Neke od laži o našoj povijesti

Tijekom naše nedavne prošlosti došlo je do brojnih arheoloških otkrića koja prkose bilo kakvom racionalnom objašnjenju. Ta se objašnjenja oslanjaju isključivo na trenutno prihvaćena uvjerenja u vezi s poviješću čovječanstva.

Prema konvencionalnoj i znanstveno-priznato- povijesnoj mudrosti, prvi znaci civiliziranog i sofisticiranog društva (koje se pojavilo na našem planetu) dogodili su se prije otprilike 5000 godina, tj. oko 3000. godine prije Krista, u zemlji koja je tada bila poznata kao Sumer, a danas je poznata kao Irak. Iz ovog izvornog ranog središta civilizacije iznikle su današnje kulture i društva, te je od tada formiran i uspostavljen dokumentirani prikaz konvencionalne povijesti.

Ali, što ako su ti naši povjesničari potpuno krivo sve shvatili?

   Mapa Piri Reisa

1929. godine je skupina povjesničara, dok je pretraživala stare dokumente u Carigradu, pronašla kartu na prašnjavoj i staroj polici, skrivenoj u arhivu. Bila je mukotrpno stvorena na komadu kože gazele.

Istraživanja su, u međuvremenu, potvrdila kako se radi o originalnom dokumentu, koji je 1513. godine nacrtao Piri Reis, poznati admiral turske flote. Njegova strast bila je kartografija. Njegov visoki čin u turskoj mornarici omogućio mu je privilegirani  pristup Carigradskoj knjižnici u Konstantinopolu, odakle je dobio drevne izvorne karte koje su mu omogućile sastaviti  arheološko čudo, danas poznato kao Mapa Piri Reisa.

Turski admiral priznaje, u nizu bilješki koje je napisao na karti, kako je sakupio i kopirao podatke iz velikog broja izvornih karata, od kojih su neke datirale čak iz četvrtog stoljeća prije Krista, ali neke i mnogo ranije.

Mapa je bila neposredni dokaz, jer je točno prikazivala obale Južne Amerike i Afrike, na njihovim točnim relativnim dužinama i širinama. Kako je karta datirana iz 1513. godine, samo 21 godinu nakon što je Kolumbo službeno otkrio Ameriku (1492.), činilo se nevjerojatnim da je karta sastavljena iz kartografskih podataka koje je potvrdio i Kolumbo. Legenda na samoj karti je zapravo  otkrila izvor daleko stariji od tih 20 godina, otkrivajući kako je to bio dio karte svijeta, sastavljene od više od dvadeset izvornih karti, od kojih su neke nacrtane u vrijeme Aleksandra Velikog. Unatoč mistificiranju problema, jer karta je uključivala točna mjerenja zemljopisne dužine (što je navodno zadatak koji se smatrao nemogućim sve do izuma kronometra 1760. godine), na karti je bilo prikazano još nešto što je njeno podrijetlo i povijest učinilo još više zbunjujućom.

Karta Piri Reisa, osim što je točno ucrtala obale zapadne Afrike i istočne južne Amerike, uključila je i treći kontinent u svoju kartografiju. Ova karta točno prikazuje obalu Antarktike – kontinenta koji je navodno bio neotkriven do 1820. godine - to je više od 300 godina nakon nastanka karte! Međutim, misterij tu ne završava. Ne samo da je karta točno ilustrirala obalu Antarktike, nego je ilustrirala obalu onda kada je kontinent bio bez leda. Tek su nedavno, uz pomoć satelitske tehnologije i GPS kartiranja, znanost i kartografi uspjeli točno iscrtati stvarnu obalu Antarktike bez leda. Međutim, ako bismo kartu Piri Reisa postavili preko moderne karte antarktičke obale bez leda - obrisi bi bili gotovo identični.

Ali, to predstavlja veliki problem za povjesničare. Prema nedavnim geološkim istraživanjima uzoraka leda uzetih s Antarktika, zadnji put je taj kontinent bio bez leda prije oko 6.000 i 12.000 godina. Dakle, tko god je stvorio izvorne karte, koje je kopirao Piri Reis, morao je imati detaljno znanje; ne samo o području tijekom tog razdoblja – razdoblja kada, prema glavnim povijesnim izvještajima, napredne civilizacije nisu postojale – već i napredno znanje o navigaciji, kartografiji, i sofisticiranoj matematici.

Nadalje, izvorne karte ne samo da su točno prikazivale zemljopisnu širinu i dužinu, već su uključivale i merkatorijsku projekciju. Merkatorijalna projekcija je geometrijska formula koja se koristi za objašnjenje kako je 3D globus predstavljen kao 2D slika. Tako visoke razine geometrije nisu bile viđene u vrijeme Grka. Tek su Europljani, 1569. godine, radom Geralda Mercatora, počeli uključivati ​​projekciju zakrivljenosti Zemlje u svoje karte.

Po svoj prilici, otkriće karte Piri Reisa trebalo bi u potpunosti diskreditirati glavne povijesne prikaze o podrijetlu moderne civilizacije. Štoviše, povjesničari koji drže do svog integriteta trebali bi preispitivati ​​službene izvještaje, te ponovno istražiti ​​mogućnost kako su, do sada nepoznata i visoko napredna društva, najvjerojatnije postojala tisućama godina prije nego što su formulirani i zadani naši sadašnji povijesni prikazi.

Ali, možda im trebaju dodatni dokazi...

   Bosanske piramide

2005. godine je dr. Semir Osmanagić, voditelj antropologije na Američkom sveučilištu u Bosni i Hercegovini, otputovao u grad Visoko, sjeverozapadno od Sarajeva. Tamo ga je zaintrigiralo čudno brdo geometrijskog oblika, koje je gledalo na grad.

Dr. Osmanagić je okupio tim znanstvenika i arheologa i ubrzo se vratio na lokalitet, te je započeo iskopavanja na visini od oko  220 metara na brdu. Ono što su oni tada otkrili dovelo je znanstvenu i arheološku zajednicu u nedoumicu.

Dok su iskapali i istraživali, ubrzo su otkrili kako to nije bilo koje staro brdo - nego im je vrlo brzo postalo očito kako je to zapravo puna piramida, obrasla drvećem i vegetacijom, i skrivena od pogleda stoljećima. Daljnjim istraživanjima područja, uključujući satelitsku tehnologiju i tehnologiju termalnog snimanja, utvrđeno je kako se na tom području nalazi ne samo jedna, već čak pet drevnih piramida. Od mnogih savršeno simetričnih brežuljaka otkrivenih u tom području, dvije od tri na kojima su iskapanja počela - ispadaju najveće piramide dosada otkrivene na planetu.

Od svog izvornog otkrića, dr. Semir Osmanagić i njegov tim od preko 200 interdisciplinarnih znanstvenika, proveli su više od 400.000 radnih sati arheoloških iskapanja, testiranja uzoraka i radiokarbonskog datiranja, na toj lokaciji. Uz pet piramida, ispod kompleksa je isto otkriven labirint tunela i podzemnih špilja, čak i ogromno podzemno jezero, zajedno s mnogim artefaktima i nepoznatim pisanim oblikom hijeroglifa ili runa.

Najveća od tri piramide – Piramida Sunca, visoka je 220 metara. Sljedeća je Piramida Mjeseca, na 190 metara. Obje ove ogromne strukture zasjenjuju Veliku piramidu u Gizi, koja je visoka svega 147 metara. Ne samo da je Piramida Sunca puno viša od egipatskih piramida, već je i točnije pozicionirana. Orijentacija prema pravom sjeveru je gotovo savršena, uz pogrešku od 0 stupnjeva, 0 minuta i 12 sekundi. Ova orijentacija je daleko točnija od one piramide u Gizi, koja ima orijentacijsku pogrešku od oko 3 minute luka (što je 15 puta više)! Čak i danas, uz pojavu i dobivenu pomoć GPS satelitske tehnologije, bilo bi gotovo nemoguće izgraditi zgradu s toliko točnom orijentacijom.

Ostale piramide također su orijentirane u odnosu na pravi sjever. Tri najveće piramide: Piramida Sunca, Piramida Mjeseca i Piramida Zmaja, međusobno su udaljene otprilike 2,18 kilometara, s pogreškom manjom od 2 posto - kako bi oblikovale tri vrha gotovo savršenog jednakostraničnog trokuta. Prirodne planine jednostavno ne nastaju s ovom vrstom točnosti, nemoguće je  kako bi oblikovale tako precizne geometrijske uzorke.

Glavna struktura Piramide Sunca izgrađena je od betona, napravljenog od šljunčanog konglomerata, koji je izvađen iz sloja poplavnog konglomerata (koji se nalazi ispod piramide i susjednog područja). Dokazom ovog iskapanja jest i postojanje goleme mreže mnogo kilometara tunela, koji okružuju piramidu, u regiji. Ovaj beton je laboratorijski ispitan i utvrđeno je kako je umjetnog, a ne prirodnog podrijetla. Ispitivanja su pokazala da ima tvrdoću i otpornost na prodor vode jednaku najboljim betonima, vrijednost koja je za tu kvalitetu betona postignuta tek u 21. stoljeću.

Ovo dodaje još ulja na vatru u pogledu tehnoloških sposobnosti drevnih ljudi. Glavna struja arheologije i povijesti natjerala bi svakoga neka povjeruje kako je prije samo nekoliko tisuća godina čovjek bio krajnje primitivan, bez industrijske proizvodne sposobnosti. Otkriće konstruktivnog betona koji se koristio u izgradnji piramida dovodi u pitanje ovaj službeni koncept do srži.

Ali, postoji još jedna misterija vezana za bosanske piramide. Misterij koji, čini se, podupire teoriju koju je predložio inženjer i pisac Christopher Dunn, koji je napisao 'The Giza Power Plant', objavljenu 1996. godine. U svojoj knjizi Christopher predlaže kako  su piramide bile neka vrsta golemog drevnog električnog generatora, koji su koristile pretpovijesne civilizacije. Arheolozi i egiptolozi ismijali su Dunnov koncept, nazivajući ga smiješnim.

Međutim, nekoliko timova fizičara i inženjera elektrotehnike iz cijelog svijeta okupilo se u Visokom kako bi istražili to mjesto, a ono što su otkrili u potpunosti potvrđuje drevnu teoriju o elektrani. Istraživači su otkrili i izmjerili energetski snop – elektromagnetske prirode – koji izlazi kroz vrh Bosanske piramide Sunca, čije su karakteristike izvanredne. Polumjer snopa je 4,5 metara, s frekvencijom od 28 kHz i snagom od 3,9 V. Prema istraživačima, zraka je kontinuirana i njena snaga raste kako se pomiče prema gore, što dalje od piramide. Ovaj fenomen u potpunosti je u suprotnosti s prihvaćenim zakonima prirode, fizike i tehnologije, te se čini kako je prvi ikada i opipljivi dokaz ne-hercijanske tehnologije pronađen na Zemlji.

Ali, ni to nije sve što su pronašli. Tu je i ultrazvučna zraka koja se emitira iz Bosanske piramide Sunca. Ovaj snop ima radijus do 10 metara i frekvenciju od 9,3333 Hz, s vrhovima do 28,3000 kHz. Do kraja istraživanja, provedenih 2012. godine, izvor zrake nalazio se više od 2 kilometra ispod piramide i, prema istraživačima, procijenjena mu je radna snaga od preko 10 kW. Međutim, ovaj fenomen nije jedinstven samo za bosansku piramidu, jer su nedavno zabilježene zrake svjetlosti koje izlaze iz majanske Kukulkan piramide, koja se nalazi u Yucatanu, Meksiko. Nadalje, u Kini je bilo izvještaja o čudnim snopovima energije koji izlaze iz Xianyang piramide, a navodno je čak i kineska vlada to počela pratiti.

Misterij se produbljuje kada se uzme u obzir golema veličina ovih navodno nepovezanih anomalija. Ovdje imamo piramide razasute diljem svijeta, razdvojene tisućama milja, koje su izgradile kulture kamenog doba koje navodno nisu imale međusobnog kontakta niti tehnologije, ali ipak dijele gotovo identične karakteristike. Imamo energetske zrake koje se emitiraju iz američkih, azijskih piramida i sada, najveće poznate piramide na svijetu, koja također ispušta tajanstveni snop energije.

Je li moguće da je Christopher Dunn bio u pravu u svojim tvrdnjama, koje je iznio u knjizi 'The Giza Power Plant', te da su sve ove drevne građevine zapravo bile povezane i bile dijelovima svjetske električne mreže, koju su koristili stari? Svatko tko je istraživao otkrića Nikole Telse, početkom prošlog stoljeća, shvatiti će kako ova tvrdnja nije toliko nevjerojatna kako bi mogla zvučati.

Umjetnička impresija energetskog snopa koju emitira Bosanska piramida Sunca.

Postoji, međutim, jedan aspekt bosanskih piramida koji je zabrinuo glavne arheologe i povjesničare. Toliko da su čak pokušali diskreditirati otkriće nazivajući ga prijevarom. Odbili su posjetiti mjesto iskapanja, umjesto toga radije se oslanjaju na kognitivnu disonancu, koja i inače jasno prožima njihov način razmišljanja.

Čak je i Wikipedia iskorištena da se pokuša diskreditirati otkriće. Ako netko posjeti web stranicu Wikipedije radi informacija o bosanskim piramidama, već prva rečenica proglašava: “Bosanske piramide su pseudo-arheološka tvrdnja koju promovira autor Semir Osmanagić, da su skup prirodnih brda u središnjoj Bosni i Hercegovini najveće drevne piramide na Zemlji koje je napravio čovjek”.

Stranica zatim nudi naučno smeće i bizarne teorije, u neopravdanom pokušaju da se raskrinka stvarnost, kako su bosanske piramide autentične. Niže na stranici nalazi se sljedeća izjava koju je dalo sedam takozvanih 'Vodećih europskih arheologa':

“Mi, dolje potpisani profesionalni arheolozi iz svih dijelova Europe, želimo oštro prosvjedovati zbog stalne potpore bosanskih vlasti projektu tzv. “piramide”, koji se provodi na brdima u blizini Visokog. Ova shema je okrutna prijevara javnosti koja ništa ne sumnja i nema joj mjesta u svijetu istinske znanosti. To je rasipanje oskudnih resursa koji bi bili mnogo bolje iskorišteni u zaštiti originalne arheološke baštine i skreće pažnju sa gorućih problema koji svakodnevno pogađaju profesionalne arheologe u Bosni i Hercegovini.”

Dok su stotine renomiranih znanstvenika i istraživača posjetili nalazište, sudjelovali u iskapanjima, proveli znanstvena ispitivanja i zaključili kako su bosanske piramide vrlo stvarne i prava enigma, Wikipedia (i mnoge druge navodno znanstvene web stranice) radije prihvaćaju deklaraciju od glavnih fact-chekera kako su piramide prevara.

Od sedam navodnih “profesionalnih arheologa” koji su potpisali deklaraciju, niti jedan nije posjetio nalazište, niti je pokušao provesti bilo kakvo ozbiljno arheološko istraživanje. Možda su to isti tvrdoglavi znanstvenici zatvorenog uma, koji bi htjeli da svi povjerujemo kako je globalno zatopljenje stvarno!

Prema uvriježenoj arheologiji, ovo brdo u obliku piramide je prirodna formacija, a podzemni labirint i kameni putevi koji su tamo otkriveni ne postoje!

Ali, čemu neodoljiv žar glavne struje arheologije da umanje Osmanagićevo otkriće? Zasigurno, ako su piramide pravo otkriće, arheolozi diljem svijeta žudjeli bi zadobiti dio zasluga i čekali bi u redu da sudjeluju u iskapanjima, želeći biti prvi koji će doći do potresnog otkrića. Možda postoji neka druga agenda koja utječe na njihov mentalitet?

Ili, možda ima neke veze s činjenicom kako je već došlo do potresnog otkrića!

Organska tvar, taložena između dva sloja betona tijekom gradnje, radiokarbonski je datirana od strane brojnih istraživačkih instituta. Svi su otkrivli isti datum. Kako je i sam dr. Osmanagić ustvrdio: “U ljeto 2013. godine smo analizirali komad organskog materijala, otkriven između dva betonska sloja. Starost je objavljena u rujnu 2013. godine i pokazuje kako je staro 29.200 godina. Ovo otkriće potvrđuje kako su bosanske piramide ujedno i najstarije poznate piramide na planeti”.

Kada bi glavni povjesničari i arheolozi prihvatili postojanje bosanskih piramida i njihovu starost, ili možda Piri Reisovu kartu, onda bi to zahtijevalo napuštanje njihovih temeljnih dosadašnjih principa indoktrinacije. To bi zahtijevalo ponovno pisanje,  gotovo svih knjiga o zapadnoj povijesti, koje zasada postoje. To bi u potpunosti poništilo pomno sastavljene i uvriježene teorije o ranoj civilizaciji, koje oni trenutno prihvaćaju i zastupaju. To bi potpuno izbrisalo zacrtani status quo.