NESARA/GESARA - izvješće o napretku (QFS, dinar i Zimbabve RV)

NESARA (National Economic Security and Recovery Act) i GESARA (Global Economic Security and Recovery Act) su koncepti koji potječu iz niza ekonomskih reformi predloženih u Sjedinjenim Državama 1990-ih godina.
Izvorni prijedlog NESARA-e uključivao je mjere za ukidanje poreza na dohodak, poništavanje duga i povratak na sustav valute temeljen na robi (kao što je zlato), među ostalim financijskim reformama. Međutim, ovaj prijedlog nikada nije postao zakon.
S vremenom su se NESARA i GESARA povezivale s raznim teorijama zavjere. Ove teorije sugeriraju kako su ti akti tajno doneseni, te kako će dovesti do golemih pozitivnih promjena na globalnoj razini, kao što su: oprost dugova, ukidanje poreza na dohodak, novi oblik vladavine, pa čak i raspodjela golemih svota bogatstva iz skrivenih izvora.
Teorije često povezuju druge elemente, kao što su tajna društva, izvanzemaljske intervencije i neposredno uhićenje moćnih političkih ličnosti. Lingvistika ovih teorija usredotočena je na mentalne obrazace kršćanskog etosa. U jeziku koji se povezuje s NESARA/GESARA kao teorijama zavjere, mete su jasno određeni, specifični podskup evanđeoskih sekti unutar kršćanstva.
Nema prodora jezika NESARA/GESARA unutar islamskih, ni budističkih, ni drugih vjerskih zajednica.
Nema prodora ovog jezika u ljevičarske, ateističke, ili druge nekršćanske zajednice.
Unutar teorija zavjere povezanih s NESARA-om nalaze se izjave kako je zakon potpisao predsjednik Bush, a potom odmah 'skriven' od javnosti, dok je federalna vlada navodno 'blokirana' u provedbi od strane zlih aktera unutar [duboke države ].
Važno je napomenuti kako nema vjerodostojnih dokaza koji potvrđuju postojanje GESARA-e.
Iako je NESARA bila stvarni zakonski prijedlog, nikada nije donesena.
Jezik GESARA se prvi put pojavljuje osam mjeseci nakon neuspjeha, odnosno NESARA-e nije postigla uspjeha u zakonodavnom tijelu. GESARA je bila namjerna strategija širenja prevare na nedržavljane SAD-a. Nije se uspjelo u tom pokušaju. Postoje dokazi o financiranju iza guranja GESARA-e, prema određenim islamskim skupinama, 2005. godine. Pojedinosti koje se često navode u ovim teorijama ne odgovaraju ničemu u našoj zajedničkoj stvarnosti, i naširoko ih ljudi koji rade u legitimnim područjima političke ili ekonomske analize, smatraju apsolutnim sranjem.
Ovaj stav odbijanja i nevjerice također izaziva 'QFS'. "Kvantni financijski sustav" (QFS) je još jedan koncept koji se često spominje u vezi s raznim teorijama zavjere, posebno onima koje okružuju NESARA/GESARA. Zagovornici ga opisuju kao vrlo napredan tehnološki sustav koji bi u potpunosti zamijenio sadašnje bankarske i financijske sustave diljem svijeta. QFS se često opisuje kao temeljen na tehnologiji kvantnog računalstva, za koju zagovornici tvrde kako može pružiti povećanu sigurnost putem kvantne kriptografije, i stvoriti transparentan sustav otporan na prijevare. Aspekti QFS-a uključuju ideju kako bi SVI resursi unutar Zemljine biosfere bili 'smješteni na blockchain' za apsolutno obračunavanje i praćenje upotrebe takvih resursa. Imajte na umu kako mnoge tvrdnje za QFS, zapravo, odražavaju ciljeve i funkciju - Sustava socijalnog kreditiranja CCP-a.
Zagovornici ove teorije sugeriraju kako će QFS omogućiti besprijekoran i trenutni prijenos valuta te da bi bio imun na korupciju, hakiranje, ili manipulacije. Također se navodi kako može osigurati potpunu privatnost i anonimnost transakcija, dok je istovremeno potpuno transparentan - u smislu sposobnosti vlasti kako spriječiti nezakonite aktivnosti.
Važno je pojasniti da do sada ne postoji potvrđeno postojanje takvog sustava, bilo u razvoju, ili u uporabi od strane bilo koje vlade, ili financijske institucije, priznate od bilo kojeg financijskog subjekta, ili stručnjaka za tehnologiju.
Opisi QFS-a često sadrže mješavinu nekih činjeničnih elemenata kvantnih računalnih potencijala, ali i jako puno spekulativnih, neutemeljenih tvrdnji. Samo kvantno računalstvo je u ranim fazama razvoja, i primarno je usmjereno na istraživanje, a ne na praktične primjene, posebno u mjerilu opisanom u QFS teorijama.
Trenutno NEMA 'kvantne računalne mreže' u funkciji, a s obzirom na to da su kvantna računala analogni strojevi batch procesa koji ne mogu pokretati digitalni softver, tehnički nije moguće da kvantna računala pokreću digitalnu mrežu. Kvantna računala ne mogu pokretati digitalni softver i NE mogu ugostiti UI.
Većina svijeta kvantnog računalstva još uvijek je u istraživačkom modusu; tehnologija je vjerojatno dva desetljeća udaljena od bilo kakvog oblika komercijalnog usvajanja. Kvantna računala, po prirodi tehnologije, uvijek će biti 'batch procesori' i NIKADA se neće koristiti za 'pokretanje mreža'.
Tvrdnje kako je QFS operativan, ili da postoji Quantum računalna mreža, treba osporiti, a zahtjevi za objašnjenjem se treba uputiti onima koji iznose takve tvrdnje, jer su netočne i mogu biti namjerne laži kojima se pokušava obmanuti ljude.
Koncepti NESARA/GESARA, kao i kvantnog financijskog sustava (QFS), mogu biti posebno privlačni pojedincima s ograničenim financijskim razumijevanjem, jer obećavaju jednostavna rješenja za složena financijska pitanja. Također, predstavljaju idealizirani scenarij u kojem se financijski tereti poput duga i poreza rješavaju bez problema. Ovi narativi su DIZAJNIRANI kako bi posebno ciljali i utjecali na one s nižom financijskom pismenošću:
-
Složenost i žargon: upotreba složenih pojmova i financijskog žargona (poput "kvantne tehnologije" u slučaju QFS-a) može biti neodoljiva. Ljudi koji nisu upoznati s ovim konceptima mogli bi pretpostaviti kako su te informacije legitimne samo zato što zvuče sofisticirano i tehnički.
-
Obećanja o bogatstvu i oprostu duga: Ove teorije često uključuju obećanja o skoroj raspodjeli bogatstva i oprostu dugova, što može biti vrlo privlačno svakome tko se bori s financijskim poteškoćama. Nada u takve ishode može pomutiti prosudbu, navodeći pojedince neka previde nedostatak dokaza, ili logične osnove, iza ovih tvrdnji.
-
Iskorištavanje nepovjerenja: Mnoge od ovih teorija dotiču se općeg nepovjerenja u vladine i financijske institucije. Za pojedince koji se osjećaju marginalizirani ili prevareni od strane sustava, ideja kako postoji skriveno, ili potisnuto rješenje, može biti vrlo privlačna.
-
Hitnost i ekskluzivnost: Sugerirajući kako će se ti događaji uskoro dogoditi, ove teorije stvaraju osjećaj hitnosti. Ove informacije mogu požuriti pojedince u donošenju ishitrenih odluka, kao što je ulaganje u određenu imovinu, pridruživanje grupama, ili doniranje novca za ciljeve koji navodno podržavaju provedbu ovih akata.
-
Prijevare i obmane: Prevaranti se koriste ovim teorijama kako bi legitimizirali prijevarne sheme, tražeći od ljudi neka ulažu u nove "kvantno otporne" kriptovalute, sudjeluju u ekskluzivnim financijskim prilikama povezanim s navodnim nadolazećim promjenama, ili kupuju proizvode i usluge koji su "nužni" za pripremu za prijelaz.
-
Društveni dokazi i odjeci: Ljudi koji raspravljaju o ovim teorijama često formiraju usko povezane zajednice, koje međusobno podupiru uvjerenja. Ova društvena potvrda može učiniti da teorije izgledaju vjerodostojnije nekome tko nije upoznat s načinom na koji financijski sustavi zapravo funkcioniraju. Ključni aspekt identificiranja ovih zajednica je jezik koji koncept stalno vraća na 'vjeru' i pozivanje na jezik koji se nalazi u vjerskim okruženjima koji je povezan s financijskim prijevarama NESARA/GESARA/QFS.
NESARA/GESARA/QFS prijevare ovise o usmjeravanju jezika unutar rasprave na određene pojmove, kako bi se usmjerilo na 'vjeru' kao emociju, kako bi se podržala prijevara interno, unutar etičke strukture žrtve. To je sofisticirani pokušaj pljačkanja ugrađenih mentalnih puteva. Jednom kada prevarant uhvati te putove, postaje nevjerojatno teško razuvjeriti žrtvu od njenog stava kako te prevare nisu stvarne. To je zbog dubokih vjerskih udica unutar osobnosti žrtve. Ovaj jezik dodatno je ojačan kontinuiranom doživotnom izloženošću istom jeziku iz NAJučinkovitije prijevare u povijesti - iz novčanice Federalnih rezervi koja nije novac - no, koji je, sa druge strane, zakonski podržan dužnički instrument.
Novčanice Federalnih rezervi su zakonsko sredstvo plaćanja, s riječima "ova je novčanica zakonsko sredstvo plaćanja za sve dugove, javne i privatne"; otisnute na svakoj novčanici. Obveznice su podržane financijskom imovinom, koju Banke saveznih rezervi zalažu kao kolateral, i to su uglavnom vrijednosni papiri državnog trezora i vrijednosni papiri hipotekarnih agencija koje kupuju na otvorenom tržištu fiat plaćanjem. Drugim riječima, Banka saveznih rezervi, koja nije dio savezne vlade i nije banka, 'pokriva' svoje dužničke zapise (aka 'dolare') drugim dužničkim instrumentima (ne novcem) koje vlada proizvodi; FED sve kupuje svojim fiat dolarima. Dakle, dolar je dužnički instrument koji izdaje privatna korporacija i posuđuje ga Vladi SAD-a, na korištenje po cijeni plaćanja kamata od strane naroda SAD-a - privatnoj korporaciji Federalnih rezervi. NAJVEĆA prevara od svih prevara ikada.
Postoje mnoge jezične veze između prijevare NESARA/GESARA/OFS, 'Iragi RV', ili 'Zimbabve RV'. Imajte na umu kako ove prijevare nude kuvajtski dinar RV kao 'dokaz'; kako bi se ista stvar mogla pojaviti za druge valute - iz Iraka i Zimbabvea.
Situacija 'revalorizacije' kuvajtske valute jest bila potpuno jedinstvena i temeljila se na geopolitičkim kretanjima Bushovog režima. To se dogodilo nakon neuspjeha u uvjeravanju Saddama Husseina neka dopusti STF-u (specijalnim tehnološkim snagama) američke vojske neka uđu u tri zigurata u Iraku - u svrhu ispitivanja i uklanjanja artefakata.
Ovaj neuspjeh doveo je do toga da je Bushov režim Saddamu Husseinu dao 'dopuštenje' neka napadne Kuvajt. Ova je dozvola trebala stvoriti uvjete za iračku invaziju na Kuvajt. Ta je invazija uzrokovala kolaps kuvajtske valute, jer je financijski svijet pretpostavio kako je vlada zemlje pobjegla, i stoga je valuta postala bezvrijedna. To je dovelo do međunarodne devalvacije kuvajtskog dinara na svjetskim financijskim tržištima. Postoje dokazi koji podupiru ideju kako su članovi Bushovog režima predvidjeli ovaj učinak, i pokupovali su milijarde dinara. Kupovali su iračku valutu, jer su znali kako će Bushov režim obnoviti kuvajtsku strukturu moći - kao dio svoje invazije na Irak - kako bi opljačkali zigurate. To se zaista i dogodilo, kuvajtska vlada je obnovljena, a vjera se vratila u kuvajtski dinar na međunarodnim valutnim tržištima. Tako je 'vrijednost' kuvajtskog dinara podignuta, a oni koji su sudjelovali u toj shemi su ogromno profitirali.
Imajte na umu kako vlada Kuvajta NIJE 'revalvirala' dinar. To je bila funkcija otvorenih tržišta u trgovini valutama; te temeljna zavjera Bushovog režima kako bi manipulirao tim tržištima, kao sporedni napor u njihovom ratu u Iraku.
Vlada Kuvajta NIKADA nije otkupila kuvajtski dinar, u bilo kakvom namjernom pokušaju "vraćanja vrijednosti" svoje valute.
Nijedna vlada nikada neće revalorizirati svoju valutu prema gore u kupovnoj moći (vrijednosti). NEMA poticaja da bilo koja fiat valuta vrijedi 'više' u kupovnoj moći. U prirodi je fiat valuta da ih vlada koja ih izdaje NE može revalorizirati prema gore u kupovnoj moći. INFLACIJA je jedina ruta dostupna za nepokrivene valute.
Tijekom 1930-ih godina su se Sjedinjene Države borile s Velikom depresijom, razdobljem ozbiljnog gospodarskog pada, koji je prouzročio sveopće poteškoće. Kao odgovor na deflacijske pritiske - gdje su cijene i plaće dramatično pale - došlo je do usklađenih napora vlade i Federalnih rezervi kako bi inducirale inflaciju u svojoj valuti, koja je umirala u borbi protiv stvarne kupovne moći zlata i srebra ustavnog novca. Ti su napori imali za cilj povećati ponudu novca i podići razinu cijena, čime bi se donekle ublažio ekonomski stres. Ove napore koordinirao je FED - sve je progurao kroz nevoljni Kongres podmićivanjem, iznudom i prijetnjama.
Ključne radnje Federalnih rezervi i Vlade SAD-a:
Napuštanje zlatnog standarda (1933. godine): Jedan od značajnih koraka prema poticanju inflacije uključivao je privremeno odustajanje od zlatnog standarda Sjedinjenih Država. Predsjednik Franklin D. Roosevelt suspendirao je zlatni standard, koji je ograničavao Fedovu sposobnost da poveća ponudu novca, jer je dolar bio vezan za fiksnu količinu zlata. Odstupanjem od zlatnog standarda, Fed bi mogao tiskati više novca - što je definicija inflacije.
Izvršna naredba 6102 (1933. godine): Ova naredba zahtijeva od američkih građana neka promijene svoje zlatnike, zlatne poluge i zlatne certifikate za američke dolare. Ovom mjerom se namjeravalo spriječiti gomilanje zlata, ali i povećati rezerve zlata koje drže Federalne rezerve - dajući im time više utjecaja na povećanje ponude tiskanog novca. Ova je akcija učinila svakog američkog građanina ekonomskim eunuhom, koji sada ovisi o privatnoj korporaciji za 'novac', dok su oni (Fed) zadržali novac (zlato), i iznajmili svoju valutu (dolar) u zamjenu za dug vlade i naroda SAD-a - kako su ga osmislili slobodni zidari, koji su planirali uvesti savezne rezerve 1910. godine.
Devalvacija dolara: Zakon o zlatnim rezervama iz 1934. godine: Službeno je devalvirao dolar (izražen u zlatu) s 20,67 dolara na 35 dolara, po unci zlata. Ta je devalvacija imala za cilj povećati cijenu robe, učiniti američku robu jeftinijom za strance, i time potaknuti i povećati izvoz. Također je učinkovito povećao ponudu novca, u smislu vrijednosnih papira potpomognutih zlatom, koji su sada bili ograničeni tržištima duga, koje je kontrolirala Federalna rezerva.
Operacije na otvorenom tržištu i smanjenje kamatnih stopa: Fed se uključio u operacije na otvorenom tržištu kupnjom državnih vrijednosnica. Ova akcija povećala je pričuve bankovnog sustava i ukupnu ponudu novca. Dodatno, smanjenje kamatnih stopa učinilo je zaduživanje jeftinijim, potičući potrošnju i špekulacije (ciklusi rasta i pada postoje samo u fiat valutama) koje su preimenovali u 'ulaganje'.
Javni radovi i državna potrošnja: Uz monetarnu politiku, fiskalna politika je imala ključnu ulogu. Vlada je povećala svoju potrošnju za javne radove i programe socijalne skrbi prema New Dealu. To ne samo da je otvorilo radna mjesta, već je i povećalo protok novca u gospodarstvu - pridonoseći inflacijskom pritisku. Federalne rezerve su umirale prirodnom smrću 1933. godine; no, spasila ih je ekstremna zakonodavna podrška, koja je sve građane SAD-a pretvorila u dužničke robove, sve dok sam sustav ne bi trebao (još jednom) umrijeti zbog prirodnih ekonomskih sila (tu smo, sada).
Te su radnje bile dio šire strategije za suzbijanje deflacije koja je pogoršala gospodarski pad. Poticanjem blage inflacije, vlada i Fed su nastojali smanjiti stvarni teret duga i potaknuti gospodarski rast poticanjem potrošnje i divljih špekulacija. Ovaj napor sada ne uspijeva pod tim prirodnim ekonomskim silama, jer je dug u potpunosti potrošio svu kupovnu vrijednost unutar valute Fed-a.
Zatvaranje zlatnog prozora od strane predsjednika Nixona 1971. godine, i kasnija uspostava petrodolarnog sustava, od strane Henryja Kissingera, ključni su trenuci u povijesti globalne ekonomije i eksperimentiranja s fiat valutama. Ove akcije označile su kraj Bretton Woods sustava i značajno su preoblikovale međunarodne monetarne odnose.
Rezultat toga uključuje sve ratove vođene od 1971. godine.
Zatvaranje zlatnog prozora
Razlozi:
Deficiti platne bilance: Tijekom 1960-ih, SAD su se suočavale s neprekidnim i upornim deficitom platne bilance, sve zbog velike državne potrošnje na programe socijalne skrbi i vojne izdatke, posebno vezane uz Vijetnamski rat. To je dovelo do značajnog odljeva zlatnih rezervi.
Inozemna potražnja za zlatom: Kako su se rezerve zlata u SAD-u smanjivale zbog ovih deficita, druge su zemlje počele gubiti povjerenje u vrijednost američkog dolara. Sve više su zahtijevali zlato za svoje dolare, dodatno iscrpljujući zlatne rezerve SAD-a.
Precijenjenost dolara: Fiksni tečaj prema sustavu Bretton Woods je precijenio dolar u odnosu na zlato, čineći službeni tečaj od 35 USD za uncu zlata neodrživim. Imajte na umu kako je inflacija doista uvedena u sustav novčanica saveznih rezervi, jer zlato sada iznosi više od 2000 dolara po unci, bez očekivanja gornje granice.
Špekulativni napadi: financijsko tržište počelo je špekulirati protiv dolara, pogoršavajući odljev zlata. Zlato je pravi novac. Federalne rezerve, ali i američka vlada, jesu poludjeli zbog izlijevanja zlata u strane banke 1970., i još gore, 1971. godine.
Učinci:
Kraj Bretton Woods sustava: Nixonova najava učinkovito je okončala Bretton Woods sustav fiksnih deviznih tečajeva, što je dovelo do sustava plutajućih tečajeva - što je naširoko omogućilo masovnu, kontinuiranu manipulaciju, na iznimno spekulativnim globalnim valutnim tržištima.
Volatilnost valute: Uklanjanje pokrića u zlatu dovelo je do povećane volatilnosti na valutnim tržištima, jer su tečajevi sada mogli slobodno fluktuirati - na temelju tržišnih sila. Sada živimo te rezultate.
Inflacija: Neposredno nakon toga došlo je do povećane inflacije u SAD-u, jer vrijednost dolara više nije bila vezana zlatom - kao što vidimo kod nedavne eskalacije cijene zlata, za koju se očekuje da će ove godine postati okomita.
Stvaranje Petrodolara
Razlozi:
Potreba za stabilnošću: Nakon 1971. godine, s dolarom koji više nije bio podržan zlatom, postojala je potreba za osiguranjem stalne globalne potražnje za dolarom - kako bi se održala njegova vrijednost i status primarne svjetske rezervne valute.
Poluga tržišta nafte: SAD, prepoznajući ključnu ulogu nafte u globalnom gospodarstvu, vidjele su priliku za stvaranje potražnje za dolarom - kroz naftne transakcije.
Mehanizam:
Početkom 1970-ih, američki državni tajnik Henry Kissinger pregovarao je sa Saudijskom Arabijom, a kasnije i drugim zemljama OPEC-a, o cijenama i trgovini naftom isključivo u američkim dolarima. Zauzvrat, SAD je ponudio vojnu zaštitu i sigurnosna jamstva tim zemljama proizvođačima nafte.
Učinci:
Globalna potražnja za dolarom: Sustav petrodolara povećao je globalnu potražnju za dolarom, jer su zemlje sada trebale značajne rezerve dolara za kupnju nafte. To je pomoglo ublažiti potencijalne negativne učinke kraja zlatnog standarda.
Ekonomska poluga SAD-a: Osiguravanjem neka prodaja nafte diljem svijeta bude denominirana u dolarima, SAD bi mogao izvršiti značajan utjecaj na globalne ekonomske potražnje. Također je omogućio SAD-u značajnu moć u geopolitičkim pitanjima.
Utjecaj na zemlje proizvođače nafte: Ove zemlje su akumulirale velike rezerve dolara, koje su često ulagale natrag u američku imovinu, dodatno integrirajući svoja gospodarstva s gospodarstvom SAD-a.
Sve u svemu, ovi strateški ekonomski manevri Nixona i Kissingera su značajno iskrivili globalne financijske sustave i političke odnose, čiji se učinci još uvijek očituju, na različite načine, u današnjem međunarodnom gospodarskom krajoliku.
Većina vidljivijih manifestacija su ratovi.
Sada smo na kraju fiat (dužničke) valute sustava Federalnih rezervi. Postoji očekivanje kako će se ponovno pojaviti ustavni dolar, u sljedećim godinama, kako bi zamijenio valutu duga Federalnih rezervi. Imajte na umu kako to NEĆE biti slučaj 'revaloriziranih' novčanica Federalnih rezervi. Kada se pojavi konstitucionalni dolar, očekuje se kako će njegova kupovna vrijednost biti povezana sa zlatom i srebrom, uključenim u valutu. Očekuje se kako će novčanice Federalnih rezervi (stvarni papirnati dužnički instrumenti) krenuti putem valute Konfederacije, te postati kolekcionarski predmet. čija vrijednost postoji samo kao kuriozitet.
Slično kao iračka i zimbabveanska valuta.
Ostaje samo dug.
Čovječanstvo je sada na kraju sheme fiat novca Federalnih rezervi koja je osvojila cijeli naš svijet.
Ostaje samo dug.
Fiat valute imaju samo jedan put. Kontinuirana inflacija, koja uvijek dovodi do poricanja (odbijanja) dužničkih instrumenata. Mi smo sada tamo kao 70+ %$ zemalja, a ljudi na planeti neće prihvatiti dužnički instrument Federalnih rezervi (aka američki dolar).
NE POSTOJI Nesara/Gesara.
NEMA QFS-a.
Neće biti RV iračke, ili zimbabveanske valute.
Čovječanstvo ulazi u potpuno novo razdoblje, kako idemo dalje, u doba Vodenjaka.
Ove sheme duga u fiksnoj valuti završile su svojim prirodnim tijekom.
Čovječanstvu je dosta laži o dužničkim shemama i inflaciji.
U ovom smo razdoblju već nekoliko godina, a 2024. i 2025. pojavit će se veliki događaji, koji će promijeniti ostatak vašeg života.
Neće biti onako kako zamišljate.


Kvantna računala rade koristeći načela kvantne mehanike, što im omogućuje obradu informacija na načine koji su bitno različiti od klasičnih računala. Evo pojednostavljenog pregleda kako rade, kao i koraka potrebnih za njihovu upotrebu:
Kako rade kvantna računala
-
Kvantni bitovi (Qubits): Za razliku od klasičnih bitova, koji mogu biti 0 ili 1, qubiti mogu postojati u više stanja istovremeno (superpozicija). To omogućuje kvantnim računalima da obrađuju velik broj mogućnosti odjednom.
-
Kvantna vrata: Kvantna vrata manipuliraju qubitima, slično kao što logička vrata manipuliraju bitovima u klasičnom računalstvu. Ova su vrata građevni blokovi kvantnih sklopova, omogućuju kontrolu i manipulaciju qubitima.
-
Isprepletenost: Qubiti se mogu ispreplesti. To je jedinstveno kvantno svojstvo gdje stanje jednog (bez obzira na udaljenost) može ovisiti o stanju drugog. Ova veza može pomoći kvantnim računalima da učinkovitije izvode složene izračune.
-
Mjerenje: Stanje qubita (superpozicija) nije određeno - sve dok se ne izmjeri. Jednom izmjeren, on kolabira u jedno od osnovnih stanja (0 ili 1), slično promatranju klasičnog bita. Ovo mjerenje daje rezultat kvantnih izračuna.
Jesu li analogni?
Kvantna računala nisu isključivo analogna, niti su isključivo digitalna. Oni koriste kvantne bitove, koji mogu kodirati informacije u kvantnim stanjima (iznad samo 0 i 1), što se razlikuje od načina na koji rade tradicionalni analogni sustavi. Međutim, njihov rad uključuje kontinuirane parametre - slične analognim uređajima - ali su principi računanja izrazito kvantni.
Koraci za korištenje kvantnih računala
-
Projektiranje kvantnih algoritama: Prvo se mora razviti kvantni algoritam prikladan za problem koji je u pitanju. Kvantni algoritmi dizajnirani su da iskoriste kvantna svojstva kao što su superpozicija i isprepletenost.
-
Programiranje: Kvantni programski jezici kao što su Qiskit (IBM), Cirq (Google) i drugi se koriste za stvaranje kvantnih programa. Ovi jezici pomažu pri postavljanju kvantnih sklopova za algoritam.
-
Pokretanje programa: Kvantni program se izvodi na kvantnom računalu. To može biti fizičko kvantno računalo, ili može biti kvantni računalni simulator.
-
Mjerenje i tumačenje: Nakon pokretanja programa, konačno stanje qubita se mjeri. To je zato kako bi se njihova kvantna stanja sažimala na klasičnu informaciju, koja se može interpretirati, izraziti kao rezultat.
Vrijeme programiranja
Vrijeme potrebno za izradu programa za kvantno računalo uvelike ovisi o složenosti problema i poznavanju programera s konceptima i alatima kvantnog računalstva. Za jednostavne demonstracijske probleme, programiranje može potrajati od nekoliko sati do nekoliko dana. Međutim, razvoj novih kvantnih algoritama ili aplikacija za specifične probleme iz stvarnog svijeta može potrajati mjesecima do godina istraživanja i razvoja. Sve u svemu, kvantno računalstvo je vrhunsko područje koje zahtijeva specijalizirano znanje iz kvantne mehanike, računalne znanosti i matematike. Razvoj i uporaba kvantnih računala još uvijek su uglavnom eksperimentalni i ograničeni na specifične primjene.
Vrijeme potrebno za brisanje ili resetiranje kvantnog računala između izvršavanja programa varira ovisno o specifičnoj platformi kvantnog računalstva i njenoj temeljnoj tehnologiji. Međutim, ovo vrijeme resetiranja općenito je vrlo kratko, često samo pitanje mikrosekundi, do milisekunde.
Evo nekoliko ključnih razmatranja:
Vrste resetiranja u kvantnim računalima
-
Inicijalizacija kubita: Prije nego što se kvantni program može pokrenuti, kubiti se moraju inicijalizirati u poznato stanje, obično u stanje ∣0⟩|0\rangle∣0⟩. Ovaj proces uključuje hlađenje kubita do njihovog osnovnog stanja, posebno u sustavima kao što su supravodljivi kubiti, gdje kubiti moraju imati temperaturu blizu apsolutne nule.
-
Vrijeme dekoherencije: Kvantni sustavi skloni su dekoherenciji, gdje kubiti gube svoja kvantna svojstva zbog interakcija s okolinom. Ovaj aspekt ne utječe izravno na vrijeme resetiranja između izvršavanja, ali ograničava ukupno vrijeme u kojem qubit može održati svoje kvantno stanje, što neizravno utječe na operativne cikluse.
Čimbenici koji utječu na vrijeme resetiranja
-
Korištena tehnologija: Različite kvantne tehnologije (npr. supravodljivi kubiti, zarobljeni ioni, topološki kubiti) mogu imati različite zahtjeve za resetiranje. Na primjer, supravodljivi qubiti možda će se trebati ponovno ohladiti, dok će sustavi zarobljenih iona možda trebati ponovno pozicioniranje, ili ponovnu inicijalizaciju iona.
-
Ispravljanje pogrešaka i provjera: Kvantna računala trenutno zahtijevaju značajne korake ispravljanja pogrešaka i provjere, što može povećati vrijeme inicijalizacije ili resetiranja.
-
Sistemski troškovi: Softverski i hardverski troškovi, poput ponovne kalibracije stroja i ponovnog uspostavljanja kontrole nad qubitima, također doprinose vremenu potrebnom između pokretanja.
Prosječno vrijeme resetiranja
U praktičnom smislu, za mnoga trenutna kvantna računala, posebno ona dostupna putem usluga u oblaku, vrijeme fizičkog resetiranja za qubite može biti samo dio ukupnog vremena između podnošenja različitih zadataka kvantnog računalstva. Velik dio vremena često oduzima sustav čekanja na platformi u oblaku, postavljanje, kalibracija i drugi pripremni koraci. Stvarni reset ili ponovna inicijalizacija samih kubita je relativno brza. Stoga, dok su inherentna vremena resetiranja vrlo brza (mikrosekunde do milisekundi), ukupno vrijeme preokreta za izvođenje uzastopnih kvantnih programa - moglo bi biti duže zbog ovih dodatnih čimbenika.
Stoga, jako lako možete vidjeti kako su tvrdnje o 'kvantnom računalnom blockchainu' stvarno sranje - koje izbacuju ljudi bez tehničkog znanja. Provjerite da ti isti možda nisu u sukobu s regulatornim agencijama, ukoliko prodaju neke vrijednosne papire temeljene na ovakvim lažnim informacijama i dezinformacijama.

AUTOR: CLIF HIGH (njega, kao apsolutnog informatičkog znalaca, ću spominjati ponovo, vezano uz predviđanje budućnosti, vimane i Elohime. Nevjerojatno interesantni lik, taj Klif)
Add comment
Comments