Pupovčeve "Novosti" - glasilo srpske manjine u Hrvatskoj ili najobičniji četničko globalistički seratori?
Kaže mi frend (kojem je ipak na kraju stalo do mene) - stani!, razmisli!, udahni i izdahni!, pa opet razmisli! prije nego reagiraš. Moje reakcije obično ne završe dobro - zato to gore upozorenje. Ali, opet, baš zato i ovaj tekst.
Koliko dugo? Koliko dugo se treba svaki dan dizati iz kreveta sa pomisli - šta opet? Šta je danas na tapeti? Ustati sa knedlom u grlu, pojačanom kiselinom u želucu i bolom u srca koje nikako da popusti nakon svih ovih godina? Jedan od uzroka tog stanja je ovaj lik gore - kojeg kad pogodiš koricom limuna u glavu jer ti je ženi govorio bljuvotine - završiš u Hrvatskoj - a gdje drugdje - nego u zatvoru, i još platiš odštetu. Isti lik koji svake godine dolazi u Vukovar baciti "venac" u Dunav sa izlikom sjećanja na žrtve. No, obično zaboravi spomenuti hrvatske žrtve, zaboravi spomen na grad koji je prije 32 godine izgledao kao Hirošima nakon Amera, ili Gaza danas - poravnat i spaljen (i to znam jer sam ušla u taj grad među prvima u studenom 1997., kada smo ponovo mogli), grad iz kojeg su ljudi nakon pada odvođeni u logore u Srbiju, grad iz kojeg su ranjenici odvođeni u nepoznato-poznatim pravcima: prema puno Ovčara tih dana, grad koji su stotinu dana napadale i komadale komad po komad navodne najbolje JNA postrojbe, uz rakiju i pjesmu četničke vojske kralja Petra "Dajte salate, bit će mesa klat' ćemo Hrvate". Da, nakon tih sto dana - ubojstava, masakra nad civilima i djecom i ranjenicima, silovanja, torture, logori...I onda prigodno se na svaku godišnjicu pada tog grada - pojavi ovaj lik baciti "venac" u Dunav. Moja ti je poruka, tebi i tvojoj kukavičkoj kamarili - neće ići ove noći. Nećeš se više sprdati sa nama. Nećeš više, razbojniče....
No, kako ne bi ispalo kako je taj lik isključivo kriv za sve što se događa danas u Hrvatskoj - ne, on je kriv za smišljeno organiziranu propagandu koju provodi protiv Hrvatske, i to za to je debelo dobro plaćen. Ne srpska manjina u Hrvatskoj. Nego on i njegovi instrumentariji - SNV i njihovo glasilo "Novosti". Debelo su plaćeni od strane upravo hrvatske "vladajuće" kamarile, koja si je to dozvolila za ruke u Saboru od ovog lika i njegovih, dozvolila si je biti ucijenjena - u ime nekakve manjine, i ljudskih prva i demokracija - nikako u ime Hrvatske i hrvatskog naroda kao većine. To se naziva u toj "vladavini prava", koje su navodno sljedbenici ovaj gore lik i hrvatska vladajuća kamarila - veleizdaja! I nema goreg zločina od tog u toj "vladavini prava". Ali, kako svjedočimo svakodnevno, sve te navodne pravne formulacije su odavno prdnule u fenjer - ne postoje više. Slomili su ih i pogazili isti oni koji su ih napisali. I ne, ne plaća tog gore lika samo isključivo AP, plaćaju ga i ratni zločinci imenom Tedrosi, psihopati imenom Sorosi, eugeničari imenom Gatesi, krvopijski komunjarski fašisti imenom Schwabovi, kao i mnogi drugi poznani i nepoznati manijaci. Kao što isti plaćaju i AP-a i njegovu drugu Hrvatsku. On nam sam kaže - imamo dvije Hrvatske. Eh, pa evo ja ti jasno kažem: ti i ovaj lik definitivno niste ona moja Hrvatska. Vi ste jedno, a mi smo nešto potpuno drugo. I tu se čak i slažemo. No, kad bolje razmislim, ja sam tu u nesvijesti - pa se većinom i ne slažem sa većinom zemaljskih organizirano državno terorističkih ideologija. Ja igram video-igrice kao oni uhapšeni klinci. Mi živimo u nesvijesti. Definitivno.
Je, poduži uvod i lamentacije iz nesvijesti...no, danas kad sam došla svijesti - ovo:
"IZ ZAGREBAČKE policije potvrdili su kako su danas dobili dojavu da je ispred prostorija Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta" u Preradovićevoj skinut plakat izložbe Dana srpske kulture te kazali Hini da, prema prvim uvidima, nisu utvrđeni elementi kaznenog ili prekršajnog djela.
Izvijestili su da su u 13:50 dobili dojavu da je ispred prostorija "Prosvjete" skinut plakat izložbe sa slikom "Pola Srbin, pola Hrvat", nakon čega su izašli na mjesto događaja. Utvrđeno je da se plakat nalazio na lokaciji, ali nije bio fiksiran na držaču. Na pitanje je li plakat bio nasilno skinut i oštećen, iz policije su odgovorili da nisu utvrđeni elementi kaznenog ili prekršajnog djela." (index.hr, danas)
Ma, već te njihove provokacije - i onog Dežulovića, i ove njihove majice - to već, sa knedlom u grlu, svakodnevno preletim. Mene je ovdje zatekao datum održavanja tih dana srpske kulture. Od 09.-25. studenog 2023. godine. Uh, kako prigodno! Baš u isto vrijeme kada se održava kolona sjećanja u Vukovaru, komemoracija u Škabrnji, a i Dubrovčani se sjećaju svojih mrtvih. Kako je prigodna ta srpska kultura baš tih dana. Dana kada je prije 32 godine gorjela Hrvatska, od juga do sjevera, kada je bilo mrtvih, ranjenih, silovanih, osakaćenih previše tih dana, kada su bjesomučno razarani gradovi, bolnice, crkve, pa i Dubrovnik - grad spomenik! Kako je prigodno izabrati baš to vrijeme za slaviti i veličati srpsku kulturu u Hrvatskoj? Ha, pola-pola? Vi, manijaci, i tu jasno mislim na onog lika gore i njegovo SNV i njegove jadnike koji pišu u tim njihovim "Novostima" - vi, manijaci, ste pretjerali! Što je previše, previše je! I dosta je više! Dosta i previše!
I kako ne bi ispalo ovo gore napisano neko moje izmišljanje, evo pomalo mišljenja i drugih, ali i ono "follow the money" - tko i koliko te manijakalne provokatore plaća. Ako se nakon svega još pitate - zašto? pa kome to smeta? - onda mi vas je iskreno žao, ali vama nema pomoći. I to je jednostavno tako. Nadalje napisano je ISTINA! Kao i sve ovo do sada, ali moja istina - iz nesvijesti. Boljima od sebe prepuštam nastavak!
Ivica Marijačić u svojoj uvodnoj kolumni Hrvatskog tjednika, br 998, od 09.11.2023. godine, piše:
"NOVA PROVOKACIJA
Pupovčeva četnika i Plenkovićeva plaćenika
Hrvatsku vojsku sada nazvao zločinačkom i terorističkom poput Hamasa
Nema apsolutno nikakvog iznenađenja u djelovanju Srpskog narodnoga vijeća, SDSS-a i njegova čelnika Milorada Pupovca.
Svake godine, kao po uvjetovanome Pavlovljevom refleksu, za obljetnicu okupacije i sloma obrane Vukovara 18. studenog ili za Dan pobjede u Kninu 05. kolovoza, Pupovac nekom snažnom provokacijom pokušava potisnuti te događaje iz kolektivne memorije, obezvrijediti ih i poniziti aktere i cijeli hrvatski narod.
Dan sjećanja na veliku tragediju Vukovara, 18. studenog, Pupovac se prije nekoliko godina dosjetio kontaminirati bacanjem vijenca u Dunav, i to baš dan prije Kolone sjećanja, tobože za sve, hrvatske i srpske žrtve, a zapravo za srpske agresorske žrtve. Naravno, svrha je te provokacije uvrijediti hrvatske žrtve, izjednačiti odgovornost za rat i, u biti, amnestirati Srbe i Srbiju za taj mega zločin.
Broj stradalih srpskih civila i na kninskome i na vukovarskome području, mjeri se prstima jedne ruke, ali svejedno, Pupovčeva prikrivena agresorska politika stavlja ih u istu ravan s tisućama namjerno i okrutno pogubljenih Hrvata u Dalmaciji i u Slavoniji. Dakle, za njega je politički, pravno i etički jednako ako je u žaru obrane od srpskog napada i bitke, stradao jedan ili više srpskih civila kao i kada četnici okupiraju selo ili grad pa pokolju 40 ili 50 hrvatskih civila, staro i mlado, muškarce i žene ili kada ispale Srbi granatu i pogode stambenu zgradu, bolnicu ili hotel, te ubiju desetke nedužnih ljudi. Za njega je isto 99,9 posto srpskih zločina i 0,01 posto s hrvatske strane. Nitko se u hrvatskoj godinama ne usuđuje upozoriti Pupovca na tu izopačenu, zapravo tipično velikosrpsku, viktimološku hermeneutiku.
Očekivana je bila Pupovčeva provokacija ovakvoga tipa za ovogodišnji Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje kao što je tekst njegova kolumnista, koji se zove Boris Dežulović, u kojemu je objavio kako sada svi pričaju i psuju zločine Hamasa i izraelske vojske u Gazi i Izraelu, a kako kaže, o jednako stravičnim zločinima hrvatske vojske zadnjih desetljeća nitko ne priča. Svatko - i sam autor, pa i čelnik tog nakladnika, jako dobro zna da je to podvala i gnjusna laž, svjesno plasirana da Hrvati u ove dane ne govore o razmjerima srpskog zla, nego da histerično psuju provokatora iz Pupovčevih Novosti. HV nije počinila ni jedan zločin, a posve sigurno ni jedan namjerni ili planirani u svojoj 30- godišnjoj povijesti.
Isti je autor prije par godina, također pred obljetnicu Vukovara, napisao čistu "rapsodiju" mržnje pod naslovom "Jebo vas Vukovar" kojim je vrijeđao žive i mrtve žrtve srpskog masakra na Ovčari ili u samome gradu, ali u recentnoj Hrvatskoj, u kojoj je izvrnut sustav vrijednosti, umjesto kazne autor je nagrađen, zaštitili su ga ne samo nalogodavci nego korumpirani i nelustrirani političari, novinarska udruga, a naposlijetku i represivne instuticije hrvatske države koje su u zadnjim desetljećima, onako orwellovski, stavljene u funkciju zaštite agresora i zločina, a progona branitelja i žrtava. Isti autor, podsjetimo se, s agresorskim je vojnicima u studenom 1991. ulazio u okupirani Vukovar i u svojoj reportaži za zastrašujuće zločine i masakre nije okrivio počinitelje niti suosjećao sa hrvatskom žrtvom, nego se samo u načelu tobože sablažnjavao nad ratom i zlom. Svi ti kvaziintelektualci i pseudoneovisni novinari i aktivisti osuđivali su tada, dakle, rat i zločine u načelu, ali nikada ne imenujući i ne osuđujući srpskoga agresora. Time su zapravo samo loše prikrivali svoju gorljivu unutarnju potporu srpskim četnicima i JNA da što prije sprže Hrvatsku i njezin narod. Autor koji 1991. ulazi u Vukovar s okupatorima i ne pokazuje nimalo empatije za tregediju hrvatskog naroda u Vukovaru jednak je zločinac kao i oni s kojima je ušao, samo, za razliku od njih, za pisaćim stolom, kao što je u to doba zločinac pred kamerom bio Rade Šerbedžija dok se snimao srbijanski film u okupiranom Vukovaru, a on bez ikakvih moralnih dvojba pristao na glavnu ulogu, kao što je u tom trenutku zločinac sa mikrofonom bio i Đorđe Balašević jer je u svojoj "antiratnoj pjesmi" utjelovljenje zla vidio u časnoj sestri dok je voštanog lica izlazila iz podruma pred 'oslobodiocima'. Svi ti naknadni "pacifisti" intelektualna su braća krvožednim četničkim koljačima s Ovčare. U tim strašnim trenutcima kada je Dežulović sa okupatorima, s njima u društvu, o njihovu trošku, s njima na hrani i piću, ulazio u porušeni grad na čijim su ulicama ležala nepomična unakažena hrvatska tjelesa, nije samo mučen i ubijen Jean Paul Nicolier, nego i njegov, Dežulovićev kolega, Siniša Glavašević, ali, eto, veliki humanist Dežulović ni riječi o tome nije napisao. Ali se zato nekoliko godina poslije rugao nesretnoj starici Kati Šoljić da njezina četiri stradala od srpskog agresora nitko nije vidio. Kao što je poznato, za sramnu reportažu, kojom je i sam herostratski uronio u zlo, Dežulović je dobio priznanje i nagrade, dobiva i danas pohvale od podjednako izopačenih likova kao što je i sam, što sve govori o Hrvatskoj i svijetu u kojem živimo.
Hrvatska prije tridesetak godina nije ni imala vojsku koju se sada proglašava zločinačkom i terorističkom poput Hamasa. Napadnuta, bez policije i vojske, bez oružja, pod UN-ovim embargom u režiji izdajnika Budimira Lončara, preživjela je i to je pravo čudo, ali je platila strašnu cijenu svoje slobode u tisućama nevinih civilnih i braniteljskih žrtava, u spaljenoj i razorenoj zemlji od čega se ni danas nije potpuno oporavila. Nisu ju slomili. Ali ni nakon svih poraza, agresori i njihovi propagandisti se ne predaju i pokušavaju, igrajući na duge staze, dati oduška svojim mržnjama i nostalgijama te ubiti svaku volju Hrvatima za samostalnošću i svojom državom, nadajući se kako će tako jednom oživjeti svoju mrtvu prošlost.
I kada taj čovjek piše da je Hrvatska vojska poput Hamasa, onda on čini isto kao i kad je prije par godina pisao Jebo vas Vukovar, isto kao i kad je ulazio u Vukovar u društvu s krvožednim srpskim koljačima, isto kao i kad je pljuvao po nesretnoj ženi koja je izgubila četiri sina. U svim ranijim i u sadašnjem slučaju taj Pupovčev provokator i Plenkovićev plaćenik izraz je, prvo, vlastite mržnje prema Hrvatskoj, državi koju, po vlastitome priznanju, ne priznaje i ne podnosi. Na slijedećoj je razini Dežulović izraz volje Milorada Pupovca kojemu takav provokator treba kako bi izrazio ono što sam otvoreno ne smije. nadalje, takav provokator izraz je volje predsjednika HDZ-a i predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića koji favorizira i financijski stimulira takav tip političkoga protuhrvatskoga razmišljanja jer to konvertira njegovome anacionalnom političkom habitusu i poltronskom globalističkome refleksu u Bruxellesu. Ali ni tu nije kraj fenomenu tzv. banalnosti zla i spirali odgovornosti. Dežulović je izraz volje HDZ-ovih članova koji ozareno veličaju i podupiru Plenkovića koji onda bira podupire Pupovca koji onda podupire Dežulovića. Naposljetku, taj je Dežulović, svjesno ili nesvjesno, izraz volje birača koji, unatoč toj povijesnoj prijevari i izdaji, biraju HDZ i Plenkovića.
E, vidite, u tom i jest problem. Da nije toga lanca i međusobne uvezanosti svih njegovih karika, ne bi bilo ni ovih provokacija ni provokatora. Zato prije nego što hraknete i usmjerite pljuvačku prema Dežuloviću i Novostima, shvatite da je on samo Pupovčev četnički provokator i Plenkovićev plaćenik. Samo ako to spoznate, dogoditi će se promjene. U protivnome, nemojte se čuditi ako dogodine na Ovčari i Pupovac i njegovi puleni budu igrali Žikino kolo, a Plenković se negdje iz prikrajka podrugljivo bude smijurio glupim Hrvatima."
Hmmm, da.........hajdemo sada malo i o parama:
Kako su kroz godine bujale isplate Pupovčevom SNV-u iz državnog proračuna:
"Srpsko narodno vijeće (SNV), kojemu je na čelu koalicijski partner HDZ-a Milorad Pupovac, zadnjih godina bilježi stabilan rast donacija iz proračuna. Tako je u prošloj godini ta brojka iznosila preko 80 i pol milijuna kuna.
SNV je nacionalna koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine koje se “bavi zaštitom i promocijom ljudskih, građanskih i nacionalnih prava Srba, te pitanjima njihova identiteta, participacije i integracije u hrvatsko društvo”.
Za rad SNV-a sredstva osigurava Republika Hrvatska za obavljanje administrativnih poslova, a može osigurati i sredstva za provođenje određenih aktivnosti utvrđenih programom rada, stoji u njihovom Statutu. Jedan od izvora financija jest i Državni proračun RH čije donacije već godinama stabilno rastu pa je tako u prošloj godini SNV na čelu s Plenkovićevim koalicijskim partnerom Pupovcem “zaradio” preko 80 milijuna kuna."
Tjednik ‘Novosti’: Tko su ljudi koji rade za njega i otkud se još financira, osim iz proračuna?
"Savjet za nacionalne manjine na sjednici održanoj 21. travnja, donio je odluku o dodjeli sredstava za programe udruga i ustanova nacionalnih manjina, u sklopu koje je Srpskom narodnom vijeću (SNV) pripalo 4.537.000,00 kuna.
Kako je izdavač tjednika Novosti SNV, one su dobile 3.600.000,00 kuna, što je iznos koji već godinama dobiva iz Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Novosti su politički tjednik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj koji je pokrenut u prosincu 1999. godine, a prvi puta je na štandovima dostupan od 2009. godine, kada daje veći prostor kolumnama, pa mu se pridružuju bivši novinari splitskog tjednika Feral Tribune.
Ovaj tjednik izlazi u 52 broja godišnje, a naklada mu je 6200 primjeraka te se prodaje u Republici Hrvatskoj i inozemstvu. Glavni urednik je Nikola Bajto, a njegove zamjenice Tamara Opačić i Andrea Radak.
Među izvršnim urednicima su Goran Borković, Petar Glodić i Boris Postnikov, a kolumnisti su Boris Dežulović, Viktor Ivančić, Sinan Gudžević, Boris Rašeta i Marinko Čulić.
Prema impressumu u Novosti priprema 40 ljudi među koje su ubrojani grafički urednici, dizajneri i tajnik redakcije.
Povremeni gostujući autori ovog tjednika su Dragan Markovina, Dejan Jović, Budimir Lončar, Nadežda Čačinović, Vesna Teršelić, Rade Šerbedžija, Velimir Visković, Jurica Pavičić i drugi, a u fokusu javnosti nalazi se uglavnom zbog kontroverznih parafraziranja i fotomontaža, a kritičari poput Hrvatskog helsinškog odbora zamjeraju mu neobjektivnost, izrugivanje i uvredljivost.
Zanimljivo je kako Novosti, osim što dobivaju preko 3 milijuna iz Državnog proračuna RH, posljednje četiri godine dobivaju izdašne donacije nevladine organizacije National endowment for democracy (NED) koja je najpoznatija po suorganiziranju u “Narančaste revolucije”, svrgavanju demokratski izabranog slovačkog premijera Vladimira Mečiara 1998. godine i etiketiranju prvog predsjednika Republike Hrvatske Franju Tuđmana diktatorom.
Novosti su od te organizacije 2016. godine dobile 45.000 dolara, 2017. 40.000 dolara, a 2018. i 2019. godine po 80.000 dolara. taj su novac dobili u sklopu projekta “Promicanje problema manjina putem internetskih medija”, a fokus je stavljen na “poticanje konstruktivne javnu rasprave o statusu manjina, istodobno proširujući doseg i utjecaj portala”.
Uz to, Novosti su 2018. bile jedini medij iz Europe među četiri finalista za nagradu Freedom of Expression Awards koju dodjeljuje neprofitna organizacija Index on censorship, a koje među svojim donatorima navodi Otvoreno društvo Georgea Sorosa, Europsku komisiju, Facebook, Švedsko veleposlanstvo, UNESCO, Twitter i druge.
SNV, Pupovac i sukob interesa
Podsjetimo, 2016. godine u odluci o dodjeljivanju ovih sredstava kao član Savjeta za nacionalne manjine sudjelovao Milorad Pupovac, ujedno predsjednik SNV-a, što je bio očiti sukob interesa. Zanimljivo je da je, usto, Milorad Pupovac tada bio član saborskog Odbora za nacionalne manjine, koji kontrolira način na koji se troše dodjeljena sredstva. Dakle, sam je Pupovac bio u tijelu koje dodjeljuje sredstva, koje prima sredstva te tijelu koje nadgleda dodjeljivanje sredstava. Zbog ovog je slučaja udruga U ime obitelji prijavila Milorada Pupovca Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, temeljem kojeg je i pokrenut postupak protiv njega.
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa u veljači 2019. godine donijelo odluku je da je saborski zastupnik Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a prekršio Zakon o sukobu interesa jer se kao član Savjeta za nacionalne manjine 5. svibnja 2016. nije izuzeo od glasovanja na sjednici Savjeta na kojoj je donijeta odluka o rasporedu proračunskih sredstava, među inim, i Srpskom narodnom vijeću (SNV) , kojem je ujedno i predsjednik.
Inače, u srpnju 2019. novi predsjednik Srpskog narodnog vijeća postao je saborski zastupnik Boris Milošević, dok je Milorad Pupovac, koji je 22 godine bio na čelu, sada predsjednik Savjeta SNV-a."
Ako mislite kako je ovo o parama sve - ma nije, to nije niti vrh ledene sante. Ima tu još i više zainteresiranih platitelja. No, makar malo od mene. Jer mi se gadi više i ova tema i ovi likovi i dovoljno sam prljala prste i tipkovnicu pišući o njima.
O hrvatskim izdajnicima i plaćenicima stranih agentura ima i previše dokaza i činjenica i sve je tu jasno. I opet, i oni su i dalje ovdje. I govore ti što ti smiješ ili ne smiješ, hoćeš li živjeti dobrim životom u svojoj domovini, ili nećeš. I to ti određuju i naređuju neki takvi likovi. Zašto?
Jel' smo kao narod omekanili?
Jel' smo prokleti?
Ne, nismo više. Bili smo prokleti od Zvonimira tisuće godina. Zvonimir je svoju kletvu "dao Bog da nikada ne imali svoju državu" izrekao u trenu kada su mu najbliži suradnici zabili noževe u leđa. Jedan hrvatski kralj je prokleo svoje kraljevstvo zbog toga što su ga ubili sa leđa - njegovi ljudi. Izdajnici. Poznato nekako zvuči, zar ne?
Najupečatljivija ona o izdaji (meni makar) jest ona A. G. Matoša: "Vidje Hrvatska mnogo čuda, al' ne nađe štrika za toliko Juda"...makar nije loša niti ona: svi drugi izdajnike skrate za glavu, dok ih Hrvati čuvaju kao najveće blago. I opet, kroz sva ta stoljeća, i sve te izdajnike i neprijatelje, i dalje smo tu. Interesantno je spomenuti i opaske onog tvorca markso/komunizma - onog Karla Levy-ja koji se poslije samoprozvao Marxom. Pa, da, i on je imao gadan pik na Hrvate - ako dobro pamtim govorio je kako treba Hrvate tretirati poput žohara, tj. zgaziti ih i istrijebiti. Pa smo i opet i dalje tu. A taj Marx sa svojim blesavim knjižurinama je osnova današnje orwellovsko globalističke ideologije.
Pa si opet postavljam pitanje - pa što smo mi to Bogu zgriješili da nas kroz stoljeća i godine žele zatrti? No, nisu. Nikada i neće. Jer mi Bogu nismo ništa zgriješili - mi smo upravo tamo gdje trebamo biti, u najljepšem području Europe. I ostati ćemo tu zauvijek, koliko god se trudili nas uništiti. Samo moramo konačno okončati i završiti tu priču sa domaćim izdajnicima i vezanim entitetima. To moramo jednom zauvijek završiti. Tu gadnu priču staru tisuću godina - priču o izdaji. A sve ostalo je baš onako kako treba biti. Put, Istina i Život.
Mene osobno što se tiče: ti Dežulovići, Pupovci, Plenkovići i njegova kamarila, ma na njih - slikovito opisano - marim koliko i na pseće govno na koje nagazim u travi. Smrdi, ljigavo je, dio ostane razgažen na travi, dio ponesem na cipelama sa sobom. Pa, onda dok hodam i dok dođem do ulaznih vrata, govno sam putem sastrugala sa cipela i nema ga više. Toliko mi ti likovi znače. Malo neugodno, malo zasmrdi u tom momentu - ali, nakon nekoliko minuta apsolutno su zaboravljeni i nebitni. Jedino što me nauči to govno jest kako drugi put moram paziti gdje hodam kako ne bih ponovila grešku. Pa sam zato ovo i napisala sve, iako nisam imala nikakve namjere pisati o ovome - ujutro sam opet ugazila u pseće govno. I točka. Odoh natrag u nesvijest! I da, nikada ne reci nikada - ali ove nebitne likove ću ubuduće ovdje izbjegavati. Jednostavno nisu dostojni. Baš ničega.
Bog i Hrvati
Naravno, pišući ovaj tekst morala sam slušati glazbu jer bih dobila 15 nervnih slomova (i još mi i Jehovini svjedoci pozvonili danas na vrata), pa ako vam treba nešto što će pomoći pri čitanju ovog podužeg teksta, evo ga:
Add comment
Comments