i zašto došlo do promjene?

Kako naći argumente da bi se Malta u Bibliji promijenila u Mljet?

Otvara se mnogo pitanja i traži se mnogo odgovora.

Znanstveno rješavanje problema Malta ili Mljet

Nije jednostavno ni lako mijenjati tekst Biblije koji su radili naši najbolji bibličari, znanstvenici i prevoditelji. Za to  treba imati čvrste znanstvene argumente koje mogu naći samo vrhunski znanstvenici i istraživači, ljudi kojima je stalo do povijesne istine. Te argumente možemo naći u objavljenim knjigama i u radovima predstavljenim na znanstvenim skupovima.

Posebno treba istaknuti knjigu dr. Antuna Ničetića iz 2005. godine, prijevod knjige Ignjata Đurđevića objavljen 2008. godine, znanstvene skupove koji su se održali u Dubrovniku i Mljetu 2008. i 2011. godine, te zbornike radova s tih skupova.

      Knjiga dr. Antuna Ničetića, 2005. godine

Dr.sc. Antun Ničetić je o mljetskom brodolomu sv. Pavla pisao u svojem zapaženom i opsežnom djelu "Nove spoznaje o postanku Dubrovnika, o njegovu brodarstvu i plovidbi svetoga Pavla", objavljenom u Dubrovniku 2005. godine.

Dr. Antun Ničetić (1935.- 2017.) bio je kapetan duge plovidbe, profesor emeritus u miru Visoke škole na Nautičkom odjelu Veleučilišta u Dubrovniku. On je kao kapetan broda stotinjak puta plovio morima kojima je plovio i sv. Pavao.

O toj knjizi Vinicije B. Lupis u časopisu Naše more iz 2005. godine piše:

       „Nastavljajući problematizirati način antičke plovidbe, Ničetić je, suvereno vladajući materijom, obnovio staru raspravu o navigacijskim aspektima plovidbe svetoga Pavla od Krete do Melite/Mljeta, i ponudio je prihvatljivo rješenje nakon opsežnog izlaganja argumenata za i protiv. Jezgrovito, znanstveno potkrijepljenim činjenicama, upozorio je na cijeli niz nelogičnosti u ovom složenom višestoljetnom prijeporu. Arheološkim argumentima uz izvrsno poznavanje pomorske navigacije, autor je postavio čvrstu tezu o boravku apostolskog prvaka na otoku Mljetu, a ne na Malti, kako se to susreće u literaturi.

     Kapetan i doktor znanosti Antun Ničetić tako je stao na stranu hrvatskog pjesnika i opata mljetskoga benediktinskog Samostana sv. Marije od Jezera - Ignjata Đurđevića, čija je knjiga iz 1730. godine prvo cjelovito djelo koje dokazuje da je sv. Pavao doplovio na Mljet, a pristaša te teze bio je i naslovni biskup Rodope, rodom s otoka Šipana, Vicko Palunko, (1842.-1921.) početkom XX. stoljeća.

      Antun Ničetić u knjizi se oslanja na Ignjata Đurđevića i Vicka Palunka i njihove prikaze putovanja sv. Pavla i argumente za mljetsku teoriju. Spominje i dr. Celestina Tomića (1917.- 2006.), hrvatskog katoličkog svećenika, franjevca konventualca i bibličara i dr. Rudolfa Vimera (1863.-1933) hrvatskog svećenika, istaknutog bibličara koji su osporavali mljetsku teoriju i zastupali Maltu kao mjesto brodoloma.

     Antun Ničetić staje na stranu Đurđevića i Palunka i snažnim argumentima brani Mljet kao mjesto brodoloma sv. Pavla.“

Najpoznatiji rad biskupa Vicka Palunka je „Melita del Naufragio di S. Paul e l' isola Meleda in Dalmazia“ koju je objavio u Splitu 1910. godine. U knjizi zastupa tezu da se brodolom sv. Pavla dogodio na Mljetu. Dubrovačka biskupija je vrlo povoljno ocijenila knjigu Vicka Palunka i u Listu Biskupije Dubrovačke su napisali:

            „To je velevažno djelce napisao Pres. i Prep. Vicko Palunko, naslovni biskup Rodope. Pomnjivo smo ga proučili, te sdušno se možemo radovati sa presvj. Spasiteljem, i iz srca mu čestitati. Rasprava je vogjena stvarno i velikom učenom spremom“

Sasvim suprotno stajalište iznio je Rudolf Vimer već prije u knjizi „Život svetog Pavla“, objavljenoj u Zagrebu 1907. godine, a kada je izašla Palunkova knjiga vrlo je oštro reagirao i podrugljivo je autora nazivao „Melita“.

Dr. Ničetić u trećem dijelu knjige, pod nazivom „O nekim navigacijskim aspektima plovidbe sv. Pavla od Krete do Melite“ detaljno opisuje antičke brodove i njihova svojstva, objašnjava kako djeluju vjetrovi i struje u Sredozemnom moru i Jadranu i snažnim argumentima dokazuje da brod sv. Pavla nikako nije mogao doći do Malte već jedino do Mljeta.

Brod corbita za prijevoz žita. Na takvom brodu je sv. Pavao putovao u Rim.

Ničetić u knjizi opisuje antičke brodove i piše da je rimski trgovački brod kojim je sv. Pavao putovao u Rim bio corbita kojim su prevozili žito. Antički brodovi nisu imali kobilice i nisu mogli ploviti protiv vjetra i svaka oluja koja bi ih zatekla na moru mogla ih je potopiti. Na valovima su se brzo rasklimali i propuštali su more. Zato su uglavnom plovili od svibnja do rujna, a onda su morali prezimiti u zaštićenim lukama. To sve potkrjepljuje dokaze da su morske struje i vjetrovi nosili brod sa sv. Pavlom prema Mljetu, a ne prema Malti.

Takav brod sjeveroistočnim vjetrom nije mogao ploviti zapadnim kursom i stići od Krete na sjeverozapadnu obalu Malte. A jugoistočnim vjetrom moglo se stići na Mljet.

      Knjiga Ignjata Đurđevića, hrvatski prijevod, 2008. godine

Lokacijom brodoloma sv. Pavla nisu se naši ljudi počeli baviti tek u današnje vrijeme.  Važnu  knjigu o toj problematici objavio je Ignjat Đurđević 1730. godine. Knjiga je pisana latinskim jezikom pa je bila nedostupna većini čitatelja. Zato je dr. don Miho Demović pokrenuo projekt hrvatskog prijevoda s latinskog kapitalnog djela "Sveti Pavao apostol brodolomac" Ignjata Đurđevića iz 1730. Knjiga je objavljena u Godini sv. Pavla, tj. 2008. godini. Tako je  ponovno  nakon skoro tri stoljeća objavljeno to važno djelo učenog mljetskog benediktinca, istaknutog  hrvatskog pjesnika i povjesnika.

Puni naslov knjige u hrvatskom prijevodu je:

     „Sveti Pavao apostol brodolomac u moru koje se sada zove Venecijanski zaljev i poslije brodoloma dalmatinskog otoka Mljeta gost ili O izvornom značenju dvaju mjesta u Djelima apostolskim.“

Nakladnik  je Biskupija dubrovačka, Dobrovačke knjižnice i Općina Mljet, a knjiga je tiskana u listopadu 2008. godine.

Glavni urednik knjige je Miho Demović, a tehnički urednik Zlatko Pavetić.

Originalni naziv knjige je:

    „D. Paulus  Apostolus in mari, quod nunc Venetus sinus dicitur, naufragus, et Melitae Damatensus insulae post naufragium hospes“, Venecija, 1730.

Original knjige Ignjata Đurđevića čuva su u Metropolitan muzeju u New Yorku, a sadrži i kartu koja pokazuje da je sveti Pavao doživio brodolom na Jadranu (Mare Adriaticum) na otoku Mljetu (Melita).

Knjiga Ignjata Đurđevića izvorno je pisana elitnim latinskim jezikom, a na hrvatski s  latinskog jezika preveo ju je  dr.sc. Jozo Marević, istaknuti latinist iz Zagreba, jedan od najboljih poznavatelja latinskog jezika u Hrvatskoj.

Hrvatsko izdanje knjige popraćeno je opsežnom uvodnom studijom dr. Mihe Demovića pod naslovom "Ignjat Đurđević i dubrovačka tradicija o svetopavlovskom brodolomu u vodama hrvatskog otoka Mljeta", na više od pedeset stranica, kao i s engleskim prijevodom te studije.

Ignjat Đurđević, (Ignatio Georgio, 1675.-1737.), najprije isusovac, potom benediktinac, neko je vrijeme bio opat benediktinskoga samostana na Mljetu.

Ignjat Đurđević je knjigu napisao da dokaže da je sv. Pavao brodolom doživio na Mljetu, a ne na Malti. U pripravi ovoga djela Đurđević je konzultirao čak 501 pisca - 15 onih koji zastupaju Maltu, 18 neopredijeljenih, te još 468 pisaca čije su mu informacije poslužile za utemeljenje mljetske tradicije. A da ne bi bilo dvojbi u njegove navode o brojnosti konzultirane literature, naveo je imena svih autora i naslove njihovih djela, te referentna mjesta koja je preuzeo.

Argumenti koje Đurđević navodi u prilog svoje tvrdnje su brojni i raznovrsni - arheološki lokaliteti na Mljetu koji sugeriraju osnovnu tezu knjige, objavljena djela različitih pisaca s različitih područja te opis konkretnoga stanja i uvjerenja na Mljetu.

Djelo opsega 366 stranica sastavljeno od 8 poglavlja (Inspectiones) koja se sastoje od više odsjeka (Diatriba).

Pisano je tako da najprije iznosi mišljenja protivnika mljetske tradicije, a zatim im se suprotstavlja analizirajući biblijski izvor i literaturu koju je naveo.

Prema riječima dr. Mihe Demovića, Ignjat Đurđević je svojim djelom "Sveti Pavao apostol brodolomac" objavljenom godine 1730. nastojao zaštititi prastaro duhovno dobro Dubrovačke biskupije, preko tisuću godina staru tradiciju da je sv. Pavao brodolom doživio na otoku Mljetu.

U Uvodu knjige dr. Miho Demović je napisao

       „Ni ja ni izdavači nismo imali namjeru uvjeriti ljude da prihvate autorovo mišljenje da je stvarna lokacija brodoloma svetog Pavla doista bio otok Mljet (iako, mu mi osobno, duboko i pouzdano vjerujemo). Jedina namjera koju smo imali je da pokažemo događaj kao zanimljiv izvadak iz stare ragusanske političke i vjerske povijesti.“

Predstavljanje novog izdanja knjige Ignjata Đurđevića, u hrvatskom prijevodu bio je središnji događaj znanstvenog skupa u Dubrovniku 2008. godine.

Knjiga je predstavljena u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku 10. studenog 2008., u 19. sati. Uz predstavljanje knjige je otvorena i izložba koju je otvorio biskup mons. dr. Želimir Puljić.

Kao dodatak toj značajnoj knjizi Ignjata Đurđevića objavljena je iste godine u Zagrebu samostalna studija dr.sc. don Nike Kličana pod naslovom "Sveti Pavao - osvajač za Krista".

Đorđićeva ulica u Zagrebu

Imenom mljetskog benediktinca Ignjata Đurđevića nazvana je ulica  u središtu Zagreba kraj Zrinjevca, koja je pogrešno nazvana „Đorđićeva ulica“.

Na tabli na početku ulice piše:  IGNJAT ĐORĐIĆ / ĐURĐEVIĆ

A na kućnom broju piše:  ĐORĐIĆEVA ULICA

Ostali zbornici radova i znanstveni skupovi održani o ovoj temi na: 

https://www.sveopoduzetnistvu.com/index.php?main=clanak&id=261

DJELA APOSTOLSKA 28:23-29

²³ Od Židova k poganima

Nato urekoše dan pa dođoše mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedočio o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Prorokâ uvjeravao o Isusu. ²⁴ I jedne uvjeriše njegove riječi, a drugi nisu vjerovali. ²⁵ Nesložni tako među sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reče još jednu riječ: »Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim:

²⁶ Idi k tomu narodu i reci mu:
Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti;
gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti!

²⁷ Jer usalilo se srce naroda ovoga:
uši začepiše,
oči zatvoriše
da očima ne vide,
ušima ne čuju,
srcem ne razumiju
te se ne obrate
pa ih izliječim.

²⁸ Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni će poslušati!«