Aysenur Ezgi Eygi - by Mr. Fish
BY: Chris Hedges; 17.09.2024.
Poznajem te. Sreo sam te u gustim krošnjama drveća za rata u El Salvadoru. Tamo sam prvi put čuo jedan visoki prasak snajperskog metka. Izrazito zloslutno. Zvuk koji širi užas. Vojne jedinice s kojima sam putovao, razbješnjene smrtonosnom preciznošću pobunjeničkih snajperista, postavile su teške mitraljeze kalibra .50 i prskale lišće iznad glave sve dok tvoje tijelo, okrvavljena i unakažena kaša, nije palo na tlo.
Vidio sam te uposlenog u Basri u Iraku, i naravno u Gazi, gdje si jednog jesenskog poslijepodneva na raskrižju Netzarim upucao mladića nekoliko metara od mene. Nosili smo njegovo mlitavo tijelo uz cestu.
Za vrijeme rata živio sam s tobom u Sarajevu. Bili smo udaljeni samo nekoliko stotina metara, obojica smješteni u visokim zgradama, koje su od gore gledale na grad. Svjedočio sam tvojem svakodnevnom pokolju. U sumrak sam vidio kako ispaljuješ metak, u polumraku, na starca i njegovu ženu, koji su pognuti radili u svom malenom povrtnjaku. Promašio si. Potrčala je, kolebajući se, u zaklon. On nije. Opet si pucao. Priznajem kako je svijetlo bljedilo. Bilo je teško vidjeti. Onda si ga iz trećeg pokušaja ubio. Ovo je jedno od onih sjećanja na rat sa kojima se susrećem u glavi iznova, iznova i iznova, i o kojima nikada ne pričam. Gledao sam tvoje pucanje sa stražnje strane Holiday Inna, i do sada sam to (i tvoje sjene) vidio stotine puta.
I mene si ciljao. Udarao si moje kolege i prijatelje. Bio sam vam na vidiku putujući iz sjeverne Albanije na Kosovo sa 600 boraca iz Oslobodilačke vojske Kosova, od kojih je svaki pobunjenik nosio dodatni AK-47 kako bi ga predao suborcu. Tri pucnja. Taj oštri prasak, previše poznat. Mora da si bio daleko. Ili si možda bio loš strijelac, iako si bio blizu. Potražio sam zaklon iza stijene. Moja dva tjelohranitelja sagnula su se nada mnom, tresući se, zelene torbice privezane za njihova prsa bile su pune granata.
Poznajem te kada pričaš. Crni humor. “Teroristi veličine pola litre” - kažeš za djecu koju pobiješ. Ponosan si na svoje vještine. To ti daje veličinu. Držiš svoje oružje kao da je produžetak tvog tijela. Diviš se njegovoj odvratnoj ljepoti. To si ti. Ubojica.
U vašem društvu ubojica tebe poštuju, nagrađuju, promiču. Otupio si na patnju koju nanosiš. Možda i uživaš u tome. Možda misliš kako time štitiš sebe, svoj identitet, svoje suborce, svoju naciju. Možda vjeruješ kako je ubijanje nužno zlo, način kojim ćete osigurati neka Palestinci poumiru prije nego što budu mogli napasti. Možda si svoju moralnost prepustio slijepoj poslušnosti vojske, upao si u industrijsku mašineriju smrti. Možda se bojiš umrijeti. Možda želiš dokazati sebi i drugima kako si žilav, kako možeš bez savjesti ubiti. Možda ti je um toliko iskrivljen da vjeruješ kako je ubijanje pravedno.
Opijen si božanskom moći, jer možeš opozovati pravo drugoj osobi neka živi na ovoj zemlji. Uživaš u intimnosti toga. Kroz teleskopski nišan vidiš, do najsitnijih detalja, nos i usta svoje žrtve. Trokut smrti. Zadržavaš dah. Polako, nježno povlačiš okidač. Onda ružičasti puf. Presječena leđna moždina. Smrt. Gotovo je.
Ti si posljednja osoba koja je vidjela Aysenur živu. Ti si prva osoba koja ju je vidjela mrtvu.
Ovo si sada ti. Sada više nitko ne može do tebe. Ti si anđeo smrti. Otupio si i hladan. Ali, pretpostavljam, to kod tebe neće potrajati. Dugo sam izvještavao o ratu. Znam, čak i ako ti sam ne znaš, kako se odvija sljedeće poglavlje tvoga života. Znam što se dogodi kad izađeš iz zagrljaja vojske, kad više nisi jedan kotačić u tim tvornicama smrti. Znam u koji pakao ćeš ući.
Počinje ovako. Sve vještine koje si stekao kao ubojica u vanjskom su svijetu beskorisne. Možda se vratiš u vojsku. Možda postaneš plaćenik. Ali, to će samo odgoditi neizbježno. Možeš bježati neko vrijeme, ali ne možeš trčati zauvijek. Biti će obračuna. To je obračun o kojem ti govorim.
Suočiti ćeš se s izborom. Proživjeti ostatak života kao zakržljao, otupio, odsječen od samoga sebe i odsječen od onih oko tebe. Spustiš se u psihopatsku maglu, zarobljen u apsurdnim, međusobno ovisnim lažima, koje opravdavaju masovna ubojstva. Ima ubojica, koji godinama kasnije kažu kako su ponosni na svoje djelo, koji tvrde kako ne žale niti trenutka. Ali, nisam pohodio njihove noćne more. Ako si ti isti takav, nikada više nećeš istinski živjeti.
Naravno, o onome što si učinio ne govoriš u svojoj okolini, a pogotovo ne svojoj obitelji. Oni misle kako si ti dobra osoba. Znaš da je to laž. Utrnulost obično nestane. Pogledaš se u ogledalo, i ako ti je ostala trunka savjesti, uznemiri te tvoj odraz. Ali, potiskuješ gorčinu. Pobjegneš u zečju rupu opioida i alkohola. Vaši intimni odnosi, jer ne možeš ništa osjećati (jer zakopavaš svoj samoprijezir) se raspadaju. Prvo bijeg djeluje. Neko vrijeme. Ali, onda odeš u toliku tamu da te stimulansi kojima otupljuješ bol počinju uništavati. Možda se tako i umire. Poznavao sam mnoge koji su tako umrli. Poznavao sam one koji su to brže završili. Pištolj u glavu.
Između 1973. i 2024. godine, 1227 izraelskih vojnika počinilo je samoubojstvo prema službenim statistikama, no vjeruje se kako je stvarni broj daleko veći. U SAD-u svaki dan u prosjeku 16 veterana počini samoubojstvo.
Imam traume iz rata. Ali, najgoru traumu nemam. Najgora trauma iz rata nije ono što ste vidjeli. Nije ono što ste doživjeli. Najgora trauma jest ono što ste učinili. Postoje nazivi za to. Moralna povreda. Traumatski stres izazvan počinjenjem. Ali, to se čini mlakim obzirom na vrući, gorući ugljen bijesa, noćne strahove, očaj. Oni oko vas znaju kako nešto grozno, užasno nije u redu. Boje se tvog mraka. Ali, ti ih ne puštaš u svoj labirint boli.
A onda, jednog dana, posegneš za ljubavlju. Ljubav je suprotnost ratu. Rat je sranje. Radi se o pornografiji. Radi se o pretvaranju drugih ljudskih bića u objekte, možda seksualne objekte (ali to mislim i doslovno), jer rat ljude pretvara u leševe. Leševi su krajnji proizvod rata, ono što silazi s njegove pokretne trake. Dakle, željeti ćeš ljubav, ali anđeo smrti sklopio je s tobom faustovsku pogodbu. To je to. Pakao jest ne moći voljeti. Nositi ćeš ovu smrt u sebi do kraja života. To ti nagriza dušu. Da. Imamo duše. Ti si svoju prodao. Cijena je vrlo, vrlo visoka. To znači kako ono što želiš, ono što ti je najpotrebnije u životu, nikada nećeš postići.
Onda jednog dana, možda si otac, ili majka, ili stric, ili teta, te mlada žena koju voliš, ili želiš voljeti kao kćer, dođe u tvoj život. Vidiš to u njoj, i doći će munjevito, vidiš Aysenurino lice. Mlada žena koju si ubio. Vratila se u život. Sada je Izraelka. Govori hebrejski. Nedužna. Dobra. Pun nade. Puna snaga zbog onoga što si učinio, tko si bio, tko sada jesi i pogoditi će te poput lavine.
Provoditi ćeš dane želeći plakati, a ne znaš zašto. Izjedati će te osjećaj krivnje. Vjerovati ćeš kako je zbog onoga što si učinio život ove druge mlade žene u opasnosti. Božanska kazna. Reći ćeš sebi kako je to apsurdno, ali ćeš svejedno u to vjerovati. Tvoj će život početi uključivati male ponude dobrote drugima, kao da će te ponude umiriti osvetoljubivog boga, kao da će je te ponude spasiti od zla, od smrti. Ali, ništa ne može izbrisati ljagu ubojstva.
Da. Ubio si Aysenuru. Ubio si ti i druge. Palestinci koje ste dehumanizirali, sami ste sebe naučili ih mrziti. Ljudske životinje. Teroristi. Barbari. Ali, teže je nju bilo dehumanizirati. Znaš, vidio si ju kroz svoj ciljnik, ona ti nije bila prijetnja. Nije bacala kamenje, što je beznačajno opravdanje koje izraelska vojska koristi da puca bojevim mecima po Palestincima, uključujući djecu.
Biti ćeš izvan sebe od tuge. Žaljenje. Sram. Tuga. Očaj. Otuđenje. Imati ćeš egzistencijalnu krizu. Znaćeš kako sve vrijednosti koje su te naučili poštovati u školi, na bogoslužju, u tvom domu, nisu one vrijednosti koje si podržao. Mrziti ćeš sam sebe. Nećeš ovo reći naglas. Možeš se, na ovaj ili onaj način, ugasiti.
Postoji dio mene koji kaže kako zaslužuješ ovu muku. Postoji dio mene koji želi da patiš zbog gubitka koji si nanio Aysenurinoj obitelji i prijateljima, da platiš za oduzimanje života ovoj hrabroj i nadarenoj ženi.
Pucati u nenaoružane ljude nije hrabrost. To nije hrabrost. To nije čak niti rat. To je zločin. To je ubojstvo. Ti si ubojica. Siguran sam kako ti nije naređeno da ubiješ Aysenuru. Pucao si Aysenur u glavu jer si to tada mogao, jer si ti tako htio. Izrael vodi streljanu na otvorenom u Gazi i na Zapadnoj obali. Potpuna nekažnjivost. Ubojstvo kao sport.
Jednog dana nećeš biti ubojica kakav si danas. Iscrpiti će te pokušaj istjerivanja svojih demona. Očajnički ćeš opet željeti biti čovjek. Željeti ćeš voljeti i biti voljeni. Možda ćeš uspjeti. Ponovno biti čovjekom. Ali, to će za tebe značiti život prepun kajanja. To će za tebe značiti objaviti svoj zločin. To će za tebe značiti moliti, na koljenima, za oprost. To će za tebe značiti oprostiti samome sebi. Ovo će biti jako teško. To znači usmjeravanje svakog aspekta tvog budućeg života na njegovanje života, a ne na njegovo uništavanje. To će ti biti jedina nada za spas. Ako to ne prihvatiš, onda si zauvijek proklet.
Add comment
Comments