Wetiko - taktika "prvog udara"

Religija i znanost jednostavno služe kao propagandni mehanizmi, putem kojih kraljevska krvna loza Anunnakija, može uzurpirati moralni autoritet i kontrolirati čovječanstvo. Zakoni i vlade tada mogu izvršavati svoje od njih nametnute obveze bez mnogo negodovanja. Ali na kraju, Kruna je uvijek održavala i širila svoju geopolitičku moć, grubom silom.

Oko 1650. godine, East India Company počela je dovoziti ​​salitru iz Bengala u Englesku. Zbog toga što je bitan sastojak baruta, trgovina salitrom stalno je rasla, doživjevši izuzetno veliki rast tijekom građanskog rata u SAD-u, koji je sponzorirala Kruna.

Barut se može smatrati možda najvažnijim otkrićem u povijesti za Krunu. To je dalo potpuno novo značenje njihovom neo-darvinističkom kredu "opstanak najjačih" - budući kako tada snaga, brzina i agilnost nisu više imale mnogo veze s pobjedom u bitci. Odlučivalo je samo to tko ima najviše oružja i streljiva. Nije slučajnost kako je Britansko Carstvo doživjelo svoj vrtoglavi uspon upravo s otkrićem salitre.

Novi kredo Pax Britannice je otada postao - "moć je u pravu". U rukama ovih wetiko psihopata bilo je prvo pucati, a kasnije postavljati pitanja. Tijekom nuklearne ere, ova će doktrina postati poznata kao "opcija prvog udara". Taj mentalitet prvog udara bio je jedan od mnogih destruktivnih "darova" koje su Anunnaki "bogovi" podarili ljudskoj rasi.

Ljudi su se od lovaca-sakupljača pretvorili u poljoprivredne radnike, pa sve do danas potpuno paranoičnih gradskih stanovnika. Mnogi su usvojili ovaj način razmišljanja o prvom udaru, koji se ne slučajno savršeno uklapao u kapitalističke i kolonijalističke doktrine Krune. Također, odlično je za prodaju oružja.

Ovaj wetiko "prvi udar" je pronašao svoje korijene u strahu od sila prirode, te u sumnji kako postoji dobrota u ljudskoj prirodi. To je, u svojoj srži, nesporazum u pogledu prirode stvari, gdje su uzajamnost i odnosi - važniji od natjecanja i osvajanja. Mogli biste to nazvati i sotonizmom.

U svojoj knjizi, The Way of the Human Being, bivši profesor povijesti na Rutgersu, Calvin Luther Martin ulazi u srž ovog ludila prvog napada. Martin je provodio vrijeme i s Navajo i s Yupicima, naučivši mnogo više od njih, nego što je ikada naučio na bilo kojem sveučilištu koje je financirano od Krune. 

On se koristi primjerom europskog istraživača, kojega je najvjerojatnije financirao jedan od europskih monarha. Čovjek je bio u lovu na Aljasci kada je naišao na smeđeg medvjeda. Medvjed je još uvijek bio prilično udaljen i nije pokazao nikakvu agresiju prema lovcu. Ali, umjesto izbjegavanja medvjeda, i traženja "dopuštenja" putem razgovora s medvjedom kako bi sukob bio izbjegnut (što bi svaki pravi lovac/znanstvenik učinio) - čovjek je jednostavno podigao pušku, u strahu - te ubije medvjeda. Kasnije se hvalio svojom "hrabrošću"; uzjahavši preparirano tijelo medvjeda (trofej njegovom strahu). 

Nije bio dovoljno obrazovan kako bi znao da je upravo razbio cijeli odnos između medvjeda i ljudi. Nije bio dovoljno hrabar da ostane na svom putu, dok je tjerao medvjeda. Nije bio dovoljno muško, te pustio medvjeda neka poživi i vrati se svojoj obitelji. Umjesto toga, bio je wetiko kukavica, jako dobro obučen od strane Krunskih kolonizatora, koji su uvijek iznova pokazivali iste osobine, dok su stoljećima harali planetom.

Sve je to samo zato što nisu razumjeli prirodu stvarnosti.

Ljudi se nisu tako ponašali stotinama tisuća godina. Počeli su se tako ponašati tek nakon intervencije Anunnakija u Sumeru, koja ih je natjerala na bavljenje poljoprivredom. Tada su se ljudi odmaknuli od bilo kakvog odnosa s prirodnim svijetom. Mentalitet prvog napada ove krvne loze bio je vidljiv otkako su se iskrcali na bilo koje obale, i to je najveći dokaz kako oni nisu ljudi. Došli su s mjesta sukoba u svemiru, te su sa sobom donijeli strah i nepovjerenje, koje je taj sukob u njih usadio.

Idemo naprijed, u sadašnjost, gdje možete vidjeti pokolj i bijedu, koju je ovaj mračni sotonistički mentalitet priredio ljudskoj rasi. Razvodi brakova su sve rašireniji, jer mnogi parovi stupaju u veze s takvim mentalitetom. Čim nešto krene krivo; oni se uplaše,  brane, okrivljujući druge; ne preuzimaju odgovornost za svoju ulogu u problemu.

Paranoične zapadne vlade sankcioniraju druge vlade, čije politike nisu u skladu s globalnom hegemonijom Krune, često financirajući nasilne plaćenike neka destabiliziraju, ili čak totalno unište neovisne države. Do pregovora dolazi tek nakon što su plaćenici počinili dovoljno pokolja, kako bi u pregovorima stekli prednost. Sve je svedeno - ne na mir i slogu - već na “pobjedu”. Ali, sve je to kratkotrajno. Neminovno, narod se sjeti što mu se dogodilo, i ponovo ustaje protiv neokolonijalizma i tiranije.

Osvajanje prirode je također kratkotrajno. O tome danas, u našem suvremenom svijetu, svjedoče masovna izumiranja životinja, presušivanje velikih rijeka (Mississippi), glad diljem svijeta, geoinženjering kojim se želi utjecati na vremenske prilike je odavna već van kontrole bilo koga, i slično.

Martin u svojoj knjizi priča još jednu priču o eskimskom lovcu Yupiku, koji se izgubio dok je lovio karibue. Na kraju se srušio u snijeg od iscrpljenosti. Čopor arktičkih lisica naišao je, legao pokraj njega, okruživši ga toplinom, održavajući ga na životu dok se vrijeme ne razvedri i on ne povrati snagu. Lovac je rekao Martinu kako je nakon ovog incidenta mogao hvatati arktičke lisice kada god je to htio. Shvaćajući recipročnu i relacijsku prirodu stvarnosti, ovaj lovac Yupik, napredovao je i imao je bogat život.

Plaćenički krunski medijski lažovi nam govore kako su njihove konfrontacijske zablude neophodne u tako nepredvidivom i opasnom svijetu, jer ipak - imamo posla s "ljudskom prirodom". Koliko ste puta prošlog tjedna čuli nekoga kako ponavlja ovu maltuzijansku laž, neprekidno ponavljajući: "Pa, mi smo samo ljudi"; ili: "To je samo ljudska priroda".

Istina, ljudi koji čine loše stvari nisu dovoljno ljudi. Isus je rekao kako smo svi sinovi i kćeri Božje. Domaći ljudi nemaju pojma o istočnom grijehu. Nicejski sabor, pod kontrolom Krune, doslovno je promijenio Isusove riječi i proglasio ga jedinim nedostižnim mesijom, spuštajući ljestvicu za nas ostale, neka ostanemo prizemni "samo" ljudi. 

Iz majčine utrobe izlazimo savršeni. Ali, gotovo odmah počinje socijalizacija, vođena i usmjeravana onako kako Kruna želi. Roditelji, učitelji, prijatelji, poznanici - svi su inicirani u mrežu kontrolne percepcije Kraljevskog društva. Stoga, svi oni nesvjesno produbljuju kontrolu krvne loze, ponavljajući pogrešna shvaćanja o prirodi stvarnosti. Oni su sotonisti, no nažalost to ne znaju.

To rezultira duboko ukorijenjenim strahom i nepovjerenjem prema prirodnom svijetu i drugim ljudima. To, također, rezultira i  latentnom mržnjom prema sebi, za koje Kruna inzistira neka ljudi nose sa sobom cijeli svoj život. Čovjek koji mrzi sebe, ostaje nemoćan, ne postoji kao promjena u svijetu. Njihova sposobnost da sve uoče, te zatim kontroliraju ljudske živote; guši ljudskost u ljudima. Obično se to danas manifestira kroz još više kupovina u trgovačkim centrima i velikim trgovinama, nekako uvijek  pokušavajući ispuniti prazninu u svom narcisoidnom, izoliranom, samoprijezirnom postojanju.

Izolacija je ključ za održavanje kontrolne mreže. Prešli smo put od lovaca-sakupljača, preko poljoprivrednika, do stanovnika gradova - društvena izolacija je namjerno povećavana na svakom koraku. Plemena su postala proširene obitelji, zatim su to postale nuklearne obitelji, zatim su to postale razbijene obitelji s jednim roditeljem...sve se to dogodilo u roku od samo nekoliko tisuća godina. Danas smo se međusobno dodatno izolirali njihovim ciljanim internetom, nazvanim: "društvene mreže" - koje su osmislile obavještajne službe za stvaranje još više podjela, mržnje i kaosa, osiguravajući daljnju društvenu izolaciju.

Kraljevska obitelj Anunnakija uvijek je koristila dio moždane kore guštera. Sve je za njih redukcionistično. Sve se može rastaviti, atomizirati, staviti pod mikroskop, kategorizirati, klasificirati, definirati i imenovati. Njihova verzija objektivnosti čini njihova saznanja, od samoga početka - prevarom. Ne postoje dva stvorenja koja će se ponašati jednako u bilo kojoj situaciji. Priroda nasuprot odgoju - samo je još jedna od njihovih dualističkih zabluda. Sam dualizam jednostavno postavlja nepotreban sukob. Kao Harvey Wall Banger, Silent Bob i Slow Loris, svi smo mi jedinstvene pojedinačne duše. Stoga je naše ponašanje krajnje subjektivno i nepredvidivo.

Na isti način, CERN-ovi ludi znanstvenici bolno i skupo otkrivaju kako su materija i sićušne čestice, također, vrlo nepredvidljive. Ne možete steći bolje razumijevanje prirode stvarnosti - nego izdvajanjem stvari i rastavljanjem istih na njihove najmanje komponente. Upravo je sve suprotno. Počinjete shvaćati prirodu stvarnosti kada smanjite prikaz, vidite svijet kao živi organizam koji diše i koji na kraju, bez glupe ljudske intervencije, djeluje nepredvidivo, a opet paradoksalno - u kružnom skladu.

Veliki dio životnih radosti ne dolazi od spoznaje stvari, već od one poniznosti kako postoji mnogo više toga u svemiru, što mi ne znamo. Zbog toga se najbolje stvari u životu često dogode neočekivano, i bez planiranja. Sinkronicitet i serendipitet javljaju se u intelektualnom vakuumu, gdje nema proračunatih lukavstava. O tome govori priča o Drvetu života u Edenskom vrtu, gdje je intelektualna samoobmana nadjačala zahvalnost i prihvaćanje.

Oni koji tvrde kako su stručni su jako često najviše oštećeni strahom i nepovjerenjem, koje poput heroina trpa u njihove vene  wetiko-krvna loza. Oni se drže svojih titula, kao i moći koju im ona pruža - no većina tih "stručnjaka" su samo korisni idioti potrebni za ostvarenje zacrtanih ciljeva Krune. Oni pristaju na ropski, jadni život u iskrivljenom sustavu vrijednosti, ali i podvrgavaju nas ostale svojoj wetiko neurozi, jer ovi tipovi postaju vođe u svim područjima društva.

Babilonski sustav to osigurava.

Oni koji se odbijaju povinovati ovoj izvrnutoj Luciferijanskoj stvarnosti smatraju se revolucionarima ili, u novije vrijeme, "teoretičarima zavjere". To su ljudi koji su, na nekoj razini, vidjeli stvarnost kroz spušteni wetiko veo. Često ih se smatra paranoicima. No, ironično jest kako su oni najmanje paranoični među nama, jer pokušavaju ostati vjerni svojim ljudskim korijenima. Dok je većina društva i dalje nesretna i uplašena, uvijek spremna prihvatiti ovo nametnuto odstupanje od stvarnosti; revolucionar vjeruje u čovječanstvo, istodobno prezire lažni krunski sustav.

Paradoksalno, što više volite čovječanstvo, to više morate mrziti sustav. Većina ljudi vjeruje sotonistima. Oni mrze čovječanstvo i vole ovaj nepravedni nametnuti sustav. U školama nas uče kako nema razlike između prirode čovječanstva i prirode sustava. To je razlog zašto vaše lokalne noćne vijesti izvještavaju o svakojakim zločinima koje su počinili prosječni građani - no, nekako jako rijetko pokrivaju zločine koje je počinila elita, koja kontrolira taj grozni sustav.

Mentalitet prvog napada prikazan je u gotovo svakom pojedinom filmu, dokumentarcu, vijestima, televizijskim dramama, koje nam se svakodnevno prikazuju. Ovo nikako nije slučajno. Ekran je zamijenio radio i novine, postao je glavni propagandni uređaj. Rad Edwarda Bernaysa, i cijeli kibernetički pokret, pročešljali su poruke krvnih loza, sve do bliskih veza sa znanosti. Njihovi CIA MK-Ultra eksperimenti sada se provode u masovnim razmjerima. Izvode se gotovo javno i cijelo čovječanstvo je njihov subjekt.

Moraju držati ljude u neprekidnom stanju straha, jer to dovodi do izolacije i podjela. Podijeli pa vladaj - bila je primarna strategija kraljevske krvne loze, kako bi kontrolirali čovječanstvo, otkada su stigli u ovaj Rajski vrt. Lihvarenje je bilo visoko drugo mjesto.

(Dean Henderson: Royal Bloodline Wetiko & The Great Remembering: poglavlje 11: Wetiko - taktika "prvog udara")

Cijelu knjigu, po poglavljima objavio je sam Dean Henderson na svom Substacku: https://deanhenderson.substack.com/

Wetiko umni virus: Kolektivna svijest čovječanstva

BY: Makia Freeman (prijevod: Sott.net)
toolsforfreedom.com
Pon, 30. svibnja 2016. godine 

Svaki živi čovjek ima sjenu ili neku vrstu virusa uma (nazvanog wetiko) koji postavlja naše vanjske životne situacije dok se skriva unutra

Postojanje umnog virusa koji muči cijelo čovječanstvo - svakog muškarca, ženu i dijete - isprva se može činiti kao daleki koncept, ali to je ideja koja postoji već dugo u mnogim različitim kulturama. Religija se eonima borila s problemom zla. Duboko u zečjoj rupi istraživanja "teorija zavjera", na kraju ćete doći do iste teme - kako postoji neka mračna sila, koja koordinira i stvar mnoge podle sheme i planove, kojima svakodnevno svjedočimo u našem svijetu. Definitivno postoje vanjska bića i sile, koje koordiniraju ove planove, uključujući hibridne kraljevske krvne loze, negativne ET-e kao što su Sivi i Gmazovi, bestjelesni entiteti kao što su Djinni ili Archonti, ili neka vrsta samosvjesne umjetne inteligencije - na kraju se moramo zapitati: Da li je ovo zlo stvarna sila izvan nas samih, ili je to samo kolektivna nesvjesnost čovječanstva (koja se pojavljuje kao vlastita sila i entitet)? Jesmo li zaraženi stvarnim instaliranim virusom uma; kao što je to sugerirao šamanski ratnik Don Juan, iz Castanedinih knjiga? Možda se suočavamo s kolektivnom sjenom (odbačenim, nevoljenim i nepriznatim dijelovima nas samih, koji su potisnuti i sakriveni  duboko unutar nas), koju smo toliko potisnuli da se iskrivila i pojavila kao čudovište koje se ima vlastiti životni oblik?

Paul Levy o wetiku - virusu uma

To je veliko pitanje, a odgovor nije nužno jedno ili drugo. Nedavno sam bila impresionirana kada sam gledala prezentaciju knjige Paula Levyja, Dispelling Wetiko: Breaking the Curse of Evil. Paul pokazuje duboko razumijevanje tematiku virusa uma i istražuje je - govoreći o wetiku. Wetiko je termin američkih Indijanaca, koji opisuje zle duhove. Prema Paulu, wetiko je virus uma. No, za razliku od drugih virusa, taj virus ne mutira samostalno. Taj virus natjera nas same neka mutiramo, na taj način što nas natjera neka se identificiramo s njim. Kao i svakom virusu, potreban mu je domaćin, kako bi preživio. Kao što Paul piše u svom članku The Greatest Epidemic Sickness Known to Humanity (Najveća epidemija poznata čovječanstvu, op.prev.): 

"Wetiko je virulentan, psihički patogen - koji u naš um uvlači misaone forme koje, kada se nesvjesno aktiviraju - ga hrane; te, na kraju, i ubijaju svog domaćina (nas). Međutim, ne želi nas ubiti prebrzo, jer treba uspješno provesti svoj plan reprodukcije i razmnožavanja u cijelom polju događaja, mora pustiti domaćina neka živi dovoljno dugo kako bi se virus proširio uokolo. Ako domaćin umre prerano, parazit bi bio prerano izbačen, te bi imao moguću neugodnost kod traženja novog domaćina."

Ovo je gotovo identično onome što je Don Juan imao reći o Letačima Blatne Sjene (Arhonima):

"Doista smo zarobljeni! To je bila energetska činjenica za čarobnjake drevnog Meksika ... Imamo suputnika za cijeli život ... Imamo grabežljivca koji je došao iz dubina kozmosa i koji je preuzeo vladavinu nad našim životima. Ljudska bića su njegovi zarobljenici. Predator je naš vladar i gospodar."
"Grabežljivci nam daju svoj um, koji postaje naš um... Učinio nas je poslušnima, bespomoćnima. Ako želimo prosvjedovati, potiskuje naš prosvjed. Ako želimo djelovati neovisno, zahtijeva da to ne činimo ."

Ono što slijedi su neki izravni citati, i približne parafraze iz Paulove prezentacije, zajedno s mojim komentarom ispod citata.

Sve dok ne osvijestite nesvjesno, ono će usmjeravati vaš život i vi ćete to zvati sudbinom

Koje je podrijetlo wetika?

"Podrijetlo wetika je psiha, kolektivna nesvjesnost."

"[Wetiko] se sinkronistički eksplicira kroz medij vanjskog svijeta ... to je kao da se ovaj virus koji je u kolektivnom nesvjesnom nekako proširuje i konfigurira vanjske događaje tako da ... izražava nešto što se događa u nama."

"Djeluje kroz nesvjesno, slijepu pjegu, sjenu. Djeluje u životu, ali se skriva u procesu."

Ovo je briljantan način sažimanja suštine virusa uma. Virus je majstor odvraćanja pažnje, tjera nas neka gledamo izvan sebe i tamo pronalazimo pitanja i probleme, umjesto da pogledamo prema unutra. Pronalazimo ljude ili grupe izvan sebe, koji odgovaraju našim projekcijama zla ili tame, a zatim lažno vjerujemo kako je tama (samo) izvan nas. Ovo postaje povratna sprega, koja se sama održava, te u kojoj postajemo nesvjesni širitelji wetikoa.
Ove su ideje u skladu s onim što je poznati psiholog Carl Jung rekao o sjeni: "Sve dok ne osvijestite nesvjesno, ono će usmjeravati vaš život i vi ćete to zvati sudbinom." Kvalitete i aspekte koje ne volimo, ne priznajemo ili ne volimo kod sebe - su upravo one koje osuđujemo, kritiziramo i napadamo kod drugih. Ipak, na najvišoj razini, vaš svijet jest odraz vašeg unutarnjeg stanja.

Da li wetiko doista postoji?

"Wetiko u konačnici ne postoji. Nema intrinzičnu objektivnu egzistenciju, ali može uništiti našu vrstu. Wetiko je sljepoća koja vjeruje kako vidi, i arogantno vjeruje kako ima veću moć viđenja od bilo koga drugog (u zemlji slijepih, jednooki čovjek je kralj)."

Paul Levy vjeruje kako wetiko nema temeljno vlastito ontološko postojanje. Ipak (ako je to istina), onda moramo biti oprezni da se ne uljuljkamo u lažni osjećaj sigurnosti, vezanu uz virus uma. Samo zato što možda ne postoji samostalno ne znači kako nije moćni entitet. Neke ljude sjena toliko obuzme - oni padnu u depresiju, ovisnost, kompulzivnost, shizofreniju - da ih čak natjera na samoubojstvo. Ovaj umni virus nedvojbeno jest dovoljno jak, jer ima moć natjerati neke ljude da se ubiju, čisto iz nade da će ga se konačno osloboditi.

Zanimljivo je kako se koncept "jednookog čovjeka kao kralja u zemlji slijepih", u posljednje vrijeme, pojavljuje i u djelima Davida Ickea. On koristi tu metaforu u svojoj posljednjoj knjizi The Phantom Self kako bi opisao virus uma kao neku vrstu računalnog virusa, odnosno umjetne inteligencije, koji je hakirao sam život. Također, opisuje ga kao slijepog, rekavši kako je jedini način na koji nas može nadvladati taj da nas spusti ispod svoje razine; jer kada bi oboje radili maksimalnim kapacitetom, virus nam ne bi bio dorastao.

Wetiko nas tjera neka gledamo izvan nas samih: trik ili dar?

"Uništava li nas wetiko, ili nas budi? Ovisi o tome kako ga sanjamo. To je sanjani virus."

"Ako ne prepoznamo ono što nam pokazuje, dar koji nam daje, onda će nas ubiti. To je poput smrtonosne fatamorgane. Ali, jednom kada ga prepoznamo i identificiramo i upoznamo njegove trikove - onda će se otopiti u ništavilu, iz kojeg je nastao."

Ako se ne kontrolira, virus uma divlja i može uništiti vaš život, donijeti vam neopisivu patnju i bijedu. Međutim, ako virus uma nema vlastitu volju ili postojanje, onda je to zapravo VAŠA životna sila, zarobljena i izobličena, koja pravi pustoš. Paul sugerira kako je pitanje perspektive: hoćemo li na wetiko gledati kao na lukavog neprijatelja koji nas želi uništiti, ili kao na bezobraznog izazivača koji nas potiče i gura prema potpunijoj svijesti. Očito, osnažuje promatrati stvorene situacije i rezultate tog promatranja kao darove, a ne kao prokletstva ili teret; jer nas na prvi pogled može potaknuti neka postanemo bolji ljudi, dok nas neki drugi pogled naljuti i natjera na mržnju. Mi nemamo izbora, makar bili već potpuno probuđeni ili prosvijetljeni pojedinci, hoćemo li ili nećemo pozvati wetiko u svoj život. Wetiko je već tu i neće nestati, osim ako se u potpunosti ne prepozna kao takav, te dok se ne ukloni i posljednja mrlja sjene.

Kako možemo pobijediti wetiko?

"Jedini način da pobijedite wetiko jest pronaći mjesto u sebi koje je neranjivo na wetiko. Ako se borite protiv njega, postajete to."

"Kako se nositi s demonom? Nađite mu ime. Jednom kada ga imenuješ, on gubi svoju moć."

"Zamislite kako se probudite u snu, i onda spojite svoju moć sanjanja s drugim probuđenim pojedincima."

Put do pobjede nad wetikom leži u spoznaji kako ima moć samo kada je skriven. Virus uma skriva se, vara nas i tjera neka  prosuđujemo i etiketiramo. Neka se poistovjetimo s oblikom/materijom; nikako ne sa stvarnijom energijom/sviješću.

Čvrstoća svijeta je iluzorna, i samo je proizvod naše svijesti. Postajemo vezani za svoj identitet, ali u svijetu koji se neprestano mijenja (u kojem stvari nikada ne ostaju iste) - ovo je recept za patnju. Prevareni smo od strane virusa neka mislimo kako uvijek moramo braniti neki mentalni stav ili neku zacrtanu ideju o sebi - no, na kraju je to samo rasipanje naše energije. Zavaravamo se misleći kako se moramo boriti protiv nečega da bismo to nešto promijenili - dok sam čin borbe stvara rezonantno polje s onim protiv čega se borimo, i time to jačamo i postajemo to (protiv čega se borimo).

Kada Paul govori o "pronalaženju mjesta neranjivosti unutar sebe" i "imenovanju demona" - on ne govori ništa što veliki duhovni učitelji i proroci već nisu rekli. Mnogi od njih su naglasili važnost meditacija, unutarnje tišine, kako da postanete promatrač i distancirate se od tog ludog glasa u svojoj glavi. Imenovati demona znači pobijediti. Pronaći mjesto nepovredivosti unutar sebe znači sjetiti se TKO ste VI - individualni, ali moćni dio - SVEGA ŠTO JEST. 

Kod prevladavanja sjene se radi o integraciji, nikako ne o uništenju. Ne možete uništiti "tamnu stranu" - ona će uvijek biti tu, kao dio cjeline (kao druga strana ljubavi), tako da možemo spoznati što je uistinu ljubav. Duhovni put odnosi se na iscjeljivanje bilo koje podjele koju držimo unutar sebe - integracijom odvojenih dijelova sebe u potpuno svjesnu cjelinu.

Zaključak: naučite prepoznati wetiko umni virus u sebi

Kao što Eckhart Tolle piše u svojoj knjizi The Power of Now, bolje je govoriti o tami kao o nesvjesnosti nego kao o zlu - "zlo" kao opis više označava razdvajanje nego uključivanje, te stoga smanjuje vjerojatnost integracije.

Krajnje rješenje za problem wetika je vidjeti ga u sebi. Uvijek će to biti lakše vidjeti kod drugih, ali sve dok ostajemo usredotočeni na mijenjanje drugih - zanemarujemo ključni rad na sjeni, koji sami moramo obaviti. Samo vi možete integrirati vlastitu sjenu. Žao mi je što ovu vijest priopćavam svima vama milijarderima, ali rad na sjeni se ne može se prepustiti vanjskim suradnicima. Nitko drugi to ne može učiniti umjesto vas - bez obzira koliko ste bogati, uvjerljivi, poduzetni, šarmantni, seksi, lijepi ili inteligentni.

U tom smo pogledu svi jednaki. Smrt i wetiko umni virus izjednačavaju ljudsko polje za igru, izvan svih kategorizacija i klasa. Oboje je neizbježan dio života; s oba se moramo suočiti bez straha, ako želimo ostvariti svoju istinsku moć i punu svjesnost.