PROGON KRŠĆANA - 3. DIO

U 2. dijelu, prošli smo kroz prvih 300 godina ranog kršćanstva, sve dok Konstantin nije stvorio Rimokatoličku crkvu, gdje su se kršćani obično sastajali u domovima. Molitva i bogoslužje odvijali su se uglavnom u privatnim domovima, kako je opisano u knjizi Djela apostolska. 

Prva kućna crkva zabilježena je u Djelima apostolskim 1:13, gdje su se Isusovi učenici sastali u 'gornjoj sobi' jedne kuće:

„Pozdravljaju vas Crkve azijske, osobito Akvila i Priska, pozdravljaju vas mnogo u Gospodinu s Crkvom u njihovoj kući.“

(1. Korinćanima, 16:19)

Rimokatolička crkva priznaje svetog Petra, jednog od 12 Isusovih apostola, za prvog rimskog papu. Zanimljivo je kako je Petar bio jedini apostol koji je razapet naopako, te se prepoznaje po naopako okrenutom križu.

Baziliku svetog Petra započeo je graditi rimski car Konstantin između 319. i 333. godine. Sjedište Vatikana uključuje baziliku i Trg svetog Petra, te se još uvijek nalazi na ovom mjestu gotovo 2000 godina kasnije.

Zanimljivo je kako je nacrt zgrade križ, ali koji je to križ? Pa pošto je dobila ime po svetom Petru, najvjerojatnije je riječ o naopako okrenutom križu.

Naopako okrenuti križ vrlo je važan simbol Vatikana.

Konstantin je postao car 306. godine i vladao je 31 godinu.

Kršćanstvo je postalo službena religija Rimskog Carstva 324. godine.

Kršćanstvo je naraslo sa 7000 ljudi 100. godine na 6 milijuna 300. godine, što je bilo 10% stanovništva. Drevni Rim vidio je ovaj rast kao prijetnju poganskoj religiji Rimskog Carstva štovanja Sunca, kao i samog Cara. Vjera je nastavila rasti, čak i tijekom rimskih progona, što znači kako Rimsko Carstvo nije moglo zaustaviti rastuću vjeru.

Rimski bog sunca Apolon/Helios/Mitra

Konstantin je trebao pronaći način uvjeriti kršćane neka se bore za njega u njegovoj vojsci, što je najvjerojatnije i bio glavni razlog legalizacije kršćanstva u cijelom carstvu.

Rimski bog sunca Apolon/Helios/Mitra

Ali Konstantin je također trebao održati svoje visokorangirane legije i časnike sretnima, zbog čega vidimo spajanje poganskih tradicija i simbola Mitre/Sunca u novo Konstantinovo rimsko kršćanstvo.

Isus s sunčevom krunom

Pa zašto Konstantin, poganski rimski bog Sunca, ali i Isus izgledaju isto?

Konstantin je želio spojiti nezaustavljivo rastuću vjeru kršćanstva s poganskim korijenima Rimskog carstva.

Rimljani su znali kako bi ubijanje kršćana samo još više ojačalo njihovu vjeru, pa su je morali infiltrirati svojim poganskim simbolizmom.

Isus s sunčevom krunom

U nadbiskupskoj kapeli u Ravenni, u Italiji, rimski biskupi izradili su mozaik 450. godine. Na tom je mozaiku Isus Krist prikazan kao rimski car, u vojnoj ulozi, sa sunčevom krunom iza glave.

Isus prikazan kao rimski car

Zbog Konstantina, Rim je želio da Isus odražava sliku Rima, a ne da Rim odražava sliku Isusa.

Konstantin je dao mnoge pogodnosti poganskim svećenicima koji su postali kršćanski službenici. Dobivali su novčanu potporu od Carstva i nisu plaćali porez. Poganski Rim trebao se infiltrirati i voditi ovu brzo rastuću religiju.

Rimski car prije Konstantina bio je Dioklecijan, koji je bio odgovoran za veliki progon kršćana 303. godine. Ovaj je događaj doveo do toga da su mnogi kršćani ubijeni zbog svoje vjere.

U sjevernoj Africi, kršćanima koji su uhvaćeni bilo je dopušteno živjeti, ako vlastima predaju svoje Biblije. Bili su poznati kao traditores - "oni koji su predali (svetinju)".  Odatle dolazi i riječ izdajica.

Donatisti nisu dopustili traditorima da postanu svećenici u njihovoj kršćanskoj crkvi u sjevernoj Africi, što je bilo protivno Konstantinovim naredbama. Konstantin je tada upotrijebio svoju vojsku u pokušaju da prisili donatiste na poslušnost spaljivanjem crkava i mučeništvom nekih od njih, između 317. – 321. godine. 

      Mitrina crvena frigijska kapa

Konstantin je bio posvećen mitraizmu, ili kultu Mitre.

Štovatelji Mitre imali su složen sustav od sedam stupnjeva inicijacije i zajedničkih ritualnih obroka. Inicirani su sebe nazivali syndexioi, oni 'ujedinjeni rukovanjem'.

Mitraizam su moderni povjesničari identificirali kao štovanje Sunca.

Njihov glavni ritual uključivao je žrtvovanje bika poganskom bogu Sunca.

Godine 145., rani kršćanski apologet Justin Martyr, optužio je kult Mitre za oponašanje kršćanstva.

Crvena kapa slobode poznata je i kao frigijska kapa, mitrajska kapa, žrtvena kapa, mitra i na francuskom kao bonnet de laLiberté ili bonnet rouge. Simbolizira sveta djela inicijacije, žrtve, slobode, revolucije, prosvjetljenja i bratstva.

Sve je to znak "inicijacije" i krštenja posebne vrste.

Podrijetlo frigijske kape može se pratiti do djeteta koje je žrtvovalo lažnog boga Baala. Najraniji kip Baala može se vidjeti kako nosi šiljasti šešir s loptom na vrhu, što ukazuje na važnost frigijske kape za kabalu - http://whale.to/c/phrygian.html

  - Baal u Kanaanu:

  - Horus u Egiptu: 

  - Mitra u Rimu: 

  - Božica Libertas: 

  - Ganimed/Zeus pretvoren u orla: 

  - oznaka SEAL-a u američkoj vojsci:

  - simbol francuske revolucije: 

  - Apoteoza Washingtonske freske ispod kupole zgrade Senata:

Kult Mitre bio je visoko elitistički i ekskluzivan, te je u osnovi zatvarao put masama i bio je osobito popularan među legionarima. Tragove Mitrinog kulta nalazimo posvuda gdje su bile stacionirane legije – od obala Crnog mora, do Britanije i pustinje Sahare.

Upravo su vojnici koji su se neprestano kretali po Carstvu postali Mitrini misionari. Znanstvenici su, procijenivši relikvije s natpisima, zaključili kako su glavni sljedbenici Mitre bili trgovci i vojnici - https://imperiumromanum.pl/en/roman-religion/gods-of-ancient-rome/list-of-roman-gods/mithra/

Orao (Aquila na rimskom) bio je istaknuti simbol za legionare.

Legionar je bio poznat kao akvilifer ("orlonoša").

Konstantinov slavoluk je posut orlovskim, ali ne i kršćanskim simbolima:

Ganimed (grčki preteča rimskog Mitre), poznat je po nošenju frigijske kape i povezan je s orlom.

Ganimed se također poistovjećuje s Vodenjakom.

Vodenjak je poznat kao GU.LA "Veliki" u babilonskim zvjezdanim katalozima i predstavlja samog boga Ea, koji se obično prikazuje kako drži prepunu vazu.

Svitanje Doba Vodenjaka povezuje se s Novim svjetskim poretkom.

      Konstantinova opsjednutost poganskim Bogom Sunca

Konstantinov službeni novac za Rim uključivao je slike Sola do 325./326. godine.

Kovanica je prikazivala Sol Invicte s natpisom SOLI INVICTO COMITI (Nepobijeđeno Sunce, na latinskom).

Konstantin je odredio 07. ožujka 321. godine kao DIES SOLIS – dan Sunca, "nedjelju" – kao rimski dan odmora:

"Na časni dan Sunca neka se suci i ljudi koji žive u gradovima odmaraju i neka sve radionice budu zatvorene. U zemlji, međutim, osobe koje se bave poljoprivredom mogu slobodno i zakonito nastaviti svoje poslove jer se često događa kako drugi dan nije prikladan za sjetvu žitarica ili sadnju vinove loze da se ne bi izgubila blagodat neba zanemarivanjem pravog trenutka za takve radnje."

Godine 330. Konstantin je postavio kip koji je ključ za razumijevanje njegovih osobnih uvjerenja.

Nakon desetljeća podržavanja kršćanstva, na forumu se pojavio u obliku kipa, kao bog Sunca.

Stup je postao središte Konstantinovog foruma, danas poznatog kao trg Cemberlitas u Istanbulu.

Kip na vrhu spomenika predstavljao je Konstantina u liku Apolona sa sunčanom krunom, simbolom kraljeva još iz vremena Aleksandra Velikog.

Nakon svog "službenog obraćenja" na kršćanstvo 312. godine, Konstantin je izgradio svoj slavoluk u Rimu. Zanimljivo je kako taj slavoluk nije bio okrunjen i posvećen simbolima kršćanstva, već Nepokorenom suncu.

Kipići Sola Invictusa (rimskog boga sunca) pojavljuju se na tri mjesta na Konstantinovom slavoluku.

Tijekom svoje vladavine promijenio je mnoge aspekte vezane uz poganske kultove, ali to ne znači kako je prestao s njegovanjem starih tradicija.

Na Konstantinovom slavoluku rimski Bog Sunca je vrlo izražen na kamenu, gdje jaši na 4 konja.

Kada je slavoluk bio dovršen 315. godine, uključivao je brončanu statuu Konstantina koji jaše 4 konja, oponašajući Boga Sunca.

Na samom vrhu luka stoji natpis INSTINCTV DIVINITATIS, što znači božanski nadahnut. Konstantin je bio opsjednut Bogom Sunca, kao i samim sobom.

Konstantinov slavoluk pažljivo je postavljen tako da se poravna s kolosalnom statuom Sola pored Koloseuma, tako da je Sol činio dominantnu pozadinu, gledano iz smjera glavnog prilaza prema luku u starom Rimu.

Također, na vrhu Konstantinova slavoluka u Rimu nalazi se 8 bradatih muškaraca koji nose frigijsku kapu Mitrinog svećenstva.

Rimljani su htjeli natjerati kršćane neka počnu vjerovati kako su frigijske kape i Božić dio kršćanstva, zbog čega vidimo frigijske kape na ovom mozaiku iz 565. godine, pod nazivom 'Tri maga', u bazilici Sant'Apollinare Nuovo, u Italiji.

      Paganski praznici - zimski solsticij i proljetni ekvinocij 

Filokalijski kalendar iz 354. godine, dio VI, daje festival 25. prosinca "N·INVICTI·CM·XXX" – "Rođendan nepobijeđenih, igre naređene, trideset utrka" – najstarija je literarna referenca poganskog blagdana Sol Invictus.

Riječ je o blagdanu zimskog solsticija koji se slavi 25. prosinca, u znak posvete kralju Heliju.

To je blagdan na koji se gleda kao na točku kada se sunce obnavlja, hladna zima pobjeđuje i sunce se ponovno rađa.

Car Julijan nastavlja to slavlje kao nešto što se temelji na praksi Nume Pompilija.

Isti Filokalijski kalendar, dio VIII, također spominje rođenje Isusa Krista, navodeći kako je "Gospodin Isus Krist rođen osam dana prije kalendara siječnja" (to jest 25. prosinca) - https://en.wikipedia.org/wiki/Sol_Invictus

Saturn vozi četveroprežna kola (quadriga) na poleđini denara koji je 104. pr. Kr. izdao plebejski tribun Saturnin, s glavom božice Rome na aversu. Saturnin je bio rimski populist-političar, čije su se saturnovske igre igrale u njegovo ime. Ovim je bio zahvaćen i njegov program distribucije žitarica za pomoć siromašnima, kao i njegova namjera da potkopa tadašnju društvenu hijerarhiju.

Sva njegova djela su povezana sa Saturnalijima.

Moderni Djed Mraz nosi crvenu frigijsku kapu i leti zrakom poput poganskog boga sunca u Rimu.

Mitra je bio poznat kao Bog Sunca, s rođendanom 25. prosinca, što znači kako je praznik u Rimu bio posvećen Bogu Sunca.

SATURNALIJA je bila preteča rimskog festivala NATALPUBEIS INVICTI, na dan 25. prosinca.

Bio je to dio praznika u čast boga Saturna, koji se održavao 17. prosinca po julijanskom kalendaru, a kasnije je proširen svetkovinama do 23. prosinca.

Blagdan se slavio žrtvovanjem u Saturnovom hramu, na rimskom forumu, i javnim banketima, nakon čega je uslijedilo privatno dijeljenje darova, neprestana zabava i karnevalska atmosfera koja je preokretala rimske društvene norme.

Hilarije "vesele" bile su starorimski vjerski festival koji se slavio od 15. do 25. ožujka, na ožujanski ekvinocij u čast Kibeli, Majci svih rimskih bogova - https://en.wikipedia.org/wiki/Hilaria

Cijeli festival može se okvirno rekonstruirati (s doslovno prevedenim danima festivala) na sljedeći način:

 - 15. ožujka. "Ušla je trska". Njegovo točno značenje nije sigurno (trska se može odnositi na riječnu obalu gdje je Atis bio izložen kao dijete i spasila ga je Kibela). Počela je devetodnevna apstinencija od kruha, šipka, dunja, svinjetine, ribe, a vjerojatno i vina. Kao piće bilo je dopušteno samo mlijeko.

 - 22. ožujka. "Drvo je ušlo" (Arbor intrat). Sječen je bor. Stablo je postavljeno u Kibelin hram, deblo mu je omotano vunom, a grane ukrašene vijencima ljubičica.

 - 23. ožujka. Dan žalosti.

 - 24. ožujka. "Dan krvi" (Sanguis). Mahniti obredi uključujući bičevanje i bičevanje. Rituali kastracije održavali bi se na ovaj dan. Drvo je simbolično zakopano.

 - 25. ožujka. "Dan radosti" (Hilaria) slavi uskrsnuće Atisa. Ovo je bila prava hilarija (za razliku od žalobnog tona prethodnih dana).

 - 26. ožujka. Dan odmora.

 - 27. ožujka. "Pranje" (Lavatio). Dodao Marko Aurelije.

 - 28. ožujka. Moguća svečanost u vatikanskom svetištu. Pojavljuje se u Filokalovom kalendaru.

https://en.wikipedia.org/wiki/Chronograph_of_354

Megalezija je bila svetkovina koja se slavila u starom Rimu od 04. travnja do 10. travnja, u čast Kibele, poznate Rimljanima kao Magna Mater (Velika majka) - https://en.wikipedia.org/wiki/Megalesia

Kibela (Cybele) je bila gospodarica divlje prirode (koju je simbolizirao njezin stalni pratilac, lav), iscjeliteljica, božica plodnosti i zaštitnica u vrijeme rata - https://www.worldhistory.org/Cybele/

Dakle, tko je bio preteča Rima u slavljenju ovih poganskih praznika koji su se slavili tijekom zimskog solsticija i proljetnog ekvinocija?

Bio je to Babilon.

      Babilonski korijeni

Pashalni puni mjesec je crkveni puni mjesec sjevernog proljeća, te se koristi za određivanje datuma Uskrsa.

Datum Uskrsa se određuje kao prva nedjelja nakon "pashalnog punog mjeseca" koja pada na, ili nakon, 21. ožujka.

Primjećujete sličnosti s Mjesecom i proljećem?

Babilonski kalendar započinjao je s prvim mladim mjesecom nakon ožujskog ekvinocija, dan nakon povratka sumerske božice Inanne (kasnije poznate kao Ishtar) iz podzemnog svijeta, u ceremoniji Akitu, s paradama kroz Ishtar vrata do hrama Eanna i ritualno ponovno uprizorenje vjenčanja s Tamuzom, ili sumerskim Dummuzom.

Danas vidimo sekularnu kulturu koja slavi proljetni ekvinocij, dok religijska kultura slavi uskrsnuće.

Rano je kršćanstvo pragmatično prihvatilo drevne poganske običaje, od kojih većinu danas uživamo za Uskrs. Opća simbolična priča o smrti sina (sunca)... i njegovom ponovnom rođenju, nadvladavanju moći tame, bila je dobro poznata priča u drevnom svijetu.    ("Poganski korijeni Uskrsa", 2010., str. 1)

Dakle, sada vidimo kako blagdan Uskrsa stvarno dolazi iz Babilona - šireći se, prvo, na razne nacije, ili carstva po svijetu (kao što je Egipat); koje kasnije primjenjuju svoje inačice. Odatle se proširio do kraja svijeta.

Prvo, neki bi mogli pokušati reći kako su Pasha i Uskrs gotovo isto; ipak postoje neke razlike. Kao prvo, Pasha se obično slavi na određeni dan u godini; i:

Uskrs je drevni proljetni praznik… Datum Uskrsa nije fiksni, već se njime upravlja po mjesečevim mijenama…

(Poganski korijeni Uskrsa", n. d., str. 1)

… koliko je to pogansko? Da, zašto kršćanski praznik povezivati s Mjesečevim mijenama? To je metoda koju bi tipični poganin - onaj koji u prirodnom svijetu traži "znakove" - mogao koristiti. Moguće je kako je nešto od kršćanstva s vremenom došlo do onih poganskog uvjerenja; i Uskrs je morao postati spojeni praznik - praznik napravljen tako da "svima pristaje".

Također, koliko bi modernih kršćanskih crkava moglo imati te "službe izlaska sunca" na Ištarin dan, ili pokušavati biti okrenute prema izlazećem suncu (na istoku) u isto vrijeme?

Iako ne vidimo slavlje Uskrsa u Novom zavjetu, rani crkveni oci su ga slavili, a danas mnoge crkve nude "službe izlaska sunca" na Uskrs - očito pogansko solarno slavlje.

("Poganski korijeni Uskrsa", n .d., str. 1)

Na ovim "službama izlaska sunca", čini se kako je glavni kvantifikator, ovdje, naravno - sunce. Zašto? Kakva je uopće važnost održavanja službe po izlasku sunca - ili suočavanja s tim - ukoliko tu ne postoji barem neka veza sa suncem?

Ovi običaji Uskrsa odaju počast Baalu... (kojem se) još uvijek štuje kao "Izlazećem suncu", a njegova kuća je "Kuća izlazećeg sunca".

("Pogansko podrijetlo Uskrsa", n. d., str. 1)

U Bibliji vidimo kako bi drevni pogani iz prošlosti tvrdili:

"... leđima okrenuta hramu GOSPODNJEM, a licima prema istoku, i klanjali su se suncu prema istoku.. jer su se.. vratili da me razgnjeve.." 

- Ezekijel, 8:16-17 (KJV)

Zanimljivo kako je i u Bibliji navedeno kako su ta djela zapravo izazvala gnjev u Gospodinu! Opet, zašto? Naravno, bilo je to zato što se promatranje sunca Bogu činilo ozbiljnim prijestupom - a sve je to bilo povezano s poganstvom.

Vraćajući se Semiramidinoj nadnaravnoj priči, otkrit ćemo kako postoji još i više samo od njezinog poganskog simbolizma, ovdje na zemlji: tvrdila je kako je (na ezoteričan način) njezina bogobojaznost “sišla s Mjeseca u divovskom mjesečevom jajetu, koje je palo u rijeku Eufrat.” Drugim riječima, jaje je sada postalo novi simbol novih "puteva", koje je postavila za stanovništvo. Njezino nadnaravno jaje sada se smatralo "amblemom generativnog života", a ponovnog rođenja... "Ištarinim jajetom".

Zečevi se smatraju simbolom plodnosti, ali mogu predstavljati i nove početke.

To je uglavnom zbog njihove povezanosti s proljećem i ponovnim rađanjem – što potiče od mnogih drugih daleko starijih vjerovanja – https://www.spiritualmeanings.org/rabbit-spiritual-meanings/

Baš kao i s blagdanom Uskrsa, nova imena će biti umetnuta za ove izvorne bogove Babilona, vezano uz svako carstvo ili naciju, koja ih je usvojila. I, baš poput Uskrsa, čini se kako je i festival zimskog solsticija povezan s ciklusima u prirodi (kao što je promjena godišnjih doba). Dakle, kao što se moglo pretpostaviti, to je samo još jedan dio ove iste, temeljne babilonske priče iz davnine. Dakle, sada počinjemo uviđati kako je rođendan 25. prosinca isprva slavljen kao rođendan ponovno rođenog, poganskog boga Babilona: Nimroda (ili Tamuza). Također, kao što se moglo i pretpostaviti, ova se praksa morala proširiti izvan ovog ranog vremena Babilona, na ostatak drevnog svijeta... a to, naravno, uključuje i stari Rim.

“Kraljica (Semiramis) je rekla štovateljima da je, kada je Nimrod (aka Tammuz) ubijen... nešto njegove krvi palo na panj zimzelenog stabla, a panj je preko noći izrastao u potpuno novo stablo. To je zimzeleno drvo učinilo svetim zahvaljujući Tamuzovoj krvi.”

("Pogansko podrijetlo Uskrsa", br. d., str. 2)

Očito, vidimo kako božićno drvce zapravo dolazi iz stare babilonske bajke, koja govori o zimzelenom drvetu koje je izniklo iz mrtvog panja. Ovo je očito simboliziralo mrtvog Nimroda; a novo zimzeleno drvo simboliziralo je kako je ponovno oživio - kao ponovno rođeni, nepobijeđeni bog.