Tko i zašto pali Bliski istok?

(Napomena: pravi naslov ovog teksta bi trebao glasiti "Kraljevska krvna žrtva princa Alberta Victora i zašto oligarhija mrzi Židove", jer najveći dio priče i jest o kraljevskoj familiji i britanskom kolonijalizmu. No, nekako treba napraviti i neki konkretni uvod u ovu priču, pa iako je ovaj uvod zaista kratak - neobično je bitan. Uživajte u čitanju.)

Uz nadrealni pokret (ili bijeg) prema armagedonskom ratu s cijelim arapskim svijetom (preko izraelske imanentne invazije na Libanon, bombardiranje Jemena, ubojstvo čelnika sirijskih vojnih snaga tj. brata predsjednika Assada), kao i stalno huškanje na opći rat s Iranom - vrijedi napraviti korak unatrag i podsjetiti se na riječi rabina Abrahama Isaaca Kooka koji je napisao u svojoj utjecajnoj raspravi 'Orot', iz 1934. godine:

“Istina o zemlji je otkrivena u Kabali. Židovski misticizam (kabala) bori se za život u zemlji Izrael. Racionalistički pristupi judaizmu ne pridaju posebnu vrijednost zemlji Izraelu. U ratovima se kristaliziraju nacionalni karakteri. Izrael, kao univerzalni odraz čovječanstva, time ima koristi. Za petama Mesije slijedi svjetska konflageracija ... U trenutku pada zapadne civilizacije, Izrael je pozvan ispuniti svoju božansku misiju osiguravajući duhovnu osnovu za novi svjetski poredak .” [naglasak dodan]

Kook nije bio tipičan rabin, već je bio glavni i službeni aškenaski rabin britanske Mandatne Palestine, od 1919. godine, do svoje smrti 1934. godine. On je bio i gnostički kabalist koji je, poput previše kršćanskih cionista, vjerovao kako je njegova božanska misija uvesti svijet u Armagedon, kako bi zazvali Mesiju. Rabin Kook također je bio vodeći suradnik fašističkog terorista iz Hagene, Vladimira Jabotinskog, vodećeg zagovornika Velikog Izraela i utemeljitelja svake Ješive - koja je iznjedrila nekoliko generacija ilegalnih doseljenika na Zapadnoj obali.

Međutim, prije nego što jednostavno skočimo u etiketiranje prijetnje iz 3. svjetskog rata kao problema izazvanog Židovima, vrijedi se također podsjetiti na prognozu Sir Henryja Kissingera iz 2012. godine, kada je rekao: “Za 10 godina više neće biti Izraela. ”

Da li je Kissinger jednostavno bio prosvijetljeni prorok koji je predviđao budućnost?

Ili je možda bio izravan dio planiranog 'svjetskog požara', koji bi doveo do 'propasti zapadne civilizacije' i uspostave 'Novog svjetskog poretka', kojem je rabin Kook posvetio svoj život i svoje sljedbenike?

Ovdje vrijedi imati na umu nekoliko točaka:

1. Zašto su tri od četiri autora Balfourovog sporazuma, koji je stvorio samu državu Izrael (tj. Lord Balfour, Lord Milner, Lloyd George i Walter Rothschild), bili antisemitski fašisti koji su zapravo prezirali Židove? U slučaju Lloyda Georgea je istaknuto i kako je neumorno radio pri podržavanju uspona nacističkog pokreta na vlast?

2. Zašto su krivotvorene Sionske protokole (koje su mnogo doprinijele raspirivanju antisemitizma, fašizma i pražnjenja Europe od Židova putem terora) izradile i promicale okultne mreže povezane s britanskom obavještajnom službom, koja je i sama bila predana oživljavanju drevnih, poganskih kultova misterija, istih onih koje su starozavjerni proroci, očito bez uspjeha,  pokušali uništiti? 

3. Zašto su iste masonske agencije, pod britanskim vodstvom, koje su iznjedrile salafizam (temelj modernog radikalnog islama) i Muslimansko bratstvo (koje je kasnije iznjedrilo Hamas, 1987. godine) također stajale iza rasta B'nai Britha, slobodnog zidarstva škotskog obreda, ADL-a i Solomonovog hrama Velikog Izraelskog kulta?

Poanta koju pokušavam iznijeti jest kako je u igri eshatološka igra, a okultne agencije maskirane kao židovske i muslimanske (kao i kršćanske), izgleda da surađuju u perverznom ritualu koji uključuje masovni genocid većine muslimana, židova i kršćana koji žive na ovoj planeti.

Templarski/Hospitalski korijeni rozenkrojcerskih crnih magova, koji su se infiltrirali u zapadnu civilizaciju tijekom proteklih nekoliko stoljeća i njihov odnos s križarskim ratovima, kao i njihovo sjedište u Solomonovim rudnicima, također se ne bi trebali tretirati kao nepovezani uz plan za današnji katastrofalni ritual.

Imajući to na umu, i dok polako dolazimo do godišnjice pokretanja unutarnjeg posla 07. listopada, koji je pokrenuo ovaj pakleni ritual Kraja vremena, ostavljam vas sa tekstom koji jest okosnica današnje objave (mislim kako će tekst pridonijeti boljem razumijevanju načina rada okultnih agencija, koje upravljaju ovom usranom predstavom.)

Kraljevska krvna žrtva princa Alberta Victora i zašto oligarhija mrzi Židove

Mogućnost kraljevske krvne žrtve i Moloha

Od knjige Stephena Knighta iz 1976. godine, 'Jack Trbosjek: Konačno rješenje', kao i ranijeg BBC-jevog dokumentarca, Jack Trbosjek, iz 1973. godine -  teorija kako je krivac za ubojstva iz 1888. godine, odnosno kako je Jack Trbosjek nitko drugi do Prince Albert Victor, vojvoda od Clarencea i Avondalea, unuk kraljice Viktorije i prvi sin princa Alberta Edwarda - dakle, teorija je našla plodno tlo u mašti javnosti. 

Tri godine prije rođenja Alberta Victora, 1864. godine, njegov će otac postati globalno priznati veliki majstor britanskog masonstva i pokrovitelj misije oživljavanja Solomonovog hrama - kroz suosnivanje Fonda za palestinsku ekspediciju, te kasnije i  lože Quatuor Coronati.

Do 1902. godine njegov će otac biti okrunjen za kralja Edwarda VII., ali tada će mladi princ već biti mrtav više od deset godina.

Desno: Princ Arthur, vojvoda od Connaughta, princ Albert Edward (kasnije kralj Edward VII.) i princ Albert Victor, 1886. godine

Po svemu sudeći, prinčev kratki život bio je pun skandala, razočaranja i intelektualne letargije, koji je prekinut ranom smrću u dobi od 28 godina zbog upale pluća (prema službenim podacima). Liječnička pisma, koja datiraju iz 1885. godinu (kada je princ imao samo 21 godinu), pokazuju kako je već onda primao lijek za "glete" (gleet)... naziv iz 19. stoljeća za gonorejni iscjedak - implicirajući način života pun hedonizma, koji će i dalje dominirati njegovim životom . [1]

Dok je 1883. godine studirao u Cambridgeu, neuspješnom Princeu dodijeljen je privatni učitelj i pratitelj, imena James Kenneth Stephen, pjesnik, kao i tzv. Cambridge Apostole. Prema piscu Michaelu Harrisonu: “razvio se seksualni odnos između učitelja i učenika”. Bez obzira bila ova tvrdnja točna ili ne, činjenica jest kao je Stephen bio intenzivno vezan uz poletnog mladog princa, do posljednjih dana života obojice. Također je istina kako je prinčevo ime dospjelo na naslovnice medija u srpnju 1889. godine, tijekom Cleveland Street skandala. 

Ovaj skandal nastao je racijom Scotland Yarda u popularnom muškom bordelu kojim je upravljao Charles Hammond, a koji je uključivao i mnoge maloljetne telegrafiste. Nakon trenutnih uhićenja i ispitivanja prostitutki, upletene su stotine visokih dužnosnika, uključujući i prinčevog osobnog pratioca Lorda Sommerseta. Nekoliko dana nakon racije, prinčevo ime počelo je kružiti među svjedocima i tiskom kao čestog posjetitelja muškog bordela.

Istraživač Tim Alderman piše sljedeće: "Šezdeset godina nakon skandala, službenom biografu kralja Georgea V, Haroldu Nicolsonu, lord Goddard je rekao...kako je princ Albert Victor bio umiješan u mušku scenu u bordelu i da je odvjetnik morao počiniti krivokletstvo kako bi ga oslobodio. Odvjetnik je izbačen iz odvjetničkog popisa zbog tog prekršaja, ali je nakon toga ipak vraćen na posao.’”

Prinčev otac je brzo reagirao, umiješao se u policijski slučaj i oslobodio optužbi sve muškarce uhićene u muškom bordelu.

Princ Albert Edward također nije gubio vrijeme, te je poslao sramotnog mladića na sedmomjesečnu turneju po Egiptu i Britanskoj Indiji, sve dok medijsko izvješćivanje nije utihnulo. Međutim, nakon prinčeva povratka u Englesku, postalo je još jasnije kako on nije stvoren za kraljevsku sudbinu, budući da je nastavio redati skandale seksualnim iskorištavanjem pjevačica,  uključujući nesretni slučaj Lydije Miller, izvođačice koja je počinila samoubojstvo (popila je karbolnu kiselinu, 1891. godine).

Između 1889. i 1891. godine su učinjena najmanje četiri pokušaja sklapanja braka, pokušajem pronalaska supruge za skandaloznog princa i to među golemim nizom rođaka Alberta Victora. Svaki od ovih pokušaja je bio neuspješan.

Kada se njegova rođakinja, Mary od Tecka, konačno pristala udati za njega u prosincu 1891. godine, odmah se razbolio, te je 14. siječnja 1892. godine, proglašena je njegova smrt od "upale pluća". Marija od Tecka udati će se za njegovog preživjelog brata Georgea V., 1910. godine, postavši kraljica Ujedinjenog Kraljevstva i carica Indije, do 1936. godine.

Marija od Tecka s princem Albertom Victorom i Georgeom V

Začudo, samo 20 dana nakon smrti Alberta Victora, njegov učitelj i navodni ljubavnik, James Kenneth Stephen, također je umro. Nešto je toliko uplašilo Stephena da je odbio jesti, što je rezultiralo "smrtnim ishodom od samoizazvane gladi", u dobi od 32 godine, 03. veljače 1892. godine. 

Hipoteza o 'Kraljevskom Trbosjeku'

Prema mnoštvu popularnih legendi, koje su uključile svojeglavog princa u priču o Jacku Trbosjeku, dva su scenarija koja su postala dobro poznata.

Jedna pripovijest promiče ideju kako se sam princ upustio u ubilački pohod ubijajanja prostitutki vođen željom za osvetom, zbog toga što je obolio od spolne bolesti prekomjernim korištenjem javnih kuća.

Druga priča govori o njegovom ludom zaljubljivanju u prostitutku ili seljanku, koja živi u sirotinjskim četvrtima, nakon čega se potajno vjenčaju i s njom dobiva dijete. U ovom drugom scenariju, nije princ taj, već niz masonskih igrača, koji na brzinu ubijaju sve svjedoke ovog heretičkog vjenčanja.

Teorije o kraljevskom trbosjeku postale su dio popularne kulture utkane u grafičke romane, dokumentarne filmove, knjige, pa čak i veliki holivudski film s Johnnyjem Deppom u glavnoj ulozi, pod naslovom 'Iz pakla'... no, može li ovo imati makar djelić istine u sebi ili se jednostavno stvorilo krivo usmjerenje?

(Samo da bude jasno, obje teorije su pune rupa i po mom mišljenju neodržive)

Kao prvo, dokazalo se kako je princ Albert Victor bio u Škotskoj, daleko od mjesta zločina u tri od pet kanonskih ubojstava. Također, princu je nedostajala potrebna kirurška obuka, i krvožednost za izvršenje tih ritualnih ubojstava.

Obzirom na činjenicu kako je pet ubijenih prostitutki više nego malo izgorjelo zbog života u ekstremnom siromaštvu, zbog  alkoholizma i godina rada u otrcanim bordelima - ona priča o njegovom zaljubljivanju, a kamoli o njegovoj sposobnosti da napravi dijete s jednom od njih je još manje vjerojatna.

Uz to, kao što smo do sada u tekstu, uloga kraljevske obitelji u projektu oživljavanja Solomonovog hrama jednako je neosporna, kao što je neosporna i izravna veza projekta oživljavanja Hrama s ubojstvima Trbosjeka.

Unutar ovog konteksta - skandalima prožet kratak život i iznimno brza smrt princa nakon tih ubojstava, možda ipak neće biti potpuno nepovezani - čak i ako njegova uloga možda nije bila toliko izravna kao što ove popularne priče govore. 

Znamo kako je otac princa Alberta Victora, Edward VII, bio veliki meštar Ujedinjene velike lože Velike Britanije i Walesa; te je bio i  efektivni de facto monarh od 1861. godine, sve dok nije službeno okrunjen nakon smrti svoje dugo senilne majke kraljice Viktorije, 1901. godine.

Poput kraljice Viktorije, Edward VII (tada još uvijek 'princ Edward Albert, princ od Walesa) bio je pobožni britanski Izraelac - vjerovao je da su britanski ljudi "genetski, rasno i lingvistički izravni potomci" Deset izgubljenih plemena drevnog Izraela. 

Princ od Walesa, kao i svi visoki inicijati lože Quatuor Coronati i templarsko-rozenkrojcerske tradicije, također je čvrsto vjerovao u apokrifnu priču, koju su posljednjih godina ilustrirali autori knjige Sveta krv, Sveti gral, kako i u fikciji u DaVincijevom kodu, postavljajući tezu kako je Isus proživio svoje dane u južnoj Francuskoj s Marijom Magdalenom, te da je ta Isusova 'sveta božanska' krv prenesena kroz merovinške krvne loze i odatle u kraljevske obitelji Engleske nakon srednjeg vijeka.

Temeljem tog uvjerenja kralj Henry VIII se vjerojatno, jer je bio uvjeren u svoje božansko podrijetlo, postavio poglavarem nove engleske Crkve, 1534. godine. Također je na temelju istog uvjerenja princ od Walesa osjetio potrebu locirati i rekonstruirati Salomonov hram - putovanjem u Egipat, Siriju i Jeruzalem, 1862. godine, čime je postao prvi engleski monarh, od Richarda Lavljeg Srca, koji je kročio u Svetu zemlju.

Znamo kako je Edward VII bio toliko opsjednut ispunjenjem templarskog proročanstva, te je tetovirao simbol templarskog kraljevstva Jeruzalema na svoja prsa, tijekom svoje turneje po Jeruzalemu 1964. godine. Tijekom tog putovanja je Veliki meštar Ujedinjene lože potaknuo stvaranje Fonda palestinske ekspedicije, koju će uskoro predvoditi Sir Charles Warren. PEF je imao obvezu neka pripremi temelje za obnovu Jeruzalemskog kraljevstva (to bi bilo dominantno templarsko-hospitalsko kršćansko kraljevstvo, koje je kontroliralo veći dio Jeruzalema i Hramskog brda tijekom prvih pet križarskih ratova).

PEF je također dobio mandat neka pronađe točnu lokaciju i pripremi temelje za rekonstrukciju Hrama. Istodobno su trebali očistiti Svetu zemlju od svih nekršćana koji su tamo živjeli nakon razdoblja nevolja.

Masonsko tumačenje Salomonova hrama i obrednog žrtvovanja djece

U ezoteričnim tradicijama masonske nauke, Salomonov hram nije monoteistički hram vrline (opisan u Bibliji), već predstavlja okultni simbol desetaka misterioznih kultova koje je sponzorirao kralj Salomon (aka: Sol Amon) .

Pristaše Ujedinjene velike lože također pridaju veliku vrijednost sličnim tekstovima, kao što je gnostička Adamova apokalipsa (napisana u 02. stoljeću), kao i okultni ranosrednjovjekovni grčki tekst, poznat jednostavno kao 'Salomonov testament' (napisan negdje u 13. stoljeću). U dva gnostička teksta, koji čine temelj rozenkrojcerske strukture vjerovanja, koja jsu preuzela kontrolu nad svjetskom masonerijom formiranjem Ujedinjene velike lože - ondje kralj Salomon nije prikazan kao puki čovjek, već kao moćni nekromant, kojemu je arkanđeo Mihael darovao čarobni prsten s peterokutom, kojim simbolizira Boga i dobio je moć zapovijedanja nad demonima.

Umjetnički prikaz Solomona koji glumi čarobnjakovog učenika koristeći čarobni prsten

Kroz ovaj krivotvoreni 'Testament', Solomon stječe kontrolu nad mnoštvom demona (uključujući Beelzebuba, ili Gospodara muha), koji mu služe kao arhitekti u izgradnji njegova Hrama. Na kraju priče (koja se također nalazi u Babilonskom Talmudu), Solomon je prikazan kako obožava Molocha. Moloch je, poput kasnije indijske božice Kali, bio poznat u cijelom drevnom svijetu po svojim zahtjevima za žrtvenom krvlju djece, te je spomenut nekoliko puta u Starom zavjetu.

Ostala drevna božanstva, za koja okultisti vjeruju kako ih je obožavao pali Solomon, uključuju Baala i Aštartu/Astartu.

U drevnom društvu, feničko/kanaansko božanstvo Moloch štovano je žrtvovanjem prvorođenog djeteta, polaganjem na peć,  ugrađenu u skulpturu božanstva u metalu. Dok su vatre zagrijavale metal, dijete bi se stavljalo u zagrljaj vatrenog kipa i dok bi dijete polako izgorjelo do smrti, uz ponavljajuće bubnjanje i pjevanje iz "kongregacija".

U dvije knjige Starog zavjeta: 2. Ljetopisi 28, i 2. Kraljevima 16, prepričavaju se priče o kralju Manassahu i kralju Ahazu, gdje se  prikazuju oba kralja kako žrtvuju svoju prvorođenu kraljevsku (krv) djecu u okultnim ritualima. Moguće jest kako rana smrt princa Alberta Victora, 1892. godine, izgleda sličnom žrtvovanju svete krvi, nakon ritualnih ubojstava Trbosjeka.  

Zašto oligarsi mrze Židove

Tijekom ubojstava od strane Jacka Trbosjeka, uključeni su i mediji zbog visoko publiciranog lova na vještice, koji je usmjeren  protiv londonskih Židova. Lov je objavilo nekoliko velikih novina, kao i zamjenik šefa Metropolitanske policije, Sir Robert Anderson, koji je ostavio zagonetnu poruku ostavljenu na jednom mjestu ubojstva, koja glasi 'Židovi su ljudi koji neće biti krivi za ništa'. Paranoidni strah od židovskih ubojica u Londonu proširila se poput požara, te je samo pojačala rastući antisemitizam - koji je bio koristan svakome tko je želio toliko prestrašiti Židove, kako bi napustili Europu i otišli živjeti u pustinju.

Kroz spise Blavatske - Židovi su opisani s krajnjim prezirom (osim ako nisu bili židovski gnostički kabalisti, u kojem slučaju dobivaju pečat odobrenja od Blavatske). U stvari među sedam "korijenskih rasa" čovječanstva prema hipotezama Blavatsky, Besant, Alice Bailey itd... arijska rasa je postulirana kao duhovno najnaprednija i proizilazi iz viših duhovnih bića, dok su rase tamnije kože (posebno 'Židovi') potjecali od “starije, inferiorne korijenske rase”, mnogo sličnije majmunima. Ovaj čudni hibrid darvinizma i teologije činio je okosnicu svjetonazora na kojem će Hitler i nacisti kasnije izgraditi svoj Reich.

Također se ne može zaboraviti kako je teozofska svećenica u Rusiji, po imenu Yuliana Glinka - utjecajna učenica Blavatske i suradnica Petra Račkovskog (šefa pariškog ogranka aparata ruske tajne policije) - učinila najviše za širenje krivotvorenih protokola Sionski mudraca. Učinila je to preko kraljevskih dvorova Romanovih, s namjerom da raspire paranoični strah Nikole II, te kako bi potaknuli obnovu židovskih pogroma diljem Rusije.

Teozofi i okultisti guraju Protokole sionskih mudraca

Yuliana Glinka bila je bliska kolegica okultista Gerarda Encaussea (Papus), koji je postao pouzdani savjetnikom cara Nikole II, 1901. godine. On je upoznao praznovjernog cara i njegovu ženu Aleksandru (unuku kraljice Viktorije) sa Sionskim protokolima. čime je 'dokazao' zlu židovsku zavjeru za preuzimanje svijeta. Papus je bio iznimno utjecajan okultist, koji osim što je bio među prvim članovima teozofa, također je bio i član: Hermetičkog reda svjetla, Obreda Memphis-Misraim, Hermetičkog reda Zlatne Zore; te je bio osnivač dvaju redova: Modernih Martinista i Kabalističkog Red Rose Croix.

Ruski publicist i teozof, Mihail Menšikov, koji je prvi i objavio Protokole 1902. godine, napisao je o uvodniku urednika, o tome kako je preko Julijane Glinke doznao za krivotvorinu poznatu kao 'Protokoli učenih sionskih mudraca': “...kako je moderna dama [Glinka] pozvala ga je u svoju kuću neka vidi dokument od velike važnosti. Sjedeći u elegantnom stanu i govoreći savršenim francuskim, gospođa ga je obavijestila kako je u izravnom kontaktu sa svijetom iza zavjese i nastavila ga je uvoditi u misterije teozofije... Na kraju ga je inicirala u misterije Protokola.” 

Povjesničar David Livingstone piše o izmišljenim Protokolima u knjizi Ordo Ab Chaos - tako što opisuje rijetku knjigu, napisanu 1864. godine, čiji je sadržaj plagiran kao kasniji "dokaz" židovske zavjere za postavljanje svjetske vlade:

“Pokazalo se kako je rijetka knjiga djelo iz 1864. godine, Dijalog u paklu između Machiavellija i Montesquieua, Mauricea Jolyja, štićenika Aldolphea Crémieuxa, čelnika Alliance Israelite Universelle. Crémieux je također bio veliki meštar obreda Misraima i veliki zapovjednik Vrhovnog vijeća Francuske, odgovoran za upravljanje visokim stupnjevima Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda unutar Velikog istoka Francuske. Joly, također Židov, cijeli je život bio mason i također član Rite of Misraïm. Jolyjev rad bio je napad na političke ambicije Napoleona III koji (kojeg predstavlja Machiavelli), kuje zavjeru da zavlada svijetom.”

Livingstone zatim citira knjigu Upozorenje za genocid, koja je secirala krivotvorenje Protokola:

“Sve u svemu, više od 160 odlomaka u Protokolima, što ukupno čini dvije petine cjelokupnog teksta, jasno se temelje na odlomcima u Jolyju; u devet poglavlja posuđenice iznose više od polovice teksta, u nekima tri četvrtine, u jednom (VII. Protokol) gotovo cijeli tekst. Štoviše, uz manje od desetak iznimaka, redoslijed posuđenih odlomaka ostaje isti kao što je bio u Jolyju, kao da je adaptor mehanički prošao kroz Dijalog, stranicu po stranicu kopirajući ravno u svoje 'protokole' dok je nastavljao. Čak je i raspored u poglavljima gotovo isti – dvadeset i četiri poglavlja Protokola otprilike odgovaraju dvadeset i pet poglavlja Dijaloga. Tek pred kraj, gdje prevladava proročanstvo o mesijanskom dobu, adaptator si dopušta stvarnu neovisnost o svom modelu. To je zapravo jasan slučaj plagijata – i lažiranja – koliko bi se moglo i poželjeti.” 

Od dalekih vremena drevne antike do danas, ekstremna mržnja koju su okultisti osjećali prema Židovima bila je ogromna...dok,  ipak mnogi danas još uvijek ne uspijevaju prepoznati tu činjenicu zbog osobne korupcije, ali i bogatstva kojima raspolaže ograničen niz iznimno utjecajnih židovskih bankarskih obitelji. Isto je i sa kultovima kabalista crne magije - koji su tijekom godina korišteni kao plaćenici za oligarhiju.

Međutim, ako se ne pozabavimo ovim paradoksom, naša će sposobnost razumijevanja smjera povijesti biti užasno hendikepirana, te bi se mogli naći privučeni takvim narativima koji promiču "zavjere židovskih bankara, koji potkopavaju plemenite i poštene kraljevske obitelji Europe", kao što su napredovali okultisti poput Nesta Webster, Papusa, Winstona Churchilla, Aleister Crowley, Alice Bailey, George Sylvester Vierecka, ili je čak i promoviran nedavnom pronacističkom filmskom serijom zavjere 'Europa'.

Dakle, zašto su ovu antižidovsku mržnju tako duboko osjećali ti poganski okultisti, koji su težili stvaranju novog fašističkog svjetskog poretka, pod obnovljenim poganskim svećenstvom?

Može li to imati veze s činjenicom kako je cijeli Stari zavjet prepun intervencija protiv okultizma, a posebno protiv ljudskih žrtava za koje oligarhija želi neka postanu temelj ezoterične svjetske religije misterijalnih kultova?

Židovska intervencija u poganske misterijske kultove

U cijeloj Bibliji nalazimo oštra upozorenja od Boga i više židovskih proroka protiv žrtvovanja djece Molochu i Baalu, što se može naći na mjestima kao što su: Psalam 106, Levitski zakonik 20, Levitski zakonik 18, Ezekiel 23, 2 Ljetopisa, 2 Kraljevi 21, Ponovljeni zakon 18 i Jeremija 19.

Bakropis koji prikazuje feničko žrtvovanje djeteta Molohu

U Levitskom zakoniku, 20:2-5, čitamo:

“Reci Izraelcima: ‘Svaki Izraelac ili bilo koji stranac koji boravi u Izraelu koji žrtvuje bilo koje od svoje djece Molochu neka se pogubi. Članovi zajednice neka ga kamenuju. Ja ću okrenuti lice svoje protiv njega i istrijebit ću ga iz naroda njegova; jer žrtvujući svoju djecu Molochu, oskvrnio je moje svetište i oskvrnio moje sveto ime. Ako članovi zajednice zatvore oči, kada taj čovjek žrtvuje jedno od svoje djece Moleku i ako ga ne uspiju usmrtiti, ja ću osobno okrenuti svoje lice protiv njega i njegove obitelji i istrijebit ću ih od njihovog naroda zajedno s svi koji ga slijede u prostituiranju Molochu.'”

U 2. Kraljevima 17-18, čitamo:

“I oni su vodili svoje sinove i svoje kćeri kroz oganj, i koristili se gatanjem i čaranjem, i prodali su se da čine zlo u očima Jahvinim, da ga razdraže. Zato se Jahve jako razgnjevi na Izraela i odbaci ih ispred svoga lica; ne ostade nitko osim plemena Judina.”

A u Psalmima Davidovim, 106:37-38, nalazimo:

“Da, žrtvovali su svoje sinove i svoje kćeri đavolima,
I prolijevali su nevinu krv, i to krv svojih sinova i svojih kćeri, koje su žrtvovali kanaanskim idolima; i zemlja se oskvrni krvlju.”

[Duži popis biblijskih izvadaka koji napadaju žrtvovanje djece nalazi se u dodatku ispod]

Možda najvažnije za naša trenutna razmatranja jest božja intervencija na žrtvovanje djece, izražena starozavjetnom pričom o Abrahamu - koji je bio spriječen ubiti Izaka intervencijom Boga - te predstavlja jednu od najučinkovitijih intervencija na neljudsku praksu koja je oblikovala drevni svijet.

Lišena ovog povijesnog konteksta, priča o Božjem zahtjevu za slijepom poslušnošću od Abrahama čini se užasnom, ali kada se razmatra u okviru stvarnosti intervencije u okultizam - značenje i učinci te priče poprimaju potpuno drugačiji karakter. Ovdje je također korisno imati na umu da se upravo na 'Svetinji nad svetinjama', poznatoj kao Kupola na stijeni, danas nalazi mitski kamen na kojem je Abraham zamalo žrtvovao svog sina.

To je ista ta stijena, na mitskom mjestu Salomonova hrama, koju je iskopao Sir Charles Warren u ime Edwarda VII. - za tu je stijenu masonski veliki meštar pretpostavio kako je to mjesto na kojem je prolivena krv svih žrtava masovnih žrtvi i odakle potječe drevni, poganski, sinkretički, kultni sustav Izraela.

Štoviše, Warren je napisao po svom uvjerenju kako su dvije male špilje ispod žrtvene stijene i mreža tunela, koji se protežu od najniže špilje, osmišljeni kako bi proželi tlo Jeruzalema magičnom krvlju njegove djece, u nekom jezivom sporazumu s mračnim duhovnim silama. Ti su demonski entiteti nedvojbeno bili slični vrsti bića koje je gnostički red templara uhvaćen kako obožava pod Brdom hrama, u obliku Bafometa, tijekom ranog 14. stoljeća.

Zbog njihove učinkovitosti u nametanju pristupa nulte tolerancije na praksu okultnog žrtvovanja ljudi i poganstva, kako se vidi u knjigama Starog zavjeta u korist monoteističkog poimanja jednog jedinstvenog Stvoritelja koji zahtijeva obranu moralnih vrijednosti i građansko ponašanje, ni Židovima ni kasnijim Isusovim sljedbenicima (čija je smrt na križu učinila odbacivanje 'svetih žrtava' još eksplicitnijim) vračevi misterijalnih kultova nikada nisu oprostili.

Dakle, da li je princ Albert Victor bio kraljevska žrtva?

Postoji li ili nema trunčice istine u hipotezi o ulozi princa Alberta Victora u ubojstvima Trbosjeka,ili njegovoj potencijalnoj ulozi kao kraljevske žrtve koju nadzire čovjek koji će postati kralj Edward VII, ne može se sa sigurnošću utvrditi.

Ono što je sigurno jest kako do ovog trenutka niti jedan istraživač, koliko je ovom piscu poznato, nije uzeo u obzir ove činjenice. Malo ih je još povezivalo ubojstva Trbosjeka (kao okultni ritual vezan za planiranu rekonstrukciju Solomonovog Trećeg hrama) sa novim okultnim oživljavanjem svijeta, koje nadzire ezoterična sekcija teozofa i Hermetički red Zlatne Zore.

Još je manje onih koji su procijenili utjecaj pravog Sherlocka Holmesa u tom prikrivanju.

Dodatak: Starozavjetna intervencija o žrtvovanju djece

Neka se među vama ne nađe nikoga tko bi svoga sina ili svoju kćer proveo kroz vatru, ili tko bi gatao, ili bio promatračem vremena, ili vračar, ili vještica.  (Ponovljeni zakon, 18:10)

Da, žrtvovali su svoje sinove i svoje kćeri đavolima,
I prolijevali su nevinu krv, krv svojih sinova i svojih kćeri, koje su žrtvovali kanaanskim idolima, i zemlja se oskvrni krvlju.

(Psalam, 106:37-38)

I reče Gospod Mojsiju:
Opet, reci sinovima Izraelovim: Tko god je od sinova Izraelovih ili od stranaca koji borave u Izraelu, tko dade što od svoga potomstva Moleku; on će sigurno biti kažnjen smrću: narod zemlje neka ga kamenuje.
I upravit ću lice svoje protiv toga čovjeka i istrijebit ću ga iz njegova naroda; jer je dao od svog potomstva Moleku da oskvrni moje svetište i oskvrni moje sveto ime.
I ako narod zemlje na bilo koji način bude skrivao oči svoje od čovjeka, kad bude davao svoje potomstvo Moleku, i ne ubijte ga.
Tada ću okrenuti lice svoje protiv toga čovjeka i protiv njegove obitelji i istrijebit ću njega i sve koji idu za njim u blud da čine blud s Molekom iz njihova naroda.

(Levitski zakonik, 20:1-5)

Proveli su svoje sinove i svoje kćeri kroz oganj, i upotrijebili gatanja i čaranja, i prodali se da čine zlo u očima Jahvinim, da ga razdraže.
Zato se Jahve jako razgnjevi na Izraela i odbaci ih ispred svoga lica; ne ostade nitko osim samo plemena Judina.

(2. Kraljevima, 17:17-18)

Da su počinili preljub, a krv je u njihovim rukama, i sa svojim idolima su počinili preljub, i također su učinili da svoje sinove, koje su mi rodile, provedu za njih kroz vatru, da ih proždre.

(Ezekiel, 23:37)

Jer su sinovi Judini činili što je zlo u mojim očima, govori Gospodin, postavili su svoje gadosti u Dom koji se zove mojim imenom da ga oskvrne.
I sagradiše uzvišice Tofetu, koji je u dolini sina Hinomova, da spaljuju svoje sinove i svoje kćeri u vatri; što im nisam zapovjedio niti mi je na um palo.
Zato, evo, dolaze dani, govori Gospodin, da se više neće zvati Tofet, ni dolina sina Hinomova, nego dolina klanja; jer će se ukapati u Tofetu dok ne bude mjesta.
I stršine ovoga naroda bit će hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim; i nitko ih neće otjerati.
Tada ću učiniti da nestane iz gradova Judinih i s ulica Jeruzalema glas radosti i glas radosti, glas zaručnika i glas nevjeste, jer će zemlja biti pusta.

(Jeremija, 7:30-34)

Zato što su me ostavili i otuđili ovo mjesto i kadili u njemu drugim bogovima, koje nisu poznavali ni oni ni njihovi oci, ni kraljevi judejski, i napunili su ovo mjesto krvlju nevinih;
Sagradiše i uzvišice Baalove da spaljuju svoje sinove ognjem za žrtve paljenice Baalu, što nisam zapovjedio, niti rekao, niti mi je na um palo.

(Jeremija, 19:4-5)

Ne čini tako Jahvi, Bogu svome, jer sve što je gnusobo Jahvi, što on mrzi, činili su svojim bogovima; jer čak i svoje sinove i svoje kćeri spališe u vatri svojim bogovima.

(Ponovljeni zakon, 12:31)

Ovako govori Gospodin; Za tri prijestupa sinova Amonovih, i za četiri, neću odvratiti njihovu kaznu; jer su rastrgali trudnice iz Gileada da bi proširili svoju granicu.

(Amos, 1:13)

Napomena: Gdje god se čita Baal, čitaj Bel, kao u Bealtaineu, irski za mjesec svibanj u današnjem kalendaru, Vatre (Tine) Bel. Svijet mali! Slomljeno je sve Ogham kamenje, koje su pronašli rani kršćanski misionari, s gravurama poput Cormac mac Bela. Sada znamo zašto. Čak i ako Rim nikada nije napao, Mitra i Bel su dugo bili tamo. Posljednji zadatak svetog Patrika bio je ukloniti "zmije", Mitru, s otoka Skellig, danas poznatog kao kršćansko mjesto. To je najzapadnije mjesto na karti, Arka svetog Mihaela Apolla. koju je Matt objavio u ovoj seriji. Stotinama godina nakon svetog Patrika, prvi Viking je kršten u Skelligu. A oni su se pojavili u Rivneu, u Ukrajini, goreći dugi brodovi s "crnim suncem", što je ikona Bela ugravirana posvuda od Pireneja do Irske.

BY: Micheal Ehret, serijal o Jacku Trbosjeku, 2024. godina

Fusnote: 

Albert Victor, Duke of Clarence: Two letters on the delicate matter of his sexual health, International Autograph Auctions, 5 March 2016, Nottingham, Lot 438

Brackney, William H. (3 May 2012). Historical Dictionary of Radical Christianity. Scarecrow Press. pp. 61–62. ISBN 9780810873650. Retrieved 9 April 2017.

“1884: One Hot Number,” Joseph Trainor, ed. UFO Roundup. Volume 8. Number 40 (October 22, 2003)

Norman Cohn, Warrant For Genocide: The Myth of the Jewish World Conspiracy and the Protocols of the Elders of Zion (Pelican, Harmondsworth, 1970) p. 82.