Povratak crvenih mundira

Sir Keiru Starmeru plješću luđaci zbog objave plana za Treći svjetski rat

Tko je spreman biti dio "koalicije voljnih"?

Napokon je Sir Keir Starmer učinio onu najgluplju stvar za koju su se mnogi od nas jučer bojali kako će i učiniti: obvezao se sastaviti "koaliciju voljnih". Govorio je o održavanju "tijeka vojne pomoći", stavljanju "čizama na zemlju" i "zrakoplova u zrak" iznad Ukrajine. Sugerirao je kako će to osigurati mir, ali ovo je još jedno najnovije izvrtanje stvarnosti.

Prije svega, tu je upotreba jezika: "koalicija voljnih" je bila fraza koju je upotrijebio George Bush mlađi, kada je odlučio ignorirati međunarodno pravo, i napasti Irak (kako bi ga kaznio za 9/11), iako napad na Irak nije imao nikakve veze s 9/11.

Ako ozbiljno razmišljate o miru, onda ne koristite najprovokativniji mogući jezik. Pozivanje na invaziju na Irak i održavanje protoka vojne pomoći, kao i postavljanje čizama na zemlju i aviona u zrak - provokativno je koliko god to može biti. To je tip jezika koji koristite kada želite poremetiti mirno rješenje, ali ne možete samo javno izaći i to izreći.

Znamo da neoliberali žele poremetiti svaki napor za mirno rješenje, jer smo vidjeli njihovu reakciju užasa kada je Trump predložio pregovore s Rusijom. Pregovaračka nagodba bila je posljednja stvar koju su željel. No, ako bi to bilo dogovoreno bez njih, to bi ih razotkrilo kao ratne huškače kakvi jesu. To bi razotkrilo njihovu laž kako Putin ne želi pregovarati o miru, dok su u stvarnosti oni odbijali pregovarati.

Sada su neoliberali ostavljeni u teškom položaju, pretvaraju se kako bi i oni željeli mir, dok pokušavaju učiniti mir sve manje vjerojatnim, govoreći gluposti poput "mir se postići samo pod uvjetima Ukrajine". Pregovori dolaze s kompromisom i ako gubitnička strana odbije kompromis, alternativa je da se bori do posljednjeg čovjeka. Kako je onda uništenje Ukrajine bolje od kompromisa?

Čini se kako će Starmer, i njegovi sugrađani Europljani, postaviti gomilu mirovnih zahtjeva koji su apsolutno nerealni. Ništa novo.  Pretpostavljam kako će se dogoditi jedna od dvije stvari: ili će poremetiti pregovore o prekidu sukoba i za to okriviti Putina, ili će prihvatiti mirovni sporazum na isti način na koji su "prihvatili" i sporazume iz Minska.

Zelenski, Porošenko, Merkel i drugi zapadni dužnosnici priznali su kako nikada nije postojala namjera poštivanja Sporazuma iz Minska. Sporazumi su jednostavno iskorišteni za kupiti vrijeme dok je NATO naoružavao Ukrajinu i obučavao njezinu vojsku (prema NATO standardima). Time su ukrajinsku vojsku učinili NATO posrednikom, ali ne i punopravnom članicom NATO-a. Od Ukrajine se uvijek očekivalo neka obavi prljavi posao NATO-a, a da ne dobije nikakvu nagradu u smislu sigurnosti.

Ne samo da su Ukrajina i Zapad prekršili Minsk I i II, nego su prekršili i Ugovor o protubalističkim projektilima i Sporazum o nuklearnim snagama srednje klase, kao i neslužbeni sporazum da se NATO ne pomakne niti metra prema istoku. Malo je grozno izgovoriti kako Putin neće poštovati mirovne sporazume, kada mi nismo ispoštovali niti jedan dogovor. 

Svrgnuli smo, ne samo jednog, nego dva ukrajinska šefa države; istočna ukrajinska vojska je zatim dugih osam godina bombardirala Lugansk i Donjeck, kojima je bilo dosta našeg miješanja i htjeli su neovisnost.

Bivša američka veleposlanica, Victoria Nuland, pohvalila se u Kongresu kako je u SAD postavio savjetnike (po svojoj volji) u 12 ukrajinskih ministarstava, obučavao je ukrajinsku policiju i vojsku, te je zatvorio 60 ukrajinskih banaka. Da je Rusija to učinila, sigurno bi liberali vrištali o suverenitetu, ali očito je u redu da Zapad preuzme Ukrajinu. Tako funkcionira liberalna demokracija.

Pretpostavljam kako bi Europljani mogli čekati dok Trump ne ode s dužnosti, te se samo nadati kako će sljedeći američki predsjednik biti drugi Biden. U ovom trenutku vjerojatno ćemo gledati Treći svjetski rat. Međutim, to bi moglo doći puno ranije, ukoliko se Starmer jako zanese i nastavi si govoriti da je on sljedeći Churchill. Ne bih stavio ništa dalje od g. Trilateralne komisije.

Rusija neće prihvatiti da kolektivni Zapad postavi svoje snage u Ukrajini, jer je prisutnost Zapada bila jedan od ključnih razloga Rusije za invaziju, možda na prvom mjestu. Starmer je zapravo rekao: “Hej, znaš ono što smo napravili i što te stvarno razbjesnilo? Pa, mi ćemo to udeseterostručiti i onda to nazvati mirovnim sporazumom!”

Mirovni sporazum može funkcionirati samo uz ukrajinsku neutralnost. Čizme na zemlji i avioni u zraku bi jednostavno bili mete. Pretvaranje Ukrajine u ogromnu bazu NATO-a bi bila najmanje neutralna akcija koju bi mi trenutno mogli poduzeti, osim same invazije na Rusiju. Zamislite samo kada bi Rusija, Kina, Iran i Sjeverna Koreja stacioniraju svoje snage u npr. Meksiku. Zar bi li se itko ozbiljno pretvarao kako je to mirotvorno rješenje?

Pomislili bi kako će ova Starmerova najava izazvati veliku zabrinutost. Pomislili bi kako su ljudi nervozni zato što njegov idiotski prijedlog znači rat s nuklearnom silom, kako bi oni ili njihovi voljeni mogli biti poslani na prvu ratnu crtu. Nažalost, ispiranje mozga zapadnog stanovništva je mnogo dublje nego što sam se bojao.

Ogroman broj ljudi jučer je bodrio Starmera. Naravno, teško je danas znati što je stvarnost na društvenim mrežama, a što samo aktivnost botova, ali činjenica jest kako su mnogi veliki računi pojačali njegovo ratno huškanje. Čini se kako oni misle da produženje rata "održavanjem protoka vojne pomoći" znači spašavanje Ukrajine, dok u stvarnosti to znači njenu sigurnu smrt. Činjenica kako oni misle da je pobjeda nad Rusijom moguća, pokazuje koliko su ti ljudi užasno neinformirani. Ipak, njihov nedostatak informacija dolazi s obiljem samopouzdanja, tipom povjerenja koje dobijete kada veliki broj ljudi navija za vaše neznanje.

Više sam puta vidio objave gdje su ljudi pisali o "dobivanju osjećaja" (što god to značilo) - dok je Starmer grlio Zelenskog. Vidio sam kako govore da je Starmer konačno "izgledao kao premijer" . dok je prijetio supersili. Jeste li primijetili kako centristi uvijek misle da političari izgledaju kao pravi materijal za vođe, samo kada govore o ratu? To i skupo odijelo je sve što traže.

Možda je najčudniji aspekt jučerašnjeg dana bio kako su me napali centristi, jer sam rekao da želim mir. Perspektiva je bila slijedeća: postavio sam viralni tweet koji je bio kritičan prema izraelskom brutalnom bojkotu Gaze, bombardiranjem opskrbnih lanaca hrane i vode. Postavio sam i prosječan tweet u kojem je pisalo kako se zalažem za mir u Ukrajini.

Tweet o Gazi je dobio oko 20 puta više lajkova od tweeta o Ukrajini, i normalno je za pretpostavili da je izazvao i najviše kritika. Pomislili bi kako će bujica odgovora bijesnih cionista nadjačati svaku kritiku pozivanja na mir u Ukrajini, ali nikako ne bi bili u pravu. Dobio sam više kritika na tweet o Ukrajini, nego na bilo koji drugi tweet u zadnje vrijeme. Nazvali su me ruskim dezinformatorom, umirivačem, seronjom...

Dok su se neki centristi pretvarali kako su na strani Gaze, nakon što su vidjeli kuda vjetar puše, oni nikada nisu bili ozbiljni po pitanju mira. Palestince sigurno nikada nisu vidjeli kao jednake Ukrajincima. Ovo je moje opažanje:

U slučaju Palestine, svi (koji nisu cionisti) priznaju kako bi primirje i daljnji dogovor bio jedina opcija za mir, jer bi svaki drugi pristup rezultirao istrebljenjem Palestinaca. Nikada nećete čuti liberala koji iznosi gornje argumente o Gazi, ali oni isključuju svoje mozgove kada je u pitanju Ukrajina. Odjednom, ideje koje bi zvučale ludo o bilo kojem drugom sukobu se tretiraju s poštovanjem i svatko tko poziva na mir se tretira kao neprijatelj.

Ovi se ljudi moraju odmaknuti i vidjeti koliko doista ludo zvuče, jer nikada neće biti vojne pobjede nad nuklearnom silom. Čini se kako bi mnogi današnji liberali odabrali izumiranje umjesto mira i sigurno bi odabrali uništenje Ukrajine, sve dok bi to značilo krvarenje Rusije u tom procesu.

Da vam je iskreno stalo do Ukrajinaca, pozvali bi na hitno dogovoreno primirje, ali mnogi su liberali proveli cijeli jučerašnji dan veseli zbog mogućnosti Trećeg svjetskog rata, vjerojatno zato što misle kako će se drugi ljudi (Ukrajinci, ili radnička klasa Europe) boriti umjesto njih.

Nekoliko ukrajinskih zastavica je čak spomenulo kako je Izrael upravo uveo ilegalnu blokadu Gaze izgladnjivanjem, nešto što je i Sir Keir Starmer prethodno podržao. Odjednom, činilo se kako je njihova zabrinutost za slobodu i demokraciju, nestala.

Ako nemate ništa za reći o kolosalnom ratnom zločinu, koji je upravo počinjen kao službena izraelska politika i bio je moguć samo uz potporu Zapada, kako možemo ozbiljno shvatiti vaše poglede na bilo koji drugi sukob? Kako se možete pretvarati da se borite za slobodu, demokraciju i ljudska prava - kada istovremeno pokazujete da ste zapravo ravnodušni prema tim stvarima?

Neoliberala je jučer bilo posvuda. Moje su objave bile prepune odgovora ljudi koji su mi govorili: naravno da želimo mir, ali su onda inzistirali kako sam ja nekako pogriješio što sam pozvao na mir. Rekli su kako žele trajni mir - kao da i svi drugi to ne žele. Rekli su mi da žele produžiti rat, ali da opet i ne žele produžiti rat! Rekli su mi kako žele poslati vojsku i oružje u Ukrajinu, ali ne žele Treći svjetski rat. Rekli su mi da dogovoreno primirje znači predaju Putinu. Rekli su mi kako ne smijemo dopustiti da Putin pobijedi, ali ni pod kojim okolnostima. Rekli su mi kako sam pomiritelj poput Chamberlaina, jer sam se usprotivio Trećem svjetskom ratu. Nije bilo apsolutno nikakve koherentnosti, samo niz načina gdje govore kako mrze to što želim mir, što ne navijam slijepo za njihov tim. Nitko od njih nije pokazao nimalo razumijevanja za političku situaciju u Ukrajini, niti obzira prema stotinama tisuća Ukrajinaca, koje bi oni odmah ubacili u stroj za mljevenje mesa. Samo žele reći kako je njihov tim pobijedio.

No, kada bi Sir Keir Starmer sutra objavio kako su on i njegove europske kolege pregovarali o miru sa Zelenskim, liberali bi rekli da je to sjajno. Oni bi se pretvarali kako je baš upravo ta stvar koju su cijelo vrijeme i htjeli; također bi odmah tvrdili kako mi koji smo pozivali na sporazumno rješenje nismo to htjeli. Tvrdili bi kako su ostvarili vojnu pobjedu i kako je bila opravdana njihova odluka o produženju rata za tri godine, čak i ako bi dogovor bio gori od onoga što je ponuđeno u Istanbulu. Ipak, da je potpuno isti sporazum postigao Trump, oni bi mrzili sporazum i odmah bi ga odbacili. Bez obzira što se sljedeće dogodi, bilo da je to mir ili rat, liberali će tvrditi kako je njihov tim opravdan i da su svi ostali u krivu. Stvar je u tome što mi je drago što se zavaravaju - sve dok je ishod MIR. 

BY: Ricky Hale; 03.03.2025. 

Imaju crveni mundiri i unutarnjih neprijatelja: sve svoje stanovnike koji ne nose crveno

Paraziti iz britanske vlade zahtjevaju "stražnji ulaz" za pristup šifriranim podacima Appleovih korisnika

"Sve zlo dolazi iz 'Velike' Britanije." Eto, izrekla sam to. Naravno, ovdje mislim na britansku vladu. Britanska vladajuća klasa je izmislila: koncentracijske logore, središnje bankarstvo, sve prekrasne stvari....sada žele podatke, ali ne samo podatke Britanaca, nego podatke korisnika Applea, jer oni već imaju pristup podacima ljudi koji koriste Windows i Android.

Šalu na stranu, Britansko Carstvo je upravo zapljusnulo Apple super-tajnim tehničkim obavještenjem, gdje zahtijevaju otvaranje "stražnjih vrata" u šifrirane iCloud podatke korisnika ŠIROM SVIJETA.

Ujedinjeno Kraljevstvo, naoružano Zakonom o istražnim ovlastima iz 2016. godine, vjeruje kako ima pravo na univerzalni pristup svačijim privatnim podacima, i to diljem svijeta. Ovaj zakon daje ovlasti hakiranja MI5 i MI6 “agentima”, jer oni su 'Bogovi' i prisiljava pružatelje internetskih usluga neka prate svaku web stranicu koju posjetite, uz mnoštvo drugih opcija masovnog nadzora.

Međutim, ono što je doista suludo jest to što je Appleu protuzakonito, čak i šaputati o ovom zahtjevu, jer je obavijeno sjenama tajne. Tu je šutnju valjda prekinuo neki hrabri zviždač, plasiravši priču ovu u medije.

Nitko osim Applea nema pojma koliko je podataka pohranjeno u iCloudu, ali govorimo o eksabajtima: skala, koja je toliko golema, te je gotovo neshvatljiva. Većina ovih podataka 'živi' pod redovnom enkripcijom, osigurani su tijekom prijenosa kada ih učitate i miruju na poslužiteljima, s ključevima za dešifriranje, koji se čvrsto čuvaju u Appleovom podatkovnom centru. Britanska vlada je zadovoljna ovom postavkom, jer bi (u teoriji) mogli upasti s puškom u ruci i prisiliti Apple neka preda ključeve vaše osobne riznice.

Ali, 2022. godine, Apple je predstavio nešto što vlada prezire: naprednu zaštitu podataka. Ova značajka koristi end-to-end enkripciju, gdje je ključna razlika u tome što vi imate kontrolu nad ključevima. To znači, čak i kada bi Britansko Carstvo zakucalo s mušketama, Apple ne bi mogao pristupiti vašim podacima, jer ne drže vaše ključeve. To je pobjeda za ljubitelje privatnosti, ali postoji i kvaka: ako izgubite ključ, mogli bi zauvijek izgubiti svoje podatke.

Enkripcija end-to-end nije novi koncept. PGP, ili Pretty Good Privacy, stvoren je davne 1991. godine, kada je pružao zaštitu za privatnost e-pošte. Brzo naprijed do danas: aplikacije kao što su Signal i WhatsApp podigle su enkripciju na nove visine, uz  algoritmom dvostruke 'čegrtaljke'.

Ova metoda ima glavni ključ, onog ključa koji stvara nove parove ključeva za svaku poruku, uz lančani ključ za slanje i primanje, koji onda stvara jedinstvene ključeve poruka. Ovo ne samo da osigurava end-to-end enkripciju, već također jamči; ukoliko je ključ ugrožen, ne može otključati prošle ili buduće poruke, čineći svaki upad britanskih retardiranih crvenih mundira, ili bilo kojeg drugog entiteta, uglavnom neučinkovitim.

Mada je sama ta odvažnost Britanaca da traže globalna prava na podatke, pod plaštom nekog svog Zakona o istražnim ovlastima iz 2016. godine, nije ništa drugo nego - imperijalno prekoračenje ovlasti. Dali su si privilegije hakiranja u 'Božjem načinu', prisiljavajući ISP-ove neka zabilježe svaki klik i pomicanje, tvrdeći kako štite privatnost koju sami oni žele narušiti. Ova saga nije samo o tehnologiji ili privatnosti; radi se o trajnom nasljeđu arogantnog britanskog uplitanja, koje se sada odvija po digitalnom području.

Sve dok kvantna računala ne učine trenutne metode enkripcije zastarjelima, vlade mogu učiniti malo toga kako bi zaplijenili vaše podatke bez vaših grešaka, ili mogu potpuno zabraniti takvu tehnologiju. Čini se kako vlada UK naginje potonjem.

Ali, goruće pitanje ostaje: Hoće li Apple podleći ovom pritisku?

Nema razloga zašto ne kritizirati Applea, ali kada je riječ o zaštiti podataka, uglavnom su nadmašili svoje kolege iz Microsofta i Googlea. Bio je slučaj 2016. godine, pucnjava kod San Bernardina. Onda je Apple ostao čvrst i odbili su zahtjev Ministarstva pravosuđa za otključavanje iPhone-a. FBI je želio neka Apple izradi "stražnja vrata" za iOS, ali Appleovo odbijanje je navelo FBI da potroši više od milijun dolara, kako bi treća strana samo probila šifre jednog telefona.

Obzirom na ovu povijest, malo je vjerojatno da će Apple jednostavno odustati od ove 'obavijesti o tehničkim mogućnostima'.

Ono što je vjerojatnije jest neki oblik kompromisa, možda kada Apple ograniči svoju naprednu zaštitu podataka na korisnike izvan takozvane 'Narodne Republike Ujedinjenog Kraljevstva'....ali, hej, onda makar imate Apple Intelligence.

Hvala na čitanju.